1 / 29

STVARNO PRAVO

STVARNO PRAVO. UVOD. Stvarno pravo u objektivnom smislu, ili kraće - stvarno pravo, je skup pravnih pravila građanskoga prava koja uređuju neposredno, za svakoga mjerodavno pripadanje stvari osobama

gale
Download Presentation

STVARNO PRAVO

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. STVARNO PRAVO

  2. UVOD • Stvarno pravo u objektivnom smislu, ili kraće - stvarno pravo, je skup pravnih pravila građanskoga prava koja uređuju neposredno, za svakoga mjerodavno pripadanje stvari osobama • Subjektivna stvarna prava su ona građanska i to imovinska prava koja svoje nositelje ovlašćuju da određene stvari imaju u svojoj neposrednoj privatnoj vlasti - potpunoj ili ograničenoj, a svim drugim građanskopravnim subjektima zabranjuju da ih u izvršavanju te vlasti samovlasno smetaju • Zbog suprotstavljenosti privatnoga i javnoga, vrlo izraženoj upravo u stvarnopravnim odnosima, područje djelovanja stvarnopravnoga uređenja u svakom pojedinom pravnom poretku ovisit će uvijek o tome koliko mu prostora ostavlja javnopravni u pravilu upravnopravni režim • Stvarno pravo na području Europe nastalo je na tekovinama rimskoga prava • Potom se oplemenjen idejama prirodnopravne škole, odatle razvio cijeli sustav pravnih normi - tzv. opće pravo (pandektarno pravo) koje se primjenjivalo na gotovo cijelom području kontinentalne Europe

  3. To tzv. opće pravo neposredan je prethodnik i svojevrstan temelj suvremenoga građanskoga prava u pravnim poretcima kontinentalno-europskoga pravnoga kruga Razvoj stvarnopravnoga uređenja obilježen je temeljnim pitanjem - kako pravedno urediti pripadanje stvari osobama Pripadne li stvar jednome, uskraćena je drugima. Rješenja koja daju prednost privatnome u odnosu na opće nazivaju se individualističkima, liberalističkima, a rješenja koja prednost daju javnom, državnom ili društvenom interesu nazivaju se kolektivističkima Između ta dva suprotstavljena shvaćanja traje neprekidna borba. I jedan i drugi koncept imao je značajne predstavnike i među znanstvenicima, poglavito filozofima Individualističko shvaćanje bilo je zastupljeno u Aristotela, Lockea, Kanta, Hegela, Fichtea Kolektivistička shvaćanja bila su zastupljena u djelima Platona, Sv. Ambrosiusa (socijalna etika ranoga kršćanstva), Marxa, Engelsa, Lenjina

  4. Nastankom SSSR-a iz kontinentalno-europskoga pravnoga kruga izdvojio se novi krug - socijalistički pravni krug U državama čiji su se pravni poretci uključili u socijalistički pravni krug razvila su se tzv. socijalistička stvarna prava Nestankom socijalizma i države koje su pripadale tom krugu prilagođavaju svoje pravne sustave kontinentalno-europskom pravnom krugu koji je pretežno individualistički određen iako je i u njima naglašena socijalna nota nakon II. svjetskoga rata Integracije koje se događaju u Europi možda će rezultirati i pravnim ujednačavanjem na području građanskoga prava Europski je parlament još 1989. donio rezoluciju kojom je pozvao na izradu Europskoga građanskoga zakonika Hrvatsko stvarno pravo uključilo se u kontinentalnoeuropski pravni krug uvođenjem austrijskoga GZ, koji je u hrvatskom pravu važio kao hrvatski zakon (OGZ)

  5. Od 1945. godine hrvatsko je pravo sve više ulazilo u krug socijalističkih prava U tom je razdoblju ono bilo obilježeno kolektivističkim gledanjem na vlasništvo, dualizmom općih uređenja pripadanja stvari (društvenim i privatnim), pogodovanjem društvenoga vlasništva na štetu privatnoga, nejednakošću pravnih subjekata i njihovih prava, razbijanjem pravnoga jedinstva nekretnine, brojnim posebnim pravnim uređenjima osobito za nekretnine (poljoprivredno zemljište, stanovi, poslovni prostori), zakržljalošću općih instituta stvarnoga prava (založno pravo, zaštita povjerenja u zemljišne knjige) Od donošenja Ustava Republike Hrvatske 1990. teče proces reintegracije hrvatskoga pravnoga poretka u kontinentalno-europski pravni krug Na području stvarnoga prava značajno je donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1996.) i Zakona o zemljišnim knjigama (1996.) koji su stupili na snagu 1. siječnja 1997.

  6. Prema spomenutim propisima vlasništvo je koncipirano individualistički, uklonjen je dualizam vlasništva, ukinuta je fragmentacija vlasništva (prije se definiralo kroz ovlaštenja posjedovanja, korištenja i raspolaganja), uspostavljeno je pravno jedinstvo nekretnine (načelo superficies solo cedit), stvarnopravnim je institutima dana takva normativna struktura da mogu imati puni sadržaj, afirmirano je založno pravo, zemljišne knjige i smanjena je potreba za posebnim pravnim uređenjima za pojedine vrste stvari. I u našem stvarnopravnom poretku postoji opće stvarnopravno uređenje i posebna pravna uređenja Posebna stvarnopravna uređenja ili režimi postoje u nas za pomorsko dobro i brodove, za vode, za rudno blago, za poljoprivredno zemljište, za šume, za arhivsko gradivo itd. Posebna stvarnopravna uređenja imaju u odnosu na opće uređenje prednost ZV uspostavlja opće uređenje pripadanja stvari osobama, a primjenjuju se i na pripadanje stvari koje su podvrgnute i nekom posebnom pravnom uređenju ako ne postoji suprotnost

  7. NAČELA STVARNOPRAVNOG UREĐENJA • A. Načelo privatnopravne vlasti na stvari • Naziva se još i apsolutnost stvarnoga prava. Ovo načelo daje privatnopravnim (građanskopravnim) subjektima neposrednu, za svakoga mjerodavnu (apsolutno djelujuću), razmjerno trajnu pravu vlast na stvari • Privatnopravna vlast na stvari je ona koju pravno izjednačeni pravni subjekti imaju u međusobnim odnosima, na temelju svojih subjektivnih građanskih prava • Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnoga prava koje su nositelji prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije što drugo određeno • Koliko će pravne vlasti glede neke stvari doista proizlaziti iz subjektivnoga stvarnoga prava na nekoj stvari za onoga tko je nositelj toga prava, ovisit će ne samo o ovlastima, nego i o eventualnim ograničenjima • Pravna vlast koju glede stvari imaju nositelji stvarnih prava razmjerno je trajne naravi

  8. U našem suvremenom pravnom poretku vrijedi načelno nezastarivosti stvarnih prava (iznimka su služnosti) Nositelj stvarnoga prava ima neposrednu pravnu vlast na stvari što međutim ne znači da on svoju vlast ne bi mogao izvršavati i posredno (on može drugoj osobi prepustiti izvršavanje čina vlasti glede stvari) Pravna vlast koja pripada subjektima stvarnih prava djeluje apsolutno (erga omnes, contra omnes) Svako subjektivno stvarno pravo djeluje apsolutno Ono ovlašćuje svoga nositelja da ima glede neke stvari neposrednu pravnu vlast koju je svatko dužan poštovati, što znači da se svatko treba suzdržavati od svega čime bi bespravno povrijedio pravnu vlast nositelja stvarnoga prava To apsolutno djelovanje je tzv. negativna strana svakoga subjektivnoga prava

  9. NAČELO ZATVORENOG BROJA VRSTA STVARNIH PRAVA • Ovo načelo podrazumijeva a) ograničenje vrsta (tipova) stvarnih prava • b) ograničenje sadržaja svake vrste stvarnih prava, c) nedjeljivost sadržaja svakoga pojedinoga stvarnoga prava • Ograničenje vrsta stvarnoga prava znači da u pravnom poretku postoje samo one vrste stvarnih prava koje su predviđene zakonom (zatvoreni broj vrsta stvarnih prava, numerus clausus) • To je karakteristično za kontinentalnoeuropske pravne poretke • U tim poretcima, a također i u hrvatskom stvarnom pravu postoje sljedeća stvarna prava: 1. pravo vlasništva (daje pojmovno bezgraničnu pravnu vlast na stvari) i još četiri ograničena stvarna prava, a to su, 2. pravo služnosti, 3. pravo iz stvarnoga tereta, 4. pravo građenja i 5. založno pravo

  10. Ograničena stvarna prava dijele se na: a) ograničena stvarna prava koja ovlašćuju na uporabu odnosno korištenje stvari (pravo služnosti, stvarni tereti, pravo građenja) i b) ograničena stvarna prava koja ovlašćuju na osiguranje i namirenje iz neke stvari (založno pravo) ZV je propisao sadržaj svakoga stvarnoga prava striktnim normama što znači da je određen pojam i bitni sadržaj svakoga stvarnoga prava dok je ipak glede nebitnih pojedinosti ostavljena mogućnost da sudionici sami odrede podrobnije sadržaj svakoga pojedinoga stvarnoga prava. Sadržaj svakoga stvarnoga prava je nedjeljiv što znači da se ne može dijeliti po ovlaštenjima između više nositelja istoga prava To primjerice znači da ako postoji više suvlasnika iste stvari svi imaju sve ovlasti, a ne da jedan ima ovlast korištenja, drugi raspolaganja itd. U srednjovjekovnim pravnim uređenjima bilo je drukčije pa je postojalo tzv. vrhovno i koristovno vlasništvo što je značilo podjelu sadržaja prava vlasništva po ovlastima Ako se stvarna prava dijele to ne može biti po ovlastima već samo po obujmu (npr. kod suvlasništva)

  11. NAČELO ODREĐENOSTI I PUBLICITETA • C. Načelo određenosti • Svako stvarno pravo može postojati jedino a) glede točno određenoga pojedinačnoga objekta i b) s točno određenim sadržajem • Stvar dakle treba biti pojedinačna, samostalna, odnosno individualizirana (species) • D. Načelo publiciteta • Da na stvari postoje nečija subjektivna stvarna prava treba biti vanjski vidljivo • S obzirom da su stvarna prava apsolutna i djeluju prema svima potrebno je da svima zainteresiranima bude objavljeno (publicirano) da glede određene stvari postoji nečije stvarno pravo što omogućuje da se poštuju tuđa prava • Postojanje stvarnih prava na nekretninama objavljuje se njihovim upisivanjem u zemljišnu knjigu • Za pojedine vrste pokretnina uspostavljaju se također javni upisnici (upisnik brodova, upisnik zrakoplova) koji igraju sličnu ulogu kao i zemljišne knjige glede nekretnina

  12. PRAVNI IZVORI STVARNOG PRAVA • Ustav Republike Hrvatske (1990., 1997., 2000.) koji je zajamčio pravo vlasništva, dakako socijalno vezanoga, podvrgnutoga ograničenjima pa i mogućnosti oduzimanja u općem interesu • Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1996.) je temeljni izvor našega općega stvarnopravnoga uređenja • Značajni su još Zakon o zemljišnim knjigama (1996.), Ovršni zakon (1996.) • Osim ovih zakona treba spomenuti i one koji sadrže posebna pravna uređenja za određene vrste stvari kao što su Pomorski zakonik (2004.), Zakon o rudarstvu (1994.), Zakon o poljoprivrednom zemljištu (2001.), Zakon o šumama (2005.), Zakon o arhivskom gradivu i arhivima (1997.) • Stvarnopravni odnosi mogu biti uređeni i međunarodnim ugovorima. Ako je ugovor potpisan, potvrđen i objavljen postaje dijelom pravnog poretka RH. Njegove su norme tada jače od zakonskih

  13. RAZGRANIČENJE DOMAĆEG I STRANOG STVARNOG PRAVA • Postavlja se pitanje razgraničenja različitih stvarnopravnih uređenja u slučajevima koji imaju vezu s pravima više država (slučajevi s tzv. međunarodnim elementom) • Glavni izvor općih kolizijskih pravila u nas je Zakon o preuzimanju Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (1991.) • Temeljno je kolizijsko pravilo za stvarnopravne odnose da njih uređuje pravo one države gdje se nalazi predmet toga odnosa (lex rei sitae) • To znači da je hrvatsko stvarno pravo mjerodavno za pravne odnose čiji se predmet nalazi na području Hrvatske bez obzira da li se radi o nekretnini ili pokretnoj stvari • To ne vrijedi jedino za stvari koje su u prijevozu jer je za njih mjerodavno pravo koje vrijedi na njihovom odredištu

  14. Makar kolizijska pravila upućivala na primjenu nekoga stranoga stvarnoga pravo ono se ipak neće primijeniti: 1. ako bi primjena toga stranoga prava bila suprotna našem pravnom poretku ili 2. ako je nastupio uzvrat (renvoi) tj. kolizijske norme stranoga prava upućuju na primjenu hrvatskoga prava Hrvatski sud je isključivo nadležan za sporove o pravu vlasništva na nekretninama, sporove o ograničenim stvarnim pravima na nekretninama, kao i za sporove o smetanju posjeda na nekretninama, ako sporna nekretnina leži na području RH Hrvatski sud je nadležan, ali ne isključivo u takvim sporovima ako su glede pokretnina: 1. ako tuženik ima na području RH prebivalište, odnosno sjedište 2. ako su stranke valjano ugovorile nadležnost hrvatskoga suda 3. ako je spor glede broda ili zrakoplova upisanoga u upisnik koji se vodi na području RH ili 4. ako se radi o sporu o imovinskim odnosima bračnih drugova čija se imovina nalazi u RH ili 5. spor je o smetanju posjeda počinjenom na području RH

  15. STVARNOPRAVNI ODNOS • Elementi svakoga stvarnopravnoga odnosa su: 1. osobe, 2. predmet i • 3. subjektivno stvarno pravo • Stvarnopravni odnos nastaje kada osoba (jedna ili više njih) stekne subjektivno stvarno pravo na/glede neke stvari • Nemoguća je ikakva vlast na stvari, ako nema stvari - nema bezobjektnih stvarnih prava • Nositelji stvarnih prava su fizičke i pravne osobe. Vrijedi načelo jednake i pune pravne sposobnosti fizičkih i pravnih osoba • ZV određuje da predmet stvarnih prava mogu biti: • 1. stvari, koje su skladu s doktrinom tjelesnosti definira kao tjelesne dijelove prirode, ali 2. i sve drugo za što se uzima (fingira) kao da su stvari, jer je zakonom izjednačeno sa stvarima. • Predmet stvarnih prava može biti svaka stvar (tjelesni dio prirode), ali ne i takva koja nije za to sposobna. načelno su sve stvari sposobne da budu objektom stvarnih prava • Nesposobnost postoji ako stvar ne zadovoljava 1. naravni kriterij i 2. pravni kriterij postavljen za tu sposobnost • Za stvar koja nema sposobnost biti objektom stvarnih prava, kaže se da je izvan prometa (res extra commercium), a za onu koja bi mogla biti objektom tih prava - da je stvar u prometu (res in commercium)

  16. NARAVNI KRITERIJ SPOSOBNOSTI STVARI • Naravni kriterij sposobnosti stvari razumijeva da stvar nije prikladna za predmet stvarnih prava ako ne zadovoljava sljedeće zahtjeve: 1. da je pojedinačno određena, 2. da je prikladna za služenje ljudima i 3. da je različita od ljudi • 1. Pojedinačno je određena stvar te stoga može biti zasebnim predmetom stvarnih prava, ona stvar koja je jednaka jedino sebi samoj, koja se, dakle, po svojim svojstvima (izgledu, imenu ili dr.) ili nekim okolnostima koje su izvan nje (npr. mjestom gdje se nalazi) razlikuje od svih ostalih stvari barem onoliko koliko je najnužnije da bi ju se u običnom životu (u pravnom prometu) smatralo zasebnim entitetom • I stvar koja pripada nekom rodu, vrsti itd. može biti predmetom stvarnih prava, ali ipak te stvari moraju biti na neki način određene (npr. količinski, obujmom itd.; ne može se reći kupujem od tebe pšenicu i stječem na njoj stvarno pravo vlasništva, a da se ne utvrdi na određeni način)

  17. 2. Stvar je prikladna za predmet stvarnih prava, samo ako može na neki način služiti ljudima Stvari koje su za ljude beskorisne nisu sposobne biti objekti stvarnih prava Tako su npr. nekretnine relativno nesposobne da budu predmetom tzv. ručnoga zaloga, a pokretnine su nesposobne da budu objekti stvarnih tereta, prava građenja i skoro svih vrsta služnosti Ad. 3. Čovjek u suvremenim pravnim sustavima nije prikladan za objekt stvarnih prava, bez obzira na to što može služiti ljudima Sporno je međutim da li odvojeni dijelovi ljudskoga tijela mogu biti objektima stvarnih prava Pitanje je sporno, odgovor se redovito izbjegava i upućuje se na osobna (neimovinska) prava

  18. PRAVNI KRITERIJ SPOSOBNOSTI STVARI • Da li će i koliko oduzeti nekoj vrsti stvari sposobnost da pripadaju pojedincima, ovisit će o pravnopolitičkim razlozima kojima se neki pravni poredak rukovodi • Razvoj znanosti, tehnike i tehnologije uzrokuje povećanje naravne mogućosti da pojedinci uspostavljaju svoju vlast i glede nečega što ranije nije bilo prikladno biti objektom stvarnih prava • Zakonom mogu neke vrste prava biti u pravnom pogledu izjednačene sa stvarima • Za entitete koji su zakonom izjednačeni sa stvarima uzima se (fingira) da su i oni stvari pa ih se u pravnom pogledu tretira kao stvari

  19. Prema ZV sa stvarima su u pravnom pogledu izjednačene: 1. sve prirodne snage ako su podložne ljudskoj vlasti (npr. vjetar, snaga morskih valova) 2. idealni dijelovi stvari, a to su alikvotno određeni dijelovi prava vlasništva, izjednačeni sa stvarima 3. neka subjektivna prava mogu biti objektom služnosti plodouživanja (prava koja daju plodove i druge koristi; neka mogu biti predmetom založnoga prava (imovinska prava koja su prikladna da vjerovnik iz njih namiri svoju tražbinu) 4. pravo građenja se tretira kao da je zemljište 5. prinosi subjektivnoga prava tretiraju se kao plodovi (npr. najamnine, zakupnine, kamate) Općenito uzevši zakon bi mogao i druge bestjelesne entitete izjednačiti sa stvarima

  20. OPĆA DOBRA • Opća dobra (res communes omnium) su stvari koje nisu sposobne biti objekti ničijih stvarnih prava, nego služe zajedničkim potrebama svih ljudi • Stvar je opće dobro kada zbog svojih naravnih osobina nije prikladna da bude u vlasti bilo koje fizičke ili pravne osobe pojedinačno, ali svakome može služiti za njegove potrebe, a i svima za opće potrebe • Opća dobra su npr. zrak u zemljinoj atmosferi kao cjelini, rijeke, jezera i more kao cjelina, morska obala kao cjelina i sl. • Opća dobra mogu biti samo na uporabi svih, pa tako zadovoljavati svačije interese i potrebe • Stvar je opće dobro i kada to nije posljedica njezinih prirodnih osobina već joj zakonske norme uskraćuju sposobnost da bude predmetom stvarnoga prava (res extra commercium), npr. parkovi, gradske ulice, ranije stvari u društvenom vlasništvu

  21. Nitko ne može imati opće dobro kao cjelinu u privatnom vlasništvu, no to nipošto ne znači da netko ne bi mogao imati u vlasništvu stvari nastale izdvajanjem dijelova općega dobra (npr. voda u rijeci je opće dobro, ali uzeta u posudu može biti u nečijoj pravnoj vlasti) Redovito se glede općih dobara određene vrste uspostavlja zakonom neko posebno upravnopravno uređenje kojim se regulira način na koji mogu pojedinci za sebe rabiti i koristiti opća dobra (uzimati vodu iz rijeka, ploviti morem, loviti ribu, prometovati zrakom itd.) Opća dobra ne mogu kao cjelina biti u vlasti nijednoga građanskopravnoga subjekta, ali na njima je moguća javna vlast (u ulozi suverena, a ne vlasnika) koja vodi brigu o takvim dobrima i njima upravlja Po ZV Republika Hrvatska ima dužnost da vodi brigu i upravlja općim dobrima

  22. Subjekt koji neposredno vodi brigu i upravlja nekim dobrima, a to je Republika Hrvatska, može na određeno vrijeme i naplatno dati pojedinoj osobi koncesiju za neku posebnu uporabu i korištenje općega dobra (npr. za izgradnju marina) pod pretpostavkama određenim zakonom Izgrade li se na temelju koncesije kakve zgrade ili druge građevine na općem dobru, one ne postaju odmah dijelom općega dobra One su zasebne nekretnine dok traje koncesija što znači da se na njima za to vrijeme mogu imati stvarna prava S prestankom koncesije na općem dobru ne mogu postojati nikakva subjektivna stvarna prava tako da te nekretnine gube svoju samostalnost i postaju dijelovi općega dobra

  23. JAVNA DOBRA • Javna dobra (res publicae) je naziv za sve ono što je u imovini države ili drugih javnopravnih subjekata • Javna dobra su u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinica lokalne samouprave (gradovi, općine), jedinica područne samouprave (županije), te ustanova • Prema tzv. francuskom modelu javna dobra se u načelu izuzimaju iz djelovanja stvarnopravnoga uređenja i stavljaju pod poseban javnopravni režim • Prema tzv. njemačkom modelu nastoji se javna dobra koliko je god moguće podvrći jednakom stvarnopravnom uređenju kao i sve druge stvari • U nas je prihvaćen njemački model tako da su javna dobra objekt stvarnih prava, a RH i druge pravne osobe javnoga prava koje su nositelji prava vlasništva, imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije što drugo određeno

  24. VRSTE JAVNIH DOBARA • Prema tome kakva im je namjena određena razlikuju se: • a) javna dobra u općoj uporabi (njima se može svatko služiti na način koji određuje tijelo ili ustanova kojoj je ta stvar dana na upravljanje; npr. auto cesta) • b) javna dobra u javnoj uporabi (te stvari su namijenjene za neposredno izvršavanje prava i dužnosti Republike Hrvatske, njezinih tijela i ustanova; npr. zgrade Sabora, Vlade, državnih sveučilišta, fakulteta, škola itd.) • c) javna dobra koja nisu namijenjena ni za opću ni za javnu uporabu (te se stvari nalaze u tzv. financijskoj imovini države, npr. državna poljoprivredna zemljišta, šume, na kojima će vlasničke ovlasti izvršavati tijelo nadležno za određivanje namjene, a čisti prihod od tih stvari dio je državnoga proračuna)

  25. DOBRA OD INTERESA ZA RH • Neki dijelovi prirode proglašeni su za dobra od osobitoga interesa za RH pa zato uživaju njezinu osobitu zaštitu • To su prije svega: 1. opća dobra, ali mogu biti i 2. stvari koje su predmet prava vlasništva • Dobra od interesa za RH proglašena neposredno ustavnom normom su more, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva • Uz to ustavna norma omogućuje da se zakonom proglasi da su dobra od interesa za RH i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitoga kulturnoga, povijesnoga, gospodarskoga i ekološkoga značenja • Glede dobara od interesa za RH uspostavljaju se posebna pravna uređenja koja su u pravilu javnopravne prirode, a tek podredno opća pravila stvarnoga prava • Sama činjenica da je neka stvar proglašena dobrom od općega interesa ne oduzima joj sposobnost da i dalje bude objektom stvarnih prava kao i bilo koja druga stvar • Ipak zakonodavac ako to želi može postaviti određena ograničenja glede stjecanja stvarnih prava na dobrima od općega interesa

  26. POKRETNINA • Predmet stvarnoga prava je pojedinačna stvar: pokretnina ili nekretnina • Pripadnosti stvari su njezini dijelovi, neodvojeni plodovi, prirast i pripatci • Pokretnina je pojedinačno određena stvar koju se može premještati s jednoga mjesta na drugo, a da joj se ne povrijedi bit • Pripadnosti pokretnine su: a) dijelovi stvari, b) prirast stvari, c) neodvojeni plodovi i d) pripatci (pertinencije) • Prirast neke stvari je ono što joj je izvana pridošlo i razmjerno se trajno s njom tako sjedinilo da je postalo dijelom te stvari • Prirast dijeli pravnu sudbinu stvari • Prirast postoji ako rastavljanje nije moguće faktički (jer je ono što je priraslo postalo bitnim dijelom glavne stvari), gospodarski (jer bi iziskivalo nerazmjerno velike troškove) ili pravno (jer nije dopušteno)

  27. U slučaju prirasta pokretnine nekretnini glavnom se stvari uvijek smatra nekretnina Plodovi su dijelovi matične stvari dok god se od nje ne odvoje Pripadak (pertinencija, pobočna stvar) neke stvari je pokretna stvar, fizički samostalna, koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi neke druge stvari kao glavne, ali jedino ako prema shvaćanju u prometu ona može biti pripatkom te druge stvari, te ako stoji u takvom prostornom odnosu s glavnom stvari koji odgovara toj namjeni Dok je jedna stvar pripadak druge ona dijeli pravnu sudbinu glavne stvari

  28. NEKRETNINA • Nekretnina je stvar koju se ne može premještati s jednoga mjesta na drugo bez povrede njezine biti • Nekretnina je zemljišna čestica i njezine pripadnosti (sve ono što je sa zemljišnom česticom trajno spojeno na ili ispod njezine površine • Zemljišna čestica je dio površine zemljine kore koji je geometrijski određen i koji ima specifičnu oznaku čime se razlikuje od svog ostalog zemljišta (katastarska oznaka) • Kao samostalne nekretnine tretiraju se idealni dijelovi nekretnina, pravo građenja • Kod nekretnina je temeljno načelo jedinstvenosti nekretnine(superficies solo cedit) po kome nekretninu čini zemljište sa svime što je s njim trajno spojeno • Srednjovjekovni pravni poretci kao ni pravni poretci socijalističkoga pravnoga kruga nisu priznavali načelo jedinstvenosti nekretnine

  29. Pripadnosti nekretnine su: a) njezini dijelovi, b) njezin prirast, c) njezini plodovi dok nisu odvojeni i d) njezini pripatci Ne smatraju se dijelovima nekretnine zgrade i sl. koje su povezane sa zemljištem samo radi neke prolazne namjene (privremeno), zatim ni zgrade i dr. ako ih od nekretnine odvaja pravo građenja, strojevi i slični uređaji koji su s nekretninom trajno spojeni, ali su vlasništvo neke druge osobe Tako se pripatkom poslovne zgrade npr. smatraju strojevi i slični uređaji, a poljoprivrednog zemljišta strojevi za obradu zemlje, stoka za daljnju poljoprivrednu proizvodnju, sjeme za daljnju proizvodnju itd.

More Related