TEMELJNA TERMINOLOŠKA PITANJA DIDAKTIKE

1. TEMELJNA TERMINOLOŠKA PITANJA DIDAKTIKE dr.sc. Elvi Piršl Didaktika Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

2. 1.TEMELJNI POJMOVI DIDAKTIKE • Naziv didaktika dolazi od grčkih riječi: • didaskein – učiti, didásko – učim, didaktikos – poučan, poučavajući. • Didaktika označava učenje, poučavanje naukovanje. Didaske znači znanost, nastava,poučavanje, didáscolosznači učitelj. • Učenje, poučavanje i obučavanje - praktična ljudska djelatnost predmet znanstveno-teorijskog i praktičnog poučavanja i bavljenja didaktike.

3. 2. Doprinos poznatih pedagoga i didaktičara • J.W. Ratke -njemački pedagog i reformator prvi upotrebljava ovaj pojam. • Za Ratkea didaktika «umjetnost poučavanja, učenja», specifična praktična pedagoška vještina. • J.A. Komensky– «Velika Didaktika»(«Didactica magna»),1657. sustavno izlaže osnovne postavke didaktike. • Za Komenskog didaktika nije samo vještina učenja, već i odgoja i obrazovanja.

4. Što proučava Didaktika? • Didaktika - proučava bitne probleme odgoja i obrazovanja u procesima nastave i učenja ali i u drugim situacijama edukacijskih procesa; • proučava opće zakonitosti nastave i učenja, ali i drugih oblika učenja i obrazovanja izvan nastave. • Predmet proučavanja: ciljevi i zadaci nastave i učenja, analiza procesa nastave i učenja i zakonitosti tih procesa, istraživanje pravila i principa nastave i učenja, izbor i strukturiranje sadržaja nastave i učenja, istraživanje metoda, strategije i puteva učenja i obrazovanja itd.

5. 3. UČENJE • Svaka relativno trajna promjena u ponašanju ili znanju prouzrokovana određenom interakcijom ili skupom interakcija s okolinom. • Dvije bitne karakteristike učenja: • 1. relativno trajna promjena; • 2. interakcija s okolinom. • Instinktivna ponašanja - urođena ponašanja zajednička svim članovima vrste čija je svrha zadovoljavanje potreba. • Sazrijevanje- relativno trajne promjene u fizičkom rastu nastale zbog urođenih, genetskih određenja.

6. Učenje - proces prilagođavanja na stalno promijenjenu okolinu, proces modifikacije ponašanja. • Učenje - proces u kojem pojedinac na temelju svog iskustva nastoji zadovoljiti brojne osobne ciljeva. Da bi pojedinac mogao nešto naučiti, on treba željeti da to nauči, kako bi postigao ono što želi. • Tko želi naučiti treba imati: motivaciju, cilj učenja, spremnost onoga tko uči,traženjerješenja kako prevazići prepreke koje se mogu pojaviti tijekom učenja i sl.sposobnost izvođenja generalizacija, prenošenje naučenog na nove situacijei sl.

7. 4. UČENJE-POUČAVANJE • Važne komponente učenja i poučavanja sucilji metode (stil) poučavanja. • Na cilj poučavanja utječu nastavni program,nastavnikovo poznavanje sadržaja a posebno njegova sposobnost određivanja što učenici o tome već znaju odnosno što trebaju znati. • Važno je odrediti: što je nužno; što je potrebno i što je vrijedno znati.

8. Teorija učenja koju primarno prihvaća nastavnik značajno određuje njegovo ponašanje i izbor metoda (stilova) poučavanja. • Na proces učenja-poučavanja utječu i individualne razlike učenika, u sposobnostima, ličnosti i motivaciji.Evaluacijanapredovanja učenika manifestira se u svim fazama poučavanja.

9. 5 . OBRAZOVANJE • Pedagoški i didaktičko osmišljeno, više ili manje sustavno organizirano poučavanje i učenje kojim pojedinac stječe opća i posebna znanja o svijetu oko sebe. • Obrazovanjem pojedinac razvija svoja intelektualna, emocionalna, socijalna i praktična umijeća i navike. • Obrazovanje nam omogućavaoblikovanje pogleda na svijet, gradeći temelje za permanentno povezivanje znanja, vještina i sposobnosti i njihovu primjenu u svakodnevnom životu.

10. 5. 1. Vrste obrazovanja • Postoje tri međusobno povezana tipa obrazovanja: • a) formalno obrazovanje – uključuje sustav općeg, strukovnog i visokoškolskog obrazovanja, do razine poslijediplomskih studija; • b) neformalno obrazovanje – organizirana društvena djelatnost koja zadovoljava dopunske, dodatne ili alternativne potrebe učenja i koja može, ali ne mora biti povezana sa sustavom formalnog obrazovanja; • c) samoobrazovanje ili informalno obrazovanje – učenje koje pojedinac izvaninstitucionalno organizira za sebe.

11. 6. NASTAVA • Temeljni, složeni i institucionalizirani oblik odgojnoobrazovnog djelovanja u kojem se organizirano i sustavno poučava i uči.U starijim tekstovima nastava je određena trima čimbenicima koji se nalaze u dinamičnom odnosu: učenikom, učiteljem i nastavnom građom.

12. Na sadržaj i oblik nastave utječe znatno veći broj čimbenika o kojima ovisi određenje ciljeva i zadataka nastave, nastavnih sadržaja, nastavnih metoda, postupaka praćanja i vrednovanja kao i cjelokupna organizacija i vođenje nastave. • Nastava ima tri temeljna zadatka: materijalni (informativni, spoznajni ili kognitivni), funkcionalni(formalni, formativni, psihomotorički ili operativni)i odgojni zadatak.

13. 7. EVALUACIJA • Ocjene su sredstvo određenoga društvenog komuniciranja. • Nominalno jednake ocjene imaju jednako ili pribiližno jednako značenje, iako se dobro zna da iza njih ne mora (ne može) biti i jednako postignuće. • Ocjena ima dijagnostičku i prognostičku vrijednost. Ova druga je važnija. Glavni je cilj evaluacije napredovanje učenika. • Evaluacija treba dati povratnu informaciju učeniku ali i njegovoj okolini kako bi ju mogao upotrijebiti.

14. 7. 1. Glavne funkcije evaluacije su . . . • utvrđivanje predznanjana početku poučavanja, • formativna funkcija ili nadgledanje napredovanja učenika u tijeku poučavanja, • dijagnostička funkcijaili utvrđivanje teškoća u učenju, • sumativna funkcija ili evaluacija postignuća nakon poučavanja.

15. 7. 2. Provjeravanje – ocjenjivanje- vrednovanje • Provjeravanjeje sustavno prikupljanje podataka o tome kako se učenici ili odrasli polaznici približavaju željenim postignućima, tj.odgojno-obrazovnim ciljevima. • Ocjenjivanjeje razvrstavanje u kvalitetne kategorije (npr. «svladao je osobito dobro», «zna», «ne zna» i sl.).U našim odgojno-obrazovnim ustanovama unificirani su nazivi kategorija i skraćeno se izražavaju brojkama: odličan ili izvrstan (5), vrlo dobar (4), dobar (3) itd.

16. Vrednovanje (evaluacija, valorizacija)najčešće znači ocjenjivanje učenika, polaznika, nastavnika, pojedinih odgojno-obrazovnih akcija, ustanova, cijelih odgojno-obrazovnih sustava, s tim što se uzimaju u obzir uvjeti u kojima su rezultati postignuti.

17. 8. RAZREDNA ATMOSFERA (OZRAČJE) I DISCIPLINA • Ponašanje i učenje učenika kao i njihovi stavovi pod utjecajem su školske klime (ozračja)i razredne atmosfere. • Što utječe na ponašanje učenika? 1.   način komuniciranja, rješavanja problema i odlučivanja, 2.   proces stvaranja i primjene pravila ponašanja, 3.   osjećaj pripadanja razrednoj sredini i školi, 4.   veze s roditeljima i društvenim službama, 5.   procesi rješavanja osobnih problema, 6.   program i poučavanje, 7.   fizička okolina.

18. Razredna atmosfera je posljedica nastavnikove efikasnosti u poučavanju i interakciji s učenicima, atmosfere natjecanja ili suradnje, te međusobnih odnosa učenika. • Disciplinase odražava kroz ponašanje rukovođenja kao što su organiziranje grupa u razredu, određivanje pravila ponašanja, reagiranje na nedisciplinirana ponašanja, nadgledanje i usmjeravanje razrednih događanja, i sl.