Smjernice za izradu IPP

1. Smjernice za izradu IPP Kristina Urbanc, mail: kristina.urbanc@pravo.hr Teorijski i vrijednosni okviri koncepta individualnog planiranja 2013

2. Zakonski okviri • U Zakonu o socijalnojskrbi RH iz2002. navodi se obavezaindividualnogplaniranja od strane CZSS, a u suradnjiipartnerstvu s korisnicimainjihovimobiteljima. Pri tome se navodikako je CZSS dužan tijekompostupkazautvrđivanjeostvarivanjapravaizsustavasocijalneskrbiizraditi plan iutvrditisvrhukoja se time želipostići, pri tome surađuje s korisnikomiuzima u obzirodnose u obitelji, nastojećiih učvrstitiirazvijati. • PremaaktualnomZakonu o socijalnojskrbi RH individualnimplanomsmatra se plan promjene životnesituacijeiliponašanjakorisnikautvrđen natemeljusveobuhvatneprocjenepotreba, poteškoća iresursa, izrađuje se, provodi, pratiipreispituje u dogovoru s korisnikom, a usmjeren je premaodabranimciljevima. U izraduplanamogubitiuključeneidrugeosobe, važne zakorisnika (članoviobitelji, pružateljiuslugaidr.). • Individualniplan izrađuje CZSS tijekompostupkazapriznavanjenekogpravaizsustavasocijalneskrbi, a nadležnisocijalniradnikkoordiniraovajpostupakteimauloguvoditeljaslučaja.

3. Svrha IPP • Prema Škerjanc, (2006) i Zaviršek (2000) individualno planiranje kao metoda primjereno je za rad s onim korisnicima u sustavu socijalne skrbi koji se nalaze u složenim životnim situacijama te ih obzirom na to očekuju opsežnije životne promjene. • O tome što su to opsežnije životne promjene prije svega odlučuje sam korisnik, no najčešće se to određenje odnosi na situacije u kojima uslijed događaja u životnom tijeku korisnika dolazi do promjene njegovih uloga i statusa (npr. gubitak zaposlenja, bolest, nesreća, preseljenje, institucionalizacija, odlazak u mirovinu itd.). • Individualni plan u takvim životnim situacijama predstavlja temelj planiranja i provođenja usluga, smjernice za ostvarenje ciljeva te načina i resursa za njihovo ostvarenje. • Ključna svrha primjene IPP - praktičnost za sustav i pojednostavljenje procesa pružanja pomoći za stručnjake npr. „individualno planiranje kao koordinativni pristup pružanja usluga koji je koristan…“ , Johnson i Yanca (2007, prema Ajduković i Urbanc, 2009); ili „opravdano ga je koristiti kada je riječ o korisnicima koji imaju potrebu za većim brojem usluga različitih sustava…“, Holt, 2000) ili “proces osmišljavanja načina kako mobilizirati potporu” O’Brien (2009).

4. Uključenost korisnika • Razina uključenosti korisnika u izradu individualnog plana kao i tendencija daindividuani plan bude orijentiran prema korisniku (a ne prema stručnjaku ili sustavu) i da proizlazi iz potreba korisnika (a ne iz potreba stručnjaka ili sustava) s vremenom se mijenja te vidimo da je u konceptu suradnog odnosa (Čačinović Vogrinčići isur., 2007) zapravo riječ o “sustvaranju” individualnog plana, a svrha nastanka individualnog plana je da se očuva utjecaj korisnika, da mu se omogući da bude “vidljiv” i da dobije “glas”. • Daljnje nastojanje očuvanja utjecaja korisnika na izbor, tijek i ishode opisane u individualnom planu vidimo u konceptualizaciji ovog pristupa kod drugih autora (Škerjanc, 2010) te Flaker (2011) koji govore o individualnom planu kao uporištu i podsjetniku za korisnika o njegovim kratkoročnim i dugoročnim ciljevima te prioritetima.

5. Vlasništvo IPP-a • Također je ključan pomak u odnosu na „vlasništvo“ nad problemom, pa tako i vlasništvo nad individualnim planom sadržano u formulaciji „… O tome što su to opsežnije životne promjene prije svega odlučuje sam korisnik“. • Vidljivo je, dakle, da u razvoju koncepta individualnog planiranja postoji više faza koje se međusobno razlikuju po tome iz čijeg referentnog okvira i potrebe proizlazi izrada individualnog plana i tko je zapravo njegov vlasnik – pojedinac/korisnik, stručnjak ili sustav/država.

6. Općenito, o individualnom planu možemo reći slijedeće: • U planu se koristimo jezikom kojeg korisnik razumije, što znači da izbjegavamo stručnu terminologiju. • Korisniku je osiguran uvid u plan. • Plan može biti podložan promjenama, ovisno o potrebama i promjenama u životu korisnika. • Plan nije jednokratan čin, već proces koji može imati obilježje akcijskog istraživanja: planirani cilj se ostvarjue, slijedi njegova evaluacija obzirom na potrebe i životnu situaciju korisnika te se planiraju novi ciljevi i proces se spiralno ponavlja kroz faze planiranja, provedbe i evaluacije. • Korisnik dobiva podršku da razmisli o vlastitom životu, a krajnji cilj je osnaživanje korisnika kako bi mogao preuzeti i zadržati kontrolu nad svojim životom te utjecaj u odlukama koje su za njega važne.

7. Izrada i dijelovi individualnog plana • Individualni plan je dokument koji se sastoji od nekoliko dijelova koje, obzirom na vremenski kontekst možemo locirati na prošli, sadašnji i budući dio plana. • (I)Prvi dio predstavlja opis korisnikove životne situacije u trenutku sastavljanja plana, onako kako je sam vidi: uvodni dio iz kojeg je vidljiv kontekst, odnosno, razlog i način ostvarenja kontakta između korisnika i socijalnog radnika (npr. dolazi li korisnik sam ili ga netko upućuje) te razvoj problemne situacije u prošlosti (kako je do toga došlo, što korisnik vidi da je povezano s nastankom teškoće, a što po njegovom mišljenju o tome misle drugi uključeni u problem i potencijalno rješenje.

8. Dijelovi IPP • Socijalni radnik u ovome dijelu iznosi vlastito viđenje situacije te procjenu potreba i prioriteta korisnika ili obitelji. • Sudionici u procesu izrade plana ne moraju o tome imati isto mišljenje pa je uloga socijalnog radnika da jasno razluči u čemu se sudionici razilaze, a u čemu se slažu, odnosno, kada je riječ o nedobrovoljnim korisnicima, o kojim potrebama je moguće raspravljati, a o kojima nije (npr. potrebi roditelja koji ima zabranu kontakata s djecom da se s njima nalazi, nije moguće udovoljiti bez ostvarenje određenih pretpostavki, odnosno oboveza koje je odredio sud). • (II)Drugi dio plana odnosi se na sadašnjost i obuhvaća korisnikovo viđenje vlastitih (ili obiteljskih, partnerskih) jakih i slabih strana, želja i potreba...

9. Dijelovi IPP • Treći dio plana odnosi se na budućnost, a sastoji se od ciljeva koji uključuju željeni ishod. • Kod nedobrovoljnih korisnika ovaj dio treba obuhvaćati one ciljeve koje je korisnik sam postavio ali i one o kojima pregovaranje nije moguće već su oni uvjetovani odlukom npr. suda. • Ukoliko u izradi plana sudjeluju partneri ili obitelj, važno je navesti zajedničke ali i pojedinačne ciljeve sudionika (npr. supruga želi više pomoći u domaćinstvu; suprug želi «više mira u kući», dok zajedno žele učinkovitiju i jasniju partnersku komunikaciju). • Pri dogovaranju ciljeva važno je voditi računa da budu formulirani na osnažujući i učinkoviti način. Kod svakog cilja potrebno je navesti aktivnosti za koje se pretpostavlja da će dovesti do njegova ostvarenja, nositelje tih aktivnosti, kao i vremenski predviđeno trajanje za njihovo ostvarenje. • Pri tome je važno eksplicitno dogovoriti s korisnikom prioritete, na temelju procjenjenih potreba te navesti kratkoročne i dugoročne ciljeve.

10. Dijelovi plana • Ukoliko ostvarenje ciljeva iziskuje određene troškove, važno je uključiti i troškovnik u kojem trebaju biti detaljno opisana financijska sredstva potrebna korisniku da ostvari ciljeve koje je naveo u individualnom planu. • (III)Slijedi refleksija, koju sastavlja osoba koja zapisuje individualni plan (socijalni radnik). On sastavlja sažetak tijeka procesa izrade individualnog plana, prednosti i slabe strane samog plana, što mu se u procesu izrade individualnog plana činilo najpozitivnijim i što mu se najviše dopalo te kako procjenjuje cijeli porces izrade plana. U refleksiji on navodi i kako vidi vlastitu ulogu u implementaciji individualnog plana.

11. Rad iz perspektive moći u IPP • Po završetku svakog susreta socijalni radnik zahvali korisniku na sudjelovanju. Time se omogućuje distribucija moći – suprotno od sada uobičajenog pristupa, gdje se od korisnika očekuje da bude zahvalan stručnjaku, stručnjak iskazuje svoju zahvalnost korisniku što je s njime podijelio svoje brige, želje i očekivanja. • Na svakom slijedećem susretu s korisnikom socijalni radnik provjerava kakav je njegov doživljaj o moći u ovom odnosu i utjecaju koji ima na proces, pita ga kako se osjećao i što bi promijenio. • Zajedno s korisnikom socijalni radnik dogovara tko će sve sudjelovati u izvedbi plana. Korisnik je upoznat s time tko će sve imati uvida u plan. Izrađeni plan potrebno je evaluirati, provjeravati što je ostvareno, a što nije te ako nije, ima li to još uvijek smisla za korisnika ili obitelj ili je potrebno revidirati plan. • Kod svakog pojedinog cilja socijalni radnik tijekom slijedećih susreta provjerava što se konkretno u korisnikovom životu promijenilo, što je to za njega značilo. • Najvažnije od svega je da je sam korisnik ima uvid te da je tijekom procesa izrade individualnog plana stekao iskustvo da je plan i rad na njemu namijenjen samo njemu, odnosno, njegovoj obitelji.

12. „ Ako se prisjetimo dosadašnjih isustava, složit ćemo se da se za najveće životne promjene kao što su preseljenje, zamjena radnog mjesta, odluka o studiju, partnerstvo,, planiranje obitelji itd.obično pripremamo mjesece, godine ...Prikupljamo informacije, raspitujemo se, raspravljamo, pretpostavljamo, sanjarimo, računamo, uvjeravamo se, ohrabrujemo. Te promjene zahtijevaju od nas velike napore. Zamislimo kako je to biti bez utjecaja nad takvim odlukama, i u pravilu bez potrebnih izvora te se u 25 sati kritički osvrnuti na vlastiti položaj te prihvatiti odluke koje će usmjeriti daljnji tijek života.” (Škerjanc, 2006., 57).

13. Zadnja aktivnost u izradi planova - osiguravanje „mreže provoditelja aktivnosti”, odnosno osoba koje sudjeluju u posredovanju, organiziranju i provođenju pojedinih koraka predviđenih planom..

14. Zaključak • Činjenica je da su resursi lokalnih zajednica vrlo neujednačeni, a time i mogućnosti pojedinih centara da ponude korisniku različite tretmanske i/ili preventivne mogućnosti. To su svakako otežavajuće okolnosti ali ne i razlozi za ne primjenu koncepta individuanog planiranja. • U svakom slučaju, socijalni radnik treba biti upoznat sa resursima i slabostima zajednice u kojoj radi kako bi predvidio specifičnosti i rizike prilikom izrade individualnog plana za npr. nedobrovoljnog korisnika, pojedinca, obitelj te uključio i druge raspoložive pružatelje usluga. • Osim toga, važno je imati na umu da će proces planiranja biti drugačiji i kada je riječ o nekom većem CZSS u kojem postoji definirana podjela poslova obzirom na specijalizaciju te razgranata mreža tretmanskih mogućnosti (npr. savjetovališni centri, mogućnosti individualne, grupne ili obiteljske terapije, dijagnostički centri itd.) ili kada se radi o npr manjem CZSS na ruralnom području, udaljenom od županijskih središtai i drugih izvora pomoći.