1 / 29

Organi za odrzavanje medjunarodnih odnosa

Organi za odrzavanje medjunarodnih odnosa. Svi organi za vodjenje medjunarodnih odnosa mogu se podeliti na 1. unutra š nje – š ef drzave, š ef vlade, ministar inostranih poslova, donekle parlament , u vreme rata to mogu biti i vojni komandanti.

aron
Download Presentation

Organi za odrzavanje medjunarodnih odnosa

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Organi za odrzavanje medjunarodnih odnosa • Svi organi za vodjenje medjunarodnih odnosa mogu se podeliti na • 1. unutrašnje – šef drzave, šef vlade, ministar inostranih poslova, donekle parlament, u vreme rata to mogu biti i vojni komandanti. • 2. spoljašnje – stalni (diplomatske misije, konzularne misije, stalne misije pri medj. organizacijama) i privremene (specijalne misije i posmatracke misije ili misije pri organima medj. organizacijama).

  2. Spoljna politika je deo spoljne suverenosti suprema potestas u kojoj država izrazava svoju nezavisnost. • Nema apsolutne nezavisnosti. • Definise se kao sposobnost – veština zastupanja države u odnosima sa drugim subjektima u međunarodnom pravu. • Različite definicije označavaju i lica koja se bave njome • Odraz je unutrašnje politike.

  3. Unutrašnji organi za održavanje međunarodnih odnosa • Pravila po kojima funkcionisu unutrasnji organi su odredjeni pravilima unutrasnjeg prava, ali i medjunarodno pravo stvara odredjene predpostavke o nadleznosti organa koji su uvek ovlasceni da u ime drzave zastupaju drzavne interese. • U unutrašnje organe za održavanje međunarodnih odnosa spadaju: šef države, vlada, ministar inostranih poslova i predstavničko telo. • Povreda pravila unutrašnjeg prava može da dovede do relativne ništavosti ugovora, povreda osnovnih pravila međunarodnog prava i do apsolutne ništavosti

  4. Šef države • U pozitivnom pravu šef države je vrhovni organ spoljašnjeg zastupanja. • On je najviši organ koji samim tim poseduje naglašeni reprezentativni karakter i nosilac je najviseg obima zaštite i počasti kada je u posetama drugim državama ili u medjunarodnim organizacijama. • U doba apsolutističkih monarhija vladar je personifikovao državu, smatran je subjektom međunarodnog prava. • Slobodno je raspolagao teritorijom i zaključivao ugovore. • Luj XIV nacije se susreću na vrhu • Ranije je vršio sve državne fukcije, otuda i ratifikacija ima retroaktivno dejstvo

  5. Položaj šefa države regulisan je ustavnim pravom i normama međunarodnog prava. • Međunarodno pravo, međutim, ne povlači razlike u položaju šefa države na osnovu kriterijuma ustavnih prerogativa. • To je refleks suverene jednakosti država. • Sa osloncem na pravilo o suverenoj jednakosti država, međunarodno pravo tretira šefove država na jednak način bez obzira na njihova ustavna ovlašćenja. • U klasičnom međunarodnom pravu postojala je razuđena podela vladara prema različitim kriterijumima – primera radi, podela između vladara po rođenju (naslednih), i izbornih vladara, te podela na vladare kojima pripadaju kraljevske počasti i one koji nisu imali prava na te počasti. • U prezeansu uvek su prednost imali oni po rođenju jer su predstavljali nasledne vladare

  6. Šef drzave • Na Bečkom kongresu 1815. godine se poslednji put pokušalo da se utvrdi rang i hijerarhija između država i njihovih poglavara. Trebalo je da bude više klasa kao kod diplomatskih predstavnika, nije uspelo. • Nastajali su brojni sporovi – primer Sremskih karlovaca i ulaza sa 4 strane 1699. godine • U načelu šef države može biti inokosni ili kolegijalni organ. U praksi preovlađuje inokosni šef države, mada nisu nepoznati slučajevi kolektivnog šefa države. • Institut kolektivnog šefa države bio je naročito zastupljen u istočnoevropskim zemljama nakon Drugog svetskog rata. Poznavale su ga, recimo, Bugarska, Rumunija, Mađarska, Albanija, Sovjetski Savez, Mongolija, NR Kina i NR Severna Koreja. Postojao je i u jugoslovenskom ustavnom sistemu i to u dva navrata. • Može izuzetno da deluje i iz inostranstva kao u II Sv. Ratu • Nekima se priznaje zaštita i posle isteka funkciju Vilhem II posle I Sv. Rata u Holandiji

  7. Funkcije šefa države razlikuju se obzirom na politički sistem uređenja određene zemlje: • Predsednički sistem, koji je karakterističan za SAD i države Latinske Amerike. U takvom obliku šef države je ujedno i šef vlade te se nalazi na čelu izvršne vlasti. Ovlašćenja šefa države u tom sistemu su velika. • Polupredsednički sistem, koji se razvio u Francuskoj u kojem izvršnu vlast deli zajedno s vladom. • Parlamentarni sistem - koji je karakterističan za evropske republike a u kojem su ovlašćenja šefa države bitno smanjena, a funkcija mu je gotovo reprezentativna. • Jednopartijski sistem, karakterističan za komunističke zemlje u kojem je šef držav najčešće kolektivni organ (prezidijum), na čelu kojeg se nalazi predsednik (koji je onda de facto šef države).

  8. Kao vrhovni organ spoljnjeg zastupanja, šef države deluje u međunarodnim odnosima bez posebnog punomoćja. Smatra se da samom prirodom svoje funkcije poseduje opšte, pretpostavljeno punomoćje. • Tako je odredjeno i Konvencijom o ugovornom pravu iz 1969. • U duhu vladajuće, internacionalističke teorije ovakva pozicija šefa države zasnovana je neposredno na međunarodnom pravu. Po ovoj teoriji, međunarodno pravo, suvereno i nezavisno od unutrašnjeg prava, određuje krug lica koja predstavljaju državu u međunarodnim odnosima i načine putem kojih je obavezuju u odnosima sa drugim subjektima međunarodnog prava. • Treba razlikovati sposobnost predstavljanja od mogućnosti zaključenja ugovora – to zavisi od unutrašnjeg poretka. • Prekoračenje ovlašćenja može doneti i ništavost ugovora • Prema međunarodnom pravu može da jednostranim aktima obavezuje državu • MSP – nema sumnje da izjave šefa države obavezuju državu – O nuklearnim ogledima spor Francuska i Australija

  9. Zbog toga se sve države obaveštavaju o promeni šefa države • Ako je redovna sve je u redu, ako je protivustavna onda se postavlja pitanje priznanja • U vreme rata produžava mu se mandat do isteka, a posle u roku od tru meseca izbori. • Ako je sprečen ili mu se okonča funkcija pre vremena do izbora tu dužnost vrši predsednik skupštine • Budući da šef države simbolizuje jedinstvo države u međunarodnim odnosima, pravilo je da se svi akti države in foro externo neposredno ili posredno vezuju za njega. Reč je o aktima kao što su: proglašenje ratnog stanja; zaključenje mira; akreditovanje i opozivanje diplomatskih predstavnika države u inostranstvu; prijem akreditivnih i opozivnih pisama stranih diplomatskih predstavnika; vođenje pregovora, bilo od strane samog šefa države ili u njegovo ime; izdavanje ratifikacionih instrumenata ili ratifikacija međunarodnih ugovora.

  10. Polozaj sefa drzave u inostranstvu • Polozaj šefa drzave u inostranstvu odlikuje se sledećim elementima. • a) lična neprikosnovenost -Lična nepovredivost podrazumeva apsolutnu i potpunu bezbednost šefa države i njegove pratnje, te korelativnu obavezu organa strane države da obezbede najbrižljiviju zaštitu protiv ma kakve povrede i napada na njegov život, telesni integritet, čast i dostojanstvo. U novije vreme se ističe da pravo na specijalnu zaštitu šefa države obuhvata zaštitu od pismenih ili usmenih uvreda i kleveta. • Krivični zakonici država predviđaju posebna dela u cilju ove zaštite

  11. b) izuzeće od jurisdikcije organa stranih država - Osnovni oblici izuzeća šefova država od jurisdikcije organa strane države su krivičnopravni i građanskopravni imunitet. Krivičnopravni imunitet šefa države je apsolutne prirode i, u osnovi, predstavlja refleks fundamentalnog principa par in parem non habet imperium. Kada je reč o građanskopravnom imunitetu šefova stranih država, praksa nije uniformna. • Po pravilu se organi oglašavaju nenadležnim, izuzetno može parnica, ako se šef države upusti u postupak • d) sloboda opštenja; • e) počasti i povlastice - Počasti koje šef države uživa predviđene su etikecijom i variraju od države do države. Zajednička karakteristika im je da šefu države obezbeđuju poseban tretman u poređenju sa tretmanom ostalih državnih zvaničnika i, posebno, običnih stranaca. • To rade službe protokola šefa države i ministarstva inostranih poslova.

  12. Drugi svetski rat označava bujanje operativnih aktivnosti šefova država u međunarodnim odnosima. Ova pojava se označava i posebnim izrazom „Samit diplomatija“. • Grupa G – 8: SAD, Rusija, Francuska (š.d.) V. Britanija, Nemačka, Italija, Japan i Kanada (š.v.) • U vreme kriza raste uloga šefa države. • Polovina država poznaje odvojene funkcije šefa države i šefa vlade a polovina ima nema šefa države već je premijer najviši funkcioner. • Ponekada se ekstenzivna uloga šefova država u vođenju međunarodnih odnosa i institucionalizuje kao što je, primera radi, slučaj sa Organizacijom afričkog jedinstva ili u Evropskoj Uniji preko Evropskog saveta. • U SAD on je i sef vlade u Rusiji ima velika ovlascenja jer odredjuje smernice za vodjenje spoljne politike

  13. Ponekad je vazno kakav on fakticki uticaj vrsi na politiku države, često je on i na čelu najjače partije. • Na medjunarodnim skupovima se vrši rangiranje šefova države najcešće prema abecednom redu, ali je važno da ako je utvrdjen neki drugi kriterijum da je on doslovno sproveden. Primer smrt japanskog Cara Hirohita. • U vreme kriza je naglasena uloga šefova drzava, oni mogu neposredno da pregovaraju. • Nikada ne moze biti proglasen za persona non grata. • Kada je u poseti u inostranstvu citava pratnja je zasticena jednako kao i on. • Kada mu istekne madat onda po pravilu uziva samo kurtoazno postupanje.

  14. Posete šefa države • Potrebno ih je uvek najaviti zvaničnim organima u državi prijema • Podela: • 1. Javne – unapred, mere bezbednosti, pogrešne maršute, predhodni dolazak bezbednosnih službi, saradnja, ugled države, najviše počasti, • 2. Privatne – sa znanjem vlasti, bez znanja javnosti. TIho ali uz veliko obezbeđenje. Mogući i sastanci, ali bez prijema na vrhu. Ista procedura obezbeđenja • 3. Potpuno tajno – izobičajeno, ranije se primenjivalo, danas bi moglo biti opasno pa se ne primenjuje, nekada se nije znalo kako izgledaju ta lica. Primer poseta holandskog kralja Švajcarskoj, kada je sudija utvrdio identitet odmah se oglasio nenadležnim. Bartoš je predlagao da se u Konvenciju o specijalnim misijama uvrste i posebne misije kada je šef države na čelu.

  15. Položaj šefa države prema Ustavu iz 2006. godine • Bira se neposredno na izborima • Izborna pravila kao i u slučaju izbora poslanika • Nema cenzusa, izabran je onaj koji dobije nadpolovičnu većinu izašlih • Мандат почиње • да тече од дана полагања заклетве пред Народном скупштином која гласи: "Заклињемсе да ћу све своје снаге посветити очувању суверености и целине територије РепубликеСрбије, укључујући и Косово и Метохију као њен саставни део, као и остваривањуљудских и мањинских права и слобода, поштовању и одбрани Устава и закона, очувањумира и благостања свих грађана Републике Србије и да ћу савесно и одговорноиспуњавати све своје дужности.“ • Председник Републике Србије ужива имунитет као и народни посланици, у држави • Располаже имунитетом неповредивости и имунитетом неодговорности. О имунитетупредседника Републике одлучује Народна скупштина.

  16. Председник РепубликеСрбије обавља послове из области односа Републике Србије са другим државама имеђународним организацијама, додељује одликовања и признања утврђена законом идаје помиловања. • он проглашава законе указом, предлаже Народној скупштини кандидата за председника Владе, пошто саслуша мишљење представника изборних листа и судије Уставног суда • председник Републике има овлашћења у два степена стања нужде: ванредном и ратном стању. • Каолице које командује војском, поставља, унапређује и разрешава официре војске Србије,председник Републике има значајна овлашћења у домену мобилизације, организацијеприпреме за одбрану и сл.

  17. Председник Републике доноси указе, одлуке, правила, наредбе, наређења идруге правне акте који су одређени законом. Указом он проглашава закон, распуштаНародну скупштину, поставља и опозива амбасадоре Републике Србије, дајеодликовања и поставља, унапређује и разрешава официре војске Србије. Одлукомпредседник Републике расписује изборе за народне посланике, предлаже Народнојскупштини кандидата за председника Владе, даје помиловања, именује генералногсекретара председника Републике, шефа Кабинета председника Републике, саветникепреседника Републике и друге функционере у Генералном секратаријату и одлучује упитањима за која не доноси друге правне акте.

  18. Генерални секретаријат • Услове за извршење функције и надлежности преседника Републике обезбеђују • Влада, министарства и други државни органи. Они су дужни да се старају о седиштупредседника, резиденцијалном простору, протоколарним објектима, објектима заборавак председника Републике и чланова његовог домаћинства у земљи ииностранству, радног простора за генерални секретаријат и војни кабинет. Средства зарад председника Републике и Генералног секретаријата обезбеђују се у буџетуРепублике Србије на предлог председника Републике Србије.Служба која пружа стручну и техничку подршку у обављању својих функцијапредседнику Републике организована је у Генерални секретаријат. На челу овог органаналази се генерални секретар кога именује и разрешава председник Републике.

  19. Vlada i šef vlade • Kao jedan od unutrašnjih organa za održavanje međunarosnih odnosa može se pojaviti kako vlada kao celina, tako i šef vlade. U ovom smislu pod vladom se, bez obzira na njene ustavne prerogative, smatra za kolegijalno telo ovlašćeno da volju države izrazi u međunarodnim odnosima. • Formalne izjave i akti vlade (deklaracije, odluke i slično), obavezuju državu u čije ime su date. • Šef vlade se, takođe, smatra ovlašćenim po međunarodnom pravu da izjavljuje volju u ime države.

  20. Kod nas vlada odredjuje smernice za vodjenje spoljne politike, • vrsi izbor diplomatskih predstavnika, • prima izvestaje o vodjenju spoljne politike, • izdaju punomocja. • Kada boravi u inostranstvu šef vlade uživa, mutatis mutandis, prava koja uživa i šef države uz smanjen obim počasti. • Nova praksa MSP jeste da i resorni ministri mogu da obavezuju državu u okviru svojih nadležnosti

  21. Položaj vlade prema ZSPS • Vlada utvruje spoljnu politiku koju sprovodi Ministarstvo, kao i drugiorgani državne uprave u okviru utvrenog delokruga. Član 2

  22. Ministar inostranih poslova • Ministar inostranih poslova je član vlade resorno zadužen za vođenje međunarodnih odnosa. Pored šefa države i šefa vlade on je jedini politički funkcioner države koga međunarodno pravo smatra ovlašćenim da samostalno izjavljuje volju države u međunarodnim odnosima. • Ministar inostranih poslova operativno rukovodi spoljnom politikom jedne države. Njegove izjave i akti neposredno obavezuju državu u čije ime su dati, kako je to ustanovio Stalni sud međunarodne pravde u sporu između Norveške i Danske koji se ticao Istočnog Grenlanda (1933). Norveški ministar ino. poslova rekao je neće biti problema oko priznanja suvereniteta Danske nad istočnim Grenlandom, da li je reč o jednostranoj izjavi volje ili o ugovoru, da li nedostaje neki element? • Razvio se iz sekretara šefa drzave za spoljne poslove

  23. Kako je ministar inostranih poslova neka vrsta normalnog, regularnog posrednika između njegove države i stranih država, ili, drugačije rečeno, srednji čovek između šefa države i organa stranih država, preko njega teče normalna komunikacija između država. U tom smislu strane vlade se obraćaju ministru inostranih poslova preko svojih diplomatskih predstavnika ili predstavnika drugih zemalja koji zastupaju njihove interese u odnosnoj državi.

  24. U odnosu na druge ministre on upravlja svim spoljnim predstavnistvima jedne drzave, ali i ministarstvom inostranih poslova pa je makar samo zbog toga njegova uloga važnija. • Lista uobičajenih nadležnosti ministra inostranih poslova obuhvata: izdavanje nota i ostalih oblika komunikacije sa drugim državama; izdavanje naloga za pripremu dokumenata u vezi odnosa sa stranim državama poput nacrta ugovora ili konvencija, • izjave pravne ili faktičke prirode, deklaracije i slično; • predlaganje šefu države diplomatskih predstavnika, • pripremu njihovih punomoćja i davanje instrukcija; • preporuke šefu države za prihvatanje akreditacija stranih diplomatskih predstavnika;

  25. izdavanje egzekvatura stranim konzularnim predstavnicima; • rukovođenje diplomatskim i konzularnim predstavništvima u inostranstvu i drugo. • Važna uloga pripada ministru inostranih poslova i u postupku primene međunarodnog prava u nacionalnom pravnom poretku. • U mnogim državama tumačenja relevantnih pravila međunarodnog prava koja, na zahtev sudova ili drugih državnih organa, daje ministarstvo inostranih poslova, imaju na jedan ili drugi način, obavezujuće i konačno dejstvo. • U međunarodnoj praksi ministar inostranih poslova kada boravi u inostranstvu uživa položaj analogan šefu države ili šefu vlade, srazmerno umanjen u delu koji se tiče počasti koje mu se iskazuju.

  26. Ministarstva inostranih poslova cesto uposljavaju veliki broj ljudi. • Ustrojena su na strogoj hijerarhiji i disciplini. • Struktura najcesce obuhvata politicki sektor (bilatelarni i multilatelarni), konzularni sektor, centar za planiranje. • U SAD na celu ministarstva ino. poslova je drzavni sekretar, ispod su podsekretari za razne oblasti (ekonomiju, kulturu, poljoprivredu, politiku, biznis..) tu su jos biro za planiranje i biro za UN. • U Evropskoj Uniji posebno telo od lica koja obavezuju državu • Priprema nove ambasadore, godišnji sastanci

  27. Položaj ministarstva prema ZSPS • Ministarstvo u okviru svoje nadležnosti obavlja sledeće poslove: • 1. predstavlja, uz predsednika Republike, Republiku Srbiju uodnosima sa drugim državama, međunarodnim organizacijama, međunarodnimsudovima i drugim međunarodnim institucijama, • 2. štiti interese Republike Srbije, njenih državljana i pravnih lica uinostranstvu; • 3. predlaže Vladi spoljnu politiku koju ona utvruje; • 4. predlaže Vladi uspostavljanje i prekid diplomatskih odnosa sadrugim državama; • 5. predlaže Vladi ulanjenje, odnosno ueše Republike Srbije umeđunarodnim organizacijama i integracijama, kao i u drugim oblicima međunarodnesaradnje; • 6. predlaže Vladi ambasadore, generalne i počasne konzuleRepublike Srbije u inostranstvu;

  28. 7) učestvuje u poslovima u vezi sa akreditacijom zvaničnihpredstavnika država i međunarodnih organizacija u Republici Srbiji; • 8) organizuje zvančine posete na državnom i diplomatskom nivou; • 9) učestvuje u pripremama za učešće predstavnika Republike Srbijena međunarodnim pregovorima i konferencijama; • 10) analizira međunarodni položaj Republike Srbije i bilateralneodnose sa drugim državama; • 11) analizira spoljnopolitike aspekte odbrane i nacionalnebezbednosti; • 12. u saradnji sa nadležnim državnim organima pokreće postupak ikoordinira vođenje pregovora i zaključivanje međunarodnih ugovora, učestvuje upostupku njihovog potvrđivanja i prati njihovu primenu; čuva originale svihmeunarodnih ugovora, zajednikčih saopštenja i deklaracija Republike Srbije i njenihmeđunarodnopravnih prethodnika;

More Related