odontogeni tumori i ciste eljusti tade tadi n.
Download
Skip this Video
Loading SlideShow in 5 Seconds..
Odontogeni tumori i ciste čeljusti Tade Tadić PowerPoint Presentation
Download Presentation
Odontogeni tumori i ciste čeljusti Tade Tadić

Loading in 2 Seconds...

play fullscreen
1 / 33
armina

Odontogeni tumori i ciste čeljusti Tade Tadić - PowerPoint PPT Presentation

678 Views
Download Presentation
Odontogeni tumori i ciste čeljusti Tade Tadić
An Image/Link below is provided (as is) to download presentation

Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - E N D - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Presentation Transcript

  1. Odontogeni tumori i cistečeljustiTade Tadić

  2. Klasifikacija • prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije iz 1992., godine odontogeni tumori se po vrsti tkiva od kojeg su građeni mogu svrstati u a • tumori građeni od odontogenog epitela, • miješani tumori, građeni od odontogenog epitela i vezivnog tkiva, • tumori građeni od vezivnog tkiva (ektomezenhima).

  3. Odontogeni tumori • Odontogeni tumori nastaju iz dentalne osnove pokazujući različite stupnjeve odontogeneze. • Najčešći tumori su ameloblastomi, kalcificirajući epitelijalni odontogeni tumor (Pindborg), odontomi, fibromiksomi i cementomi. • Većina ovih tumora su lokalnog agresivnog rasta, a svojim rastom mogu zahvatiti paranazalne sinuse ili usnu šupljinu.

  4. Ameloblastom • predstavlja oko 1 % svih oralnih odontogenih epitelijelnih tumora, te 11 - 18 % svih odontogenih tumora. • Karakterističan je spori rast tumora građenog od solidnog i cističnog dijela. • Najčešće obolijevaju bolesnici u trećem i četvrtom desetljeću života. • Četiri puta češće se javlja u donjoj čeljusti, osobito u stražnjem dijelu, u području ramusa mandibule. • Tumori koji se razvijaju u maksili najčešće su u području trećeg molara i šire se u područje dna maksilarnog sinusa i nosnu šupljinu.

  5. Ameloblastom - simptomatologija • Predstavlja klinički bezbolnu oteklinu, a u maksili veliki tumor može izazvati opstrukciju nosne šupljine. • bol, krvarenja, trizmus i neuralni simptomi, kao i pojave nezacjeljivanja mjesta ekstrakcije zuba.

  6. Ameloblastom – radiološka slika • Radiografski se ameloblastomi manifestiraju kao multilokularni saćasti osteolitički procesi. • U slikama kompjutorizirane tomografije ameloblastom ima inhomogeni izgled bez kontrastne opacifikacije, • slikama magnetne rezonancije vide se miješani intenziteti MR signala u T1 i T2 mjerenoj slici.

  7. Ameloblastom – radiološka slika Ameloblastom. Multilokularni saćasti osteolitički procesi.

  8. Ameloblastom – radiološka slika Ekstenzivni ameloblastom.

  9. Ameloblastom – diferencijalna dijagnoza • mogu se zamijeniti za folikularnu cistu, keratocistu ili odontogeni miksom.

  10. Kalcificirajući epitelijalni odontogeni tumor (Pindborg) • benigni odontogeni tumor koji predstavlja svega oko 1% odontogenih tumora čeljusti. • jednako je zastupljen u oba spola, češći je u mandibuli i to u području premolara/molara. • često je (u preko 50% bolesnika) povezan s impaktiranim zubom.

  11. Kalcificirajući epitelijalni odontogeni tumor (Pindborg) - radiološka slika • multilokularna transparencija u kosti, a kalcifikacije se općenito javljaju u kasnijim fazama razvoja tumora i mogu se vidjeti na konvencionalnim radiogramima. • u slikama kompjutorizirane tomografije i magnetne rezonancije ovi tumori se prikazuju kao oštro ocrtane tvorbe miješanih denziteta, odnosno MR signala (unilokularni ili multilokularni), često uz impaktirani zub i s više ili manje kalcificiranih područja. • Kada su razvijeni u maksili, obično su djelomično prošireni u maksilarni sinus sa zonama kalcifikacije. • Agresivnije forme tumora su na rentgenskim snimkama slabije ograničene i s više nepravilnih rubova.

  12. Odontom • najčešći odontogeni tumor. • građen je od epitelne, ali i mezenhimalne komponente s različitim udjelom ovih tkiva. Zbog toga se u ovim tumorima može naći konglomerat cakline, dentina, cementa i pulpe. • obično se javljaju u drugom desetljeću života i češće zahvaćaju maksilu. • većina odontoma je povezana s različitim anomalijama kao što su malpozicije zubi, aplazije, dijasteme, impakcije, itd. • radiološke morfološke karakteristike su gotovo tipične, poglavito odontoma s velikim udjelom tvrdih zubnih tkiva. U diferencijalnoj dijagnostici teško ga je razlikovati od ameloblastičnog fibroodontoma.

  13. Odontom Ortopantomogram (A) i aksijalni CT presjek (B) kroz mandibulu. Tipična slika odontoma.

  14. Odontom Ortopantomogram (A), CT koronarna rekonstrukcija (B), CT sagitalna rekonstrukcija slike (C) i slika patološkog preparata (D). Slike odontoma drugog bolesnika potvrđene patohistološkim nalazom.

  15. Cementoblastom • rijetki je benigni spororastući tumor koji nastaje iz mezodermalnog periodontalnog ligamenta koji okružuje korijen zuba, • sadrži stanice koje stvaraju cement, kost i fibrozno tkivo. • najčešće se razvija u mandibuli, i to u području premolara do prvog molara. • najveća incidencija tumora je u drugom desetljeću života, rijetko u trećem, češće kod muškaraca.

  16. Cementoblastom - radiološka slika • prikazuje kao jedna ili multipla dobro ograničena gusta koštana masa, koje je u kontinuitetu s vršcima korjenova zahvaćenih zubi. Oko takvih gustih zona vidi se transparentni halo u kosti koja okružuje svaku leziju

  17. Cementoblastom - radiološka slika

  18. Cementoblastom - radiološka slika CT koronarna rekonstrukcija po zakrivljenoj liniji (A) i aksijalni CT presjek kroz mandibulu (B). U incizivnom području mandibule vidi se ekspanzivni proces koji je dijelom cističan, uz policiklički kompaktni koštani dio koji je u kontinuitetu s vršcima korijenova zahvaćenih zubi. Radiološki tipična slika cementoblastoma.

  19. Cementoblastom – diferencijalna dijagnoza • Treba razlikovati od kalcificirajućeg odontogenog tumora i osificirajućeg fibroma, te periapikalne cementne displazije i periapikalnog sklerozirajućeg osteitisa.

  20. Ciste čeljusti • Prema prihvaćenoj klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije od 2005. godine, ciste čeljusti se dijele u dvije velike skupine: • odontogene • neodontogene ciste • Odontogene ciste nastaju iz cistične ekspanzije epitelnih ostataka različitih strukturnih komponenti zubnoga tkiva. U ovu skupinu cista ubrajaju se: radikularne ciste, rezidualne radikularne ciste, lateralne periodontalne ciste, folikularne ciste i odontogene keratociste.

  21. Ciste čeljusti • U skupinu neodontogenih cista spadaju nazopalatinalne, medijalne palatinalne, nazolabijalne i koštane ciste. • Za njih karakteristčna je šupljina u kosti prekrivena epitelom, a njihov nastanak može biti potaknut razvojnim ili upalnim čimbenicima.

  22. Radikularne ciste • apikalne radikularne ciste, rezidualne radikularne ciste, lateralne radikularne ciste (i paradentalne - Craigove ciste) razvijaju se isključivo oko nevitalnih zubi nakon nekroze zubne pulpe uzrokovane karijesom ili prethodnom traumom zubi (najčešće nastaju kao sekvele periapikalnihranuloma). • Nekrotične promjene pulpe stimuliraju rast epitelnih stanica u periodontalnom ligamentu, zatim dolazi do stanične degeneracije i stvaranja šupljine s tekućim obojenim sadržajem, obložene skvamoznim epitelom.

  23. Radikularne ciste • Ove ciste su najčešće ciste čeljusti odraslih ljudi (nešto češće u muškaraca) i na njih otpada 80- 90% svih odontogenih cista. • Češće se javljaju uz gornje lateralne sjekutiće, obično su okrugle i unilokularne, promjera 1,5 do 3 cm. • Maksilarne radikularne ciste mogu prodrijeti u maksilarni sinus i remodulirati njegove stijenke

  24. Radikularne ciste Ortopantomogram čeljusti s prikazom radikularne ciste u stražnjem dijelu trupa mandibule desno (strelice).

  25. Radikularne ciste Ortopantomogram. Radikularna cista maksile s desne strane (strelice).

  26. Folikularne ciste • Predstavljaju oko ¼ svih odontogenih cista. • Ciste nastaju kao rezultat nakupljanja tekućine oko zubne krunice, odnosno caklinskog organa. • Javljaju se od adolescenta i mladih odraslih ljudi (20-40 godina starosti). Unilokularne su, oštro ograničene od okoline, veličine su do 3 cm i ravnomjerno okružuju korijen zuba. • Uvijek su povezane s impaktiranim zubom, a mogu biti povezane i s prekobrojnim zubima. • Radiografski folikularna cista izgleda kao tipična cista koja sadrži krunicu zuba. Velike ciste mogu biti multilokularne.

  27. Folikularne ciste Aksijalni CT presjeci kroz maksilu u koštanom (A) i mekotkivnom prozoru (B). Folikularna cista maksile s desne strane (strelice) sa zubom u stijenci ciste (glavica strelice).

  28. Odontogene keratociste • Neupalno su induciraneciste tanke keratinizirane epitelijalne stijenke. • Najčešće se javljaju u bolesnika u drugom i trećem desetljeću života i predstavljaju preko 16 % cista čeljusti. • Najčešće se javljaju u tijelu i ramusu mandibule. • Radiografski, keratociste se prikazuju kao unilokularna ili multilokularna transparencija u kosti koja može imati tanki sklerotični rub, ili se javlja kao destruktivna promjena s invazijom susjedne kosti. • Cista je prekrivena pločastim epitelom i stvara parakeratotičke promjene u lumenu.

  29. Odontogene keratociste CT sagitalna rekonstukcija (A) i aksijalni presjek (B) kroz mandibulu u koštanom prozoru. Prikazana je septirana cista u stražnjem dijelu trupa mandibule desno (strelice), koja potiskuje korijenove molara. Keratocista.

  30. Kalcificirajuća odontogena cista • toj cisti se pridijevaju različita imena kao: keratizirajući ameloblastom, keratizirajući i kalcificirajući ameloblastom, cistični odontogeni tumor i atipični adamantinom. • Te ciste su veoma rijetke i javljaju se u oko 2 % benignih odontogenih lezija. Podjednako zahvaćaju obje čeljusti.

  31. Neodontogene ciste • Predstavljaju okružen duktalni epitel u kosti i mogu biti anatomski klasificirane kao ciste nazopalatinalnog duktusa, mediopalatinalne, nazolabijalne i koštane ciste.

  32. Koštane ciste • prema novoj klasifikaciji svrstavaju se u tzv. „koštane lezije“ (u koje spadaju i periapikalna koštana displazija, fibrozna displazija i osificirajući fibrom) • češće zahvaćaju skeletne kosti i relativno rijetko čeljust. • Mogu biti solitarne i aneurizmatske koštane ciste. • Radi se o šupljini u kosti (najčešće u mandibuli) obloženoj vezivnim tkivom, koja može biti prazna ili sadržavati tekućinu ili krv. Uzroci nastanka su nepoznati. • Radiološki se prikazuju kao promjene slične cistama čeljusti, obično su smještene oko korijenova zubi, oštro ocrtane te stanjuju rub mandibule, a lamina dura je obično intaktna.