Sociologija religije

Sociologija religije Kristina Boras Silvana Brčina

Sociologija religije je jedna od brojnih socioloških diciplina; pokušava dati odgovore na pitanja: • Što je zajedničko svim religijama svijeta? • Kakve su društvene funkcije religije? • Kako religija utječe na ponašanje ljudi? • Kakav je odnos religije prema drugim društvenim institucijama? • Opada li ili raste danas utjecaj religije u industrijskom društvu? • Kakva je uloga religije u procesima društvene promjene?

Sociološko određenje pojma religije Pojam religije nije u potpunosti određen • rimski filozof Ciceron pojam ¨religio¨ izvodi iz latinskog glagola ¨relegere˝, i drži da ta riječ označuje službu čašćenja bogova • kršćanski teolog Augustin ističe da taj pojam potječe od latinskog glagola ¨religare¨ i da izražava povezanost s Bogom, a isto tako prihvaća i mogućnost da bi se riječ ¨religija¨mogla izvesti iz latinskog glagola ¨reeligere¨ tako da tada označuje čin kojim se čovjek ponovno odlučuje za Boga, nakon što ga je bio napustio.

Prema Talcottu Parsonsu religija obuhvaća: • niz više ili manje međusobno povezanih vjerskih predodžaba, koje se odnose na ¨nadnaravna¨ ¨sveta bića¨ • sustav simbola, predmeta djelovanja, iskustvenih i duhovnih, kojima se pripisuje kvaliteta svetoga i prema kojima ljudi izražavaju ona emocionalna stanja koja spadaju u religioznu sferu. • Religijski kolektiv • Moralne vrijednosti • Religija ispunjava funkciju internaliziranja tako što nudi smislen sustav koji daje bitan doprinos konstituiranju individualnog identiteta i njegovog održavanja u promjeni. ( kognitivna funkcija, katektičnu funkciju evaluativna funkcija) • Integracijska funkcija = religija integrira osobe u socijalni sustav tako što im pomaže spoznati proturiječja sustava i prihvatiti ih bez dramatiziranja. Time ona jača povjerenje u svoje ciljeve, norme i vrijednosti, i na taj način stvara spremnost da aktivno sudjeluje u društvenomu životu. • Funkciju legitimiranja = s obzirom na kulturalni sustav religija služi za legitimiranje i opravdavanje tako što sakralizira cjelokupni vrijednosni sustav i norme društva. Pošto teška i potresna iskustva, prijetnje i krize bacaju veoma često sumnju u vrijednosni konsenzus, religija služi za to kako bi ponovno proizvela taj konsenzus.

ŠTO RELIGIJA NIJE: • vjera u boga ( ili više bogova) nije nužna značajka religije • izjednačavanje religije sa skupom moralnih pravila što upravljaju ponašanjem vjernika, također nije karakteristika svih religija • Roland Robertson drži kako je religija: ¨skup vjerovanja i simbola koji se odnose na razliku između iskustvene i nadisustvene. Trascendentne stvarnosti: značenje iskustvenog područja manje je od neiskustvenoga¨ • za sociologiju religije nije važno pitanje o istinitosti onoga što ljudi vjeruju, nego je važno ono što ljudi smatraju stvarnim, i u kojoj mjeri ono što vjeruju da je stvarno utječe na njihovo djelovanje.

Svjetske religije dijele se u dvije vrlo različite skupine: • na zapadnu proročku tradiciju ( judaizam kršćanstvo i njihovi ogranci) Proročka tradicija ističe Božju objavu čovjeka koja je izvan područja ljudskog duha. Potvrđuje svijet, a to znači da prihvaća temeljno dobro materije i traži iskupljenje ili preobrazbu ovog grešnog svijeta. • na istočnu, spasilačku ili mističnu tradiciju ( hinduizam, budizam i njihovi ogranci) Istočna tradicija je mistična i naglašava traženje Boga unutar čovjekova duha. ¨Niječe svijet' prihvaća temeljnu duhovnu narav stvarnosti i traži oslobođenje duše od neprekidnog kotača rađanja il reinkarnacije kojoj je podređena u ovom svijetu.

Postoji najmanje 6 dimenzija religije, njihovo mjesto na ljestvici ovisi o tome stavljamo li na prvo mjesto što ljudi vjeruju ili što čine. Zapadna civilizacija naglašava vjerovanje, ali se osoba smatra ¨religioznom¨ ako nešto čini u svojoj religijskoj praksi. • Doktrina = sustav vjerovanja koji daje potpuno tumačenje stvarnosti • Mit = ptiče o Bogu i bogovima, o stvaranju i spasenju te o događajima povijesna značenja • Etika= Vrijednosti i pravila ponašanja • Obredi= Štovanje, svetkovanje, ¨obredi pristupa ¨ i ¨inicijacije¨, obredi kojima se određuje ishrana i odjevanje • Iskustvo= Doživljaj pojedinca o transcendentnom i zastrašujućem ili osjećaju pripadnosti i predanja nekom većem od sebe. • Društvo = institucionalna organizacija ljudi pomoću koje ispoljavaju svoju religioznost

Sistematizacija religije po sociologu R. McGee-u • Jednostavni supernaturalizam: susrećemo ga u manjim jednostavnijim društvenim zajednicama. Vjernici pripisuju prirodnim pojavama i predmetima difuzne, bezlične i nadnaravne osobine. • Animizam= vjerovanje u duhove ili druga ¨onostrana bića¨. Ljudi vjeruju da duhovi borave u životinjama, biljkama, stijenama, zvijezdama i ponekad u drugim ljudima. • Teizamznači vjeru u bogove. Postoji monoteizam odnosno vjera u jednog boga, te politeizam ili mnogoboštvo. Judaizam lršćanstvo i islam su najutjecajnije monoteističke religije u svjetskoj povijesti • Sustav apstraktnih ideala = umjesto usmjerenosti na bogoštovlje, neke su religije posvećene postizanju moralne i duhovne izvrsnosti, pa se ponekad nazivaju i setičkim religijama. Takve su primjerice budizam, konfucijanizam i taoizam.

U sociologiji se razlikuju 4 idealna tipa religijskih organizacija: CRKVA: Velika, drustveno etablirana vjerska organizacija s formaliziranom strukturom vjerovanja, rituala i unutarnje organizacije moći. Njeni članovi uglavnom nisu izabrali članstvo, nego su rođeni kao članovi crkve. Crkva zagovara tradicionalne i konzervativne vrijednosti, sukladne svetim spisima Drži da je jedina nadležna za tumačenje svetih spisa SEKTA: relativno mala vjerska skupina koja se najčešće odvojila od crkve, i u načelu odbacuje dominantne vrijednosti i način života u širem društvu usko povezana grupa koja često pruža bliske odnose s drugim članovima grupe DENOMINACIJA: karakteristična je ponajprije za SAD religijska skupina koja prihvaća postojanje drugih religija i uglavnom je u suglasju s vrijednostima društva čine je pripadnici srednjih i viših društvenih slojeva primjeri denominacija su prezbiterijanci, baptisti, metodisti... KULT: manje organizirana i privremena skupina koja se ne zasniva na nekoj razrađenoj doktrini i ne postavlja velike zahtjeve članovima kultovi su skupine koje se primjerice bave transcedentalnom meditacijom, vjerom u astrologiju i slicno....

RAZVOJ SOCIOLOGIJE RELIGIJE Razlikujemo: • Klasičnu fazu sociologije religije • Neoklasičnu fazu sociologije religije • Suvremeno razdoblje sociologije religije SEKULARIZACIJA se očituje u: • dolazi do ukidanja crkvenih imanja • dolazi do odvajanja svjetovnoga vođenja života od religijskih ustrojbenih sustava i predložaka • dolazi do smanjivanja transcedencije = religiozno značenje nemaju više u velikoj mjeri onostrani svjetovi neba i pakla, nego u prvi plan sve više izbijaju vlastita iskustva • dolazi do preorijentacije djelatnih ljudi s religioznih na druge sustave tumačenja

Bitan utjecaj na nastajanje znanstvenog načina promatranja religije imala je kritika religije. Razlikujemo: • Imanentnu kritiku religije = kritika religije koja se sučeljava s vlastitom religijom da bi je poboljšala • Interreligijsku kritiku religije = ona religiju kritizira iz perspektive neke druge religije • Eksternu kritiku religije = pokušava svoja stajališta naći i učvrstiti izvan postojeće religije Za postojanje pojma kritike religije trebamo posebice biti zahvalni Kantovoj kritičkoj filozofiji. On je pokušavao sadržaje vjere podvrći kritičkom propitivanju razuma. • on drži da se religija temelji u mogućnosti slobodnoga djelovanja i time u moralu. Ona je vezana za ¨praktički razum¨ kojeg u biti ne može nadići.

David Hume pokušava pronaći antropološke i psihološke temelje religije, i on uočava zakonomjerni reedoslijed religijskih oblika. Taj slijed naziva ¨prirodno povijesni¨, jer religije za njega nisu više nikakve od Boga objavljene datosti, nego one svoje postojanje imaju zahvaliti ¨prirodnim potrebama ljudi, kao slabosti, strahu ili nadi, i sklonosti ljudi da vjeruju u nevidljive, inteligentne moći. • Smatra da su u početku sve religije bile politeistične, jer je čovjek sklon stvarima i drugim živim bićima pripisivati svojstva koja su njemu samomu poznata. • Prijelaz na monoteizam događa se iz potrebe neke određene skupine za moći da svoje lokalno božanstvo, prema kojem se osjeća posebno zavisnom, učini vrijednijim od drugih božanstava.

Pokušaj da se religiju promatra izvana i da ju se postavi na prirodne osnove, bio je već unaprijed predviđen konflikt s crkvom, koja religiju nije izvodila iz prirode, nego iz ¨Objave¨. Taj je konflikt na svoj oštrini dobivao posebice u razdoblju francuskog prosvjetiteljstva. • Tako francuski enciklopedist Holbach kaze: ¨ Religija je umjetnost učiniti ljude pijanim sanjarenjima kako bi ih spriječila da se pozabave zlima kojima ih muče njihovi vladari.' • Zatim Voltaire: ¨Kad Boga ne bi bilo, morali bismo ga izmisliti¨. • ¨Čovjek ne stvara društvo, društvo stvara čovjeka.¨ ( de Bonald) • ¨Predodžba koju čovjek ima o Bogu, odgovara onoj koju on ima o sebi samomu, o svojoj slobodi.¨ (Hegel) • Fuerbach = ¨crkveni otac modernog ateizma¨ Za njega je religija odnošenje čovjeka prema njegovom vlastitom biću. Smatra kako se čovjek opredmećuje u religiji time što vjeruje u religiju, njemu se njegova vlastita spoznaja pojavljuje kao neka druga, izvanjska stvar. • Za Karla Marxa religija je proizvod podruštvovljenog čovjeka, koji si sam stvara povijest. ¨Religija je uzdah potlačenoga stvorenja, ona je duša bezdušnoga svijeta, kao što je ona duh bezduhovnih stanja. Ona je opijum naroda.¨

Neoklasična sociologija religije Neoklasična faza sociologije religije obuhvaća jedan cijeli niz socioreligijskih stajališta koje su se pojavile tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina: Društvena konstrukcija zbilje – Peter L. Berg i Thomas Luckman Sociološka teorija religije – Niklas Luhman Kritička teorija religije – Jurgen Habermas

Društvena konstrukcija zbilje – Peter L. Berg i Thomas Luckmann -u središtu društvene zbilje stoji znanje ljudi koje upravlja ljudskim djelovanjima. Pod znanjem podrazumjevaju svaku predožbu koju imamo o svijetu. - srž ovog stajališta je činjenica da dok s drugima međusobno djelujemo i komuniciramo mi zapravo s njima izgrađujemo zajedničku zbilju koja se temelji i na našim iskustvima i djelovanjima • Sociološka teorija religije – Niklas Luhman - komunikacija onaj temeljni proces kojim se stvaraju socijalni sustavi • religija je dio društvenog sustava koji se tek tijekom razvoja društva počinje razlikovati od njega. Religiju karatkerizira to da ona u mediju „vjere“ nudi duhovna sredstva za komunikaciju. • Kritička teorija religije – Jurgen Habermas - izvorna vrijednost religije nalazi u tomu što je doprinosila moralu društva. • komunikativno djelovanje dolazi na mjesto religioznih simbola i ritualnih djelovanja. Komunikativno djelujući ljudi mogu samoodređujući stvoriti vlastite norme i vrijednosti. - drži da još uvijek postoji veliko značenje religije za naše društvo i danas još uvijek nije moguće jednostavno nadomjestiti potencijale religijskoga govora u objašnjavanju i tumačenju životnih iskustava.

Suvremena religioznost Danas, uz velike crkve postoje i male, radikalne grupe i pojedinačne osobe koje se često naziva religioznim fanaticima. Sociologija religije od samih svojih početaka bavila se mnogostrukošću religijskih zajednica. • Crkve • Sekte • Mistika • Denominacija • Kult

Religijske organizacije Religijske organizacije svoju egzistenciju mogu osigurati samo ako svoje vlastite ciljeve slijede racionalnim sredstvima. To im uspjeva stvaranjem unutarnje strukture, u kojoj je ostvarivanje ciljeva regulirano načelima podjele rada. Postoji nekoliko različitih oblika postojećih organizacijskih oblika: • narodna crkva (Rimokatolička, Evangelističko-luteranske crkve, islamske zajednice itd.) • slobodne crkve • sekte • svjetonazorne zajednice • novi religijski pokreti (scijentološka crkva, subud, ISKCON). Novi religijski pokreti s obzirom na svoje razlike dijele se na: pokrete koji odbijaju svijet, pokrete koji prihvaćaju svijet i pokrete koji su se prilagodili svijetu. Također novi religijski pokreti imaju nekoliko posebnih oblika zajedničko okupljanja kao što su skupovi, tzv. Clinic, kućanski ili radni kolektivi, korpus, kolonija.

Religijski pokreti - fundamentalizam i new age Fundamentalizam predstavlja konzervativno stajališe koje se zalaže za povratak temeljnim načelima religije i nastoji obnoviti izvornu vjeru pred brzim društvenim promjenama. Dijeli se na: • kršćanski fundamentalizam temelji se na 5 temeljnih načela vjere tzv. „five fundamentals“. Najznačajnija točka kršćanskog fundamentalizma je nepogrešivost Biblije. ostala načela: vjera u djevičansko Marijino rođenje, tjelesno uskrsnuće, individualnu žrtvu za grijehe drugih i vjeru u ponovni fizički dolazak Krista • islamski fundamentalizam suprotstavlja se rastućoj tendenciji razdvajanja države i religije sa zahtjevom uspostavljanja islamske države i istinski islamskoga društva. Razlog za fundamentalizam u slučaju islama je protest protiv pozapadnječenja i jačenje prije svega arapske kulture, ponekad čak i ikonflikt između islamskog i zapadnog kulturnog kruga.

New age tj. „Novo Doba“ • U osnovi new age predodže nalaze se stara astrološka učenja, prema kojim svakih 2000 godina započinje novo vremensko razdoblje • Iskazuju se posebni putevi spoznaje u kojima se naglašuje uloga subjektivnoga, često izvanrednog iskustva, koje nerijetko izmiče mogućnosti racionalne priopćivosti i međusubjektivne provjerljivosti • Ta iskustva se tumače kao dokaz za postojanje posebnih sila iz čega se objašnjava veza s astrologijom

Popularna religioznost Odnosi se prije svega na izvankršćanske i izvancrkvene izražajne oblike religioznosti koji sadržavaju oblike subjektivne vjere, individualne i također kolektivne rituale i simbole. To su: • tradicionalni oblici kulta i vjere npr. usmena molitva za stolom, religiozni sobni ili zidni ukrasi • marginalni oblici vjere i religijske prakse npr. astrologija, ljekovita magija i proročanstvo • masovni religijski fenomeni npr. hodočašća, procesije, kolektivne ceremonije čašćenja svetaca • blagdanska religija koja se odnosi na posebne događaje, gdje je ponajprije riječ o godišnjo-ciklusnim ili životno-ciklusnim razdobljima npr. Božić • pučka povezanost s naviknutm pridržavanjem katoličkih rituala koji su ukinuti reformama II vatikanskog koncila

Religiozna iskustva Obično se razlikuju dvije velike vrste takvih iskustava: • ekstaza koja se opisuje kao izlaženje iz duše, • entuzijazam koji se odnosi na to da „duhovno biće“, neka duhovna sila ulazi u tijelo. Konverzija znači sasvim općenito pristupanje nekom sustavu značenja ili njegovo napuštanje. To je pojam koji označava radikalnu promjenu osobnih religioznih predožaba i prakse.

Budućnost religije • Dolazi do sve većeg globaliziranja religije. Komunikacija raste, postaje sve učestalija i zahvaća cijeli svijet koji time postaje jednim mjestom. Sve se više država udružuje u jedan politički sustav. Na osnovu toga stvara se svjetska kultura. Moguće posljedice globaliziranja koje nastaju za religiju: privatiziranje religije, politiziranje religije, stvaranje hibridnih oblika religije itd. • Religija će se i ubuduće razvijati. Sociologija religije i dalje treba biti upućena na to da teorijski, pojmovno i empirijski treba biti otvorena toliko široko da svaki od tih razvoja može i dalje slijediti, opisivati i objasniti.

Literatura: - Nenad Fanuko: Sociologija - Hubert Knoblauch: Sociologija religije Hvala na pažnji! 

Sociologija religije