UNIVERZITET U SARAJEVU Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije

UNIVERZITET U SARAJEVUFakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Teorija sigurnosti/Sistem sigurnosti

Savremene teorije sigurnosti i daljnji pravci u izučavanju sigurnosne problematike • Nesumnjiva složenost sigurnosnih prilika zahtijeva razvoj teorije sigurnosti, koja će doprinijeti uspješnom preveniranju i represiji svih negativnih pojava i ponašanja; • Teorije sigurnosti omogućavaju da se naučnim sistemskim interdisciplinarnim putem dođe do cjelovite sistematizacije, analize i objašnjenja značajnih sigurnosnih pojava, te doprinose uspješnom i efikasnom rješavanju prisutnih problema; • Predmet interesa teorije sigurnosti jeste sistem sigurnosti sa nizom podsistema; • Nauka o sigurnosti ima dvije osnovne funkcije: teorijsku i praktičnu,

Savremene teorije sigurnosti i daljni pravci u izučavanju sigurnosne problematike • Između ove dvije funkcije mora postojati potrebna korelacija, kako bi sistem sigurnosti mogao ispoljiti svoju funkcionalnost i strukturalnu prilagodljivost u realizaciji obaveza koje su utvrđene normativnim pravilima; • Svako odsustvo teorijskog promišljanja problematike sigurnosti ima za posljedicu negativne tendencije u suočavanju sa problemima sigurnosnog karaktera; • Nauka o sigurnosti mora biti aktivan pratilac svih promjena, jer je to jedan od osnovnih uvjeta da organi i službe sigurnosti ostvaruju svoju ustavnu i zakonsku obavezu; • Nova uloga teorije sigurnosti nameće egzaktno naučno prilaženje problemima, kao i prilagođavanje metoda i sredstava radi eliminisanja svih izvorišta i oblika ugrožavanja;

Savremene teorije sigurnosti i daljni pravci u izučavanju sigurnosne problematike Teorije sigurnosti u okviru jednog društva stvaraju pretpostavke da sistemi sigurnosti sa svojim podsistemima postaju otvoreni, dinamični sistemi, na koje utiču promjene, razvoj, i stavovi društva, prilagođavajući svoje djelovanje saglasno tim preobražajima. Definicija teorije sigurnosti: Teorija sigurnosti kao interdisciplinarna nauka sa sistemskim metodološkim pristupom u uslovima dinamičkih, međuzavisnih, složenih i konfliktnih odnosa u društvu, kompleksno istražuje, proučava, sintetizuje i anlizira sigurnosne pojave. To omogućava svim institucijama u okviru sistema sigurnosti da na osnovu sigurnosnih procjena i procjena ugroženosti, donesu sigurnosnu politiku čiji će ishod biti oblikovanje poželjnih sigurnosnih interesa i njihova realizacija.

Savremeni sistemi sigurnosti • Uspostavljanje sistema sigurnosti je oduvijek ovisilo o političkim strukturama i državi, obzirom da je kao aparat vlade uvije bio pod nadzorom politike; • Obzirom da je država politička tvorevina, sasvim je razumljivo da one političke snage koje uspostavljaju državu, teže imati određeni utjecaj na organe i službe sigurnosti kao pouzdanog sredstva za zaštitu svojih političkih pogleda; • Sistem sigurnosti sa svojim podsistemima, kao izvršni organ političke vlasti, je fundamentalni konstituens u stvaranju i održavanju poželjne sigurnosne klime; • Sistem sigurnosti ima za cilj da postigne sigurnosne ciljeve, odnosno da zaštiti osnovne društvene vrijednosti od unutrašnjeg i vanjskog ugrožavanja, saglasno ustavima, zakonima svih pravno uređenih modernih demokratskih država; • Sistemi sigurnosti moraju iskazati i sposobnost da na adekvatan način odgovore na sve sigurnosne izazove, naročito u prevenciji i represiji kriminaliteta.

Savremeni sistemi sigurnosti • Sistem sigurnosti se uspostavlja radi ostvarivanja trajnih ciljeva; • Cilj je efikasno, brzo i odmjereno reagiranje u složenim sigurnosnim prilikama; • Sistem sigurnosti tendira postati otvoreniji i tolerantniji, sa preferiranjem i artikulacijom sadržaja koji će biti u funkciji optimalnog rješavanja sigurnosnih problema.

Određenje sistema sigurnosti na naučnoj ravni • Sistem sigurnosti definiramo kao dinamičan, složen i specifičan podsistem u razvoju svakog društva, čiji je osnovni zadatak da putem uspostavljenih institucija i operativno-profesionalnih i specijaliziranih organa i službi sa jasno utvrđenim pravima, obavezama i dužnostima i neophodnom kadrovskom i tehničkom opremljenošću, preduzima kompleks operativno-taktičkih i preventivno-represivnih mjera radi blagovremenog i uspješnog sprečavanja, otklanjanja i otkrivanja svih unutrašnjih i vanjskih izvora ugrožavanja, a sve u cilju očuvanja i zaštite osnovnih društvenih vrijednosti, pridržavajući se ustavno-pravnih, zakonskih i etičko-profesionalnih načela.

Policijski sistem( Osvrt na historijski razvoj policije ) - Policija je jedna od najstarijih službi u ljudskom društvu, odnosno državi; - Kao elementarni oblik društvene kontrole policija je starija i od same države; - Aristotel je poseban značaj pridavao policijskim zadacima za koje su bili zaduženi čuvari, astinomi, stražari.

Policijski sistem Osvrt na razvoj policije u starom vijeku • Antička država se obrazovala na visokom stepenu ekonomskog i kratkog razvoja robovlasničkog društva; • Osnovni pečat političkim odnosima i sistemu političkih institucija antičkih država davala je stroga podjela na robove i robovlasnike; • Antagonizmi, različiti unutrašnji politički sukobi i neprestani ratovi uvjetovali su potrebu institucionalizacije zaštitne funkcije države. • Sve grčke države imale su svoje zakone i svoj pravni sistem;

Policijski sistem • Policijske funkcije su bile u rukama vladara, vojske, vojnika i robovlasnika; • Prvi vladar Atine, Prisistratus je osnovao kontigent tjelohranitelja koji su imali ulogu policijskih snaga; • Odsustvo zvaničnih i u praktičnoj formi organizovanih policijskih snaga u starom vijeku, je krucijalni uzrok propasti grčkih država-gradova. • Razvoj i pad Rimskog carstva je sličan razvoju i padu grčkih državica; • Osnovna snaga Rima je bila u veoma moćnoj legiji (vojsci);

Policijski sistem • Zbog unutrašnjih sukoba, legije su bile često pozivane da održe poredak; • Gaj Oktavio je prvi u Rimu uspostavio policijske snage, koje su bile organizovane kao prekomorske garde; • Garde su bile organizovane u kohorte, a svaka kohorta je brojala 1000 ljudi; • Kasnije će Petorijanska garda biti inkorporirana u legiju, što je rezultiralo obnovom svih vidova najokrutnijih oblika nasilja.

Policijski sistem Osvrt na razvoj policije u srednjem vijeku • Na ruševinama Rimskog carstva od 5. stoljeća nastaje novo doba, koje se oblikuje feudalnim društvenim uređenjem; • Feudalizam je na evropskom tlu ustanovljen sukobima i susretima indoevropskih plemena sa antičkom, rimskom civilizacijom; • U feudalizmu moć je bila determinirana privrednim položajem, odnosno zemljišnim posjedom. Tako da su u feude bile inkorporirane policijske snage.

Policijski sistem Osvrt na razvoj policije u novom vijeku - Raspadom feudalizma, nastupa epoha građanske političke misli - U monarhističkim režimima policija je imala ustrojstvo po uzoru na organizaciju vojnog establišmenta; • Policija postaje jedan od osnovnih zaštitinika i ekskluzivni pratilac političke vlasti, čija je legitimnost određena voljom vladara; • Policija je na osnovu svojih aktivnosti dobila naziv “Politička policija”, čija je osnovna uloga bila održavanje postojećeg poretka svim raspoloživim sredstvima prinude.

Policijski sistem - Početkom 16.stoljeća, naročito u Francuskoj, policija dobija svoje izvorno značenje i ulogu, čiji je osnovni zadatak bio unutrašnja zaštita i nadzorna komponenta. Značajan doprinos razvoju policije dali su : - razvoj krivično-pravne misli, - funkcionalna autonomija upravnih organa i područja, - pojava pravno-političkih dokumenata, koji se mogu smatrati temeljom budućih ustava; - diferenciranje normativnih institucija na sve veći broj grana ( javno pravo, građansko pravo, krivično, krivično procesno...) - razvoj kriminalističke misli.

Policijski sistem • Pojava i razvoj moderne nauke o upravi, otvorio je prostor i za nastanak nauke o policiji u drugoj polovini 18. stoljeća; • U Francuskoj je u 18. stoljeću organizirana policija u centraliziranoj formi i izgrađen je prvi policijski ustav tzv” Premiere livre de matiers”. • U tom periodu, a i kasnije javljaju se priručnici nauke o upravi i policiji, čiji su najznačajniji autori Nikola Delamar, Zan Bonen, Žan Domat. • Najveći uticaj na razvoj nauke o upravi, a time i nauke o policiji, imao je kameralizam.

Teorijsko određenje policije • Kao modernija definicija policije može se uzeti definicija engleskog autora Mawby-a iz 1885. godine prema kojem policija predstavlja: “Onaj dio društvene organizacije koji se neposredno brine oko održavanja dobrog poretka, odnosno prevencije i otkrivanja povrede tog poretka”. • Lepine je 1905.god. Policiju definirao kao” organizovano tijelo službenih lica sa primarnim zadacima zaštite poretka i obezbijeđenja lica i imovine”. • Fosdick je 1915. god. policiju definirao kao” ustavom konstituisane snage za zaštitu pojedinaca u okviru njihovih zakonskih snaga”.

Teorijsko određenje policije • Postoje također organizacioni i funkcionalni, formalni i materijalni, i statički i dinamički pristup u definiranju pojma policije. • Politološka nauka državu posmatra kao politčki realitet sa monopolom legitimnog fizičkog nasilja, kojeg provodi putem policije. Ovakav pristup zloupotrebljava pravnu normu,gdje se prinuda prihvata kao jedina realnost u funkcioniranju policije. • Formalno definisanje policije se zasniva na njenim ovlaštenjima, organizacionim formama, autoritetu u društvu, koja kao društveni organ u zakonom određenim sigurnosnim okolnostima sprječava sve pojave i ponašanja koja mogu dovesti do neželjenih posljedica, dok materijalni pristup u prvi plan stavlja osnovne ciljeve policije kao što je održavanje unutrašnje sigurnosti.

Teorijsko određenje policije • Statički pristup policiju definira kao jedan tradicionalno okoštali zatvoreni sistem, sa decidno određenim položajem, dok dinamički pristup definira policiju kao dinamičan, transparentan sistem, koji je integralni dio društva i koji svoje djelovanje prilagođava savremenim društvenim promjenama. Integralna definicija policije: Policija predstavlja složen, specifičan, dinamičan izvršni organ vlade koji je u skladu sa zakonskim ovlaštenjima zadužen za održavanje unutrašnje sigurnosti u društvu, koristeći se legitimnom upotrebom sredstava prinude, pridržavajući se strogo etičko-profesionalnih principa u vršenju svojih dužnosti.

Odbrambeni sistem • Odbrambeni sistem je u okviru ustavnih i zakonskih rješenja, odgovoran za odbrambenu funkciju, odnosno za zaštitu vanjske sigurnosti države. • Odbrambeni sistem, kao relativno autonomna institucija i instrument političkih struktura vlasti, koji raspolaže sa posebnim vojno-tehnološkim i drugim potencijalima zadužen je da štiti temeljne vrijednosti države (nezavisnost, samostalnost, teritorijalna cjelovitost, suverenitet) od vanjske agresije i drugih oblika prijetnji stranih oružanih i drugih snaga koje su usmjerene prema naznačenim vrijednostima. • Da bi odbrambeni sistem izvršavao svoju ustavno-zakonsku funkciju, on mora biti izložen stalnoj operativnoj i organizacionoj redefiniciji, s obzirom na sve promjene koje su se desile u posthladnoratovskom periodu, uslijed naučno-tehnološkog napretka. • Njegova moć (sila) se interpretira kao “odbrambeno sredstvo postavljeno da štiti teritorij i nacionalnu sigurnost, sredstvo zastrašivanja koje će odvratiti protivnika od napada; značajan element nacionalnog prestiža na međunarodnom planu.

Odbrambeni sistem • Maosvnost oružanih snaga nije nikakav garant nacionalne suverenosti i sigurnosti. • Daleko su značajniji racionalizacija, profesionalizaciji, obučenost, operativna pokretljivost, vojno-tehnološka opremljenost. • U organizacionom pogledu, radi se o klasičnom birokratskom modelu unutrašnje organizacije sa centraliziranim hijerarhijskim komandnim nivoima i potrebnom vojničkom poslušnosti; • Radi se o strogoj disciplini, poslušnosti, odgovornosti i kontroli. Riječ je o jednoj vrlo kompaktnoj društvenoj organizaciji sa izgrađenim unutarhijerarhijskim nivoima sa strogom disciplinom i neprikosnovenom poslušnošću.

OBAVJEŠTAJNO-SIGURNOSNI SISTEM Političke, ekonomske, vojne, demografske, znanstveno-tehnološke, ekološke, socijalne, regionalne nejednakosti, informacijske, biotehničke, etničke i druge protivrječnosti u oblikovanju poželjnog sigurnosnog prostora, danas predstavljaju velik izazov kako za nacionalnu, tako i za međunarodnu i globalnu sigurnost. Ukoliko tome dodamo i promjenjenu geopolitičku kartu svijeta, globalizaciju, nevojne dimenzije, pritisaka, potencijalne prijetnje nacionalnoj sigurnosti, kroz razne vidove terorizma, organiziranog kriminala, transnacionalnog kriminala i opojnih droga, nuklearne prijetnje niskog intenziteta, komunikacijska dostignuća, te dostignuća u oblasti saobraćaja, tehnologije itd., neminovno su uslovili novi sistemski pristup u oblikovanju i funkcioniranju obavještajnih službi. Upravo prisutne raznolike tenzije rezultirale su da sveukupna globalna politika u okviru država, posebnu relevanciju poklanja svim segmentima nacionalne sigurnosti.

OBAVJEŠTAJNO-SIGURNOSNI SISTEM Na karakter, širinu ispoljavanja s ciljem destabilizacije političko-sigurnosnog stanja i stvaranja nepovoljnog ambijenta za izgradnju i demokratizaciju odnosa u društvu, utječu sadržajni kombinirani oblici, posebno na političko - diplomatskom, obavještajno - subverzivnom, psihološko - propagandnom, ekonomskom, ekološkom, a osobito - terorističkom, koji u sebi sublimira sve odrednice ugrožavanja i nestabilnosti sistema sigurnosti.

OBAVJEŠTAJNO-SIGURNOSNI SISTEM Postavlja se pitanje kako i na koji način se suprotstaviti ovim neprihvatljivim društvenim pojavama i kako oblikovati obavještajno-sigurnosni sistem koji će skupa sa ostalim podsistemima uspješno odgovoriti na sve ove izazove. Ipak, treba znati da je obavještajno-sigurnosna djelatnost širi pojam od obavještajnog, kontraobavještajnog i sigurnosnog karaktera. Da bi bilo jasnije, sigurnosna djelatnost se zasniva na primjeni policijskih ovlaštenja, pri čemu se koriste i posebne metode i sredstva rada. Osnovna divergencija između sigurnosnih i obavještajnih službi su u tome, što sigurnosne službe u skladu sa zakonom datim ovlaštenjima istražuju, sprječavaju, presijecaju i otkrivaju nedozvoljene aktivnosti, dok je u nadležnosti obavještajnih službi da prikupljaju, dokumentiraju, sistematizuju, analiziraju informacije i ostale relevantne podatke, koje dostavljaju odgovarajućim političkim i državnim strukturama.

OBAVJEŠTAJNO-SIGURNOSNI SISTEM Obavještajno-sigurnosni sistem jedne države u skladu sa svojom nadležnošću, odgovornošću i djelokrugom rada, uvažavajući zakonska međusobna prava svih obavještajnih, kontraobavještajnih i sigurnosnih organizacija, vrši koordinaciju naznačenih institucija koje vrše prikupljanje, sistematizaciju, analizu, procjene i dostavljanje informacija i podataka (obavještajna komponenta), otkrivaju, provjeravaju i onemogućavaju namjere stranih obavještajnih službi prema sopstvenoj državi (kontraobavještajna komponenta), te uz korištenje posebnih metoda i sredstava rade na otkrivanju, sprječavanju i istraživanju svih pojava i ponašanja koja su prijetnja sigurnosti u jednom društvu (sigurnosna kompomenta), ili dovode u pitanje povoljno stanje u toj oblasti.

Osnovne karakteristike sistema sigurnosti u savremenim uslovima • Zasnovanost rada sistema sigurnosti na naučnim postulatima; • Autonomnost njegovog djelovanja, koja se treba odvijati u ustavno-pravnim okvirima sa civilnom kontrolom; • Politička neutralnost sistema sigurnosti, inaugurirana ustavom i zakonom implicira potrebu da se konkretan utjecaj politike na sistem sigurnosti treba ograničiti na razini donošenja pojedinih zakonskih propisa u parlamentarnim tijelima. Iz kazanog proizlazi: - da je sistem sigurnosti u obavezi da bude lojalan demokratski izabranoj vladi, bez obzira na njen politički sastav; - da su organi i službe sigurnosti u svom konkretnom djelovanju ne mogu pozivati na politička prava stranaka i institucija; - da se odluke za konkretno postupanje ne smiju zasnivati na osnovu političkih odluka; - da je sistem sigurnosti dužan da se postavi iznad konflikata sa političkom konotacijom unutar zajednice.

Osnovne karakteristike sistema sigurnosti u savremenim uslovima • Sistem sigurnosti treba na cjelovit način istraživati, pratiti i analizirati raznovrsne aspekte sigurnosti; • Svoje aktivnosti provodi u skladu sa demokratskim vrijednostima društva, dakle u njegovo je obavezi dosljedno poštivanje i sprovođenje zakona; • Postupanje podsistema sistema sigurnosti treba se odvijati u skladu sa načelima proporcionalnosti, tolerancije, odmjerenosti, sposobnosti, profesionalnosti; • Transparentnost sistema sigurnosti; • Zasnovanost sistema sigurnosti na korpusu etičkih načela

UNIVERZITET U SARAJEVU Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije