1 / 26

UNIVERZITET U SARAJEVU Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije

UNIVERZITET U SARAJEVU Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije. Teorija sigurnosti/Sistem sigurnosti. Savremene teorije sigurnosti i daljnji pravci u izučavanju sigurnosne problematike.

orea
Download Presentation

UNIVERZITET U SARAJEVU Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. UNIVERZITET U SARAJEVUFakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Teorija sigurnosti/Sistem sigurnosti

  2. Savremene teorije sigurnosti i daljnji pravci u izučavanju sigurnosne problematike • Nesumnjiva složenost sigurnosnih prilika zahtijeva razvoj teorije sigurnosti, koja će doprinijeti uspješnom preveniranju i represiji svih negativnih pojava i ponašanja; • Teorije sigurnosti omogućavaju da se naučnim sistemskim interdisciplinarnim putem dođe do cjelovite sistematizacije, analize i objašnjenja značajnih sigurnosnih pojava, te doprinose uspješnom i efikasnom rješavanju prisutnih problema; • Predmet interesa teorije sigurnosti jeste sistem sigurnosti sa nizom podsistema; • Nauka o sigurnosti ima dvije osnovne funkcije: teorijsku i praktičnu,

  3. Savremene teorije sigurnosti i daljni pravci u izučavanju sigurnosne problematike • Između ove dvije funkcije mora postojati potrebna korelacija, kako bi sistem sigurnosti mogao ispoljiti svoju funkcionalnost i strukturalnu prilagodljivost u realizaciji obaveza koje su utvrđene normativnim pravilima; • Svako odsustvo teorijskog promišljanja problematike sigurnosti ima za posljedicu negativne tendencije u suočavanju sa problemima sigurnosnog karaktera; • Nauka o sigurnosti mora biti aktivan pratilac svih promjena, jer je to jedan od osnovnih uvjeta da organi i službe sigurnosti ostvaruju svoju ustavnu i zakonsku obavezu; • Nova uloga teorije sigurnosti nameće egzaktno naučno prilaženje problemima, kao i prilagođavanje metoda i sredstava radi eliminisanja svih izvorišta i oblika ugrožavanja;

  4. Savremene teorije sigurnosti i daljni pravci u izučavanju sigurnosne problematike Teorije sigurnosti u okviru jednog društva stvaraju pretpostavke da sistemi sigurnosti sa svojim podsistemima postaju otvoreni, dinamični sistemi, na koje utiču promjene, razvoj, i stavovi društva, prilagođavajući svoje djelovanje saglasno tim preobražajima. Definicija teorije sigurnosti: Teorija sigurnosti kao interdisciplinarna nauka sa sistemskim metodološkim pristupom u uslovima dinamičkih, međuzavisnih, složenih i konfliktnih odnosa u društvu, kompleksno istražuje, proučava, sintetizuje i anlizira sigurnosne pojave. To omogućava svim institucijama u okviru sistema sigurnosti da na osnovu sigurnosnih procjena i procjena ugroženosti, donesu sigurnosnu politiku čiji će ishod biti oblikovanje poželjnih sigurnosnih interesa i njihova realizacija.

  5. Savremeni sistemi sigurnosti • Uspostavljanje sistema sigurnosti je oduvijek ovisilo o političkim strukturama i državi, obzirom da je kao aparat vlade uvije bio pod nadzorom politike; • Obzirom da je država politička tvorevina, sasvim je razumljivo da one političke snage koje uspostavljaju državu, teže imati određeni utjecaj na organe i službe sigurnosti kao pouzdanog sredstva za zaštitu svojih političkih pogleda; • Sistem sigurnosti sa svojim podsistemima, kao izvršni organ političke vlasti, je fundamentalni konstituens u stvaranju i održavanju poželjne sigurnosne klime; • Sistem sigurnosti ima za cilj da postigne sigurnosne ciljeve, odnosno da zaštiti osnovne društvene vrijednosti od unutrašnjeg i vanjskog ugrožavanja, saglasno ustavima, zakonima svih pravno uređenih modernih demokratskih država; • Sistemi sigurnosti moraju iskazati i sposobnost da na adekvatan način odgovore na sve sigurnosne izazove, naročito u prevenciji i represiji kriminaliteta.

  6. Savremeni sistemi sigurnosti • Sistem sigurnosti se uspostavlja radi ostvarivanja trajnih ciljeva; • Cilj je efikasno, brzo i odmjereno reagiranje u složenim sigurnosnim prilikama; • Sistem sigurnosti tendira postati otvoreniji i tolerantniji, sa preferiranjem i artikulacijom sadržaja koji će biti u funkciji optimalnog rješavanja sigurnosnih problema.

  7. Određenje sistema sigurnosti na naučnoj ravni • Sistem sigurnosti definiramo kao dinamičan, složen i specifičan podsistem u razvoju svakog društva, čiji je osnovni zadatak da putem uspostavljenih institucija i operativno-profesionalnih i specijaliziranih organa i službi sa jasno utvrđenim pravima, obavezama i dužnostima i neophodnom kadrovskom i tehničkom opremljenošću, preduzima kompleks operativno-taktičkih i preventivno-represivnih mjera radi blagovremenog i uspješnog sprečavanja, otklanjanja i otkrivanja svih unutrašnjih i vanjskih izvora ugrožavanja, a sve u cilju očuvanja i zaštite osnovnih društvenih vrijednosti, pridržavajući se ustavno-pravnih, zakonskih i etičko-profesionalnih načela.

  8. Policijski sistem( Osvrt na historijski razvoj policije ) - Policija je jedna od najstarijih službi u ljudskom društvu, odnosno državi; - Kao elementarni oblik društvene kontrole policija je starija i od same države; - Aristotel je poseban značaj pridavao policijskim zadacima za koje su bili zaduženi čuvari, astinomi, stražari.

  9. Policijski sistem Osvrt na razvoj policije u starom vijeku • Antička država se obrazovala na visokom stepenu ekonomskog i kratkog razvoja robovlasničkog društva; • Osnovni pečat političkim odnosima i sistemu političkih institucija antičkih država davala je stroga podjela na robove i robovlasnike; • Antagonizmi, različiti unutrašnji politički sukobi i neprestani ratovi uvjetovali su potrebu institucionalizacije zaštitne funkcije države. • Sve grčke države imale su svoje zakone i svoj pravni sistem;

  10. Policijski sistem • Policijske funkcije su bile u rukama vladara, vojske, vojnika i robovlasnika; • Prvi vladar Atine, Prisistratus je osnovao kontigent tjelohranitelja koji su imali ulogu policijskih snaga; • Odsustvo zvaničnih i u praktičnoj formi organizovanih policijskih snaga u starom vijeku, je krucijalni uzrok propasti grčkih država-gradova. • Razvoj i pad Rimskog carstva je sličan razvoju i padu grčkih državica; • Osnovna snaga Rima je bila u veoma moćnoj legiji (vojsci);

  11. Policijski sistem • Zbog unutrašnjih sukoba, legije su bile često pozivane da održe poredak; • Gaj Oktavio je prvi u Rimu uspostavio policijske snage, koje su bile organizovane kao prekomorske garde; • Garde su bile organizovane u kohorte, a svaka kohorta je brojala 1000 ljudi; • Kasnije će Petorijanska garda biti inkorporirana u legiju, što je rezultiralo obnovom svih vidova najokrutnijih oblika nasilja.

  12. Policijski sistem Osvrt na razvoj policije u srednjem vijeku • Na ruševinama Rimskog carstva od 5. stoljeća nastaje novo doba, koje se oblikuje feudalnim društvenim uređenjem; • Feudalizam je na evropskom tlu ustanovljen sukobima i susretima indoevropskih plemena sa antičkom, rimskom civilizacijom; • U feudalizmu moć je bila determinirana privrednim položajem, odnosno zemljišnim posjedom. Tako da su u feude bile inkorporirane policijske snage.

  13. Policijski sistem Osvrt na razvoj policije u novom vijeku - Raspadom feudalizma, nastupa epoha građanske političke misli - U monarhističkim režimima policija je imala ustrojstvo po uzoru na organizaciju vojnog establišmenta; • Policija postaje jedan od osnovnih zaštitinika i ekskluzivni pratilac političke vlasti, čija je legitimnost određena voljom vladara; • Policija je na osnovu svojih aktivnosti dobila naziv “Politička policija”, čija je osnovna uloga bila održavanje postojećeg poretka svim raspoloživim sredstvima prinude.

  14. Policijski sistem - Početkom 16.stoljeća, naročito u Francuskoj, policija dobija svoje izvorno značenje i ulogu, čiji je osnovni zadatak bio unutrašnja zaštita i nadzorna komponenta. Značajan doprinos razvoju policije dali su : - razvoj krivično-pravne misli, - funkcionalna autonomija upravnih organa i područja, - pojava pravno-političkih dokumenata, koji se mogu smatrati temeljom budućih ustava; - diferenciranje normativnih institucija na sve veći broj grana ( javno pravo, građansko pravo, krivično, krivično procesno...) - razvoj kriminalističke misli.

  15. Policijski sistem • Pojava i razvoj moderne nauke o upravi, otvorio je prostor i za nastanak nauke o policiji u drugoj polovini 18. stoljeća; • U Francuskoj je u 18. stoljeću organizirana policija u centraliziranoj formi i izgrađen je prvi policijski ustav tzv” Premiere livre de matiers”. • U tom periodu, a i kasnije javljaju se priručnici nauke o upravi i policiji, čiji su najznačajniji autori Nikola Delamar, Zan Bonen, Žan Domat. • Najveći uticaj na razvoj nauke o upravi, a time i nauke o policiji, imao je kameralizam.

  16. Teorijsko određenje policije • Kao modernija definicija policije može se uzeti definicija engleskog autora Mawby-a iz 1885. godine prema kojem policija predstavlja: “Onaj dio društvene organizacije koji se neposredno brine oko održavanja dobrog poretka, odnosno prevencije i otkrivanja povrede tog poretka”. • Lepine je 1905.god. Policiju definirao kao” organizovano tijelo službenih lica sa primarnim zadacima zaštite poretka i obezbijeđenja lica i imovine”. • Fosdick je 1915. god. policiju definirao kao” ustavom konstituisane snage za zaštitu pojedinaca u okviru njihovih zakonskih snaga”.

  17. Teorijsko određenje policije • Postoje također organizacioni i funkcionalni, formalni i materijalni, i statički i dinamički pristup u definiranju pojma policije. • Politološka nauka državu posmatra kao politčki realitet sa monopolom legitimnog fizičkog nasilja, kojeg provodi putem policije. Ovakav pristup zloupotrebljava pravnu normu,gdje se prinuda prihvata kao jedina realnost u funkcioniranju policije. • Formalno definisanje policije se zasniva na njenim ovlaštenjima, organizacionim formama, autoritetu u društvu, koja kao društveni organ u zakonom određenim sigurnosnim okolnostima sprječava sve pojave i ponašanja koja mogu dovesti do neželjenih posljedica, dok materijalni pristup u prvi plan stavlja osnovne ciljeve policije kao što je održavanje unutrašnje sigurnosti.

  18. Teorijsko određenje policije • Statički pristup policiju definira kao jedan tradicionalno okoštali zatvoreni sistem, sa decidno određenim položajem, dok dinamički pristup definira policiju kao dinamičan, transparentan sistem, koji je integralni dio društva i koji svoje djelovanje prilagođava savremenim društvenim promjenama. Integralna definicija policije: Policija predstavlja složen, specifičan, dinamičan izvršni organ vlade koji je u skladu sa zakonskim ovlaštenjima zadužen za održavanje unutrašnje sigurnosti u društvu, koristeći se legitimnom upotrebom sredstava prinude, pridržavajući se strogo etičko-profesionalnih principa u vršenju svojih dužnosti.

  19. Odbrambeni sistem • Odbrambeni sistem je u okviru ustavnih i zakonskih rješenja, odgovoran za odbrambenu funkciju, odnosno za zaštitu vanjske sigurnosti države. • Odbrambeni sistem, kao relativno autonomna institucija i instrument političkih struktura vlasti, koji raspolaže sa posebnim vojno-tehnološkim i drugim potencijalima zadužen je da štiti temeljne vrijednosti države (nezavisnost, samostalnost, teritorijalna cjelovitost, suverenitet) od vanjske agresije i drugih oblika prijetnji stranih oružanih i drugih snaga koje su usmjerene prema naznačenim vrijednostima. • Da bi odbrambeni sistem izvršavao svoju ustavno-zakonsku funkciju, on mora biti izložen stalnoj operativnoj i organizacionoj redefiniciji, s obzirom na sve promjene koje su se desile u posthladnoratovskom periodu, uslijed naučno-tehnološkog napretka. • Njegova moć (sila) se interpretira kao “odbrambeno sredstvo postavljeno da štiti teritorij i nacionalnu sigurnost, sredstvo zastrašivanja koje će odvratiti protivnika od napada; značajan element nacionalnog prestiža na međunarodnom planu.

  20. Odbrambeni sistem • Maosvnost oružanih snaga nije nikakav garant nacionalne suverenosti i sigurnosti. • Daleko su značajniji racionalizacija, profesionalizaciji, obučenost, operativna pokretljivost, vojno-tehnološka opremljenost. • U organizacionom pogledu, radi se o klasičnom birokratskom modelu unutrašnje organizacije sa centraliziranim hijerarhijskim komandnim nivoima i potrebnom vojničkom poslušnosti; • Radi se o strogoj disciplini, poslušnosti, odgovornosti i kontroli. Riječ je o jednoj vrlo kompaktnoj društvenoj organizaciji sa izgrađenim unutarhijerarhijskim nivoima sa strogom disciplinom i neprikosnovenom poslušnošću.

  21. OBAVJEŠTAJNO-SIGURNOSNI SISTEM Političke, ekonomske, vojne, demografske, znanstveno-tehnološke, ekološke, socijalne, regionalne nejednakosti, informacijske, biotehničke, etničke i druge protivrječnosti u oblikovanju poželjnog sigurnosnog prostora, danas predstavljaju velik izazov kako za nacionalnu, tako i za međunarodnu i globalnu sigurnost. Ukoliko tome dodamo i promjenjenu geopolitičku kartu svijeta, globalizaciju, nevojne dimenzije, pritisaka, potencijalne prijetnje nacionalnoj sigurnosti, kroz razne vidove terorizma, organiziranog kriminala, transnacionalnog kriminala i opojnih droga, nuklearne prijetnje niskog intenziteta, komunikacijska dostignuća, te dostignuća u oblasti saobraćaja, tehnologije itd., neminovno su uslovili novi sistemski pristup u oblikovanju i funkcioniranju obavještajnih službi. Upravo prisutne raznolike tenzije rezultirale su da sveukupna globalna politika u okviru država, posebnu relevanciju poklanja svim segmentima nacionalne sigurnosti.

  22. OBAVJEŠTAJNO-SIGURNOSNI SISTEM Na karakter, širinu ispoljavanja s ciljem destabilizacije političko-sigurnosnog stanja i stvaranja nepovoljnog ambijenta za izgradnju i demokratizaciju odnosa u društvu, utječu sadržajni kombinirani oblici, posebno na političko - diplomatskom, obavještajno - subverzivnom, psihološko - propagandnom, ekonomskom, ekološkom, a osobito - terorističkom, koji u sebi sublimira sve odrednice ugrožavanja i nestabilnosti sistema sigurnosti.

  23. OBAVJEŠTAJNO-SIGURNOSNI SISTEM Postavlja se pitanje kako i na koji način se suprotstaviti ovim neprihvatljivim društvenim pojavama i kako oblikovati obavještajno-sigurnosni sistem koji će skupa sa ostalim podsistemima uspješno odgovoriti na sve ove izazove. Ipak, treba znati da je obavještajno-sigurnosna djelatnost širi pojam od obavještajnog, kontraobavještajnog i sigurnosnog karaktera. Da bi bilo jasnije, sigurnosna djelatnost se zasniva na primjeni policijskih ovlaštenja, pri čemu se koriste i posebne metode i sredstva rada. Osnovna divergencija između sigurnosnih i obavještajnih službi su u tome, što sigurnosne službe u skladu sa zakonom datim ovlaštenjima istražuju, sprječavaju, presijecaju i otkrivaju nedozvoljene aktivnosti, dok je u nadležnosti obavještajnih službi da prikupljaju, dokumentiraju, sistematizuju, analiziraju informacije i ostale relevantne podatke, koje dostavljaju odgovarajućim političkim i državnim strukturama.

  24. OBAVJEŠTAJNO-SIGURNOSNI SISTEM Obavještajno-sigurnosni sistem jedne države u skladu sa svojom nadležnošću, odgovornošću i djelokrugom rada, uvažavajući zakonska međusobna prava svih obavještajnih, kontraobavještajnih i sigurnosnih organizacija, vrši koordinaciju naznačenih institucija koje vrše prikupljanje, sistematizaciju, analizu, procjene i dostavljanje informacija i podataka (obavještajna komponenta), otkrivaju, provjeravaju i onemogućavaju namjere stranih obavještajnih službi prema sopstvenoj državi (kontraobavještajna komponenta), te uz korištenje posebnih metoda i sredstava rade na otkrivanju, sprječavanju i istraživanju svih pojava i ponašanja koja su prijetnja sigurnosti u jednom društvu (sigurnosna kompomenta), ili dovode u pitanje povoljno stanje u toj oblasti.

  25. Osnovne karakteristike sistema sigurnosti u savremenim uslovima • Zasnovanost rada sistema sigurnosti na naučnim postulatima; • Autonomnost njegovog djelovanja, koja se treba odvijati u ustavno-pravnim okvirima sa civilnom kontrolom; • Politička neutralnost sistema sigurnosti, inaugurirana ustavom i zakonom implicira potrebu da se konkretan utjecaj politike na sistem sigurnosti treba ograničiti na razini donošenja pojedinih zakonskih propisa u parlamentarnim tijelima. Iz kazanog proizlazi: - da je sistem sigurnosti u obavezi da bude lojalan demokratski izabranoj vladi, bez obzira na njen politički sastav; - da su organi i službe sigurnosti u svom konkretnom djelovanju ne mogu pozivati na politička prava stranaka i institucija; - da se odluke za konkretno postupanje ne smiju zasnivati na osnovu političkih odluka; - da je sistem sigurnosti dužan da se postavi iznad konflikata sa političkom konotacijom unutar zajednice.

  26. Osnovne karakteristike sistema sigurnosti u savremenim uslovima • Sistem sigurnosti treba na cjelovit način istraživati, pratiti i analizirati raznovrsne aspekte sigurnosti; • Svoje aktivnosti provodi u skladu sa demokratskim vrijednostima društva, dakle u njegovo je obavezi dosljedno poštivanje i sprovođenje zakona; • Postupanje podsistema sistema sigurnosti treba se odvijati u skladu sa načelima proporcionalnosti, tolerancije, odmjerenosti, sposobnosti, profesionalnosti; • Transparentnost sistema sigurnosti; • Zasnovanost sistema sigurnosti na korpusu etičkih načela

More Related