1 / 95

ODABRANA POGLAVLJA IZ ANIMALNE FIZIOLOGIJE I TOKSIKOLOGIJE

KORI?TENA LITERATURA I WEB STRANICE:. FORENBACHER, S. (1998): OTROVNE BILJKE I OTROVANJA ?IVOTINJA. ?KOLSKA KNJIGA, ZAGREB.GUYTON, A. C. (1989): MEDICINSKA FIZIOLOGIJA, BEOGRAD-ZAGREB.RANDAL, D., W. BURGGREN, KATHLEEN FRENCH, R. FERNALD (1997): ECKART ANIMAL PHYSIOLOGY. MECHANISMS AND ADAPTATION

lana
Download Presentation

ODABRANA POGLAVLJA IZ ANIMALNE FIZIOLOGIJE I TOKSIKOLOGIJE

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


    1. ODABRANA POGLAVLJA IZ ANIMALNE FIZIOLOGIJE I TOKSIKOLOGIJE Pripremila: dr. sc. Tatjana Tušek

    2. KORIŠTENA LITERATURA I WEB STRANICE: FORENBACHER, S. (1998): OTROVNE BILJKE I OTROVANJA ŽIVOTINJA. ŠKOLSKA KNJIGA, ZAGREB. GUYTON, A. C. (1989): MEDICINSKA FIZIOLOGIJA, BEOGRAD-ZAGREB. RANDAL, D., W. BURGGREN, KATHLEEN FRENCH, R. FERNALD (1997): ECKART ANIMAL PHYSIOLOGY. MECHANISMS AND ADAPTATIONS. (FOURTH EDITION). W.H. FREEMAN AND COMPANY, NEW YORK. SINGER, S.J., G.L. NICOLSON (1972): THE FLUID MOSAIC MODEL OF THE STRUCTURE OF CELL MEMBRANS. SCIENCE, 175, 720-730. SREBOCAN, V. (1993): VETERINARSKA TOKSIKOLOGIJA. MEDICINSKA NAKLADA, ZAGREB. http://www.library.uiuc.edu/vex/toxic/scilist.htm http://www.lenntech.com/heavy-metals.htm http://cfa-www.harvard.edu/cfa/ps/nelpag.htm http://www.cie.co.at/cie http://www.darksky.org

    3. MAKROSVEMIR UZORAK GRAŠE MIKROSVEMIRA

    4. MAKROSVEMIR UZORAK GRAŠE MIKROSVEMIRA

    5. MAKROSVEMIR UZORAK GRAŠE MIKROSVEMIRA

    6. MAKROSVEMIR UZORAK GRAŠE MIKROSVEMIRA

    7. MAKROSVEMIR UZORAK GRAŠE MIKROSVEMIRA

    8. MAKROSVEMIR UZORAK GRAŠE MIKROSVEMIRA

    9. ODABRANA POGLAVLJA IZ ANIMALNE FIZIOLOGIJE I TOKSIKOLOGIJE

    10. ODABRANA POGLAVLJA IZ ANIMALNE FIZIOLOGIJE I TOKSIKOLOGIJE

    11. SEMIPERMEABILNOST STANICNE MEMBRANE

    12. SEMIPERMEABILNOST STANICNE MEMBRANE

    13. ODABRANA POGLAVLJA IZ ANIMALNE FIZIOLOGIJE I TOKSIKOLOGIJE

    14. ODABRANA POGLAVLJA IZ ANIMALNE FIZIOLOGIJE I TOKSIKOLOGIJE Biološka svojstva bjelancevina su: strukturne bjelancevine, fermentne bjelancevine, hormonske bjelancevine, obrambene bjelancevine, transportne bjelancevine (hemoglobin, transferin, ceruloplazmin), spremišne bjelancevine (apoferitin), kontraktilne bjelancevine (aktin i miozin), eksportne bjelancevine (bjelancevine mlijeka i jajeta) i specificne bjelancevine (rodopsin).

    15. ODABRANA POGLAVLJA IZ ANIMALNE FIZIOLOGIJE I TOKSIKOLOGIJE BIOSINTEZA BJELANCEVINA Mjesto sinteze u stanici su ribosomi uklopljeni u membranu zrnatog endoplazmatskog retikuluma. Pored njih u znatno manjoj mjeri sposobni su obavljati biosintezu bjelancevina stanicna jezgra i mitohondriji. Temeljni preduvjeti za biosintezu su: Prisustvo svih aminokiselina koje ulaze u sastav doticne bjelancevine na mjestu sinteze. Da su te aminokiseline prisutne u dovoljnim kolicinama i prikladnim kolicinskim omjerima. Da su aminokiseline poredane tocno odredenim redosljedom karakteristicnim za doticnu bjelancevinu. Da je na mjestu sinteze prisutan izdašan izvor energije. Važnu ulogu u biosintezi bjelancevina imaju nukleinske kiseline (RNK i DNK).

    16. ODABRANA POGLAVLJA IZ ANIMALNE FIZIOLOGIJE I TOKSIKOLOGIJE DNK služi kao kalup s kojeg ce se uzeti otisak tocno odredene bjelancevine. RNK dijelimo s obzirom na velicinu i funkciju na: tRNK (transportnu ribonukleinsku kiselinu) koja prenosi aminokiseline iz citoplazme do kalupa; mRNK (messenger ili glasnicka ribonukleinska kiselina) koja se sintetizira u nukleolu jezgre, te prelazi u citoplazmu i prikljucuje uz ribosome, a služi kao prenosioc genske informacije izmedu gena tj. DNK sa sjedištem u kromosomima stanicne jezgre i ribosoma - središta biosinteze bjelancevina u citoplazmi tj. tvore kalup u kojem ce se aminokiseline poredati tocno odredenim redosljedom u skladu sa genskom šifrom ili codom i rRNK (ribosomska ribonukleinska kiselina) koja se sintetizira u stanicnoj jezgri, odakle dospjeva u citoplazmu gdje se spaja sa specificnim bjelancevinama i služi za prihvat ribonukleinskih kiselina glasnika.

    17. ODABRANA POGLAVLJA IZ ANIMALNE FIZIOLOGIJE I TOKSIKOLOGIJE Transkripcija Predstavlja pojavu svrstavanja nukleotida u mRNK pod utjecajem rasporeda dušikovih baza u pripadajucoj DNK i tece komplementarno. DNK AATATC  UUAUAG m RNK Po završetku sinteze ribonukleinskog kalupa, on dospjeva kroz pore jezgrine membrane u citoplazmu i prikljucuje uz ribosom ili više njih, pa nastaju tzv. polisomi.

    18. ODABRANA POGLAVLJA IZ ANIMALNE FIZIOLOGIJE I TOKSIKOLOGIJE Proces biosinteze bjelancevina obuhvaca: Aktiviranje aminokiseline, Povezivanje aktivirane aminokiseline s tRNK, Ugradivanje aminokiselina u ribonukleinski kalup - 2 - 5 tRNK za prihvat pojedine aminokiseline. Lanac raste uvijek od karboksilne skupine formilirane aminokiseline metionin, a završava kombinacijom od 3 nukleotida tzv. kodon zaustavljanja (UAA i UAG). Za prikljucenje aminokiseline ribonukleinskom kalupu potrebna je stanovita energija, a kao izvor pri tome služi GTP. Povezivanje aminokiselina u polipeptidni lanac. Ribosomi povezuju aminokiseline peptidskim vezovima, dolazi do pomicanja peptidskog lanca ulijevo i odbacivanja tRNK, povezivanje zapocinje sa tRNK koja nosi formil-metionin, a završava sa tRNK koja nosi aminokiselinu kodona zaustavljanja. Jedan kalup može poslužiti za sintezu 10 - 20 molekula bjelancevina. Konacno oblikovanje molekule bjelancevine.

    19. ODABRANA POGLAVLJA IZ ANIMALNE FIZIOLOGIJE I TOKSIKOLOGIJE KONACNO OBLIKOVANJE MOLEKULE BJELANCEVINE Otpuštanjem polipeptidskog lanca u citoplazmu dolazi do usposvtavljanja nepeptidskih veza izmedu bližih i udaljenih dijelova molekule (disulfidne veze, elektrovalencijeske) i nastaju molekule vretenastog, kuglastog oblika, neke vežu nebjelancevinaste prosteticke skupine (npr. hem u hemoglobin), te nastaju proteidi. Faktori koji utjecu na intenzitet biosinteze su: genetski faktori, starost i fiziološko stanje organizma, ishrana, endokrina ravnoteža.

    20. STRUCNA TERMINOLOGIJA OTROV – kemijska tvar ili mješavina kemijskih tvari koje mogu uzrokovati nepovoljan ucinak u biološkom sustavu organizma, poremetiti funkciju organa ili usmrtiti organizam. OTROVANJE – bolesno stanje organizma uzrokovano otrovom. TOKSIN – kemijska tvar sintetizirana u organizmu životinje, biljke ili u mikroorganizmu koja je otrovna za druge organizme. BIOTOKSIN – toksin stvoren u stanici, tkivu ili tkivnoj tekucini živog životinjskog ili biljnog organizma. INTOKSIKACIJA – bolesno stanje organizma uzrokovano egzogenim ili endogenim toksinima (intestinalna autointoksikacija ili alimentarna intoksikacija posljedica je produkcije i akumulacije toksina u probavnom traktu). TOKSEMIJA – prisutnost toksina u krvi koje je stvorio sam organizam ili mikroorganizmi u organizmu.

    21. STRUCNA TERMINOLOGIJA OTROVNOST – termin koji se odnosi na kolicinu otrova ili toksina koja pod odredenim uvjetima izaziva klinicko otrovanje ili smrt. U sisavaca se kolicina izražava u mg/kg tjelesne mase i to kao TD (toksicna doza) ili LD (letalna doza). Kod ptica i riba kolicina se izražava koncentracijom otrova ili toksina u hrani, kad su posrijedi ptice, odnosno u vodi, kad se radi o ribama i to kao TC (toksicna koncentracija) ili LC (letalna koncentracija). SREDNJA LETALNA KONCENTRACIJA (LC 50) – statisticki je utvrdena koncentracija kemijske tvari koja uzrokuje uginuce od 50 % ispitivanih životinja u tijeku ekspozicije ili u utvrdenom vremenu nakon nje. TERATOGENOST – svojstvo kemijske tvari da izazove stalne strukturne ili funkcionalne abnormalnosti kroz razdoblje embrionalnog razvoja. MUTAGENOST – svojstvo kemijske tvari da djeluje na kromosome u kojima izaziva ireverzibilne promjene u genetskoj informaciji. Ispituje se in vitro na MO. i u kulturi stanica te in vivo na pokusnim životinjama. KANCEROGENOST – svojstvo kemijske tvari da izazove karcinom tj. nekontroliranu proliferaciju stanica koje uništavaju okolno tkivo i metastaziraju te u pravilu izazovu smrt organizma. TDL0 = najniža toksicna doza. TCL0 = najniža toksicna koncentracija. LDL0 = najniža letalna doza. LCL0 = najniža letalna koncentracija.

    22. STRUCNA TERMINOLOGIJA

    23. SPECIJALNI DIO: PODIOBA OTROVA PESTICIDI KOVINE (METALI) INDUSTRIJSKI ZAGAŠIVACI DUŠICNI SPOJEVI BITOKSINI (MIKOTOKSINI)

    24. SPECIJALNI DIO: PODIOBA OTROVA PESTICIDI: INSEKTICIDI: Klorirani ugljikovodici Organofosforni spojevi Karbamati Piretrini i sinteticki piretroidi Dinitrofenoli RODENTICIDI: Antikoagulansi Cinkov fosfid Organski spojevi fluora Alfa – naftiltioureja (ANTU) Morski luk

    25. SPECIJALNI DIO: PODIOBA OTROVA PESTICIDI: FUNGICIDI: 5. LIMACIDI: Pentaklorfenol a) Metaldehidi Ditiokarbamati Kaptan, folpet, kaptafol Heksaklorbenzen HERBICIDI Triazini Derivati fenilureje Klorirane fenoksi-kiseline Dipiridili

    26. SPECIJALNI DIO: PODIOBA OTROVA KOVINE (METALI): Arsen Bakar Cink Selen Željezo Kadmij Olovo Živa

    27. SPECIJALNI DIO: PODIOBA OTROVA INDUSTRIJSKI ZAGAŠIVACI: Poliklorirani bifenili (PCB) Fluoridi Cijanidi i cijanogene biljke DUŠICNI SPOJEVI: Nitrati, nitriti i nitrozo – spojevi Ureja, amonijeve soli i amonijak

    28. SPECIJALNI DIO: PODIOBA OTROVA BITOKSINI: Mikotoksikoze Hepatotoksini: Aflatoksin Rubratoksin Sterigmatocistin Nefrotoksini: Ohratoksin Citrinin Estrogeni: Zearlenon Citotoksini: Trihoteceni Gljivicni toksini: Ergot - alkaloidi

    29. NACIN DJELOVANJA OTROVA Predstavlja interakciju otrova s kemijskom i morfološkom gradom organizma na molekularnoj, stanicnoj, tkivnoj i organskoj razini. Kemijska interakcija zbiva se na dva nacina: Slaba ionska ili polarna (heteropolarna, adsorbirajuca van der Waalsova veza s karakteristikama reverzibilnosti reakcije. Jaka kovalentna atomska (homeopolarna) veza s karakteristikama ireverzibilnosti reakcije. Ishod trovanja ne ovisi o obliku kemijske reakcije vec o vitalnoj važnosti biokemijskog procesa, odnosno organa u kojem je došlo do interakcije.

    30. NACIN DJELOVANJA OTROVA IONSKA VEZA – reverzibilno vezanje otrova s stanicnim enzimima cime se mijenja intermedijarni prijetvor u stanici što vodi u inbibiciju stanicne funkcije (otrovanje urejom). - interakcije u stanicnoj tekucini i s lipidima u stanicnoj membrani vode u smanjenje propusnosti membrane za Ca što vodi u motoricke i živcane poremecaje (klorirani ugljikovodici). - promjene u strukturi i propusnosti stanicne membrane (otrovanje detergentima i biotoksinima (hidroliticki enzimi zmijskog otrova). - umetanje otrova izmedu para nukleinskih kiselina što uzrokuje pogrešno ocitanje genetskog koda i vodi u mutacije ili karcinogeni ucinak.

    31. NACIN DJELOVANJA OTROVA KOVALENTNE VEZE – mehanizam toksicnog ucinka metala koji se trajno vežu za aktivne kemijske skupine: karboksilnu, sulfhidrilnu, fosfatnu, imidazolosku i purinsku što vodi u trajni prestanak funkcije enzima, destabilizaciju nukleinskih kiselina, metali se nece metabolizirati i izluciti iz organizma, vec ce se gomilati u organizmu što vodi u kronicni toksicni ucinak. - biljni alkaloidi djeluju kao antimetaboliti npr. pogrešna sinteza bjelancevina ili pogrešnih purina pri sintezi nukleinske kiseline. - otrovi koji reagiraju sa slobodnim radikalima u stanici, benzopireni, velike doze željeza izazivaju mutageni ili karcinogeni ucinak. - acetilacija tj. fosforilacija enzima acetilkolinesteraze organofosfornim spojevima vodi u nekrozu stanice.

    32. I. PESTICIDI: INSEKTICIDI: Klorirani ugljikovodici - skupina sintetickih insekticida otporna na razgradnju u organizmu životinja i u prirodi. - kontaktni su otrovi, a ulaze u organizam još i preko probavnog i dišnog sustava. - ciljno tkivo djelovanja je živcano tkivo. - ostaci u tkivima: nakuplja se u lipidnim dijelovima tkiva, masnom tkivu, prelaze u mlijeko i jaja i zaostaju u masnoj frakciji preradevina. - nalaze se na popisu obveznog utvrdivanja higijenske ispravnosti namirnica životinjskog podrijetla. Ekotoksikologija: Najviše šteti fauni ucinkom na reprodukcijske mehanizme, pogotovo ptica grabljivica (DDT) – i danas u nekim dijelovima svijeta na zabrinjavajucem stupnju.

    33. I. PESTICIDI: INSEKTICIDI: Organofosforni spojevi - skupina sintetickih spojeva, toksicniji od insekticidnih kloriranih ugljikovodika, svrstani u skupinu umjerenih do ekstremno toksicnih tvari. - kontaktni su otrovi, koji se u prirodnim supstratima razlažu te ne zaostaju u prirodnoj sredini niti u namirnicama životinjskog podrijetla. - ciljno tkivo je živcano tkivo i enzimi eritrocita i jetre. - podliježe brzoj razgradnji u netoksicne metabolite. - unatoc tome nalaze se na popisu obveznog utvrdivanja higijenske ispravnosti namirnica životinjskog podrijetla (prisilno klanje nakon otrovanja). Ekotoksikologija: Glad i gubitak težine do 40 %, smanjena reprodukcija i nesivost bjeloglavog orla i crvenorepog sokola zbog nestašice insekata i crva u zemlji, nakon tretiranja insekticidom.

    34. I. PESTICIDI: INSEKTICIDI: Karbamati - skupina sintetickih spojeva insekticidnog, fungicidnog ili herbicidnog djelovanja podložna oksidativnim procesima u organizmu. - ciljno tkivo je mozak, prelazi moždanu i posteljicnu barijeru, izlucuje se zajedno s metabolitima u mlijeku, ulaze u jaja, izlucuju se iz organizma mokracom. - Zakonom je odredena MDK u namirnicama životinjskog podrijetla. Ekotoksikologija: Karbofuran u zaštiti bilja koristi se u obliku granula, posebno je poguban za garnivore, a karbamati koji se koriste u tretiranju zemljišta (sistemski karbamati) ubijaju crve u zemlji i posredno utjecu na opstanak pticjeg svijeta.

    35. I. PESTICIDI: INSEKTICIDI: Piretrini i sinteticki piretroidi - prirodni piretrin – prah ili ekstrakt dalmatinskog buhaca. - prakticki neopasan za toplokrvne životinje. - zbog negativnog temperaturnog koeficijenta u djelovanju na živcani sustav toksican za hladnokrvne životinje, pogotovo ribe, napose riblju mlad, te vecina i za pcele, osim fluvalinata koji se koristi za suzbijanje ektoparazita u pcela. - izaziva poremecaj prometa Na na membrani živcanih stanica. - najnoviji zakonski propis dozvoljava MDK za piretroide u biljnim i animalnim namirnicama od 0,1do 1µg/g. Ekotoksikologija: Cijanopiretroidi toksicniji za bezkralježnjake u vodi kojima se hrane ribe.

    36. I. PESTICIDI: INSEKTICIDI: Dinitrofenoli - dinitrospojevi, žuta ulja ili žuta sredstva (insekticid, herbicid, akaricid, fungicid). - liposolubilni spojevi koji u organizam ulaze preko probavnog kanala, inhalacijom i preko kože. - povecava stupanj metabolickog prijetvora “raskopcavanjem “ oksidativne fosforilacije uz istovremenu inhibiciju oksidacije (ne stvara se ATP vec se povecava toplinsko oslobadanje), ima teratogeni ucinak. - meso prisilno zaklahih životinja neškodljivo se uklanja. Ekotoksikologija: uptrebom u zaštiti bilja postoji opasnost od trovanja divljaci, posebno biljoždera.

    37. I. PESTICIDI: RODENTICIDI: Antikoagulansi - izvor su nestrucno postavljeni mamci, oralni unos ili kontaktni otrov. - perad i preživaci su relativno otporni na rodenticide. - inhibiraju sintezu faktora grušanja krvi u jetri. - meso i jestiva tkiva otrovanih životinja i prisilno zaklanih treba neškodljivo ukloniti. Ekotoksikologij: nestrucno suzbijanje poljskih glodavaca dovodi do trovanja divljih životinja.

    38. I. PESTICIDI: RODENTICIDI: Cinkov fosfid - koristi se i kao insekticid. - izvor su nestrucno postavljeni mamci, oralni unos ili kontaktni otrov. - toksican za sve životinje, toksicnost ovisi o pH želuca u sisavaca i pH voljke u ptica. - izaziva akutnu hipoksiju tkiva. - meso i jestiva tkiva otrovanih životinja treba neškodljivo ukloniti. Ekotoksikologija: divlje životinje se otruju nestrucno postavljenim mamcima i uginulim životinjama.

    39. I. PESTICIDI: RODENTICIDI: Organski spojevi fluora - izvori trovanja su nestrucno postavljeni mamci, otrovani uginuli glodavci i zagadena voda. - stabilni spojevi koji ulaze u hranidbeni lanac. - primati i ptice su manje osjetljivi. - resorbira se iz probavnog kanala, dišnog sustava i preko oštecene kože. - blokiraju CLK, izazivaju hipokalcemiju. - meso zaklanih životinja zbog sekundarne otrovnosti može ugroziti zdravlje ljudi. Ekotoksikologija: mamci i uginuli glodavci izvor su trovanja divljih životinja.

    40. I. PESTICIDI: RODENTICIDI: Alfa-naftiltioureja –ANTU - izvor trovanja su nestrucno postavljeni mamci, sekundarna otrovnost nije poznata. - preživaci su relativno otporni, najotpornija je perad, mlade životinje su otpornije od odraslih. - izaziva povecanu propustljivost za koloidni ugljik u plucnim arteriolama, kapilarama i venulama što rezultira tzv. “utapanjem” u vlastitoj tekucini, kod kronicnog trovanja ima mutageni ucinak. - jestiva tkiva otrovanih i prisilno zaklanih životinja nisu za ljudsku prehranu. Ekotoksikologija: nema znacenja.

    41. I. PESTICIDI: RODENTICIDI: Morski luk - raste u Dalmaciji. - u literaturi nema podataka o prirodnom otrovanju životinja.

    42. I. PESTICIDI: FUNGICIDI Pentaklorfenol - u industrijskim procesima koristi se kao fungicid, herbicid, insekticid, moluskicid i baktericid. - izvori trovanja su manifestno otrovane životinje, pod, drvene ograde, drveni zidovi, valovi i dr. obradeno pentaklorfenolom. -u organizam ulazi dermalno, inhalacijom i oralno. - ubrajamo ga u umjereno toksicne tvari. - “raskopcava” proces oksidativne fosforilacije u mitohondrijima (bez inhibicije oksidativnih procesa), a pri vecim dozama koci taj proces. Ekotoksikologija: U ind. podrucjima ali i šire uzrokovao je kontaminaciju podzemnih i površinskih voda, zraka, kiše i snijega, akvaticnih organizama, a javlja se u obliku rezidua u mokraci, krvi i mlijeku životinja i covjeka.

    43. I. PESTICIDI: FUNGICIDI Ditiokarbamati - kelati karbaminske kiseline s metalima (Fe, Zn, Mn). - izvor otrovanja obradivano bilje, sjeme, nestrucno izvedeno prskanje. - umjereno do netoksicni spojevi. - antitireoidni ucinak, teratogeni ucinak, karcinogeni ucinak na štitastoj žlijezdi. - MDK iznosi 2 ppm za voce i povrce te 0,05 ppm za ostale namirnice. Ekotoksikologija: utjece na reprodukciju pernate divljaci, ali nema literaturno zabilježenih slucajeva iz otvorene prirode. Kaptan, folpet i kaptafol – isto kao ditiokarbamati, a za ekotoksikologiju nema podataka.

    44. I. PESTICIDI: FUNGICIDI Heksaklorbenezen - izvor trovanja otpadne vode industrije klora i njegovih spojeva. - mehanizam toksicnog ucinka ocituje se u poremecaju metabolizma porfirina što se ocituje i pojavom kutene fotosenzibilnosti, depigmentacijom kože, hirzutizmom (pretjeran rast dlaka), disfunkcijom jetre. - MDK za meso i mlijeko iznosi 0,05 ppm, a za jaja 0,3 ppm. Ekotoksikologija: prisutan je u otvorenim vodotocima i moru, ušao je u hranidbeni lanac ihtiofagnih ptica te utjece negativno na njihovu reprodukciju.

    45. I. PESTICIDI: HERBICIDI Triazini - izvori trovanja tretirano bilje. - pripada malo otrovnim pesticidima. - hiperplaziju štitaste žlijezde i karcinom iste. - MDK za kukuruz, voce i povrce iznosi 0,05-1,0 ppm, a za atrazin kojeg u mlijeku smije biti 0,03 ppm (na udio masti), u mesu i mesnim preradevinama (na udio masti) i u jajima (bez ljuske) 0,02 ppm. Ekotoksikologija: biološko vrijeme raspada u slatkoj vodi 3 dana, u zemlji 4 dana, u sedimentu mora 35 dana. Derivati fenilureje - pripada malo otrovnim pesticidima. - nisu toksicni za pcele. - MDK u biljnim namirnicama 0,05-0,1 ppm.

    46. I. PESTICIDI: HERBICIDI Klorirane fenoksi-kiseline - predstavljaju fenoksi derivate NMK u obliku amina, Na soli ili estera. - slucajna trovanja tretiranim biljem nisu zabilježena. - umjereno toksicna tvar. - mijenja kemijski sastav korova cineci ga ukusnijim, pa se preporuca nenapasivanje na tretiranim terenima najmanje 2 tjedna. - u goveda i ovce izaziva smanjenje koncentracije Ca, a povecanje koncentracije Mg. - preporucena karenca za jestiva tkiva iznosi 1-2 tjedna. - MDK u namirnicama od 0,05 ppm-0,01 ppm. Ekotoksikologija: mikroflora zemlje i biljaka pomocu fotokemijskog ucinka brzo ih razgraduje, u akvaticnoj sredine postojanije su rezidue koje su letalne za ribe, a u šarana djeluje negativno na reprodukciju.

    47. I. PESTICIDI: HERBICIDI Dipiridili (parakvat i dikvat) - kontaktni otrov. - izvor trovanja tretirano bilje (pas, macka, svinja). - pripada umjereno toksicnim pesticidima. - izaziva lezije na plucima (sisavci) i methemoglobinemiju. - MDK za parakvat u namirnicama iznosi0,05 ppm, u uljaricama 0,5 ppm, a u krumpiru 0,1 ppm. Namirnice animalnog podrijetla od otrovanih, prisilno zaklanih životinja nisu za hranidbu životinja niti prehranu ljudi. Ekotoksikologija: u prepelica parakvat izaziva promjene u ponašanju i pamcenju bez znakova specificnog toksicnog ucinka.

    48. I. PESTICIDI: LIMACIDI Metaldehid - ciklicki polimer, izvor trovanja su mamci, uginuli puževi za perad i ptice te tablete koje služe kao kruto gorivo. - umjereno toksican pesticid koji akutno izaziva mortalitet u goveda i teladi, ovaca i pasa, peradi. - oštecuje endotel kapilara, parenhimske organe i živcani sustav. - MDK za biljne namirnice iznosi 0,5-1 ppm, a životinjskog podrijetla se neškodljivo uklanja. Ekotoksikologija: pernata divljac i sisavci mogu se otrovati mamcima pri suzbijanju puževa u kulturama povrca.

    49. II. KOVINE (METALI): ARSEN - prirodni sastojak Zemljine kore i vode, korištenjem u industriji i poljoprivredi postao je izvor trovanja u hranidbenom lancu biocenoze. - arsen je prirodni sastojak životinjskog organizma i ima stimulativni ucinak na rast u malim koncentracijama isto tako i ljekoviti ucinak. - elementarni arsen je neotrovan, anorganski spojevi arsena (trovaljani toksicniji od peterovaljanih koji se brzo izlucuju iz organizma) su toksicniji od organskih. - arsenove kupke za suzbijanje ektoparazita, anorganski herbicidni defolijanti, rodenticidi i insekticidi su najopasniji arsenovi spojevi za životinje, lijekovi na bazi arsena. - primjena selena u hrani umanjuje otrovnost arsena i obratno. - koncentrira se u jetri, bubrezima, koštanoj srži i slezeni, dlaci i rožini a izlucuje iz organizma mokracom, balegom, mlijekom, znojem i preko kože.

    50. II. KOVINE (METALI): ARSEN -inhibira enzime CLK, karcinogeni ucinak. - MDK u svježem mesu 0,1 µg/g, u iznutricama 0,5 µg/g, u mesnim konzervama 0,3 µg/g, u mlijeku 0,1 µg/g te u svježoj i konzerviranoj ribi 1-4 µg/g, u pitkoj vodi 0,05 µg/g. - preporucena karenca iznosi 2-6 tjedana ovisno o broju ekspozicija, a govedina se ne preporuca jer u otrovanog goveda može izostati klinicko ocitivanje trovanja. Ekotoksikologija: bioakumulira se u akvaticnim nižestanicnim organizmima, visoka kontaminacija morskih bezkralježnjaka (raci i školjke).

    51. II. KOVINE (METALI): BAKAR - esencijalni element za životinjski organizam, prirodni je sadržaj Zemljine kore (oko 4,5 ppm) i morske vode (1-25 ppm). - izvor trovanja u okolici rudnika, topionice bakra, upotrebe fungicida na bazi Cu, pogrešno doziranje u farmakologiji. - maksimalno podnošljive konc. Cu u hrani životinja iznose za ovce 25, goveda 100, kunice 200, svinje 250, kokoši 300, pure 300 i konja 800 µg/g. - u toksodinamici bitan odnos Cu:Mo (metabolicki antagonist Cu) u hrani za preživace te odnos Cu:Zn:Fe kod monogastricnih životinja, posebno svinja, kod peradi bitan odnos Cu:Fe, dok je Cu visokotoksican za akvaticne organizme ovisno o pH i tvrdoci vode (meka i kiseli pH manja konc. je letalna i obratno). - metabolicki poremecaj prometa Cu ocituje se “hemolitickom krizom”, nekrozom i cirozom jetre. -MDK za maslac 0,5 ppm, riblje ulje 0,4 ppm, riblje konzerve 20 ppm, jestiva tkiva otrovanih i prisilno zaklanih životinja nisu za upotrebu. Ekotoksikologija: stresno djeluje na salmonide (povecana razina hormona kore nuzbubrežne žlijezde u krvnoj plazmi).

    52. II. KOVINE (METALI): CINK - po bogatstvu u Zemljinoj kori Zn je na 17. mjestu medu elementima, a sadrže ga svi biljni organizmi i životinje. - spojevi Zn su relativno netoksicni, toksicnost proizlazi iz kemijske prirode spoja (topljiviji spojevi su toksicniji). - mlade životinje osjetljivije na otrovanje Zn od odraslih. - izvori trovanja za životinje su voda iz pocincanih cijevi i kisela hrana držana u pocincanim posudama. - u toksodinamici Zn važna interakcija s Cu, Fe, Mn i Ca. - metabolicki poremecaj u prometu navedenih minerala koji dovode do anemija (hipokromna, mikrocitarna), somnolentnost, pereze mišicja, smanjena mlijecnost, podkožni edemi, gubitak tjelesne mase i pad nesivosti. - iznutrice otrovanih životinja se neškodljivo uklanja, meso je upotrebljivo, dok MDK za konzerve od mesa i iznutrica iznosi 100 ppm. - prosjecna kolicina Zn koju covjek dnevno uzima iznosi 10-15 mg. Ekotoksikologija: nema znacenja.

    53. II. KOVINE (METALI): SELEN - metaloid, esencijalni element i normalni sastojak hrane, u suvišku je toksican. - Zemljina kora i morska voda sadrže u prosjeku 0,09 ppm, a slatka voda 0,2 ppm; površinski sloj Zemlje sadrži od 0,1-1200 ppm od siromašnih do bogatih podrucja, bilje koje raste na takvim tlima sadrži od 0,01 do 15 000 ppm Se. - izvor trovanja bilje (rod Astragalus) koje je akumuliralo Se. - toksicni su organski i anorganski spojevi Se (lako topivi selenat i selenit), a otrovnost se mijenja s kemijskim oblikom i vrstom životinje (biljožderi). - hrana oskudna bjelancevinama povecava osjetljivost životinja na Se. - veže se na –SH skupine i blokiraju tako CoA i preko njega CLK. - izlucuje se mokracom, balegom, znojem, mlijekom i preko pluca. - ostaci u tkivima se prosuduju prema opcim kriterijima valjanosti uz obveznu kemijsku pretragu jestivih tkiva na sadržaj Se. Ekotoksikologija: embriotoksicni i teratogeni ucinak u akvaticnom sustavu, teratogeni ucinak na pernatu divljac.

    54. II. KOVINE (METALI):

    55. II. KOVINE (METALI): ŽELJEZO - Zemljina kora sadrži 0,7-55 %, u prosjeku oko 5 % Fe, morska voda 3,5 ppb, a pitka voda 0,01-1,0 mg/l. - izvori otrovanja za životinje su medicinska predoziranja p/o ili parenteralno. - željezni su kelati 4X manje toksicni od anorganskih spojeva Fe. - fiziološka konc. Fe u krvi iznosi 100 µg/100 ml, otrovanje nastaje kod konc. 300 µg/100 ml. - ostaci u tkivima poznati su u mesnoj preradivackoj industriji pod terminom “rdave šunke” na mjestu i/m aplikacije Fe (koristiti preparate najmenje 60 dana prije klanja). Ekotoksikologija: nema znacenja.

    56. II. KOVINE (METALI): KADMIJ - mekana, hlapljiva srebrnkastobijela kovina koja se u prirodi pojavljuje kao primjesa sulfidnim rudama Pb. - Zemljina kora sadrži oko 0,1-0,2 ppm kadmija, površinsko tlo do 1 ppm, morska voda oko 0,3 ppb, površinske slatke vode oko 1 ppb, zrak do 0,01 µg/m3 a hrana opcenito 0,05 ppm. - izvori trovanje industrija metala i elektrogalvanizacija, široka prmijena fosilnih goriva. - u organizam ulazi preko probavnog i dišnog sustava, a može i preko kože. - uzrokoje retenciju vode u probavnom traktu, utjece na metabolizam Fe, Cu, Se i Ca, inhibira ucinak vit. D, kardiotoksican je, oštecuje bubrege, embriotoksican je, drasticno smanjuje mlijecnost bez izlucivanje putem mlijeka, imunomodulator je, kronicni plucni emfizem u ljudi. - kumulira se u jetri i bubrezima, CO-faktor (“cary over faktor”) znatan u namirnice animalnog podrijetla: MDK za meso 0,05 ppm, mlijeko 0,01 ppm, svinjska mast 0,05 ppm, riba 0,1 ppm, riblje konzerve 0,15-1,5 ppm. Ekotoksikologija: visok stupanj otrovnosti, nemogucnost detoksikacije prirodnim procesima-biološko poluvrijeme do 20 godina, kumulacija u biološkim sustavima – tlu, vodi, bilju (u korjenju) i životinjama (probavnom sustavu i bubrezima) te u zraku.

    57. II. KOVINE (METALI): OLOVO - izvori trovanja okolica rudnika i topionica Pb, industrija el. kabela, akumulatora i baterija. -Zemljina kora sadrži u prosjeku 15 ppm Pb, morska voda 0,005 ppm, pitka voda 0,01 ppm, zrak u gradovima 0,2-0,4 µg/m3 dok planinski zrak ima 10 puta manje Pb, vegetacija sadrži 0,2-0,6 ppm. - toksican ucinak ovisi o dozi u putu ulaska u organizam ali i o prethodnom opterecenju organizma Pb-osjetljivije su životinje koje se hrane higijenski ispravnijom hranom i obrnuto. - u organizam ulazi preko probavnog i dišnog sustava te kože. - oštecuje mitohondrije, utjece na metabolizam Ca, utjece na hematopoezu, oštecuje CNS i periferni živc. sustav. - obilno se odlaže u jetri koju oštecuje samo u akut. trovanju. - pripada skupini otrovnih tvari za koje je zakonom propisana najviša dopuštena konc. u namirnicama živ. i biljnog podrijetla-tjedni podnošljivi unos za odraslu osobu iznosi 3 mg (slab CO-faktor). Ekotoksikologija: veliko znacenje (Pb iz sagorjelog beznina i olovna sacma) – uginuca i poremecaji reprodukcije divljaci i pernate divljaci.

    58. II. KOVINE (METALI): ŽIVA - Zemljina kora sadrži do 0,5 ppm, zrak do20 µg/g3, kišnica 2 ppb, podzemna voda do 0,07 ppb, površinska voda do 17 ppb, morska voda do 2 ppb, rijecni sediment do 30 ppm, morski sediment do 5 ppm, bilje do 0,2 ppm, jaja i meso do 0,3 ppm, riba do 10 ppm. - rudnici žive, industrijska zagadenja. - visokotoksicna kemijska tvar, najotrovniji kratkolancani alkilni tj. spojevi etilne i metilne Hg, a najmanje otrovna je elementarna Hg. - korjenje bilja predstavlja barijeru ulaza Hg u biljku, stoga se u akvaticnom sustavu kumulira i ulazi u hranidbeni lanac. - odlaže se u živcano i mišicno tkivo, bubrege, jetru i tkiva fetusa. - afinitet prema SH skupinama aminokiselina, povecavaju propusnost st. membrana. - ostaci i tkivima – podnošljivi tjedni unos za metilnu Hg iznosi 0,2 mg, a za ostale oblike 0,3 mg, dok MDK za namirnice animalnog podrijetla treba pratiti u aktualnim zakonskim propisima. Ekotoksikologija: na prvom mjestu kao zagadivac okoliša, izvanredno opasna (napisane knjige o nacionalnim tragedijama ljudi otrovanih Hg u Japanu, Iraku, te sporadicni slucajevi u Švedskoj, Kanadi i SAD-u.

    59. III. INDUSTRIJSKI ZAGAŠIVACI POLIKLORIRANI BIFENILI (PCB skupina) - cini je 210 kloriranih aromatskih ugljikovodika koji sadrže 20-70 % klora posebnih fizikalno-kemijskih svojstava (slabo su topljivi u vodi, dobro topljivi u lipidima, slabo el. vodljivi, otporni na kiselu i alkalicnu sredinu, termostabilni, teško zapaljivi, otporni na oksidaciju i gotovo svaku kemijsku i biološku razgradnju (temp. od 1000 °C razgradi ih za 3 s, u upotrebi su od 1929. - široka primjena u industriji i prijenosno sredstvo topline, kao dodatak pesticidima ima sinergisticki ucinak i smanjuje im hlapljivost – na tržištu završilo preko 1000 000 t, a otpornost na razgradnju dovela je do sveopce konataminacije biološke sredine. - u Japanu zbog uživanja rižinog ulja konataminiranog s PCB-om oboljelo je oko 1000 ljudi što je poznato kao slucaj “Yusho”. - u nekim zemljama Europe zabranjena upotreba PCB-a u prehrambenoj industriji i mješaonicama stocne hrane.

    60. III. INDUSTRIJSKI ZAGAŠIVACI POLIKLORIRANI BIFENILI (PCB skupina) - otrovnost raste s postotkom Cl u spoju. - resorbira se brzo preko kože i probavnog sustava, raspodjeljuje se u sva tkiva te se pohranjuje u lipidnoj frakciji tkiva i stanica. - pohranjuje se u žumanjku jajeta i prelaze placentu, izlucuje mlijekom. - sistemski ucinci su sljedeci: poremecaji u razvoju kožnog epitela i sintezi Hb, promjene u prometu minerala, vode i vit. A, E i Se, promjene u aktivnosti steroidnih hormona te hiperaktivacija štitaste žl. - MDK PCB-a u mlijeku i mlijecnim proizvodima iznosi 1 ppm, meso 2 ppm /sve na udio masti/, jaja bez ljuske 0,3 ppm, ribe, školjke, rakovi i mekušci 3 ppm. Ekotoksikologija: opca kontaminiranost planeta Zemlje s posljedicama za faunu od polarnog medvjeda do ptica i riba, najosjetljivija kanadska kuna zlatica, vodena perad nešto otpornija na akutni toksicni ucinak.

    61. III. INDUSTRIJSKI ZAGAŠIVACI FLUORIDI (fluorit i kriolit u spoju s Ca i Na, fluorovodik a s H20 tvori fluorovodicnu kiselinu) - izvori otrovanja su industrija, proizvodnja i upotreba umjetnih gnojiva, mineralni koncentrati koji sadrže sirove fosfate a dodaju se stocnim smjesama u obliku dikalcijeva fosfata. - otrovnost F ovisi o unešenoj kolicini, dobi životinje, podneblju, prirodi topljivosti spoja. - na otrovanje F najosjetljivija goveda (pjegavost i pojacano trošenje 4. para sjekutica), najotpornija perad. - mehanizam toksicnog ucinka je sindrom dentale i skeletne fluoroze koja predstavlja usporavanje mineralizacije matriksa skeletnog koštanog tkiva i matriksa dentina. - kumulira se u kostima fetusa. - Pravilnikom nije propisan MDK za namirnice životinjskog podrijetla. Ekotoksikologija: literaturni podaci su oskudni za F.

    62. III. INDUSTRIJSKI ZAGAŠIVACI CIJANIDI I CIJANOGENO BILJE (anorganske soli-K i Na cijanid, cijanogeni glikozidi nekih biljaka i cijanovodik tj.cijanovodicna kis.) - izvori industrija i više od 60 biljaka, a u nas: lan, neke vrste djeteline, sirak (genetskim odabirom stvoren hibrid koji se koristi za hranidbu stoke jer sadrži neškodljive konc. cijanida), neke vrste boba, neke vrste graha, neke vrste bazge, kukuruz, koštunjavo voce i sjemenke (badem, trešnja, marelica, breskva, šljiva i jabuka). - sadržaj cijanida se povecava u bilju u sušnom periodu, gnojidbom dušicnim gnojivom i nepovoljan odnos N i P u tlu. - visoko toksicni spoje s letalnim ishodom. - brzo se resorbira preko dišnog i probavnog sustava. - snažan protoplazmatski otrov koji blokira stanicno disanje reagirajuci sa ionom Fe na citokrom oksidazi (mozak i srce) pa se kisik ne preuzima iz krvi koja je svijetlo crvene boje. - ostaci u tkivima: meso životinja otrovanih cijanidom nije valjano za ljudsku hranu. Ekotoksikologija: cijanidi u otpadnim vodama toksicni za akvaticnu faunu.

    63. IV. DUŠICNI SPOJEVI NITRATI, NITRITI I NITROZO-SPOJEVI - nitrati su u okolišu najzastupljeniji, ali i najmanje toksicni - nitrati redukcijom prelaze u mnogo toksicnije nitrite. - nitriti se u organizmu vežu s aminima ili amidima i prelaze u nitrozamine koji su karcinogeni i imunomodulatori ili u nitrozamide koji su teratogeni. - neki su nitrozo-spojevi mutageni. - izvor nitrata je pitka voda zagadena otpadnim kanalizacijskim vodama, bilje s poljoprivrednih površina obilno obradenih dušicnim gnojivima a nedostatno fosfatnim gnojivom u kojemu nema dovoljno Mo i S, te s kiselih tala. - danas je poznato preko 100 biljaka koje mogu sadržavati toksicne koncentracije nitrata (žitarice, povrce, krmno bilje, ljekovito bilje. - biljke brzo kumuliraju nitrate ali ih fotosintezom iskoriste za sitezu amino kiselina, stoga je kumulacija u biljci visoka za vrijeme oblacnog vremena i nocu te u mladim biljkama, nezrelim žitaricama.

    64. IV. DUŠICNI SPOJEVI NITRATI, NITRITI I NITROZO-SPOJEVI - osjetljive poligastricne živ. posebno goveda jer mikroflora brzo prevodi nitrat u nitrit, dok su monogastricne živ. otpornije na ingestiju nitrata jer nemaju mehanizam za brzu konverziju nitrata u nitrite. - otrovnost – konc. nitrata je veca u sijenu negoli u svježoj travi jer se sušenjem konentriraju u biljci. - LD50 za govedo u biljnoj hrani iznosi 230 mg/kg i 17,6 mg/L pitke vode (pogotovo ako u hrani nedostaju ugljikohidrati). - nitriti uzrokuje diureticki ucinak koji uzrokuje dehidraciju i alkalozu; vazodilataciju i šok; izaziva oksidaciju dvovaljanog Fe u trovaljano tj. hema u hematin i Hb u methemoglobin što rezultira opcom anoksijom tkiva. - ostaci u tkivima – meso je uvjetno valjano, a parenhimski organi nisu za ljudsku hranu. Ekotoksikologija nema znacenja.

    65. IV. DUŠICNI SPOJEVI 2. UREJA, AMONIJEVE SOLI I AMONIJAK - otrovanje životinja uzrokovano amonijakom iz spojeva koji sadrže vecu kolicinu amonijaka ili neproteinskog N te amonijakom iz atmosfere. - izvor trovanja – prevelika konc. ureje u obroku preživaca, amonijeve soli komercijalnih dušicnih gnojiva, slaba ventilacije staje i visoka stelja rijetko mijenjana. -letalna doza za govedo iznosi 1 g/kg ureje, a amonijevih soli 1,5-3 g/kg. - trovanje dovodi do alkaloze u buragu i acidoze u krvi kao rezultat inhibicije CLK i kompenzatorne anaerobne glikoze. - ostaci u tkivima – nakon prisilnog klanja ukoliko je životinja normalno iskrvarila, meso je uvjetno valjano s time da se mora provjetriti od mirisa na amonijak, dok se iznutrice odbacuju. Ekotoksikokologija nema znacenje.

    66. OTROVNO BILJE

    67. OTROVNO BILJE

    68. OTROVNO BILJE

    69. OTROVNO BILJE

    70. OTROVNO BILJE

    71. OTROVNO BILJE

    72. OTROVNO BILJE

    73. OTROVNO BILJE

    74. OTROVNO BILJE

    75. OTKRIVANJE STRESA U ŽIVOTINJA Uzroci pojave stresa u životinja: Porod, odbice, transport, nagle promijene temperature okoline, buka, izmjena uobicajenog okoliša. Simptomatsko ocitanje stresa kod životinja kao smanjeni prirast, smanjena produkcija mlijeka, smanjeni imuni odgovor na blage infekcije, atipicna uginuca (moždana i srcana kap u svinja i peradi; cirevi na želucu u svinja), meso zaklanih životinja slabije je kvalitete. Biokemijskom analizom krvi životinja uocena je u ranoj fazi pojave stresa pojava nitrificiranih bjelancevina. Proces nitrifikacije bjelancevina zapocinje argininom, amino kiselinom prisutnoj u hrani i cirkulirajucoj krvi. Ukoliko postoji stresni faktor dolazi do povecanog ulaza arginina pomocu specificnih nosaca u stanice tijela kao reaktivni odgovor tijela na pristuni stresni faktor.

    76. OTKRIVANJE STRESA U ŽIVOTINJA Razliciti biokemijski putevi uzrokuju pojavu gomilanja nitratnog oksida iz arginina. Ovisno kako stanice reagiraju na stres, njihova unutrašnja oksidativna sredina se mijenja, te u nekim slucajevima nitratni oksid reagira s kisikom tvoreci spojeve koje nazivamo peroksinitrati. Ukokliko peroksinitrati reagiraju s amino kiselinama u sastavu proteina stanice, npr. s tirozinom, stvaraju se nitratni proteini – indikatori stresnog stanja organizma životinje.

    77. OTKRIVANJE STRESA U ŽIVOTINJA

    78. OTKRIVANJE STRESA U ŽIVOTINJA

    79. SVJETLOZAGAŠENJE – EKOLOŠKI PROBLEM

    80. SVJETLOZAGAŠENJE – EKOLOŠKI PROBLEM

    81. SVJETLOZAGAŠENJE – EKOLOŠKI PROBLEM

    82. SVJETLOZAGAŠENJE – EKOLOŠKI PROBLEM

    83. SVJETLOZAGAŠENJE – EKOLOŠKI PROBLEM

    84. SVJETLOZAGAŠENJE – EKOLOŠKI PROBLEM

    85. SVJETLOZAGAŠENJE – EKOLOŠKI PROBLEM

    86. SVJETLOZAGAŠENJE – EKOLOŠKI PROBLEM

    87. SVJETLOZAGAŠENJE – EKOLOŠKI PROBLEM

    88. SVJETLOZAGAŠENJE – EKOLOŠKI PROBLEM

    89. SVJETLOZAGAŠENJE – EKOLOŠKI PROBLEM

    90. SVJETLOZAGAŠENJE – EKOLOŠKI PROBLEM

    91. SVJETLOZAGAŠENJE – EKOLOŠKI PROBLEM

    92. SVJETLOZAGAŠENJE – EKOLOŠKI PROBLEM

    93. SVJETLOZAGAŠENJE – EKOLOŠKI PROBLEM

    94. SVJETLOZAGAŠENJE – EKOLOŠKI PROBLEM

    95. SVJETLOZAGAŠENJE – EKOLOŠKI PROBLEM

    96. SVJETLOZAGAŠENJE – EKOLOŠKI PROBLEM

More Related