GRANICE ODGOVORNOSTI I KAŽNJAVANJA SUDIONIKA U ŠIREM SMISLU

1. GRANICE ODGOVORNOSTI I KAŽNJAVANJA SUDIONIKA U ŠIREM SMISLU TEMELJNO PRAVILO O ODGOVORNOSTI SUPOČINITELJA I SUDIONIKA U UŽEM SMISLU ODGOVORNOST SUDIONIKA U ŠIREM SMISLU ZA EKSCES DRUGOGA UTJECAJ OSOBNIH ODNOSA, SVOJSTAVA I OKOLNOSTI GLAVNOG POČINITELJA NA KRIVNJU SUDIONIKA U UŽEM SMISLU

2. KAKO SE KAŽNJAVAJU SUDIONICI U UŽEM SMISLU U ODNOSU NA GLAVNOG POČINITELJA • STJECAJ RAZLIČITIH OBLIKA SUDIONIŠTVA

3. TEMELJNO PRAVILO O ODGOVORNOSTI SUPOČINITELJA I SUDIONIKA U UŽEM SMISLU • Članak 36. st. 1. "Svaki supočinitelj odgovara u skladu sa svojom namjerom ili nehajom, a poticatelj i pomagatelj u skladu sa svojom namjerom. "

4. Supočinitelj odgovara za namjerno i nehajno sudjelovanje u ostvarenju kaznenog djela • Suučesnici (sudionici u užem smislu) samo za namjeru NEHAJNO SUPOČINITELJSTVO • Da li je moguće nehajno supočiniteljstvo→ zašto je ovo pitanje sporno ? • Teorija vlasti nad djelom pretpostavlja ZAJEDNIČKU ODLUKU o počinjenju kaznenog djela

5. Odluka pretpostavlja volju da se počini kazneno djelo, a onome tko postupa iz nehaja UVIJEK NEDOSTAJE VOLJA, pa ne može imati ni vlast nad djelom • Može li se problem riješiti kroz PARALELNO POČINITELJSTVO (zajedničko suuzrokovanje iste posljedice bez prethodnog dogovora) ? • Rješenje nije sveobuhvatno jer se treba DOKAZATI UZROČNOST RADNJE svakom paralelnom počinitelju → slučaj "The Rolling Stones "

6. Kod supočiniteljstva je nebitno tko je od supočinitelja uzrokovao posljedicu jer se ona uračunava svim supočiniteljima • Posebne pretpostavke za nehajno supočiniteljstvo: - povreda zajedničke dužne pažnje - zajedničko stvaranje opasnosti koja se realizirala u posljedici

7. PRAVILO O ODGOVORNOSTI SUDIONIKA U UŽEM SMISLU U GRANICAMA VLASTITE NAMJERE • Suučesnici odgovaraju prema stupnju vlastite krivnje, neovisno da li uopće postoji krivnja počinitelja i koji je njen stupanj → u skladu s načelom krivnje i načelom limitirane akcesornosti (odgovornost poticatelja i pomagatelja ovisi o postojanju protupravne radnje glavnog počinitelja, ne i o njegovoj krivnji)

8. Obzirom na posebnost suučesništva kao specifičnog načina sudjelovanja u ostvarenju kaznenog djela, pored općih pravila koja se odnose na krivnju i kažnjivost, KZ sadrži i posebna pravila kojima se reguliraju posebna pitanja njihove kažnjivosti (čl. 36.)

9. ODGOVORNOST SUDIONIKA U ŠIREM SMISLU ZA EKSCES DRUGOGA • Iz temeljnog pravila o odgovornosti sudionika u širem smislu (čl. 36. st. 1.) proizlazi • Supočinitelj(i) neće odgovarati za radnje drugog(ih) supočinitelja koje nisu obuhvaćene njihovom namjerom i nehajem • Sudionici u užem smislu neće odgovarati za radnje drugih sudionika koje nisu obuhvaćene njihovom namjerom

10. Namjera poticatelja i pomagatelja ne mora biti tako konkretizirana kao namjera samoga počinitelja; oni ne moraju znati sve pojedinosti, detalje djela (kao što su mjesto, vrijeme, način i dr.) • Mora se podudarati u bitnom sadržaju, zbog mogućih slučajeva ekscesa, te je stoga potrebno točno utvrditi na što se ona odnosila.

11. Jedan sudionik neće odgovarati za EKSCES drugog • Eksces – bitno odstupanje u sadržaju namjere između pojedinih sudionika u širem smislu; • Eksces može postojati kod jednog supočinitelja u odnosu na druge i kod glavnog počinitelja u odnosu na poticatelja i pomagatelja • Različiti oblici odstupanja mogu se svrstati u dvije temeljne kategorije: • KVALITATIVNI EKSCES • KVANTITATIVNI EKSCES

12. Kvalitativni eksces; glavni počinitelj, odnosno supočinitelj počinio je sasvim drugo kazneno djelo; izvršeno je nešto sasvim drugo od onoga što je drugi sudionik (supočinitelj, poticatelj, pomagatelj) imao u vidu • Primjeri: - tri supočinitelja se dogovore da će počiniti razbojništvo, ali jedan od njih, bez suglasnosti ostalih, počini i ubojstvo - poticatelj je poticao na krađu, a glavni počinitelj počinio silovanje →

13. → neuspjelo poticanje na stvarno počinjeno djelo (djelo koje je poticatelj obuhvatio svojom namjerom nije ni pokušano) Kvantitativni eksces; glavni počinitelj, odnosno supočinitelj počinio je dogovoreno kazneno djelo, ali je: a) počinio njegov teži oblik ili b) odstupanje ne mijenja kvalifikaciju djela, ali utječe na visinu izrečene kazne • Primjeri:

14. Namjera poticatelja odnosila se na običnu krađu, a glavni počinitelj je počinio krađu provaljivanjem (tešku krađu) • Poticatelj je od potaknutog tražio da ukrade točno određenu stvar, ali potaknuti je pored te, ukrao i još neke stvari • Što ako poticatelj traži izvršenje djela pod svaku cijenu (daje slobodu glavnom počinitelju u izvršenju djela) → u svakom konkretnom slučaju odrediti granice namjere suučesnika

15. Negativni kvantitativni eksces; glavni počinitelj je počinio istovrsno kazneno djelo, ali je prouzročio uži krug posljedica od onih obuhvaćenih namjerom poticatelja i pomagatelja • Primjer: poticatelj je poticao na razbojništvo, a glavni počinitelj počinio običnu krađu • U ovom slučaju primarno je načelo akcesornosti; suučesnici će odgovarati za ono što je stvarno počinjeno (dakle za manje)

16. 3) UTJECAJ OSOBNIH OKOLNOSTI GLAVNOG POČINITELJA NA KRIVNJU SUDIONIKA U UŽEM SMISLU • Temeljno pitanje: Može li se sve što je vezano za osobne okolnosti koje terete ili privilegiraju glavnog počinitelja ili sudionika(e) u užem smislu prenositi (uzimati u obzir) sudionicima u užem smislu kod kojih te okolnosti ne postoje?

17. Primjeri: - osoba koja nema svojstvo službene osobe potakne službenu osobu na kazneno djelo zlouporabe službenog položaja (delictum proprium) – može li osoba koja nema osobno svojstvo koje zakon traži za počinitelja odgovarati kao poticatelj? - majka rodilja počinila je čedomorstvo na koje ju je nagovorila djetetova baka – hoće li baka odgovarati za poticanje na čedomorstvo ili teško ubojstvo?

18. Pitanje proizlazi iz biti akcesornosti sudioništva u užem smislu; nepravo poticatelja i pomagatelja i kvalitativno ovisi od neprava radnje glavnog počinitelja • Odgovor u čl. 36. st. 2. i 3. u kojima je zakonodavac naveo okolnosti počinitelja koje se prenose i na sudionike kod kojih ne postoje tzv. PRENOSIVE OKOLNOSTI (stavak 2.) i strogo osobne okolnosti koje utječu na kaznenopravni položaj samo onog počinitelja i sudionika kod kojeg postoje i ne prenose se na ostale tzv. NEPRENOSIVE OKOLNOSTI(stavak 3.)

19. PRENOSIVE OKOLNOSTI dijele se na: • Osobne okolnosti vezane uz djelo (stvarne okolnosti počinitelja) • Osobne okolnosti vezane uz počinitelja (osobne okolnosti počinitelja) • Prenose se na ostale sudionike jedino ako su ih bili svjesni (obuhvaćene njihovom namjerom)

20. Osobne okolnosti vezane uz djelo • Stvarne i osobne okolnosti koje se odnose na počinitelja, ali prvenstveno obilježavaju vanjsku stranu djela • mogu se odnositi na objektivna (srodstvo počinitelja i žrtve kao obilježje rodoskrvnuća) ili subjektivna (cilj protupravnog prisvajanja kod krađe) obilježja kaznenog djela

21. Mogu se odnositi na temeljna ili kvalifikatorna obilježja (poticatelj koji potiče na ubojstvo žrtve na spavanju odgovara kao poticatelj na teško, a ne obično ubojstvo, korištenje povjerenja ili bespomoćnost žrtve ) • Ne mogu se odnositi i na privilegirajuća obilježja (čl. 36. st. 3. lex specialis) b)Osobne okolnosti vezane uz počinitelja • ukazuju na posebne obveze određenih osoba koje proizlaze iz dužnosti koje su im povjerene (službena osoba, vojna osoba, odgovorna osoba) • Prenose se na sudionike koji nemaju svojstvo predviđeno u opisu djela pod uvjetom da su

22. bile obuhvaćene njihovom namjerom (poticatelj je svjestan da je osoba koju potiče na krivotvorenje isprave službena osoba) NEPRENOSIVE OKOLNOSTI • strogo osobne okolnosti koje su toliko vezane za ličnost počinitelja ili sudionika, njegove osobine i stanja da ih je nedopustivo prenositi na druge sudionike → uračunavaju se samo onom sudioniku kod kojeg postoje

23. Zakonodavac u čl. 36. st. 3. izričito navodi tri kategorije spomenutih okolnosti: • OKOLNOSTI ZBOG KOJIH ZAKON ISKLJUČUJE KRIVNJU; Neubrojivost i neskrivljene zablude; ubrojivom pomagatelju u djelu čija je obilježja ostvarila neubrojiva osoba neće biti isključena krivnja • DOZVOLJAVA OSLOBOĐENJE OD KAZNE; samo onaj sudionik koji dragovoljno spriječi počinjenje kaznenog djela može se osloboditi kazne

24. STROGO OSOBNE OKOLNOSTI ZBOG KOJIH ZAKON DOZVOLJAVA UBLAŽAVANJE KAZNE; smanjena ubrojivost, otklonjiva zabluda o protupravnosti, razlozi za ublažavanje kazne predviđeni u Posebnom dijelu KZ (čl. 299. st. 4.)

25. Ekstenzivnim tumačenjem pojma ublažavanja kazne pod čl. 36. st. 3.treba podvesti i • STROGO OSOBNE PRIVILEGIRAJUĆE OKOLNOSTI - svojstvo majke kao privilegirajuće obilježje kaznenog djela čedomorstva neće se prenositi na sudionike; tko potakne ili pomogne majci rodilji u čedomorstvu odgovarat će za poticanje, odnosno pomaganje u teškom ubojstvu • OSOBNE RAZLOGE ISKLJUČENJA KAZNE (abolicija, pomilovanje, imunitet vrijede samo za onog sudionika na kojega se odnose)

26. Analogijom u korist počinitelja u neprenosive okolnosti trebalo bi svrstati i • STROGO OSOBNE KVALIFIKATORNE OKOLNOSTI; • motivi koji su čisto osobne prirode trebali bi teretiti samo onog sudionika kod kojeg postoje (npr. kod ubojstva koristoljublje, bezobzirna osveta, osobito niske pobude) • Deklaratornim tumačenjem st. 2. i. 3. čl. 36. proizlazi da se navedene strogo osobne kvalifikatorne okolnosti prenose i na one sudionike kod kojih ne postoje što je neprihvatljivo s aspekta pravičnosti

27. 4. KAKO SE KAŽNJAVAJU SUDIONICI U UŽEM SMISLU U ODNOSU NA GLAVNOG POČINITELJA • poticatelj i pomagatelj odgovaraju samo u okviru stadija ostvarenja djela do kojega je došao glavni počinitelj • poticatelj se kažnjava kao da je djelo sam počinio (on je idejni začetnik ili autor djela) • pomagatelj se može blaže kazniti - najlakši oblik sudioništva - fakultativan razlog (temelj) za ublažavanje kazne

28. kažnjavanje za tzv. neuspjelo poticanje kao namjerno poticanje na počinjenje kaznenog djela za koje je pokušaj kažnjiv, a djelo ne bude niti pokušano - radi se o pokušaju poticanja, pa će se neuspjeli poticatelj kazniti kao za pokušaj kaznenoga djela na koje se poticanje odnosilo (što znači da se može i blaže kazniti)

29. kažnjavanje za neprikladan pokušajpoticanja (namjerno poticanje na počinjenje kaznenog djela za koje je pokušaj kažnjiv, nakon što je glavni počinitelj je već donio odluku da će počiniti kazneno djelo) • neuspjeli poticatelj kaznit će se kao za neprikladni pokušaj kaznenoga djela na koje se poticanje odnosilo (što znači da se može osloboditi od kazne) • za razliku od neuspjelog poticanja neuspjelo pomaganje nije kažnjivo

30. STJECAJ RAZLIČITIH OBLIKA SUDIONIŠTVA • kako kazniti osobu koja je u počinjenju djela sudjelovala s više različitih uloga, npr. najprije je potaknula druge osobe na počinjenje kaznenog djela, zatim je nabavila sredstva za počinjenje djela, te na kraju zajedno s ostalima poduzela radnju počinjenja - ista je osoba bila poticatelj, pomagatelj i supočinitelj: nema stjecaja oblika sudioništva, pa će ova osoba odgovarati samo za supočiniteljstvo • pravilo: teži oblik sudioništva isključuje lakše oblike - supočiniteljstvo isključuje kažnjivost za sve ostale oblike sudjelovanja u počinjenju djela, dok poticanje isključuje kažnjavanje za pomaganje