1 / 42

Kompetencije školskog bibliotekara/ke (knjižničara/ke) za rad u odgojno-obrazovnom okruženju

Filozofski fakultet u Sarajevu Odsjek za pedagogiju Projekt: Školske biblioteke u službi razvoja demokratskog društva putem jačanja informacijske pismenosti i cjeloživotnog učenja. Kompetencije školskog bibliotekara/ke (knjižničara/ke) za rad u odgojno-obrazovnom okruženju.

willis
Download Presentation

Kompetencije školskog bibliotekara/ke (knjižničara/ke) za rad u odgojno-obrazovnom okruženju

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Filozofski fakultet u Sarajevu Odsjek za pedagogiju Projekt: Školske biblioteke u službi razvoja demokratskog društva putem jačanja informacijske pismenosti i cjeloživotnog učenja Kompetencije školskog bibliotekara/ke (knjižničara/ke)za rad u odgojno-obrazovnom okruženju Mr.sc. Emina Dedić Bukvić Sarajevo, 08.11.2013.

  2. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić Koje su univerzalne vrijednosti svojstvene svim bibliotekarima i/ili bibilotekarkama (knjižničarima i/ili knjižničarkama) u svim vremenima?

  3. Općenito o kompetencijama OECD-ov program Definition and Selection of Competencies: Teoretical and Conceptual Foundations (DeSeCo) stvaranje širokog referentnog okvira za razvoj individualnih kompetencija iz perspektive cjeloživotnog učenja; _____________________________________ ISSA-ini Pedagoški Standardi nude sedam područja kvalitetne pedagoške prakse koji mogu podržati razvoj temeljnih (ključnih) kompetencija. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  4. Općenito o kompetencijama Kompetencije možemo tumačiti iz dva ugla: • Prvo, kada za nekog kažemo da je kompetentan u poslu koji obavlja, govorimo o profesionalcu sa stručnim kvalifikacijama kojima ukazuje na kvalitet izvedene aktivnosti. • Drugo, kada govorimo o osobi koja je dobro uradila svoj posao ili je adekvatna za isti. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  5. Općenito o kompetencijama • Kompetencije - plod individualnih obilježja koja se potvrđuju u primjeni; • Kompetencije predstavljaju skup međusobno povezanih znanja, vještina, stavova i vrijednosti primjerenih kontekstu; • To je sposobnost pojedinca za uspješno rješavanje individualnih ili socijalnih zahtjeva ili za uspješnu izvedbu aktivnosti ili zadaća; • Dinamična kombinacija kognitivnih i meta-kognitivnih vještina, znanja i razumijevanja, međuljudskih i intelektualnih vještina te etičkih vrijednosti; itd. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  6. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  7. Odgajatelji: stručnjaci koji rade u odgojno-obrazovnim sredinama (razrednoj, predmetnoj i univerzitetskoj nastavi), a prije svega podučavaju, tačnije rade na usavršavanju procesa učenja u svim okolnostima, a ne samo onim nastavnim i školskim; Odgajatelji = bibliotekari / knjižničari. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  8. Pedagoške kompetencije • Pedagogija je nauka o odgoju. • Sam pojam odgoj predstavlja radnje kojima ljudi pokušavaju unaprijediti osobnost drugih ljudi u bilokojem pogledu (Gudjons, 1994). • Biti kompetentan odgajatelj/ca znači znati nešto i znati tome poučavati (Slatina, 2008). • Odgajatelji, učitelji i drugi koji se bave odgojno-obrazovnim radom, pokušavaju socijalnim radnjama djelovati na mlađe kako bi njihove psihičke dispozicije poboljšali, održali i odstranili. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  9. Didaktičko – metodičke kompetencije • Nemoguće odgoj odvajati od poduke. • Kroz uspješno podučavanje, odgajatelji/ce pokušavaju prenijeti sadržaje predmeta i oblikovati ličnost pojedinca u stručnjaka i čovjeka (Slatina, 1998; 2008). • Uspješno podučavanje ostvaruje se kroz uspješnu nastavu. Nastava je jedan od temeljnih pojmova didaktike. • U pedagoškoj svakodnevnici je didaktika postala zbirnim pojmom za sve što je povezano s podučavanjem i učenjem (Meyer, 2002). Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  10. Didaktičko – metodičke kompetencije Svako djelovanje na razvoj ličnosti u sebi sjedinjuje četiri saznanja (Slatina, 2005): • Saznanje o onom koga učimo i podučavamo • Saznanje o onome čemu učimo i podučavamo • Saznanje o svrsi i smislu učenja i podučavanja • Saznanje o onom kako učimo i podučavamo. UČENJE PODUČAVANJE Po/učiti; pod/učavanje; Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  11. Didaktičko – metodičke kompetencije • Kako bi odgojno-obrazovni proces bio uspješan, potrebno je ovladati kompetencijom vođenja pomenutog procesa. • Odnosno, načinom prenošenja teorijskog i praktičnog znanja uz pomoć odgovarajućih nastavnih sredstava. • Ovo se postiže kroz metodiku – primijenjenu didaktiku. • Metodika je nauka koja se bavi primjenom didaktičkih načela, zakonitosti, metoda i sredstava u pojedinom predmetu i/ili u cjelini odgojno-obrazovnog rada. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  12. Kompetencije za kreiranje poticajnog okruženja za učenje i život • Kreiranju okruženja koje osigurava učenicima osjećaj sigurnosti, poštovanja i pripadanja; • Vještina i/ili strategija upravljanja razredom - efikasnost u organiziranju aktivnosti u učionici, stvaranja ugodne klime za rad i druženje, preveniranja i sankcionisanja problema u ponašanja učenika; Kreiranje okruženja u kojem vlada pozitivna disciplina (Trnavac, 2005; Durrant, 2008; Rangelov Jusović, Handžar, 2009); • Kreiranje okruženja u kojem se učenici osjećaju bezbjedno, zaštićeno, s ciljem prepoznavanja, preveniranja i sankcionisanja svih vrsta nasilja nad i među učenicima. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  13. Interpersonalna komunikacijska kompetencija • Face to face • Interpersonalna je komunikacija namjerno ili nenamjerno, svjesno ili nesvjesno, planirano ili neplanirano slanje, primanje i djelovanje poruka unutar neposrednih „licem u lice“ odnosa među ljudima (Brajša, 1994:22). • Mladi vrlo dobro zapažaju ponašanje tijela, mimiku, očni kontakt, govorno ponašanje, gestikulaciju, dodirivanje, odijevanje, prostorno ponašanje odgajatelja. Oni ih gledaju, a ne samo slušaju. • Tajna uspješnosti interpersonalna komuniciranja sastoji se u međusobnoj usklađenosti (kongurentnosti) verbalnih i neverbalnih poruka = iskren razgovor Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  14. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić Verbalna komunikacija (ili digitalna) je komunikacija riječima i pod kontrolom je svijesti. Neverbalna komunikacija (ili analogna) je komunikacija prikladnija za izražavanje emocija, uzajamnih stavova, vlastitih osobina i unutarnjeg raspoloženja. Vrijednost neverbalne komunikacije ogleda se u slijedećem: Neverbalnim znakovima moguće je bolje izraziti neku pojavu nego verbalnim znacima; Neverbalno izražavanje je često snažnije sredstvo izražavanja; Neverbalni znaci manje su kontrolirani, pa otvorenije govore o osobi; Neverbalni znakovi omogućavaju da se stavovi ne izraze tako eksplicitno kao kada izričemo riječima; Neverbalna komunikacija osim verbalne predstvalja još jedan dopunski kanal uzajamnog informiranja.

  15. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić Škola se ne smije doživljavati samo kao mjesto u kojem se „obrazuje“ mozak učenika. To je mjesto u kojem se odgaja „srce“ učenika. Odgajatelji koji smjelo iskazuju svoje osjećaje, potrebe i želje, prihvataju, priznaju i potiču odgajanike/učenike na otvoreno iskazivanje osjećaja, potreba i želja. To je preduslov kompletnog, ljudskog i humanističkog odgoja i obrazovanja. U svakodnevnoj komunikaciji koristimo: JA – poruke TI – poruke MI – poruke Bezlične poruke.

  16. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić JA – poruke služe za izražavanje vlastitih iskustava, osjećaja, želja, doživljaja, misli, potreba, interesa, stavova, itd (npr. Htio bih ...). TI – poruke nude gotova rješenja, koriste se pri vrijeđanju, napadanju, osuđivanju, etiketiranju, kažnjavanju (npr. Moraš ....). MI – poruke jačaju vlastitu poziciju ili prikrivaju vlastito mišljenje i želje; njima smanjujemo vlastitu odgovornost (npr. Morali bismo ...). Bezlične poruke omogućuju potpuno isključenje sebe i vlastite odgovornosti za ono o čemu govorimo (npr. Trebalo bi....). Ja – porukama razvijamo iskrenu komunikaciju i dijalog. Ti, mi i bezličnim porukama napadamo ili udaljavamo druge od sebe i sasvim ih isključujemo iz komunikacije.

  17. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić Odgojno – obrazovna komunikacija označava pomjeranje sa instrumentalnog ka komunikativnom djelovanju. Naglasak je na odgojno-obrazovnim odnosima nad prenošenjem i usvajanjem znanja. Odgojno-obrazovna komunikacija nije puko prenošenje, saopćavanje i primanje informacija. To je proces uspostavljanja (samo) učenja i (samo) poduke kao pedagoškog odnosa koji omogućuje da spoznamo da ove kategorije nisu prisutne samo u odgoju i obrazovanju, nego i u drugim ljudskim djelatnostima (Slatina, 2005).

  18. Temelj odgojnog procesa predstavlja međuljudski odnos između odgajatelja i odgajanika. Međuljudski odnos je mikroelement odgojnog zbivanja o kojem ovisi uspješnost odgojnog djelovanja. Odgoja nema bez međuljudskog odnosa. U odgoju su bitne ljudske relacije. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  19. Kompetencije u vezi sa inkluzivnim obrazovanjem Kompetencije u vezi sa inkluzivnim obrazovanjem: • sposobnost učitelja da prepozna i da se adekvatno postavi prema darovitim učenicima, i • sposobnost učitelja da prepozna i adekvatno se postavi prema učenicima s poteškoćama u učenju. (Kafedžić, Zečević, 2008: 67) • Kompetencije koje omogućavaju kreiranje okruženja za učenje, rad i suživot, bez obzira na spol, rasu, etničku ili nacionalnu pripadnost, jezik, kulturu, vjeru, socioekonomski status, strukturu obitelji, dob, posebne potrebe. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  20. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić Svako dijete ima osnovno pravo na obrazovanje i mora mu se pružiti prilika da postigne i održava prihvatljiv nivo učenja; Svako dijete ima jedinstvene karakteristike, interese, sposobnosti i potrebe za učenjem; Obrazovni sistemi bi trebali biti planirani i obrazovni programi implementirani tako da voderačuna o širokoj raznolikosti ovih karakteristika i potreba; Oni sa posebnim obrazovnim potrebama moraju imati pristup redovnim školama koje bi im bile prilagođene putem odgovarajućih pedagoških nastojanja kojima bi se moglo zadovoljiti tepotrebe; Redovne škole sa ovakvom inkluzivnom orijentacijom su najefikasniji načini suzbijanja diskriminatorskih stavova, kreiranja otvorenih zajednica, izgradnje inkluzivnog društva i ostvarivanja obrazovanja za sve; štaviše, one obezbjeđuju efikasnije obrazovanje za većinu djece i unapređujuefikasnost i isplativost cjelokupnog obrazovnog sistema (UNESCO, 1994).

  21. Interkulturalne kompetencije • Interkulturalna kompetencija je sposobnost zadovoljavajuće interakcije i komunikacije s osobama druge kulture i zemlje na stranom jeziku [...] je sposobnost usvajanja interkulturalnih stavova, znanja i vještina u cilju boljeg razumijevanja i poštovanja različitih kultura (Hrvatić, Piršl, 2007; prema Byramu, 1997). • Interkulturalno kompetentan odgajatelj/ica je sposoban „vidjeti“ i razumijeti odnos/e među različitim kulturama, razumijeti i shvatiti vjerovanja i ponašanja pripadnika pojedinih kultura, konstruktivno djelovati i rješavati pitanja koja se javljaju među kulturama unutar društvene zajednice. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  22. Interkulturalne kompetencije Bitne osobine interkulturalnog odgajatelja/ice: • Verbalna i neverbalna komunikacijska kompetencija • Dobro poznavanje svoje i drugih kultura • Sposobnost poštivanja, razumijevanja i prihvaćanja učenika koji pripadaju drugim kuturama • Interaktivan odnos s „drugim“ • Kontinuirano nadograđivanje saznanja o sebi kako na individualnoj tako i na razini pripadajuće skupine • Sposobnost povećane otvorenosti, fleksibilnosti, kreativnosti i kritičnosti • Shvaćanje posljedica diskriminacije kulturno drugačijih te sposobnost razvoja nesterotipnog mišljenja i antipredrasudnih stavova (Hrvatić, Piršl, 2007:225). Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  23. Kompetencije za cjeloživotno učenje Razvijanje svijesti o potrebi za životom u „društvu koje uči“. Vještine koje podržavaju ovu kompetenciju: • Timski rad • Vještina refleksivnog praktičara • Sposobnost promatranja, uočavanja i formulisanja problema (sposobnost akcionog istraživanja) • Uključivanje u aktivnostima društvene zajednice (učešće na konferencijama, kongresima, seminarima, i sl.) • Kreiranje portfolija profesionalnog razvoja Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  24. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić Izazovi i zahtjevi savremenog društva, kao i nove paradigme odgoja i obrazovanja, zahtjevaju da se piše i govori o ključnim kompetencijama koje omogućavaju bogaćenje našeg obrazovnog sistema.

  25. LITERATURA • Grupa autora (2011) Teorija u praksi: priručnik za profesionalni razvoj učitelja; Centar za obrazovne inicijative Step by Step, BiH; • Hrvatić, N., Piršl, E. (2007) Interkulturalne kompetencije učitelja, Zbornik radova „Kompetencije i kompetentnost učitelja“, Osijek, str. 221-228; • Kafedžić, L., Zečević, I. (2008) Inkluzivno obrazovanje – zastupljenost kompetencija u nastavnim planovima i programima studija za obrazovanje učitelja, Usaglašavanje programa obrazovanja prosvetnih radnika u zemljama Zapadnog Balkana, Centar za obrazovne politike, Beograd, str. 64-85; • OECD (2007) Definition and selection of Competencies: Teoretical and Conceptual Foundations (DeSeCo): Key Competencies for Successful Life and a Well – Functioning Society – Summary of final report; OECD; • OECD (2001) Definition and selection of Competencies: Teoretical and Conceptual Foundations (DeSeCo):Background Paper; • Slatina, M. (2005) Od individue do ličnosti: uvođenje u teoriju konfluentnog obrazovanja, Zenica, Dom štampe; • Slatina, M. (2008) Razvoj profesionalnih kompetencija univerzitetskih nastavnika u bolonjskom procesu, u: Zbornik radova: II Savjetovanje Reforma visokog obrazovanja – primjena Bolonjskih principa na Univerzitetu u Sarajevu, str. 151-165; Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  26. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  27. Filozofski fakultet u Sarajevu Odsjek za pedagogiju Projekt: Školske biblioteke u službi razvoja demokratskog društva putem jačanja informacijske pismenosti i cjeloživotnog učenja Školska biblioteka (knjižnica) kao poticajno okruženje za rad učenika, roditelja, nastavnika i bibliotekara/knjižničara Mr.sc. Emina Dedić Bukvić Sarajevo, 08.11.2013.

  28. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić Ovdje neće biti riječi o biblioteci kao mjestu na kojem se odvija proces traženja, preuzimanja, vraćanja knjiga i druge pisane građe. Govorit će o biblioteci kao poticajnom okruženju, ispunjenom toplinom, ljubavlju i zajedničkom predanošću bibliotekara, nastavnog osoblja, učenika i roditelja. To je mjesto u kojem se uči živjeti sa drugima i uči biti svoj.

  29. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić Biblioteka predstavlja jednu od kompleksnijih socijalnih situacija. To bi trebalo biti mjesto u kojem učenici zajedno rade, uče i razmijenjuju iskustvo. Biblioteka je javno mjesto u kojem je ponašanje učenika i bibliotekara/ke vidljivo za sve one koji su implementirani u odgojno-obrazovni proces. Ovo bi trebao biti interesantan i uzbudljiv prostor za učenje, u kojem svaki učenik/ca ima osjećaj sigurnosti, pripadanja i prihvatanja.

  30. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić Biblioteka bi trebalo da bude : • intelektualno stimulativna sredina, • da nudi raznovrsne ideje, • da potiče na razmatranje i preispitivanje na različitim nivoima, • da potiče i razvija vještine za nezavisno istraživanje, • da ohrabruje originalnu primjenu znanja. Kako bi ostavili ove komponente potrebno je efikasno upravljanje, odnosno kreiranje poticajnog okruženja biblioteke.

  31. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić Istraživanja pokazuju da svaka škola ima svoju „politiku ponašanja“ koja se zasniva na zajednički usvojenim principima i kontroli ponašanja od strane čitavog nastavnog kolektiva. S obzirom da su škola, razred i biblioteka povezani na mnogo načina, efekti ponašanja bibliotekara/ke zavise od toga šta se događa u školi kao cjelini. Kombinirani efekat „politike škole“ i „kompetencije kreiranja poticajnog okruženja biblioteke“ moćniji je nego individualni faktor.

  32. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić Poticajno okruženje za učenje i život u školskoj biblioteci značajno utiče na cjelokupan razvoj učenika. U takvom okruženju, učenici se osjećaju sigurno, prihvaćeno i poštovano, slobodno mogu izraziti svoje mišljenje i potiču se na istraživanje i učenje. Vještina i/ili strategija i/ili kompetencija bibliotekara/ke da kreira poticajno okruženje ogleda se u slijedećim komponentama: akademska podrška, emocionalna podrška, pažljivo i istovremeno posmatranje čitavog razreda, upravljanje konfliktima (Krnjajić, 2007:27).

  33. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić Akademska podrška ogleda se posredstvom planiranih nastavnih aktivnosti kao jednog od ključnih elemenata u razvijanju konstruktivnih obrazaca ponašanja učenika. Planirane nastavne aktivnosti doprinose prilagođavanju učenika sredini, ali i socioemocionalnom razvoju ličnosti učenika. Učešće u tim aktivnostima pomaže učenicima da učionicu doživljavaju sigurnom sredinom, osjećaju prihvaćenost od svojih vršnjaka, te su zadovoljni školom u cjelini. Pravilan odabir nastavnih aktivnosti stvara pretpostavke za efikasnije učenje, afektivnu i socijalnu povezanost sa grupom, kao i regulaciju ponašanja.

  34. Vezanost učenika za bibliotekara/ku i vršnjake, čini učenika/cu prijemčljivim za društveno prihvatljive oblike ponašanja. Odnosno, stepen vezanosti učenika sa bibliotekarom utiče na uspješnost reguliranja ponašanja. Što je vezanost snažnija, to je veća mogućnost preveniranja nediscipliniranog ponašanja. Emocionalna podrškakoju obezbjeđuje bibliotekar/ka povećava povjerenje učenika u sopstvene mogućnosti i uspjeh u učenju, motivaciju za učenje i češće su situacije u kojima učenici ispoljavaju ponašanje usmjereno na zadatak. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  35. Treća dimenzija kreiranja poticajnog okruženja jeste pažljivo i istovremeno posmatranje aktivnosti učenika u biblioteci. Ova dimenzija podrazumijeva nekoliko strategija: • sposobnost bibliotekara da komuniciraju (verbalno i/ili neverbalno) sa svim učenicima u biblioteci i da znaju šta svaki učenik/ca radi u datom trenutku • sposobnost bibliotekara da prate istovremeno dva ili više događaja u biblioteci i da su sposobani održavati komunikaciju bez prekida, sa vještim prelaskom s jedne na drugu aktivnost, • sposobnost uključivanja svih učenika u rad, odnosno držanje učenika „na okupu“. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  36. I posljednja dimenzija predstavlja upravljanje konfliktima. Upravljanje konfliktima podrazumijeva posjedovanje vještine uspostavljanja dobrih interpersonalnih odnosa. Kroz saradnju i komunikaciju, poštovanje i pozitivno ispoljavanje osjećaja moguće je nenasilno riješiti konfliktne situacije. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  37. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić Pored pomenutih komponenti koje čine dio vještina i/ili strategija i/ili kompetencija bibliotekara/ke da kreira poticajno okruženje, važno je govoriti o modelu pozitivne discipline. Zašto je važan ovaj model za vašu profesiju?! Model pozitivne discipline ima 4 metode: postavljanje granica – upućivanje, vježbanje odgovornosti – instruiranje, vježbanje izostavljanja neželjenog ponašanja – uklanjanje, potporni sistem – dopunska sredstva (male, srednje i velike sankcije), uz to dodaje da je potrebna ''podesna struktura razreda'' (vrijeme, prostor, jasna pravila)

  38. HUMOR U BIBLIOTECI Humor je visoko uvažavana forma komunikacije među ljudima. U školi humor unapređuje učenje, podstiče kreativnost, fleksibilno mišljenje, interesovanja i pažnju, obezbjeđuje naklonost vršnjaka i odraslih. Smisao za humor predstavlja intelektualnu i emocionalnu zrelost, a smijeh označava zdravlje, zadovoljstvo, moć i slobodu. Primarna uloga humora u komunikaciji sa učenicima jeste da ih intelektualno motiviše i afektivno relaksira. Korišćenje humora u komunikaciji sa učenicima i roditeljima nikako ne znači da bibliotekari budu šaljivđije, klovnovi i maskote. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  39. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić Bibliotekar/ka koji promovišu topao, adekvatan i nepovrijeđujući humor, prikazuju sebe kao osobu sličnu učenicima. Funkcija humora se ispoljava u spremnosti i sposobnosti prihvatanja i uživanja u šali na sopstveni račun. Humor je izuzetno odgojno i nastavno sredstvo koje uvodi lateralne aspekte jezika (ironija, sarkazam, eufeminizam, i sl.). Koristi se za proširivanje vokabulara, ohrabrivanje diskusije, ispitivanje njihovih implicitnih sadržaja, itd. Važno je naglasiti da se humor ne smije koristiti u svrhu omalovažavanja, povrijeđivanja, etiketiranja ličnosti učenika, nastavnika i drugih odraslih.

  40. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić Humor je jedna od preventivnih tehnika za predupređivanje nepoželjnih oblika ponašanja učenika. Ukoliko se humor koristi kako biste se prikazali kao osoba koja trajno uči, pomažete učenicima da formiraju „zajednicu učenika“ sa bibliotekarom/kom i nastavnicima kao članovima „tima koji uče“. Nasmijani bibliotekari uspostavljaju dobre i iskrene odnose sa učenicima i odraslima, a time se povećava motiviranost za rad i saradnju.

  41. LITERATURA • Brajša, P. (1994) Pedagoška komunikologija, Školske novine, Zagreb; • Durrant, J. E. (2008) Pozitivna disciplina – šta je to i kako je provoditi, Save the children Norwey SEE, Sarajevo; • Krnjajić, S. (2006) Predpostavke uspešne nastave, Institut za pedagoška istraživanja, Beograd; • Krnjajić, S. (2007) Pogled u razred, Institut za pedagoška istraživanja, Beograd; Mr.sc. Emina Dedić Bukvić

  42. Mr.sc. Emina Dedić Bukvić HVALA NA PAŽNJI I UČEŠĆU! S poštovanjem. Kontakt mail: dedic.emina@gmail.com

More Related