AUTONOMIJA SINDIKATA U ODNOSU NA POLITIČKE STRANKE

1. AUTONOMIJA SINDIKATA U ODNOSUNA POLITIČKE STRANKE

2. Danas u većini demokratskih zemalja sindikati su:- vrlo složene organizacije, - svjesne svojih snaga i - sa jasno određenim ciljevima. - značajan su, odgovoran partner vladama i- poslodavcima - u regulisanju brojnih pitanja od interesa za radnike.

3. Sindikat je:- ostao trajna, - stalna, - demokratska organizacija, - koju su stvorili i - vode radnici, - čija je osnovna zadaća da štiti ukupne interese radnika.

4. Radnici se organizuju u sindikat:- da bi se zaštitili na poslu, - da bi poboljšali uslove rada, - da bi kolektivno pregovarali, - da bi osigurali bolji životni stadnard, - da bi obezbjedili pristojnu zaradu za svoj rad i - da bi živjeli životom dostojnim čovjeka.

5. Osnovne funkcije Sindikata, ranije, danas i u budućnosti, ostaju nerazdojivi dio sindikalnog pokreta.Danas sindikat počiva na tri osnovna načela:- jedinstvo(jedinstvo svih radnika - solidarnost), - neovisnost(ne smije dozvoliti da ga kontroliraju vanjski interesi)- demokratičnost(svi dijelovi članstva trebaju biti ravnopravno i potpuno predstavljani u donošenju odluka, ista prava i povlastice – dužnosti i obaveze)

6. Prava radnika da formiraju sindikate osnovni su elementi međunarodnih ljudskih prava. Da bi se suprotstavili navedenim pojavama, sindikalnim aktivistima moraju biti poznati:- izvori i - dokumenti o pravima na organizovanje i - njima se trebaju koristiti u raspravama o sindikatu i pravo na njegovo djelovanje. Riječ je o dokumentima koji garantuju pravo na organizovanje sindikata i slobodu njegovog djelovanja.

7. Filadelfijska deklaracija, donesena na 26-om zasjedanju Međunarodne organizacije rada 10.05.1944. godine, ima:- ustavni karakter i kao takva sastavni je dio ustava Međunarodne organizacije rada (MOR-a)- govori o osnovnim principima na kojima počiva međunarodna organizacija rada. - jedan od tih principa je sloboda izražavanja i sloboda udruživanja.

8. Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka, - smatra se općim idealom koji treba da postignu svi narodi, - usvojena od Generalne skupštine UN-a, 10.12.1948. godine, - u članu 23 ističe: „Pravo na organizovanje sindikata i stupanje u sindikate radi zaštite svojih interesa.“

9. Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, - donesena u Rimu, 04. novembra 1950. godine, - u članu 11 utvrđuje: „Svako ima pravo mirnog okupljanja i slobode udruživanja sa drugim, uključujući prava osnivanja ili pristupanja sindikatima radi zaštite svojih interesa.“

10. Sindikalna prava su:- ljudska prava, - nisu zajamčena ili data radnicima od strane vlada i poslodavaca. - ona su univerzalna ljudska prava sadržana u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima. - zakoni mogu priznati ta prava ili radnike za njih zakinuti, ali zakoni ne mogu oduzeti pravo – na sindikalna prava. Ta temeljna prava moraju biti zakonski zajamčena i u potpunosti primjenjena u svim zemljama.

11. Sindikati djeluju kao radnički predstavnici:- često moraju zauzimati određeno stajalište u odnosu prema političkim pitanjima političkih pitanja, - sindikat, međutim, nije politička stranka. - svaka od tih strana imaju svoju ulogu.

12. Sindikalna je uloga:- štititi radnička prava, bez obzira na profil vlade koja je na vlasti, - a stranke, dok postoje, upravljaju društvom na osnovu programa koje predstavljaju svojim biračima.Zamjenjivati te uloge uvijek je pogubno i za nesmetano provođenje demokratije i za radnike i njihovu sposobnost da kolektivno brane svoje interese.

13. To ne znači da veze, koje su ponekad historijski vrlo jake ne postoje između pojednih sindikata i stranaka. To također ne znači:- niti da sindikati ne podupiru određene stranke radije nego druge, - zato što imaju zajedničke izvore ili - iz jednostavnog razloga što drže da te stranke pridaju veću važnost problemima radničke populacije.Samostalnost ne znači i potpunu nezavisnost.

14. Međutim, važno je naglašavati samostalnost, jer kroz duže vrijeme o tome često ovisi opstanak sindikalnog pokreta.Ratifikaciju kovencija - obavezujuće.Kako to funkcioniše danas, i kako se odrediti prema političkim strankama?Svaka politička partija ili politička partija na vlasti želi da izvrši uticaj na sindikalno članstvo.

15. Često puta birajući i najperfidnije oblike, a možda ti interesi nisu interesi sindikata. Zbog toga moramo biti osposobljeni (naše članstvo) da prepoznamo namjere političkih partija.Pred izbore, predstavnici političkih partija traže da ih sindikati prime da razgovaraju sa sindikalnim predstavnicima pri tome nudeći svoje političke platforme ili program djelovanja.

16. U stvari oni žele od masovnog sindikalnog članstva glasove. Kad se izbori završe, njih više nema, gube se ponovo do izbora.

17. Imajući u vidu značaj propisa koji se donose u Parlamentima, a koji regulišu životna pitanja radnika, postavlja se ozbiljno pitanje:„kako pronaći najadekvatniju formu jačeg uticaja sindikata na donošenje tih propisa, a pri tome ne izgubiti autonomnost i neovisnost?“

18. Teoretski tu postoji nekoliko modela:- totalno držanje sindikata po strani - opredijeliti se i podržavati neku partiju - nezavisni predstavnikSvi ovi modeli imaju prednosti i mane.

19. Ako se ne budemo dobro potrudili nećemo uspijeti.Svaki navedeni model zahtijeva puni angažman sindikata, jer bez toga nema uspijeha.