Potočnica

1. Potočnica Tema broja: EKO - ETNO Školski list Osnovne škole Mirka Pereša • Godina III •Broj 3 •Siječanj 2010.

2. Riječ uredništva Skrivene u magli kasne jeseni, sluteći prve pahulje bilogorske zime započele su se nizati radosne misli na stranice novog broja naše Potočnice. Rastočile su se poput malih tajni iz školskih klupa po njenim šarenim stranicama, a smiješe vam se i poznata lica pričajući vam nove priče i pustolovine. Pokucajte tiho poput kapljica kiše, otvorite nježno stranice poput prozorskog okna i s Potočnicom sanjajte svoje djetinjstvo. „Potočnica“ školski list Osnovne škole Mirka Pereša Ulica 1. svibnja 2, 43203 Kapela tel: 043 / 884 – 990 , 043 / 884 - 992 E-mail: os-mirka-peresa@bj.t-com.hr Izdavač: OŠ Mirka Pereša Kapela Za izdavača: Mladen Rajh Glavni urednik: Tomislav Dujmović Odgovorni urednik: Božidar Altus Grafička urednice: Ivana Ružman Senada Brulić Grafički tehničar: Ivana Ružman Fotografije: učenici i učitelji OŠ Mirka Pereša Uredništvo: učenici 2. r. PRO Jabučeta, Ema Mikulić 5.b, Bojan Križnik 7.a, Davor Križnik 8.a, Patricia Belec 6.a , Mia Seđak 6.a Lektor: Ivanka Novoselac Tisak: GEORG Naklada: 50 primjeraka SADRŽAJ IMPRESUM Sveznalice Bum!! Kukurikuuu!! … str. 3. Maslačci na dar … str. 4. Jabuke iz Jabučete … str. 5. Male spretne ruke … str. 6. Kestenik … str. 6. Gorski kotar – zelena bajka … str. 7. Novi stanovnici našeg parka … str. 7. 112 … str. 8. Biciklijada … str. 9. Gostionica Na mladima sve ostaje … str. 10. Teta lutkarica … str. 11. Ogledalce Znanjem do LCD –a … str. 12. Sigurni u prometu … str. 13. Svi mi vele da sam iz Kapele … str. 14. TUK-e … str. 15. Sirija-zemlja bogate povijesti… str.16.,17. Slikopričalica … str. 18 – 22. Vesele stranice… str. 23. Fotoputopis … str.24. Potočnica Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u stvaranju ovog broja Potočnice. Posebna zahvala općini Kapela na razumijevanju i financijskoj potpori. Zahvala

3. Etno – eko nastava u Đurđevcu Bum!! Kukurikuuu!!! Ispred nas se pojavila branič- kula starog grada Đurđevca Posjetili smo 22. svibnja 2009. grad poznat po Legendi o picoku. U busu smo se dogovarali što ćemo raditi u Đurđevcu. Čim smo stigli istrčali smo van. Ispred nas se pojavila branič- kula staroga grada Đurđevca i mali natkriveni dio gdje smo nešto „ prigrizli „ prije nego što smo krenuli u obilazak. Dočekao nas je gospodin Marijan Ružman koji nam je pričao o Đurđevcu i njegovoj povijesti. Kad je završio preuzela nas je vodička Elizabeta Milanović. Ona nam je pripovijedala priču o đurđevačkim žabama. Potom nas je uvela u utvrdu.U njoj smo gledali slike koje je Ivan Lacković Croata darovao gradu Đurđevcu. Gledali smo slike različitih motiva i tehnika. Malo smo se odmorili. Zatim smo išli kod g. Čambe koji je sačuvao stare stvari, a kojima su se služili naši preci.Čim smo stigli gospodin nas je srdačno pozdravio. U razgledavanju smo zapazili stare novce i glazbene instrumente i tada shvatili koliko su naši preci bili domišljati. Potom smo vidjeli alate kojima se nekad radilo i stvari kojima se služilo. Malo smo se nasmijali vidjevši zeca s puškom. Zatim sam vidio nešto što me je najviše zadivilo. Drveni sat samo s brojkama i velikim čavlom koji je svojom sjenom označavao sate. Vidjeli smo i stare kućice u kojim su nekada živjeli naši preci. Oni su stvarno imali odlične ideje što su nam dokazali svojim strojevima. Ubrzo smo završili s razgledavanjem, pozdravili se i krenuli na Đurđevačke pijeske. Čim smo stigli rastrčali smo se posvuda i punim trkom krenuli na čeku. Zoran Vidaković nam je pričao o biljkama i životinjama u pijesku. Krenuli smo prema velikoj vodenici u Sv.Ani gdje smo vidjeli žabe i divili se velikom kotaču koji je razbacivao vodu posvuda. Onda su nam učitelji dali nešto što nam se stvarno nije svidjelo, radne listiće. Ali nije nam bilo jako teško jer „ bome “ nismo bili gladni. Domaćini su nam pripremili finu domaću kukuruznu „zlevanku“. Poslije smo krenuli na izvor. U blizini vodenice smo se nadali velikoj vodi, ali umjesto toga nas je dočekao mali izvor. Čak smo si malo i popili. Pošli smo igrati nogomet, a na samom kraju smo igrali i odbojku. Priključila nam se i učiteljica Ivana, ali je, nažalost, došao učitelj Božidar i rekao da moramo poći. Svi smo bili tužni. Jako lijepo smo se proveli u Đurđevcu i ja ću svakako opet doći posjetiti taj predivan grad picoka. Napisao: Tomislav Dujmović, 5.a Fotografija: Božidar Altus 3

4. Dan maslačaka Dan planeta Zemlje nije samo dan kada moramo paziti gdje ćemo baciti papiriće ili gdje ćemo odložiti smeće. To je dan kada više razmišljamo o krajoliku koji nas okružuje i o tome što smo sve radili na proljetnim livadama, visokim brežuljcima i snježnim brdima. Maslačci na dar Dan planeta Zemlje nije samo dan kada moramo paziti gdje ćemo baciti papiriće ili gdje ćemo odložiti smeće. To je dan kada više razmišljamo o krajoliku koji nas okružuje i o tome što smo sve radili na proljetnim livadama, visokim brežuljcima i snježnim brdima. Moj kraj nešto je najljepše što sam ikada vidio. Svako jutro sunce obasja brežuljke nad kojima plove oblaci. Ljeta u mom kraju bogata su zlatnim poljima. U zimi snijeg oboji cijeli krajolik u bijelo. Nama djeci to je najdivnije godišnje doba zato što se možemo sanjkati i grudati. Nažalost, u mom kraju ima nemarnih ljudi koji smeće odlažu po šumama i livadama. Taj problem bi se mogao riješiti kada bismo složno čistili i bacali smeće tamo gdje mu je mjesto, u kontejner.U PRO Donji Mosti obilježavao se Dan maslačaka. Rano ujutro sam ustao i krenuo na stanicu promatrajući bačene vrećice čipsa i boce Coca Cole. Gledajući iz autobusa ponovo su me pratili slični prizori, pa i gori.U Donjim Mostima su nas lijepo dočekali i ugostili. U učionici su bili učenici svih naših područnih škola od prvog do četvrtog razreda. Na satu hrvatskog jezika imali smo zadatak napisati recept koristeći samo sastojke iz prirode. Tjelesni odgoj održavao se na livadi žutoj od maslačaka. Prirodu i društvo pratili smo u drugom razredu gdje smo čuli priču Padobranac, a zatim su učenici riješili nastavni listić. Tamo su nas poučili koliko je priroda uistinu dragocjena i da se mi kao stanovnici planeta Zemlje trebamo brinuti o njoj. Napisao: Tomislav Dujmović, 5.b Fotografija: Božidar Altus 4

5. Dan jabuka Jabuke iz Jabučete Tih je listopadskih dana cijela škola u Jabučeti zamirisala po jabukama. Povod je bio Dan područne škole u Jabučeti čiji su učenici taj zdravi plod bilogorskih voćnjaka odabrali kao svoj zaštitni znak. Ove su si godine mali Jabučarci dali zadatak istražiti proizvode načinjene od ploda jabuke. Oni najmanji prvašići , rezali su ih i sušili na isti način kako su to nekada radile njihove bake i tako ih sačuvali za duge zimske dane. Kompot od jabuka pripremili su učenici drugog razreda. Oni najstariji učenici trećeg razreda, imali su i najteži zadatak. Pripremili su za sve učenike slatke jabučnjake te istražili postupak proizvodnje jabučnog octa. Sa svim proizvodima uspješno su se predstavili na završnoj svečanosti povodom Dana zahvalnosti za plodove zemlje u matičnoj školi u Kapeli. Napisao: Božidar Altus Fotografija: Ivana Ružman 5

6. Dani kruha Male spretne ruke Kruh je važna namirnica. Volimo ga u svim oblicima, bijeli, crni, raženi, kukuruzni. Potrebno je uložiti puno truda da bi od pšenice na kraju blagovali taj ukusni, mirisni dar. I ove godine u našoj školi obilježen je Dan kruha i Dan zahvalnosti za plodove zemlje. Učenici razredne nastave sudjelovali su u maštovitim radionicama izrađujući razne ukrase od jesenskih plodova i tijesta. Male spretne dječje ruke izradile su jesenske slike od kestena, žireva, kukuruza i graha uz pomoć učiteljica Mirele Tonković i Martine Laklija. Isti materijal upotrijebljen je i u „krojačkoj“ radionici učiteljice Ivane Ružman i učitelja Božidara Altusa za izradu Jesenkine haljine. Otiske listova na papiru ostavili su učenici u radionici učiteljica Ljiljane Čavrag i Vlaste Jurković- Drveni. Likom su ukrašavane vaze u radionici učiteljica Ksenije Fuček, Martine Krovina i Željke Fuček. Od tijesta su rađeni božićni ukrasi u radionici učiteljica Janje Martinec i Jadranke Bet. Prigodni igrokaz pripremila je s učenicima predmetne nastave učiteljica hrvatskog jezika Senada Brulić. Velečasni Mario Filipović blagoslovio je sve radove i kolače koje su ispekle vrijedne mame i darovale za prodaju. Bogato ukrašene stolove svih razreda naše škole razgledalo je mnoštvo roditelja, a kućama su odnijeli fine, slatke kolače koje su kupili. Neka nam i iduća godina bude blagoslovljena! Napisala: Ivana Ružman Fotografija: Martina Pranjić Učenici razredne nastave sudjelovali su u maštovitim radionicama izrađujući razne ukrase od jesenskih plodova i tijesta. Eko - nastava u PRO Donji Mosti Kestenik Šuma je u jesen bogata raznim plodovima. Omiljeni među njima je kesten. To je bio razlog tradicionalnog posjeta kesteniku u Donjim Mostima. Autobus je dovezao učenike svih područnih škola do autobusne stanice u Donjim Mostima. Čekala nas je duga šetnja do šume. Dosta nas je umorila. Brzo smo se rastrčali šumom u potrazi za kestenima. U šumi se čuo šum jesenjeg vjetra i cvrkut ptica. Imali smo nastavu u potpuno drugačijem okruženju. Bilo je puno ljepše imati prirodu, hrvatski jezik, likovni i tjelesni u šumi nego u učionici. Osluškivali smo zvukove u šumi, prepoznavali vrste drveća i plodova, slikali jesensko šumsko lišće. Najdraži dio dana bio mi je kada sam s prijateljima igrao nogomet u šumi. Dan je prošao jako brzo. Bilo je zanimljivo i veselo. Dobro smo provjerili prije odlaska nismo li ostavili kakvo smeće u našoj ljepotici. Umorni, ali zadovoljni ostavili smo šumu sa željom da se ponovo vratimo. Napisao: Tomislav Dujmović, 4.a 6

7. Gorski kotar - zelena bajka Učenici petih i šestih razreda naše škole su 29. svibnja 2009. posjetili Gorski kotar. U 8.00 h ujutro nastavnici su s nama učenicima čekali autobus koji nas je trebao odvesti na izlet. Autobus je došao na vrijeme i krenuli smo na put. Nakon dugog puta stigli smo na odredište. Najprije smo svratili u obilazak špilje Vrelo.U špilji je bilo jako hladno, ali smo vidjeli puno prirodnih ljepota. Među njima je bio i mali izvor po kojem je špilja nazvana. Nakon što smo završili obilazak špilje uputili smo se u muzej žaba gdje smo vidjeli mnogo vrsta žaba te najveću ribu koja je ikad tamo upecana. Nakon što smo kupili suvenire krenuli smo na ručak u mali restoran. Poslije finog ručka uputili smo se u park-šumu Golubinjak. Tamo smo posjetili istoimenu špilju. U početku smo zalutali, ali na kraju smo je pronašli. Prije povratka kući igrali smo mnogo igara koje su organizirali nastavnici. Svim učenicima, a i meni , bilo je jako lijepo na izletu te nam je bilo jako žao što smo morali ići kući. To je bio kraj putovanja u zelenoj bajci Gorskoga kotara. Napisao: Bojan Križnik, 6.a Fotografija: Bojan Križnik, 6.a Izlet u Gorski kotar Dan biološke  raznolikosti Novi stanovnici našeg parka Dan biološke raznolikosti obilježen je u našoj školi 22.svibnja 2009. Povodom toga dana učenici su zajedno s pedagoginjom posadili dvije biljke. Jedna je japanski javor, a druga ginko. Japanski javor raste kao žbun ili drvo visine 6-8 metara. Listovi imaju 5 -11 režnjeva, a boja im varira od svjetlozelene do tamnopurpurne. Ginko se smatra svetim drvom budističkih hramova. Zadivljuje svojom otpornošću na otrove okoline, a ima i ljekovita svojstva. U sadnji su sudjelovali učenici: Marko Banjan,Đuro Baukovac, Renato Udorović, Marin Marušić, Tanja Kobasica i Petra Dominković, a pedagoginja je bila koordinator cijele akcije. Na kraju su svi bili zadovoljni učinjenim i ponosni što i naša škola doprinosi biološkoj raznolikosti. Sigurna sam da će do sljedeće godine na isti datum biljke biti visoke i lijepe. Napisala: Ema Mikulić, 5. b Fotografija: Valentina Krvar, 7. a 7

8. DUZS Državna uprava za zaštitu i spašavanje 112 112 i 93 nisu samo dva broja. Članovi Državne uprave za zaštitu i spašavanje pojasnili su učenicima naše škole da ti brojevi mogu spasiti i nečiji život. Učenike drugih razreda dočekali su vatrogasci Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz Kapele odjeveni u svečane vatrogasne odore i radna vatrogasna odijela. Upoznali su ih s opasnostima koje prijete od neopreznog rukovanja zapaljivim sredstvima. Najvažnije je bilo što su na zoran način najmlađima objasnili kako se ponašati u situacijama kada požar plane i kako na pravilan način dojaviti požar na brojeve telefona 112 ili 93. Član gorske službe spašavanja govorio je o svom opasnom poslu. Pojasnio je zašto član te službe mora biti hrabar i pribran u teškim situacijama kada se spašava nečiji život. Predavanje je završilo postavljanjem pitanja i još nekim korisnim informacijama o službama koje su se toga dana predstavile učenicima naše škole. Naši su gosti bili zadovoljni kada su saznali da je većina učenika uključena u rad dobrovoljnih vatrogasnih društava u našim selima i da tako od malih nogu stječu korisne vještine i razvijaju svijest o solidarnosti i pomoći drugima u nevolji. Napisao: Tomislav Dujmović, 5.b Fotografija: Božidar Altus Naši su gosti bili zadovoljni kada su saznali da je većina učenika uključena u rad dobrovoljnih vatrogasnih društava u našim selima 8

9. Europski tjedan kretanja Biciklijada tim disciplinama to je bio najveseliji trenutak. Kao što se kaže „svemu lijepom dođe kraj“ pa tako i ovoj biciklijadi. Ponovno postrojeni u kolonu krenuli smo nazad. Putem sam slušao komentare svojih prijatelja. Jednoglasno smo svi zaključili da bi trebalo biti više događaja kao što je ova bicklijada. Osim druženja, smijeha i zabave trebalo bi ih organizirati i zbog brige za zdrav i kvalitetniji život u svakodnevici koja je sve više usmjerena na korištenje osobnog vozila, a sve manje na kretanje na svježem zraku. Napisao: Tomislav Dujmović, 5.b Fotografije: Božidar Altus Povodom Europskog tjedna kretanja odlučili smo učiniti nešto zdravo za svoje tijelo i korisno za naš okoliš. S nestrpljenjem i jako uzbuđen dočekao sam rano jesenje jutro zbog sudjelovanja na biciklijadi. Iz priča starijih učitelja saznao sam da su one nekada bila tradicija naše škole, nažalost dugi niz godina zapostavljena. Polazište je bilo ispred matične škole u Kapeli. Na školskom igralištu uslijedilo je zagrijavanje prije napornog puta do našeg odredišta u područnoj školi u Jabučeti. Dolazak prometnih policajaca na motorima stvorio je još veću napetost i cijeloj biciklijadi u našim očima dao još veću važnost. Postrojeni u kolonu po dvoje pod vodstvom učitelja Tomislava Pavića, Gorana Jerkovića, Nikoline Turkalj i pedagoginje Anamarije Tuškan konačno smo krenuli. Nemalo smo se iznenadili kada nam se priključio i novi načelnik naše općine Danijel Kovačec. Već nakon kratkog vremena, na prvom usponu, vidjelo se da neki nemaju dovoljno snage i kondicije izdržati naporno okretanje pedala, te smo morali napraviti stanku za odmor pod budnim okom prometnih policajaca. Put smo nastavili praćeni veselim pozdravima mještana sela kroz koja smo prolazili. Stigli smo u Jabučetu gdje smo se osvježili hladnim sokom. Uslijedile su igre i zabava je počela. Natjecali smo se u odbojci, povlačenju konopca, skakanju u vrećama. Za sve pobjednike u Iz priča starijih učitelja saznao sam da je biciklijada bila tradicija naše škole, nažalost dugi niz godina zapostavljena. 9

10. Intervju s načelnikom općine Kapela Na mladima sve ostaje Za vrijeme Biciklijade održane krajem rujna imali smo prilike upoznati novog načelnika općine Kapela Danijela Kovačeca. Nemalo smo se začudili vidjevši ga u sportskoj opremi i na biciklu u koloni koja je krenula ispred matične u Kapeli do naše područne škole u Jabučeti. Ovaj nekadašnji učenik naše škole tim je činom pokazao interes za nas mlade te smo odlučili istražiti kakve planove ima za našu školu i sve mlade naše općine. Nakon nekog vremena stupili smo s njim u vezu i dogovorili intervju u prostorijama zgrade općine. Dočekao nas je s veseljem i pokazao interes za naš rad što nas je oduševilo i kod nas pojačalo osjećaj važnosti za posao koji smo kao mali novinari dobili u zadatak. Pitanja su se nizala jedno za drugim, a načelnik je shvativši „ozbiljnost situacije“ na njih spremno odgovarao i uvijek imao razumijevanja za naše početničke pogreške i malu tremu. Razgovor smo započeli s temama iz njegovih školskih dana. Plan mi je poboljšati infrastrukturu te podići kvalitetu života stanovništva općine Kapela. Ispričajte nam neki događaj ili anegdotu iz školskih klupa. Sjećate li se najboljeg prijatelja i slično ? Nastavnik tjelesnog Mirko Pereš po kojem vaša škola danas nosi ime i nastavnik glazbenog Marijan Ded bili su jako veseli ljudi. Igrali smo nogomet, učitelji protiv nas učenika, i jedan od njih dvojice je, ne mogu se sjetiti koji točno, slomio ruku. Dobro, to nije baš neki veseli događaj, ali mi je ostao u sjećanju. Na posljednjim lokalnim izborima stanovnici naše općine dali su vam povjerenje i izabrali vas za načelnika. No, volite li biti načelnik? Samo radno mjesto načelnika i nije baš zanimljiv posao, ali mi je drago kada mogu pomoći nekome. Naravno, koliko to dozvoljavaju moje ovlasti kao načelnika. Na koji način provodite svoje slobodno vrijeme dok se odmarate od napornog posla? Slobodno vrijeme provodim na obali neke rijeke ili jezera s ribičkim štapom u ruci. Aktivno igram nogomet u NK „Bilogora“ iz Kapele. Igram na mjestu golmana. Kako kao načelnik mislite pomoći našoj školi? Koliko je Vama bitan rad s nama mladima i djecom? Prvenstveno mi je važno da se izgradi planirana školsko -sportska dvorana te da u suradnji sa školom omogućim sadašnjim i budućim učenicima bolje uvjete za obrazovanje i provođenje slobodnog vremena. Rad s mladima i vama djecom za mene je vrlo bitan jer sve što se napravi na kraju ostaje vama i novim generacijama. Kakve planove imate za budućnost općine Kapela? Plan mi je ostvariti bolje uvjete od prijašnjih, poboljšati infrastrukturu te podići kvalitetu života stanovništva općine Kapela. Hvala na vašem vremenu i odgovorima! Želimo vam puno uspjeha u unapređivanju kvalitete života u našoj općini Kapela. Ispratio nas je do izlaza i zahvalio na posjeti uz obećanje da će se i dalje odazivati na sve pozive vezane uz događanja u našoj školi. Razgovarali : Tomislav Dujmović, 5.b Ema Mikulić, 5.b Fotografija: Valentina Krvar, 7. b Bili ste učenik naše škole. Niže razrede pohađali ste u našoj područnoj školi u Starim Skucanima. Kakve ste uspjehe postizali kao učenik i kakvo je bilo vaše ponašanje kao osnovnoškolca? Sve razrede osnovne škole prošao sam s odličnim uspjehom, pohvaljen sam kao najbolji učenik u školi. A što se tiče ponašanja… Kao i svi dječaci u moje vrijeme bio sam vrlo živahan. Kao i današnja djeca sigurno ste imali svoj omiljeni predmet. Najdraži predmet bili su mi matematika i sat razrednika – odgovorio je uz smješak. Pamtite li svoju najdražu knjigu iz školskih dana i čime ste se bavili u slobodno vrijeme? Što vam je bio hobi? Priznajem, nisam baš bio marljiv u čitanju, nisam baš previše uživao u pisanju lektira. A što se tiče hobija bili su to, naravno nogomet i bicikl. 10

11. Intervju s dječjom spisateljicom Jadrankom Čunčić - Bandov Najviše sam se voljela igrati lutkama U našu školu PRO Jabučeta 13. listopada 2009. stigli su učenici iz PRO Stari Skucani. Čekao nas je još jedan integrirani nastavni dan. S bibliobusom je stigla neobična gospođa. Imala je puno krcatih torbi . Odmah je privukla našu pozornost. Učitelji su nam najavili spisateljicu igrokaza „ Jesenka“ kojega smo maloprije obradili. Gospođa Jadranka Čunčić - Bandov otvorila je pred nama bogato carstvo lutaka koje su ubrzo oživjele pred nama. Nakon predstave postavili smo joj nekoliko pitanja. Teta lutkarica Kada ste počeli pisati prve priče? Prve igrokaze sam počela pisati u srednjoj školi, a pohađala sam Školu za odgajateljice gdje sam na satovima lutkarstva zavoljela scenske lutke i počela za njih pisati kratke i šaljive razgovore. Profesorica lutkarstva Vlasta Pokrivka uočila je moj dar za pisanje, poticala me,uključila me u rad svog lutkarskog kazališta. U tome kazalištu koje se zvalo KVAK bila sam svestrano angažirana od glume i animacije do pisanja lutkarskih igrokaza. Više od dvadeset godina bila sam članica toga kazališta. Gdje pronalazite motive i likove za svoje priče i igrokaze? Za pisanje me najviše inspirira vizualno tako da motive i likove za svoje igrokaze najčešće pronalazim u dječjim časopisima i u crtanim filmovima. Koja je vama najdraža priča ili igrokaz? Najdraže pjesmice su mi pod nazivom “ Iz života Hrvice mrvice i Tinke fakinke.” koje su inspirirane zgodama iz života moje djece. Knjige kojeg dječjeg pisca volite čitati? Volim čitati pjesme dječjih pjesnika Grigora Viteza, Stanislava Femenića, Ratka Zvrka. Kako volite provoditi slobodno vrijeme? U slobodno vrijeme volim čitati i gledati televiziju. Pišete li trenutno nešto novo? Trenutno pripremam novu zbirku igrokaza, ali još nisam odlučila kako ću je nazvati. Što biste poručili učenicima i učiteljima naše škole? Učenicima bih poručila da budu marljivi, odgovorni, pristojni i da poštuju svoje učitelje, a učiteljima da imaju puno strpljenja i razumijevanja za svoje učenike i njihove povremene nestašluke. Razgovarali : učenici 2.r. PRO Jabučeta Fotografija: Ivana Ružman Kakvi ste bili kao djevojčica? Kao djevojčica bila sam mirna i povučena, voljela sam maštati, čitati i izmišljati priče zbog kojih sam bila omiljena među prijateljicama. Čime ste se najviše voljeli igrati? Najviše sam se voljela igrati, naravno, s lutkama. Jeste li imali puno prijatelja? Imala sam nekoliko prijateljica iz susjedstva s kojima sam se svakodnevno družila, a s nekima od njih sam i danas u prijateljskim odnosima. Jeste li voljeli ići u školu? Školu i učenje sam ozbiljno shvaćala, odlazak u školu je za mene bila jedna obaveza koju sam jako zavoljela. Roditelji su mi još od malih nogu usadili važnost stjecana znanja, a bez škole to znanje nisam mogla steći. Danas sam zadovoljna s onim što sam postigla u životu zahvaljujući učenju i školovanju. Dječja sam spisateljca, lutkarica, profesorica povijesti umjetnosti. Koji je bio vaš najdraži predmet u školi? Najdraži predmeti bili su mi hrvatski i likovni. 11

12. Prometna učilica Znanjem do LCD - a Cilj ovog natjecanja prevencija je stradavanja djece u prometnim nesrećama te povećanje razine poznavanja prometnih pravila i propisa. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa i Markot.tel – om, te uz podršku Hrvatske akademske i istraživačke mreže - CARNet , organiziralo je natjecanje u poznavanju prometne kulture za sve učenike osnovnih škola u Republici Hrvatskoj. Cilj ovog natjecanja prevencija je stradavanja djece i mladih u prometnim nesrećama, te kao preduvjet povećavanja razine poznavanja prometnih pravila i propisa. Natjecanje se provodilo od ožujka do svibnja 2009. godine uporabom „Prometne učilice“, web alata za učenje i provjeru znanja iz prometne kulture. „Prometna učilica“ prilagođena je uzrastu djece od 1. do 8. razreda osnovne škole. Naši učenici rado su se uključili u ovo natjecanje jer su nagrade bile vrlo vrijedne i poticajne. Na internetu su igrali razne igrice, kvizove ili pronalazili interesantne i poučne sadržaje. Cijelo natjecanje u školi bilo je pod nadzorom učitelja Gorana Jerkovića i Nikoline Turkalj. Učenici naše škole osvojili su drugo mjesto i kao nagradu dobili LCD televizor. I ja sam sudjelovao u natjecanju „ Prometna učilica “ i jako sam zadovoljan sadržajem, ali i osvojenom nagradom. Napisao: Davor Križnik, 8. a Fotografija: Valentina Krvar, 7. b 12

13. Promet - izborna nastava Sigurno u prometu Djeca su najranjivija skupina u prometu. U Hrvatskoj svako treće dijete koje umre u dobi od 1. do 19. godine umire od posljedica ozljeda nastalih uslijed prometnih nesreća. Djeca često reagiraju nepredvidivo, nije im u potpunosti razvijena sposobnost usmjeravanja pozornosti na zbivanja u prometu, nižeg su rasta pa zbog toga i teže vidljivi ostalim sudionicima u prometu i ne poznaju prometne propise. Zbog ovih razloga jako je važno podizanje razine prometne kulture kod djece kako od strane roditelja tako i u školi. U našoj školi djeca imaju mogućnost uključivanja u izbornu nastavu iz prometa u 5. razredu. Voditelj izborne nastave je učitelj Goran Jerković. Cilj nastave prometa je razvijanje prometne kulture učenika, osposobljavanje za sigurnu vožnju biciklom i omogućavanje polaganja ispita za dobivanje dozvole za upravljanje biciklom. Polaganje ispita se provodi u suradnji s Auto klubom Bjelovar. Teoretski dio nastave odvija se u učionici tehničke kulture, a U Hrvatskoj svako treće dijete koje umre u dobi od 1. do 19. godine umire od posljedica ozljeda nastalih uslijed prometnih nesreća. Natali Dorotea Manojlović, Filip Marušić i Domagoj Golec osvojili prva dva mjesta na Županijskom natjecanju u konkurenciji djevojčica i dječaka, te su sudjelovali na Državnom natjecanju u Vukovaru. Kroz ovu izbornu nastavu stječu se neprocjenjiva znanja i iskustva iz prometa koja će svakome djetetu sigurno koristiti, a jednoga mu dana mogu spasiti i život ili život nekog drugog sudionika prometa. Napisao: Goran Jerković Fotografija: Goran Jerković praktični dio provodi se na prometnom poligonu koji je od prošle školske godine ocrtan na školskom igralištu. Polaznici izborne nastave sudjeluju u natjecanju ''Sigurno u prometu''. Dvije najuspješnije djevojčice i dva najuspješnija dječaka predstavljaju našu školu na Županijskom natjecanju. 'Možemo se pohvaliti da unazad nekoliko godina naša djeca redovito ostvaruju zapažene rezultate na županijskim natjecanjima i sudjeluju na državnim natjecanjima. Tako su u prošloj školskoj godini učenici: Tea Krvar, 13

14. Prvi susreti dječjeg folklora Bilo je prekrasno! Iskustvo za pamćenje. Domaćini susreta KUD “ Bilogora Kapela “ „Svi mi vele da sam iz Kapele“ Prvi susret dječjeg folklora pod nazivom „Svi mi vele da sam iz Kapele“ održan je 30. listopada 2009. godine. Pozvali smo u goste KUD „ Ivan Vitez Trnski “ iz Novigrada Podravskog, KUD„ Sloga “ iz Miklouša i KUD „ Rudar “ iz Glogovca. Lijepo smo ih dočekali ispred škole. Smjestili smo ih u učionice kako bi se mogli presvući u svoje narodne nošnje. Kada su se svi presvukli, poveli smo povorku uz pjesmu i veselje do Vatrogasnog doma u Kapeli. Mi, domaćini, otvorili smo večer pjesmom i plesom „Svi mi vele da sam iz Kapele“. Načelnik općine, Danijel Kovačec, službeno je otvorio naš susret dječjeg folklora. Najavom voditeljice Ivane Janči plesači KUD-a “ Ivan Vitez Trnski “ zabavili su dobro raspoloženu publiku plesom, brojalicama i pjesmom. Nakon njih nastupili su članovi KUD-a „ Sloga “ koji su odsvirali pjesme Moslavine te pokazali kako charlston na tamburicama odlično zvuči. KUD „ Rudar“ izveo je igre, pjesme i plesove Podravine u koreografiji pod nazivom „ Igraj kolo ”. Na kraju je KUD „ Bilogora “ kao domaćin ponovo izašao pred publiku spletom tamburaških pjesama i plesova Bilogore. Naravno, i ja sam sudjelovala u plesu. Nakon uspješnog predstavljanja KUD-ova predsjednica Ivana Ružman svima je uručila zahvalnice kao mali znak pažnje. Malo smo se družili u školi za vrijeme večere te su naši gosti ubrzo morali poći svojim kućama. Bilo je prekrasno! Iskustvo za pamćenje. Napisala: Patricia Belec, 6.a Fotografije: Nina Krvar KUD “ Rudar “, Glogovac 14

15. Teatar učitelja iz Kapele TUKe U našoj školi u Kapeli postoji amatersko – glumačka družina u kojoj glume: Jalža - pedagoginja Anamarija Tuškan, Bara – učiteljica Ljiljana Čavrag, Katena – učiteljica Ivana Ružman, Pepica Čičibanova – učiteljica Vlasta Jurković – Drveni, Zapovjednica – učiteljica Željka Fuček, Velečasni – učitelj Božidar Altus i ja – Štefek. Zovemo se TUKe što znači Teatar učitelja iz Kapele. Osnivač TUK-a je učitelj Božidar Altus. Prva predstava, „ Teštament“ osmišljena je za svečanu podjelu svjedodžbi osmašima naše škole, ali uskoro su nas počeli zvati i u druga mjesta. Sada je iza nas i druga predstava „ Vatrogasna vežba vu Vugorku Donjem“ kao i nastupi u Bednji, Vrbnu, Rovišću, Mikloušu, Radovanu, Novigradu Podravskom i Ludbregu. Ja jako volim glumiti, ali najzabavnije mi je na probama kada učitelje vidim u nesvakidašnjem izdanju. Smijemo se i zabavljamo. Uloga Štefeka obično nema puno teksta tako da ga brzo naučim napamet, ali učitelji imaju puno teksta i puno većih problema s učenjem što znači da ni oni nisu savršeni. Napisao: Matija Margotić, 5. a Fotografija: Valentina Krvar, 7. b 15

16. Putovanje učiteljice Mirele Tonković Sirija - zemlja bogate povijesti Tijekom mjeseca lipnja provela sam tjedan dana u Siriji. Sirija je zemlja smještena u jugozapadnoj Aziji. Na sjeveru graniči s Turskom, s Irakom na istoku, s Jordanom na jugu te Izraelom i Libanonom na zapadu. Granica s Izraelom ne postoji zbog toga što te dvije zemlje ni dandanas nisu sklopile mir niti uspostavile diplomatske odnose pa su na području između njih ( Golanska visoravan ) raspoređene UN snage. Sirija spada u srednju grupu zemalja po razvijenosti. Najveći dio stanovništva bavi se stočarstvom i trgovinom, a najvažniji sirijski proizvodi su nafta i plin. U Siriji živi otprilike 18 milijuna ljudi. Većina stanovništva su Arapi muslimanske vjeroispovijesti, ali ima i dosta kršćana. Sirija je zemlja s bogatim povijesnim nasljeđem ( na ovom su se prostoru izmjenjivali Feničani, Egipćani, Asirci, Rimljani, Arapi, Turci ) pa ne čudi da u glavnom gradu Damasku ima mnogo muzeja i knjižnica. Sletjevši avionom u Damask ( let je trajao tri sata i užasno sam ga se bojala) u čudu sam promatrala prometni kaos na ulicama petmilijunske prijestolnice: prometne trke na cesti nisu nikome ništa značile, u brojne kružne tokove svi su ulazili bez gledanja tko ima prednost, a automobilske sirene u potpunosti su zamijenile „žmigavac“ . Međutim, u tih nekoliko dana boravka u Damasku nisam vidjela ni jednu prometnu nesreću, što je znak da se Sirijci izvrsno snalaze u tom sveopćem metežu. U sjećanju će mi ipak najviše ostati srdačnost, gostoljubivost i optimizam Sirijaca koji usprkos mnogobrojnim životnim problemima ne skidaju osmijeh s lica. Napisala: Mirela Tonković Fotografije: Mirela Tonković Veliki dijelovi teritorija Sirije su pustinja i polu pustinja u kojima žive i deve. 16

17. U Siriji ima puno neobičnih građevina. Taksi je u Damasku omiljeno prijevozno sredstvo. Tko si ne može priuštiti taksi može se voziti kombijima u koje se nagura mnogo više ljudi nego što bi se smjelo voziti. Omiljena djelatnost među sirijskim Arapima je trgovina koja cvjeta na ulicama, u malim prodavaonicama, ali i improviziranim štandovima koji rade i do kasno u noć. Različiti stilovi odijevanja , od tradicionalne arapske nošnje do moderne odjeće. Sirijci krate vrijeme pušeći nargilu. Petra u Jordanu- najdivnije mjesto na svijetu gdje je sniman poznati film Indiana Jones. 17

18. Jadi jedne breze Svake noći, kad svi usnemo svoj san, mala breza priča svoju priču: „Dragi moj Davide, kako je lijepo biti breza. Svaka grančica, svaki listić, sve je važno. Najsretnija sam u proljeće kada mi listovi tek izbijaju iz grančica. Ljeti sam najljepša, najzelenija, i svaki put kad prođeš ispod mene poigram se s tobom tako da odbacim svoju resicu na tebe. To činim kako bih privukla pažnju na sebe. Ljudima sam najljepša u jesen i tada mi se beskrajno dive, ali mene obuzme neopisiva tuga. Otpada mi lišće koje sam toliko zavoljela. Lišće koje sa mnom promatra Mjesec, gleda kako se mačke igraju ispod mene i kako nas ptice prelijeću. Zimi ostajem sasvim sama. Društvo mi pravi snijeg i uveseljava ljude. Sretna sam jer su tada svi oko mene sretni, no malo zavidim susjedu boru. On je uvijek zelen. Ne znam kako mu to uspijeva, ali što mogu. Trebam biti zadovoljna svojim izgledom. Nisam više u cvijetu mladosti. Dragi moj Davide, uživaj u svakom danu jer vrijeme brzo prolazi!“ David Vujasinović, 6.a Tamara Stankić, 2.r. PRO Jabučeta Jesen Jednog neobičnog jutra nad mojom malom kućom nadvili su se gusti, tmurni oblaci. Počele su padati prve kapi jesenske kiše. Kada je kišica nakon svog jutarnjeg plesa prestala rominjati, na nebu se pojavila duga. Zapuhao je blagi povjetarac i činilo se kao da je vrijeme stalo. Jesen je obojila lišće u crvene, žute i narančaste tonove. Bio je to prekrasan doživljaj. Grane su se njihale u ritmu glazbe vjetra. U voćnjaku su zamirisale sočne jabuke, dunje i kruške. Stvarno je jesen prekrasna. Dozrijevaju raznovrsni plodovi od kojih mama i ja pripremamo ukusnu zimnicu. Natali Manojlović, 6.a Jesen u mom kraju Jutros kada sam se probudila, kroz prozor sam vidjela veliku maglu, a mraz je prekrio zelenu travicu. Shvatila sam da je jesen stigla u moj kraj. Sve je bilo prekriveno bijelom maglom. Izašla sam iz kuće. Sunce se skrivalo iza sivkastih oblaka. U dvorištu sam vidjela da su javorovi listovi postali crveni, žuti i narančasti. Sutradan je otpalo sve lišće. Stabla su ostala bez svoje odjeće. Tada sam na jednom stablu ugledala malu lastavicu. Ostala je sama dok su njeni rođaci odletjeli na jug. Uzela sam ju i ponijela kući. Zatim sam s tatom napravila malu drvenu kućicu kako bi mala lastavica imala gdje prezimiti. U jesen je sve šareno i veselo. Sva godišnja doba su lijepa jer svako ima svoje čari. Mia Seđak, 6.a 18

19. Pričala mi jedna breza Pričala mi jedna breza da je vjetar stalno zeza. U proljeće, njeno krhko lišće, lagano se ljulja i njiše. Ljeti pak, kad olujni vjetar stiže listove i grane joj diže. U jesen ranu i kasnu vjetar joj krade haljinu prekrasnu. Listić po listić otkida joj, kaže. Vjerujem joj, znam da ne laže. Žao mi je snježno-bijele breze. Nije joj lako, ali znam da mora biti tako. . Mia Seđak, 6.a Jesen Jesen polako stiže u krajeve moje. Dunje polako žute, grožđe miriše, polako i zadnje laste odlaze. Osjećam je u zraku. Njene boje su već tu. Drveće sprema ljetne haljine i plete žute , smeđe i crvene džempere. Dora Šignjar, 4.b. Kapela Razgovor s Jeseni Prošla su dva tjedna otkako je završilo ljeto. Sve je bilo lijepo kao u snu. Šareno lišće padalo je posvuda, a vjetar je plesao s njime. Moje susjede pospremile su cvijeće u kuću. Ipak, nije sve bilo tako bajno otkako je došla gospođa Jesen. Počele su gripe i prehlade. Jesen mi je rekla da joj je žao što su svi bolesni, ali da se i ona nekada prehladi pa pusti kišu na nas. Rekla je i da je došla ranije jer je ove godine gospodin Snijeg u strašnoj žurbi i morat će ubrzo zabijeliti njezino lišće. Na njenu žalost, lišće će pasti u drugi plan jer će se svi divit bijelim livadama, snjegovićima i čarobnom inju. Nakon tog razgovora shvatila sam da jesen nije tako strašna. Uvidjela sam njene vrline i jedva čekam sljedeće druženje s njom. Nikolina Grgić, 6.a Natali Dorotea Manojlović, 6.a 19

20. Da sam ja oblak Jednoga dana zagledala sam se u nebo i vidjela veliki, debeli, pahuljasti oblak. Pomislila sam kako bi bilo da sam ja taj oblak. Putovala bih cijelim svijetom. Vidjela bih mora i oceane, prašume i džungle. Vidjela bih i jednu veselu obitelj dupina kako se igra u moru. Spustila bih se do njih i pomilovala ih. Tada bih ugledala stado zebri kako trči prema osušenom potoku u potrazi za vodom. Vidjela bih i uvenulu travu i ražalostila se nad njom te joj spustila pokoju kap vode. Došla bih i do Sjevernog pola gdje bih se družila s bijelim polarnim medvjedom koji se sprema za sunčanje. Pomaknula bih se da mu ne zaklanjam sunce, a on bi mi zahvalio na tome. Vidjela bih mnogo visokog drveća i zapetljala bih se u njegove guste krošnje. Odjednom, prekinuo me zvuk automobila i shvatila sam da sam u svom dvorištu. Bila sam malo tužna jer sam se vratila u stvarnost, ali istovremeno i jako sretna zbog blizine svoje obitelji i svih koje volim. Ema Buković, 6.a Nika Nešić, 1. r. Kapela Pismo lastavicama Drage lastavice! Žao mi je što već morate ići. Bilo mi je baš lijepo s vama. Bilo je lijepo ljeti čuti vašu pjesmu. Ali znam da ćete se smrznuti ako ne odete u tople krajeve jer ovdje nećete imati ni hrane, a ni života. Bilo bi bolje da ste kao i sve ostale ptice, da se ne morate seliti, bilo bi vam puno lakše. Voljela bih da me posjetite kada se vratite. Ja znam da ne možete. Kada se vratite s juga morate praviti gnijezda i brinuti se o ptičicama. Kada sve to uradite, morate opet na jug. Već vam je vrijeme da idete. Zato vas neću zadržavati. Dobro se provedite. Vidimo se sljedeće godine. Doviđenja drage lastavice! Martina Nadarević, 4. r. Kapela Oblaci nad Kapelom Teški i tamni oblaci sve su češće nad našim krovovima. Polako putuju izdaleka do nas i opet daleko, daleko. Ponekad se spuste tako nisko da ih možemo dotaknuti rukom. Rijetke, hrabre ptice koje su odlučile ostati igraju se s oblacima, lete oko njih i s njima. Krošnje drveća dodiruju oblake i mašu im golim granama kao da im žele sretan put. Matija Margotić, 4.b Ivan Magdić, 2.r. Kapela 20

21. Opraštanjem postajemo bolji ljudi U peći vatrica lagano pucketa. Toplo je u sobi. Sjedim i razmišljam što ću napisati za domaći uradak. Posvuda oko mene ljudi svakodnevno rade, uče, vesele se i žaloste pa ponekad i griješe. Nekad namjerno, a nekad i slučajno. Jedni drugima čine nepravdu, ne vole se, psuju, svađaju se…Sve bi bilo jednostavnije da su ljudi naučili opraštati jedni drugima. Oprost nas čini sretnijima, laganijima u duši, boljima…Treba opraštati jer nam tada srce lakše kuca. Oprostom dobivamo naklonost drugih ljudi, njihovo razumijevanje. Opraštamo li drugim ljudima kada nam naprave nepravdu, djelom ili riječju, mi smo bolji, čistiji, bogatiji u svojim osjećajima, djelima i u cijelom biću. Tako nas uči i naša vjera kojoj pripadamo pa vjerujemo da je opraštanje pravi lijek za bolji, sretniji i vedriji život. Život u kojem ćemo opraštati jedni drugima i tako biti bolji ljudi. Bojan Križnik, 6.a Tamara Stankić, 2.r. PRO Jabučeta Drvo s dobrim srcem Bilo je to prije tri dana. Počela je padati kiša. Jedna se ptičica htjela sakriti u grane jednog drveta. Drvo joj reče : „ Bježi ptico, ne trebam te među granama svojim!“ A ptica mu reče : „ Ja sam ptica jadna, nemam ni stana.“ „Bježi ptico, ne trebam te tu, samo sve radiš po zlu,“ reče sebično drvo. „ Ali gdje ću sad, vidiš da se kiša još jače spustila,“ reče ptica. „ Zar ne vidiš da sam najljepši na svijetu, ne smiješ tu biti, idi traži nekog drugog kod kojeg ćeš se skriti,“ reče drvo. „ Dobro, odoh naći neko drugo i ljubaznije stablo,“ reče ptica. Ptica je bila tužna i žalosna jer nije znala kuda da ide, kome da se obrati i što da radi. Jedno ju je drvo vidjelo i reklo: „ Ti ptico mala nemoj biti tužna. Koga tražiš ? “ Ptica ga je upitala : „ Mogu li se kod tebe skriti, u tvoje grane, molim te?“ Sretno drvo odgovori : „ Naravno da možeš, ne moraš me ni pitati.“ Ptica mu reče : „ Hvala ti, ti si neko dobro drvo, a ne kao ono što ništa ne dopušta.“ Drvo joj odgovori : On je stvarno zločest, sad ćemo ga pitati što si umišlja. Hej ti što si umišljaš! Zašto ne dopuštaš da se ptice od kiše sakriju u tvoje grane?“ A ono mu odgovori: „ Ništa si ja ne umišljam nego hoću biti najljepši.“ „Samo da znaš da ti umišljenost ništa ne znači,“ reče mu ljubazno drvo. Ptičica i drvo bili su još dugo prijatelji. Zlo stablo zbog svoje umišljenosti je ostarjelo pa su ga ljudi posjekli i odvezli jako daleko. Ptica je bila jako zahvalna drvetu što joj je pomoglo. Za nagradu, ptica mu je pjevala svoje najljepše i najbolje pjesme. Drvo i ptičica ostali su prijatelji do kraja života. Martina Nadarević, 4. r. Kapela Matej Veličan, 7.b. 21

22. Pustolovina na oceanu Nakon napornog dana došla sam do svog kreveta, legla i usnula prekrasan san. Bila sam princeza. Moja majka i ja išle smo na putovanje našim kraljevskim brodom, ali uhvatila nas je oluja. More je bilo crno i mračno, a valovi jako visoki. Moja majka je pala u more, a ja sam skočila s broda kako bih joj pomogla jer nije znala plivati. Svi mornari potonuli su skupa s brodom. Kada se razvedrilo, more je bilo tako plavo i bistro, ali našem brodu nije bilo ni traga. Odjednom sam na pučini ugledala zelenilo. To je bio pusti otok. Doplivala sam do njega. Haljina mi se smočila, ali nije bilo važno jer sam na plaži ugledala svoj kovčeg. Na otoku se nalazila uvala sa slapovima, a domaćin je bio mali majmunčić. Stalno je skakutao oko mene. Otišla sam do palme i uzela dva kokosa. U laguni sam ulovila nekoliko riba. Naučila sam paliti vatru kamenjem. Ispekla sam ribe dok se moja majka odmarala. Sljedećeg jutra izgradile smo kuću. Majmunčić je našao komad drveta koji mu je služio kao krevet, a palme smo iskoristile za krov. Majmunčić je vezao palme dok se moja mama kupala. Prošla su dva mjeseca od našeg dolaska tamo. Majmunčić je narastao i dobio je malu sestru. Zvala se Serafina jer je imala bijelu dlaku i razlikovala se od ostalih, a majmunčić je dobio ime Drago jer je bio neopisivo dražestan. Dok smo majka i ja sjedile na plaži i razgovarale, primijetile smo brod kako nam se približava. Na brodu su bili moj otac, braco i seka. Došli su nas spasiti. Mala Serafina i Dragi su tugovali što odlazimo sve dok se tata nije smekšao i dopustio mi da ih povedem sa sobom. Postali su naši kućni ljubimci. Probudio me mjauk moje mačkice i shvatila sam da je to bio samo san. Hm, nedostajat će mi Drago i Serafina u stvarnosti! Ivana Smiljanić, 6.a Patricia Belec, 5.a Tri dana s kravom na Mjesecu Tri sam dana na Mjesecu s kravom boravio tako da sam potpuno na kuću zaboravio. Vrištali smo, skakali, ludovali i po mjesecu letali, a kad smo pogledali oko sebe, nikome nismo smetali. Bio je to provod bez ograničenja i potpuno ludi, bilo nam je super bez imalo ljudi. Ta tri dana prošla su u trenu kao da sam bio pola sata na nogometnom terenu. Ne znam da li je to bio san ili java i da li ta krava još na Mjesecu spava. Dominik Baić, 3. r. Kapela 22

23. MUZEJSKI ČOVJEK nam tijekom obilaska pokazuje izloške. Školski biseri Sustav za disanje i sustav za IZLUĐIVANJE. GROZDAR proizvodi vino iz grožđa. Na obroncima Papuka vadi se BENZIN. Pjesmu je napisao GUSTAV GRGLEC. Poštarsku bajku napisao je ČARLI ČAPLEK. Snaha je rekla starici da ulovi ŠAFRANA u jezeru. U Koestlinu se proizvode KESTENI. 23

24. Park Divlje vode Fotoputopis Samobor