1 / 45

POJAM SLOBODNOG VREMENA

POJAM SLOBODNOG VREMENA. Doc. d r Predrag Cveti čanin 27. februar 2014. VREME?. Sv.Avgustin: „Ako me ne pitas šta je vreme, znam, ali ako me pitas, onda ne znam!”

cleave
Download Presentation

POJAM SLOBODNOG VREMENA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. POJAM SLOBODNOG VREMENA Doc. dr PredragCvetičanin 27. februar 2014

  2. VREME? • Sv.Avgustin: „Ako me ne pitas šta je vreme, znam, ali ako me pitas, onda ne znam!” • Seneka: „Sve je tuđa imovina, samo vreme pripada čoveku. Samo ovu ka bekstvu sklonu stvar dala nam je priroda u našu sopstvenost...., a niko ne misli da je išta dužan kad je dobio vreme, a ovo je ipak jedina stvar koju ni zahvalan čovek ne može da vrati". • B.Franklin: Vreme je novac (?)

  3. VREME • Ciklično vreme (dan, noć, mesec, godina...) • Sezonsko vreme (doba oranja, setve, uzgoja i žetve, sezone lova i ribolova, skijanja i turističke sezone, a takođe i godišnja doba - leto, jesen, zima i proleće). • Psihološko vreme (zabave, dosade, ushićenja) • Mehaničko vreme (časovnika) • Životno vreme (mladosti, zrelosti, starosti) • Shvatanje vremena u različitim kulturama

  4. RADNO I VANRADNO VREME • Rad i slobodno vreme (dokolica) • Najčešća klasifikacija budžeta vremena koja se sreće u literaturi jeste ona koja celokupni fond vremena deli na radno i vanradno vreme. • Vanradno vreme uključuje sledeće grupe “utrošaka” vremena: a) vreme koje je povezano sa odlaskom i povratkom sa posla; b) domaći rad i zadovoljavanje životnih potreba; c) zadovoljavanje fizioloških potreba; d) slobodno vreme.

  5. SLOBODNO I POLU-SLOBODNO VREME • Uočavajući ovu podeljenost čoveka, francuski sociolog Žofre Dimazdije konstatuje da više teoretičara “teži da svakodnevni život rada svede na par: rad - slobodno vrijeme”. • Po njegovom mišljenju to je pogrešno pojednostavljivanje, jer se u “doživljenoj stvarnosti slobodno vreme definiše ne samo u odnosu na profesionalne obaveze, već isto tako i u odnosu na druge obaveze, porodične ili društvene”, koje najčešće pripadaju tzv. “poluslobodnom vremenu” ili “poludokolici”.

  6. PODELA VREMENA (Ž.DIMAZDIJE) • Opšti fond vremena Dimazdije deli na: 1. Obaveze (profesionalna zanimanja, socijalna zanimanja, obaveze u kući i porodici) 2. Poludokolica - utrošci vremena u vezi sa ispunjavanjem obaveza izvan sfere rada 3. Dokolica 4. Ostalo (briga za decu, san, ishrana, higijena, zdravlje)

  7. POLU-SLOBODNO VREME • Po njemu, postoje četiri kategorije poluslobodnog vremena: • a) aktivnost slobodnog vremena, u kojima je pojedinac istovremeno učesnik i ima izvesnu korist od njih (sitni radovi, “uradi sam”, unosni lov ili ribolov, plaćeno učešće u sportskim ili kulturno-umetničkim društvima itd.), • b) domaće aktivnosti, polukorisne i polurekreativne: vrtlarstvo, sitni radovi,

  8. POLU-SLOBODNO VREME • c) porodične aktivnosti, poluvaspitne i poluzabavne: učestvovanje u zadacima ili igrama dece, • d) radovi na ukrasima koji se obavljaju za sebe, porodicu, prijatelje, društva: dekoracija, mali modeli brodova i aviona, itd. Mnogi ljudi kod kuće preuzimaju “novu vrstu rada kućni posao svaki čovjek je u izvesnoj mjeri, zanatlija amater, koji nekoliko naknadnih sati radi u porodičnoj radionici”

  9. OSLOBOĐENO I SLOBODNO VREME • I francuski sociolog Žorž Fridman smatra da treba praviti razliku između slobodnog i oslobođenog vremena. Oslobođeno vreme bi obuhvatalo celokupnu količinu vremena izvan obaveznog, profesionalnog rada. • Ipak, to nije vreme potpunog slobodnog izbora, već pre neka vrsta “poluslobodnog vremena”, koje nije u potpunosti oslobođeno od konkretne, egzistencijalne svakodnevnice čoveka. • Slobodno vreme je, po mišljenju Fridmana, onaj deo vremena “koji je oslobođen svake obaveze u kome ličnost upražnjavajući svoje izbore pokušava da se izrazi, i, ako poseduje sposobnost i sredstva da se razvije”.

  10. PODELA VREMENA (A.MOL) • Kao osnov za podelu vremena Abraham Mol uzima način kako ga čovek usvaja. Prema tom kriterijumu, vreme se može podeliti na tri velika područja: • Prinudno vreme (gde je prinuda uglavnom rad): U pitanju je vreme u kojem su postupci pojedinca, njegov položaj u prostoru i vremenu određeni voljom nekog drugog a ne njegovom sopstvenoin, odnosno nekom ekonomskom ili institucionalnom nužnošću. To je neprovidno, zaokupljeno vreme koje pojedinac doživljava kao tuđ prostorno-vremenski blok.

  11. PODELA VREMENA (A.MOL) 2. “Slobodno” vreme, pretpostavlja potpunu autonomiju i vlast pojedinca nad svojim postupcima. Čovek je istinski gospodar samog sebe i svog vremena koje koristi bez prinude po svojoj volji i gde može donositi proizvoljne odluke. 3. Poluprinudno ili šupljikavo vreme - život je tako organizovao da predstavlja ograničavanje mogućnosti izbora. Najbolji primer za ovaj segment vremena je odlazak i povratak s posla. Ovo vreme je istovremeno prinudno (u odnosu na mesto - kretanje kola, sredstvo prevoza) i slobodno (u odnosu na sadržaj – čitanje novina, učenje, gledanje programa na prenosnom televizoru).

  12. ČETIRI TIPA SLOBODNOG VREMENA (A.MOL) • Ako bismo podrobnije ispitali morfologiju slobodnog vremena mogli bismo, po mišljenju Mola, izdvojili “četiri fenomenološka tipa”, u zavisnosti od njegove dužine: • Međuvremena (pauza za kafu ili čaj, sitni poslovi u gradu) koja se karakterišu prilikom, pogodnim trenutkom, osećanjem sitnog dobitka i zadovoljstvom. • Rutinski periodi dana (povratak kući) opterećeni vremenom potrebnim za prevoz, vezani za “navike i odmor”, izgleda da je vreme prevoza namet na slobodno vreme.

  13. ČETIRI TIPA SLOBODNOG VREMENA (A.MOL) • Vikendi - periodi namenjeni ostvarivanju nesigurnih i neodređenih planova, kao posetama i izletima u okviru porodice. • Godišnji odmori za vreme kojih se ostvaruje pravi ritam slobodnog vremena i poseban način života.

  14. PODELA VREMENA (P.SOROKIN) • Klasifikacija američkog sociologa Pitirima Sorokina uključuje neke nove elemente podele celokupnog vremena. • Njegova struktura budžeta vremena izgleda ovako: 1. fiziološke potrebe (spavanje, ishrana, briga za sebe, sport); 2. ekonomski utrošci vremena (rad, domaći rad, kupovina); 3. društveni utrošci vremena (opštenje sa ljudima, odlazak u goste, briga i igra sa decom); 4. religiozni obredi; 5. intelektualna zanimanja (čitanje, učenje, slušanje radija); 6. umetnička zanimanja (bavljenje umetnošću, poseta pozorištima, sviranje na muzičkim instrumentima itd.); 7. hobi i igre; 8. razna zadovoljstva (igra karata, piknik itd.).

  15. POJAM SLOBODNOG VREMENA • Imajući sve ovo u vidu slobodno vreme trebalo shvatiti kao ono vreme koje je oslobođeno svake obaveznosti i prinude. • Pod pojmom slobodnog vremena podrazumevamo onaj deo vanradnog vremena koje ostaje čoveku kad se oslobodi svih obaveza, a koje može koristiti za ciljeve svoje delatnosti koje je sam odabrao i odredio i koje, u prvom redu, služe za ispunjavanje njegovih autentičnih, suštinskih snaga i mogućnosti.

  16. DEFINICIJA SLOBODNOG VREMENA • Slobodno vreme je skup aktivnosti kojima se pojedinac po svojoj volji može potpuno predati, bilo da se odmara ili zabavlja, bilo da povećava nivo svoje obaveštenosti ili svoje obrazovanje, bilo da se dobrovoljno društveno angažuje ili da ostvaruje svoju slobodnu stvaralačku sposobnost pošto se oslobodi svojih profesionalnih, porodičnih i društvenih obaveza (Žofre Dimazdije).

  17. SLOBODNO VREME I DOKOLICA • Dokolica je deo slobodnog vremena u kojima se čovek prepušta aktivnostima po svojoj volji i u kojoj se “najpotpunije iskazuje pojedinčev odnos prema pojavnosti”. • Ona je nužna pretpostavka sopstvene stvaralačke delatnosti, sposobnosti i kritičke receptivnosti. • Jozef Pajper (Joseph Peiper) piše da je dokolica mentalni i duhovni stav i da prema tome ona nije prosto rezultat spoljnjih uticaja, odnosno nije neizbežan rezultat slobodnog vremena, praznika, vikenda ili godišnjih odmora. "Ona je na prvom mestu stav uma, uslov duše".

  18. SLOBODNO VREME I DOKOLICA • Američki sociolog Sebastijan de Gracija, ističe da dokolica i slobodno vreme žive u dva različita sveta, s tim što svako može da ima slobodno vreme, ali svako ne može imati i dokolicu. • Po njemu, slobodno vreme je realna ideja demokratije, dok dokolica nije potpuno ostvariva. Za ovog autora rad je suprotnost slobodnog vremena, ali ne dokolice.

  19. DOKOLICA • U mnogim teorijskim razmatranima dokolica je jednostrano ocenjena. Teoretičari su termin dokolica doveli u vezu sa latinskom reči otium, koja se u naše vreme često pogrešno poistovećuje sa pojmom besposličarenja u kome je sadržana nijansa pogrdnosti. • Međutim, suština otiuma daleko je od smisla besposlenosti. Pošto je ona stanje duha i duhovni prostor za razvoj ličmosti, ona se ne stiče radom.

  20. DOKOLICA • To dvojstvo rada i dokolice izraženo je u grčkom jeziku rečima koje potiču iz istog korena: schole pokriva značenje dokolice, dok je a schole, oznaka za vreme izvan dokolice ili za stanje koje pripada prostoru nužnosti. Ova podeljenost, pa čak i nezavisnost, rada i dokolice, sreće se i u latinskom jeziku u rečima otium (dokolica) i negotia (odustvo dokolice). Zato Mari Fransoa Lanfan i kaže da je prioritet dokolice nad radom u antičkoj filozofiji unet i u rečin. U oba slučaja rad je definisan negativnim prefiksom "a" u grčkom i "neg" u latinskom jeziku.

  21. ISTORIJA SLOBODNOG VREMENA Doc. dr PredragCvetičanin 27. februar 2014

  22. PRIMITIVNA DRUŠTVA • Koncepcija o slobodnom vremenu nezavisnom od rada bila je po mnogo čemu strana primitivnim društvima. Pre svega, ni rad se u primitivnim društvima nije javljao u čistom stanju. • Magijski ritual prati osnovne elemente privobitne privrede. Na taj način se rad koji ima isključivo proizvodni karakter i proizvodni značaj u velikoj meri prepliće sa igrom i aktivnostima koje imaju religijski i zabavni karakter. • Takva organizacija rada koja se u najvećoj meri poklapala sa aktivnom organizacijom života nije dozvoljavala izdvajanje bilokogsegmentaizcelokupnog jedinstvenog kompleksa vremena.

  23. RAĐANJE DOKOLICE • Sebastijan de Gracija u delu Of Time, Work and Leisure (1962: 3) navodi da je „okriće dokolice vezano za oblast Mediterana, nakon kritsko-mikense civilizacije.... Dokolica pre toga nije postojala • Nastanak dokolice se vezuje za nastanak civilizacije stare Grčke • Robovlasničko društvo, prezir prema fizičkom radu, a veličanje dokolice • Sloboda definisana u odnosu na ropstvo, a dokolica definisana u odnosu na rad.

  24. POGLED NA SVET STARIH GRKA • Veliki lanac Bića (Great Chain of Being), Arthur Lovejoy (1936) • Savršeno biće iz koga proizilazi kreacija i sve niže i niže dostojanstvo bića sa porastom udaljenosti od njega. • Božanska bića, ljudi, životinje, biljke, neživi svet (minerali) • Ali u „velikom lancu bića“ sve ima razlog za postojanje i sve ima neku svoju vrlinu.

  25. GREAT CHAIN OF BEING • Svim drugim bićima su njihovo mesto i njihova vrlina dati neposredno (ptice da lete, ribe da plivaju, biljke da rađaju plodove), samo je u slučaju čoveka dato samo da on može da bira. • Ljudi mogu da biraju ili da se kreću „naviše“ prema savršenstvu ili da odaberu pad nadole ka haosu. • Naše mesto u velikom lancu bića, određeno je našom suštinom, našom ljudskom prirodom, odnosno, - slobodom.

  26. DOKOLICA KOD GRKA • Mesto dokolice u pogledu na svet starih Grka treba razumeti kao mesto za slobodu da se uspinjemo uz veliki lanac bića ka ostvarenju punih ljudskih potencijala , autentičnosti i slobode. • Dva su osnovna puta za uspinjanje: gimnastika i muzika • A treći, za najbolje, je filozofija (parabola o pećini) • Platonova Akademija (shole - dokolica, school, škola)

  27. STARI GRCI (ARISTOTEL) • Tri značenja dokolice kod Aristotela • Rekreaciona dokolica (obnavljanje snaga nakon rada, relaksacija) • Etička dokolica (dokolica kao potraga za vrlinama) • Kontemplativna dokolica (razmišljanje o prvim principima, o dobru i o čovekovom mestu u univerzumu)

  28. RIM • Ideje o dokolici koje su rođene u Grčkoj prenete su u Rim zahvaljujući najviše Platonovim i Aristotelovim delima. Rimljani su bili vični u organizovanju zabava i pronalaženju najraznovrsnijih oblika razonode. • Međutim, mnogi dokazi govore da je način na koji su oni provodili vreme bilo lišen kreativnosti i dostojanstva. • Virgilije, Horacije i Seneka (povratakzemlji i jednostavnim zadovoljstvima)

  29. RIM • Kako je rimska republika slobodnih građana, tokom godina postajala carstvo, tako su i njeni demokratski ideali sve više nestajali. • I rimske igre su pratile degeneraciju društva. Juvenalove prekorne reči upućene Rimljanima: panem et circenses (hleba i igara) najbolje simbolizuju duh jednog oskudnog vremena i jednu civilizaciju na zalasku.

  30. JUDEO-HRIŠĆANSKA CIVILIZACIJA • U stvari, svet je postao "radionica" tek posle Adamovog proterivanja iz raja koji je bio atribut za pastoralnu egzistenciju utemeljenu daleko od napornog rada. Kasnije, međutim mesto svega onoga što je ranije bila delotvornost rada, ostaje kao izraz božanskog spasenja, mira i spokojstva samo onaj deo vremena u kome se i sam Bog odmara. • U jevrejskoj religiji, slavljenje sabata, pretvaranje rada kao svojevrsne čovekove aktivnosti u njegovu suprotnost, u stanje mira i odmora, ima obeležje zakonske isključivosti.

  31. JUDEO-HRIŠĆANSKA CIVILIZACIJA • Erih From ukazuje da u osnovi biblijskog shvatanja rad predstavlja "svako zadiranje čoveka u fizički svet, bilo da je ono konstruktivno ili destruktivno. • "Odmor" je stanje mira između čoveka i prirode. Zato, po njemu, "ritual subote" simbolizuje stanje potpune harmonije između čoveka i prirode.

  32. SREDNJI VEK • Granica između slobodnog vremena i proizvodne delatnosti određena je klasnom pripadnošću. Kulturno-istorijske ocene razonode u srednjem veku veoma su neusaglašene: dok neki teoretičari i istoričari ističu da je razonoda zauzimala važno mesto u životu srednjovekovnog čoveka, drugi to uporno odriču ili u najboljem slučaju svode na meru koja je zanemarljiva

  33. SREDNJI VEK • Međutim, poznato je da razonoda srednjovekovnih plemića nije bila ni jednolična, niti je bila njihova uzgredna delatnost. Lov, sportske aktivnosti, jahanje, borbene igre, turniri, pesme, priče, pozorišni i muzički spektakli – sve se to odvijalo oko plemićskih dvoraca koji su bili centra društvenog života • Niži slojevi su uglavnom bili isključeni iz aktivnosti dokolice, a nju su zamišljali po modelu „Zemlje dembelije“

  34. SREDNJI VEK • Zemlja Dembelija (Piter Brojgel Stariji)

  35. SREDNJI VEK • Manastirski redovi – izdvajanje od svakodnevnog života, vita activa (fizički rad) i vita contemplativa (molitva, razmišljanje, učenje, proslave...) • I vita activa i vita contemplativa su potrebne za blaženi život • Benedinktinski red (preteče novog odnosa prema radu)

  36. SREDNJOVEKOVNE UTOPIJE • Tomas Mor: "Utopija" – u toj idealnoj državi ukinuta je privatna svojina i uspostavljena društvena svojina, a položaji se stiču isključivo radom. • Mor nalazi da bi proizvodni rad trebalo da obezbedi pre svega materijalne uslove za razvitak slobodne delatnosti u kojoj će i društvo i pojedinac razvijati svoje sposobnosti. • Za rad je predviđeno samo šest sati dnevno, a slobodno vreme bi trebalo da provode ne u uživanjima i lenčarenju, nego u bavljenju nekim privatnim poslom van svoga zanimanja.

  37. SREDNJOVEKOVNE UTOPIJE • Tomazo Kampanela: "Grad sunca" – u ovom državi sve je zajedničko: žene, deca, hrana, stanovi i sve drugo, tako da bi zajednički život doveo do opšte harmonije. • Kad se raspodele sve službe, građani rade samo četiri sata dnevno, a ostalo vreme se troši na učenje nečeg prijatnog, na razgovore, čitanje, pričanje, pisanje, šetnje, vežbanje tela i duha i sve to se radi sa radošću.

  38. RENESANSA • Renesansa, reformacija i industrijska revolucija zadale su snažan udaraca dotadašnjim pogledima i načinu života. Progres, razum i nauka daju osnovnu boju svim duhovnim aktivnostima i svim vidovima kulture. • Pored bitnih promena na području politike, vere, društva i privrede, renesansa je otvorila put i novim oblicima slobodnog vremena i razonode.

  39. REFORMACIJA • Najveća promena u odnosu rada i dokolice • Reformacija – Martin Luter (95 teza – 1517.godine) protest protiv praksi katoličke crkve (posebno protiv prodaje „oproštajnica) • Džon Kalvin (kalvinisti) – učenje o predestinaciji • Unapred se zna ko je u Božijoj milost, a način da to ljudi saznaju je poslovna uspešnost • U protestantskom svetu dokolica je dokonost (i izvor svih mogućih grehova) • Maks Veber: Protestantska etika i duh kapitalizma

  40. NOVO DOBA • Kapitalistički sistem je sa stanovišta slobodnog vremena najizrazitija i najkarakterističnija faza u razvitku ljudskog društva od njegove pojave. Usled procesa mašinskog rada dolazi do sve izrazitijeg odvajanja fabričkog radnog vremena od vremena koje je unapred određeno za ostale aktivnosti. • Perod manufakture nameće radničkoj klasi rigorozne radne obaveze koje su se često produžavale do kraja dana. Skromni ostatak vremena posle rada takođe je kontrolisan.

  41. INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA • Početak razvoja mašinske industrije nije bio ništa bolji od period manufakture. Dnevni rad je trajao i više od 18 časova. U takvim uslovima života i rada kulturni razvitak radnika bio je potpuno onemogućen • U toku XVII veka, pa čak i u prvim dvema trećinama XVIII veka desetočasovni radni dan bio je "normalni" radni dan u celoj engleskoj. Tek kasnije je radno vreme počelo da se produžava na 12, 14, 16, pa i 18 časova dnevno.

  42. RADNIČKI POKRETI XX VEK • Pod uticajem raznih činilaca tokom XIX veka postepeno dolazi do ograničavanja radnog dana. Radnički pokret, koji se pojavio kao snažna društvena snaga, već je uveliko vršio pritisak da se stvore uslovi za normalan rad i život radnika. Borba koju su 40-tih godina XIX veka vodili čartisti za politička prava radnika u Engleskoj dovela je do donošenja zakona o 10-to časovnom radnom danu.

  43. RADNIČKI POKRETI XX VEK • Već pri kraju XIX veka 60-to časovna radna nedelja preovlađivala je u razvijenim industrijskim zemljama. • U XX veku situacija se bitno promenila. Posle I svetskog rata bio je rasprostranjen 8-časovni radni dan. Osim nedelje, određen je još jedan dan za odmor. • Utoliko se slobodno vreme pojavljuje kao fenomen tičičan za industrijsko društvo XX veka.

  44. SLOBODNO VREME DANAS • Zamena proizvođačke orijentacije, potrošačkom orijentacijom • Komodifikcija slobodnog vremena (slobodno vreme kao roba) • Post-fordizam (fleksibilno radno vreme, parcijalno zaposlenje, rad od kuće) • Skraćivanje radnog vremena i nastanak civilizacije „totalnog rada“

  45. LITERATURA: • Definisanje slobodnog vremena: • Dragan Koković „Fenomenologija slobodnog vremena“ str. 8- 15 (u biblioteci) • Ratko Božović „Iskušenja slobodnog vremena“ str. 17 – 57 (u biblioteci) • Istorija slobodnog vremena: • Ratko Božović „Iskušenja slobodnog vremena“ str. 69 – 121 (u biblioteci)

More Related