1 / 30

STABILIZACIJA I RAZVOJ HRVATSKOG GOSPODARSTVA

STABILIZACIJA I RAZVOJ HRVATSKOG GOSPODARSTVA. ravnoteža i postavljanje problema stabilnosti osnovne kombinacije mjera radi ostvarivanja unutarnje i vanjske ravnoteže kao osnove stabilnosti stabilizacijski program hrvatskog gospodarstva iz listopada 1993. godine stabilnost i razvoj

shiela
Download Presentation

STABILIZACIJA I RAZVOJ HRVATSKOG GOSPODARSTVA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. STABILIZACIJA I RAZVOJ HRVATSKOG GOSPODARSTVA Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  2. ravnoteža i postavljanje problema stabilnosti • osnovne kombinacije mjera radi ostvarivanja unutarnje i vanjske ravnoteže kao osnove stabilnosti • stabilizacijski program hrvatskog gospodarstva iz listopada 1993. godine • stabilnost i razvoj • makroekonomska stabilnost, restrukturiranje i konkurentnost hrvatskog gospodarstva • antiinflacijska ekonomska politika i dugoročni razvojni problemi • globalizacija, liberalizacija i stabilnost hrvatskog gospodarskog razvoja Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  3. Ravnoteža i postavljanje problema stabilnosti • U užem smislu: ekonomska stabilnost je obilježje gospodarstva sa stabilnom razinom cijena i usklađenom razinom agregatne potražnje (AD) približno na razini agregatne ponude uvjetima pune zaposlenosti kapaciteta, radne snage i drugih faktora proizvodnje. • Stabilizacijskom politikom nositelji ekonomske politike konkretnoga gospodarstva pokušavaju uspostaviti ravnotežu, neutralizirati negativne ekonomske trendove i usmjeriti gospodarstvo u pravcu temeljnih ciljeva moderne ekonomije: što potpunijega korištenja resursa, ravnomjerne raspodjele, postizanja rasta i ekspanzije uz uvjet stabilnosti. • U tom slučaju ključni segment stabilizacijske politike je upravljanje agregatnom potražnjom. Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  4. Pritom se primjenjuju različite mjere s pet temeljnih područja ekonomske politike: 1) monetarna politika, 2) fiskalna politika, 3) politika ekonomskih odnosa s inozemstvom, 4) politika dohotka i 5) politika tržišta i cijena. Monetarna politika stabilizacije Fiskalna politika stabilizacije Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  5. U širem pristupu ekonomska stabilnost je svojstvo i sposobnost sustava da gospodarstvo vraća u ravnotežu, i to ponajprije svojim samoregulativnim djelovanjem u uvjetima uspješnog razvoja. Dakle, stabilnost nije obilježje samo tekuće politika pa niti samo rasta već svih aspekata kvalitete društveno-ekonomskog razvoja i napredovanja. Ona je, dakle, i obilježje rasta i osobito razvoja u širem smislu i neograničava se samo na kretanje cijena i druge parametre tekuće ekonomske politike već i na razvoj. Phillipsova i Okunova krivulja Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  6. Uspostavljanje ravnoteže inflacijom i vanjskim zaduživanjem Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  7. Osnovne kombinacije mjera radi ostvarivanja unutarnje i vanjske ravnoteže kao osnove stabilnosti Unutarnja i vanjska ravnoteža Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  8. STABILIZACIJSKI PROGRAM HRVATSKOG GOSPODARSTVAIZ LISTOPADA 1993.GODINE • Stabilizacijski program Vlade Republike Hrvatske iz listopada godine 1993. zamišljen je kao dugoročni program stabilizacije hrvatskog gospodarstva, s ciljem njegove brze i uspješne transformacije u razvijenu tržišnu ekonomiju. Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  9. Elementi hrvatskog Stabilizacijskog programa Ciljevi, faze i instrumenti • Opći su ciljevi naznačeni u dokumentu integralnog Stabilizacijskog programa: (a) stabiliziranje i jačanje hrvatskog gospodarstva, (b) stvaranje tržišne klime i prikladne vlasničke strukture sa smanjenom ulogom države u gospodarstvu, (c) zaštita najsiromašnijih od razarajuće moći preraspodjele u uvjetima hiperinflacije, (d) stvaranje pretpostavki za stabilan razvitak i za rast. Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  10. Ciljevi Programa ostvaruju se u tri faze koji se djelomično preklapaju: - Prva faza Stabilizacijskog programa jest kratkoročni antiinflacijski program kojemu je zadaća pružiti podršku radikalnim zahvatima i reformama gospodarskog sustava namijenjenima otklanjanju glavnih generatora inflacije . - Ostvarenje potrebnih uvjeta za dugoročno obaranje inflacije pripada drugoj fazi za koju je bilo predviđeno da traje od prosinca 1993 . do okvirno lipnja godine 1994 ., a koja je morala obuhvatiti: (a) ubrzanu privatizaciju i demonopolizaciju, (b) konačno uravnoteženje državnog proračuna, i (c) početak dugoročnog procesa sanacije banaka. Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  11. - Cilj treće faze jest uspostava vanjske konvertibilnosti domaće valute, trajno obaranje stope inflacije na razinu nižu od 10% godišnje i uspostavljanje odgovarajuće dugoročne unutrašnje i vanjske ravnoteže, tj . uspostava sklada monetarne politike, fiskalne politike i platne bilance zemlje, u uvjetima održivog rasta. Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  12. Mjere za ostvarenje postavljenih ciljeva obuhvaćaju (u zagradama su navedeni instrumenti): 1. Monetarnu politiku (politiku novca, kamata i tečaja) 2. Fiskalnu politiku (politiku poreza, politiku državnih rashoda i politiku upravljanja tržištem državnih imovina) 3. Politiku plaća 4. Politiku privatizacije, restrukturiranja i demonopolizacije Uz navedene mjere, integralni Stabilizacijski program, poglavito u višim fazama implementacije, sadrži i mjere: 5. Politike zapošljavanja 6. Socijalne politike 7. Politike sanacija banaka i razvijanja financijskih tržišta Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  13. Najavljeni instrumenti programa 1993. Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  14. Učinci stabilizacijskog programa • Mjesečna stopa inflacije u listopadu 1993. dosegla je razinu od 38,7% na malo , a 29,1 % u industriji .Uzrok je visoke inflacije u listopadu 1993. inicijalna devalvacija nacionalne valute od 20%, čime je započet program i prijenos rasta cijena iz posljednjeg tjedna rujna i prvih nekoliko dana listopada. • Cijene su počele padati već u studenome 1993., a deflacijski se trend uz manje oscilacije nastavlja do svršetka 1994. • Nominalni tečaj je nakon inicijalne devalvacije oko sredine listopada počeo aprecirati pod pritiskom deviznog tržišta. Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  15. Najavljena politika plaća i dohodaka Stabilizacijskog programa odnosila se tek na plaće i primanja u državnom sektoru gospodarstva. Jedan od ciljeva politike plaća bio je sprečavanje jačeg pada realnih plaća. No, u cijeloj su prvoj godini implementacija programa prosječne plaće realno rasle više od stopa koje su bile najavljene u Stabilizacijskom programu. • Izvor deflacije je u tečaju i fiskalnom suficitu. Problem ekonomske politike na dugi rok svakako su dinamika tih veličina i moguće neravnoteže koje se mogu pojaviti. Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  16. Stabilnost i razvoj • Suvremena ekonomska teorija relacijustabilnost - razvoj ne stavlja niti u jednakost niti u komplementarnost niti u konfliktnost. • Neinflacija je pitanje odgovarajućeg postavljanja i tehnike tekuće ekonomske politike, dok je razvoj pitanje i tekuće i razvojne politike. • Čak ni nešto viša inflacija ne bi morala značiti nestabilnost ako bi dio toga bilo uspješno ostvarivanje fundamentalnih ciljeva nacionalne ekonomije, kao što su rast proizvodnje, zaposlenosti, izvoza, proizvodnosti i konkurentnosti i dugoročna stabilnost. Istodobno i inflacija od 3 ili 5% može biti nestabilnost ako se istodobno ne uspijeva polučiti rast, zapošljavanje, efikasnost, a razvojni se problemi produbljuju. Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  17. U konkretnoj hrvatskoj ekonomskoj politici i praksi postoji sklonost nedovoljno kritičnom preuzimanju i kopiranju tuđih rješenja. Rješenja koja vode npr. porastu radnih mjesta u razvijenoj ekonomiji neće to činiti u Hrvatskoj, jer u Hrvatskoj nisu razvijene institucije i mehanizmi tržišne i financijske privrede, a racionalnost ponašanja poduzeća je drugačija. Ujedno postoje bitne strukturne razlike. • Mogućnosti restrukturiranja u uvjetima niske i stagnantne proizvodnje, dezinvestiranja i istodobno velike nezaposlenosti objektivno su male. • Područja koja su trajna briga i iskušenje za ekonomsku politiku prvenstveno su proračun i deficit vanjskotrgovinske razmjene. • Zaustavljena inflacija prvenstveno znači dobivanje vremena. Ono se mora iskoristiti za uklanjanje uzroka problema, te gospodarskoga, financijskoga i drugog restrukturiranja. Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  18. Komparativni ekonomski pokazatelji • Prva i glavna zadaća koju valja obaviti radi povećanja blagostanja jest aktivirati raspoložive resurse. Izvor: Vojnić D. I Veselica V.: “Kuda ide Hrvatska” (1997) Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  19. Osnovni makroekonomski pokazatelji hrvatskog gospodarstva Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007. Izvor: DZS, HNB, Min. financija

  20. Stabilnost nije obilježje gospodarske situacije u kojoj samo nema inflacije, posebno ne u Hrvatskoj, kadaje imperativ i brži razvoj i obnova u što kraćem vremenu. Stabilnost cijena je potrebna, ali ne i dovoljna. • Iz svega proizlazi da je ekonomski, politički i nacionalni prioritet u Hrvatskoj stvaranje novih kvalitetnih radnih mjesta. To zahtijeva vođenje aktivne politike razvoja. Naime, to je jedini odgovor i rješenje za unapređenje uvjeta života i rada. Nacionalno bogatstvo Hrvatske je uz rat i sve što je bilo u tijeku smanjeno. Dio supstancije je potrošen, što je razvojno najnepovoljnija situacija. Tekuća potrošnja hrani se i inozemnim dugom, što znači da se troši i unatrag i unaprijed. Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  21. Makroekonomska stabilnost, restrukturiranje i konkurentnost hrvatskog gospodarstva No istodobno pada zaposlenost i efikasnost. Pogoršava se i konkurentnost. Izvozi se relativno malo i nema novih izvoznih proizvoda.Tehnološko zaostajanje je u dužem razdoblju sve veće. Poduzeća su u stalnom financijskom škripcu i na rubu nelikvidnosti insolventnosti. • U Hrvatskoj je postignuta relativno visoka makroekonomska stabilnost. Pod tim mislimo na stabilnost cijena i tečaja, ali i balansirani državni proračun. Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  22. U takvim uvjetima povećava se diskrepancija između određene makroekonomske stabilnosti i položaja poduzeća, odnosno nemoći da se na razini poduzeća rješavaju problemi. • Sve što se u vezi s restrukturiranjem poduzima ipak se pretežno svodi na jednokratne arbitrarne intervencije s državne razine u nekim poduzećima. Kada su to arbitrarni potezi, onda oni često mogu narušavati uvjete privređivanja i kratkoročno pomoći nekolicini poduzeća, ali po kriterijima koji nisu samo ekonomski i objektivni, dok svima drugima mogu čak i otežati položaj. • To znači da u cjelini ne dolazi do otvaranja novih radnih mjesta. Istodobno brojna si radna mjesta gase i problem je upravo u tome što ne nastaju nova radna mjesta, a ne u tome što neka nestaju. To je zapravo središnje pitanje procesa restrukturiranja i relacija makroekonomije i mikroekonomije. Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  23. Jedno od implicitnih polazišta stabilizacijskog programa Hrvatske iz 1993. god. bilo je da se ne isplati održavati skupu domaću proizvodnju, te da će se standard građana očuvati ako im se omogući kupovanje jeftine, uvozne robe iz inozemstva. Računalo se da će se deficit, koji nastane zbog golemog uvoza, nadoknaditi deviznim priljevom od doznaka radnika u inozemstvu te prihodom iz turizma. Pri tome se nije dovoljno vodilo računa o tome da će se u vrlo teškoj situaciji naći domaći proizvođači. To je jedan od razloga zašto je veliki broj domaćih tvrtki nakon 1993. počeo propadati. • Hrvatski put u tržišno gospodarstvo počeo je krčiti uglavnom manji broj poslovnih sustava čiji su vlasnici proizvodnim kapacitetima i kapitalom trebali postati kotač zamašnjak cijelog hrvatskog društva. • Posljedice takve gospodarske politike, uz rat i ostale probleme, bilo je umirovljenje velikog broja radnika koji su ostali bez posla i razvojačenih pripadnika vojske. Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  24. Antiinflacijska ekonomska politika i dugoročni razvojni problemi • Antiinflacijska ekonomska politika uspješna je na kratki rok, ali uz zaoštravanje razvojnih problema, Naime, ako restrukturiranje od državne, javnog sektora i njegove efikasnosti sve do restrukturiranja pojedinih poduzeća ne bude brže i uspješnije, tada se može predvidjeti suočenje s inflacijom koja se ne može neutralizirati. • Unutarnja široka potrošnja u Hrvatskoj previsoka je u odnosu na realne mogućnosti (uz niske investicije i visoku proračunsku potrošnju). • Investicijska, industrijske i druge politike privlačenjem kapitala i tehnologije preduvjet su rastu proizvodnje i zapošljavanju kapaciteta. To osobito u razvojnom povezivanju s inozemnim partnerima širi tržište i na svjetsko. Fiskalnim i monetarnim rješenjima te politikom dohotka omogućuje se, stimulira i prisiljava na pad troškova i rast produktivnosti rada. Pokreće se proces rasta međunarodne konkurentnosti. Postupno otvaranje tržišta tada može biti dodatni pritisak na domaću proizvodnju i rast njezine konkurentnosti. Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  25. Globalizacija, liberalizacija i stabilnost hrvatskog gospodarskog razvoja • Hrvatska je s drukčijih prijeratnih temelja ušla u tranzicijski proces u odnosu na druge države (samouprava, djelomično funkcioniranje tržišta, otvorene granice i dr.). To razdoblje ujedno je i razdoblje tehničkog regresa, podinvestiranosti, propadanja ranije ekonomske strukture sa svim ekonomskim i socijalnim posljedicama. • Razvojni moment hrvatskoga gospodarstva s raspoloživim realnim i financijskim resursima, posebno nezaposlenom kvalitetnom radnom snagom i drugim resursima, koji predstavljaju komparativnu prednost s mogućnošću da prerastu u konkurentsku prednost, omogućuje usklađivanje sa zahtjevima globalizacije i liberalizacije gospodarskog sustava, koje od hrvatske politike očekuje novi međunarodni poredak sa svojim institucijama (Međunarodnim monetarnim fondom, Svjetskom bankom...). Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  26. Pri svemu tome polazište valja da su hrvatski vlastiti ciljevi kao i interesi hrvatskih poduzeća. Da bismo pak na razini poduzeća, dakle na mikrorazini, mogli ostvariti promjene u smjeru investiranja, tehnološkog napretka, izvozne sposobnosti, sposobnosti stvaranja vlastitog hrvatskog izvoznog proizvoda, potrebno je najmanje dvoje: 1. Potrebni su veliki napori poduzeća u smjeru efikasne proizvodne strukture, organizacije i managementa i 2. Tekuću makroekonomsku politiku valja učiniti više razvojno poticajnom uz istodobno odgovarajuću razvojnu politiku. Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  27. politika ponude • Rješenje je u razradi kombinacije koju čini: politika potražnje fiskalna politika socijalna politika Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  28. Primjena takvog razvojnog i stabilizacijskog pristupa u hrvatskoj ekonomiji znači: 1) OSIGURANJE PRIHVATLJIVOG STUPNJA MAKROEKONOMSKE STABILNOSTI 2) ODGOVARAJUĆE PRILAGOĐENE MJERE TEKUĆE EKONOMSKU POLITIKE 3) DUGOROČNIJU POLITIKU RAZVOJA 4) STRATEGIJU RASTA MEĐUNARODNE KONKURENTNOSTI HRVATSKOG GOSPODARSTVA Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  29. Varijanta moderne razvojne strategije Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

  30. Hvala na pažnji! Gospodarstvo Hrvatske, 18.04.2007.

More Related