Istraživanje uticaja inkluzivnih volonterskih klubova u 2012

1. Istraživanje uticaja inkluzivnih volonterskih klubova u 2012

2. Osnovni zaključci • Podaci ukazuju da je rad inkluzivnih volonterskih klubova imao značajan pozitivan efekat na znanje, stavove i ponašanje učenika prema djeci sa smetnjama u razvoju. Članovi volonterskih klubova: • češće navode da poznaju djete ili osobu sa smetnjama u ravoju • češće navode da su u makar povremenom kontaktu sa djecom sa smetnjama u razvoju • češće se druže i smatraju da imaju prijatelja među djecom sa smetanjama u razvoju • u većoj mjeri smatraju da znaju nešto o djeci sa smetnjama u razvoju • pokazuju pozitivniji stav i veću spremnost za druženje sa ovom djecom (odgovori na tvrdnji „rado bih se družio sa djecom sa smetnjama u razvoju) • pokazujuveću spremnost da se uključe u akcijepomoćidjecisasmetnjama u razvoju(pravljenje audiozapisa školskih udžbenika, učenje znakovnog i Brajevog pisma) • u većoj meri smatraju da je porodični ambijent višestruko koristan kako za djecu sa smetnjama i da druga djeca neće pri tome biti zanemarena • Pokazuju manju socijalnu distancu, posebno na odnosima: da mi bude drug/drugarica, da u odraslom dobu stupi u brak sa njim/njom • Znaju šta su Dnevni centri, velika većina je bila u Dnevnom centru i više nego drugi đaci izražavaju zainteresovanostda se i u buduće druže u Dnevnom centru sadjecomsasmetnjama u razvoju • Nalazi fokus grupa pokazuju da su posete Dnevnim centrima imale veliku ulogu u promeni stavova i ponašanja djece (strah i trema kou su osećali u prisustvu djece sa smetnjama u razvoju su prestala i shvatali su da su djeca sa smetnjama ista kao i sva druga)

3. Osnovni zaključci • Aktivnosti volonterskih klubova usmjerenih na promociju inkluzije izazivaju veoma pozitivne utiske među samim učesnicima, a privukle su pažnju i velikog broja učenika uključenih škola koji sami nisu članovi. • Opšta je ocjena đaka da se odnos škole i grada prema djeci sa smetnjama u razvoju još više poboljšao od kada su počele aktivnosti vlonterskih klubova usmjerenih na promociju inkluzije djece sa smetnjama u razvoju. • Ipak, primetne su razlike između gradova u odnosu prema djeci sa smetnjama u razvoju što se odražava i na uticaj koji su ostvarili volonterski klubovi. Na primer, u Baru ne postoji Dnevni centar i podaci sugerišu da su u ovom gradu djeca sa smetnjama u razvoju manje stupaju u kontakt sa drugom djecom nego u drugim gradovima. U Pljevljima je po mnogim indikatorima (kontakt sa djecom sa smetnjama u razvoju, stav prema obrazovnoj inkluziji, socijalna distanca) odnos prema djeci sa smetnjama u razvoju najbolji, a takođe je i volonterski klub veoma aktivan.

4. SADRŽAJ • Metodologija • Kontakt sa djecom sa smetnjama u razvoju • Obrazovanje djecesasmetnjama u razvoju • Porodicaidjecasasmetnjama u razvoju • Socijalna distanca premadjecisasmetnjama u razvoju • Dnevnicentri • Aktivnosti volonterskih klubova koje se odnose na djecu sa smetnjama u razvoju • Klima u školi

5. METODOLOGIJA Kvantitativni deo • Veličina uzorka: 360 učenika podeljenih u 3 grupe: članovi volonterskih klubova (eksperimentalna grupa), djeca iz istog odeljenja koja nisu članovi klubova (kontrolna grupa 1) i djeca iz drugih škola u kojima volonterski klub nije organizovan (kontrolna grupa 2). Strukura grupa po gradovima data je u tabeli: • Poređenje eksperimentalne i kontrolne grupe 2 imalo je za cilj da se utvrdi da li se znanje, stavovi i ponašanje volontera razlikuje u odnosu na opštu populaciju učenika, dok je poređenje eksperimentalne i kontrolne grupe 1 imalo za cilj da se utvrdi da li je došlo do transfera iskustva sa volontera na njihove drugove iz odeljenja • Grupe su bile ujednačene po polu, godinama i uspehu učenika na kraju prethodnog razreda • Način prikupljanja podataka: anketiranje u školama 1:1 između anketara i učenika Kvalitativni deo • Kvlitativnim delom bili su obuhvaćeni volonteri sa i bez smetnji u razvoju, roitelji volontera sa smetnjama u razvoju i nastvanici koji su vodili volonterske klubove. Struktura ispitanika po gradovima data je u tabeli:

6. Uzorak

7. Kontakt sa djecom sa smetnjama u razvoju

8. Izraz koji se najčešće koristi kada su u pitanju djeca sa smetnjama u razvoju – spontani odgovori Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Članovi volonterskog kluba najčešće upotrebljavaju termin djeca sa smetnjama u razvoju, dok ga djeca koja ne idu u istu školu najređe koriste – oni najčešće upotrebljavaju termin djeca sa posebnim potrebama. Jedan odgovor; Baza: Svi ispitanici Možeš li mi reći koji izraz najčešće koristiš kada su u pitanju djeca čije su tjelesne, umne ili čulne sposobnosti ispod prosječnih mogućnosti djece u njihovom uzrastu?

9. Da li poznaješ neko dijete sa smetnjama u razvoju ili nekoga (rođak, prijatelj, poznanik i sl.) čije dijete ima ovakve ili slične smetnje? Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Članovi volonterskog kluba češće poznaju dijete ili osobu sa smetnjama u razvoju. Baza: Svi ispitanici Da li poznaješ neko dijete sa smetnjama u razvoju ili nekoga (rođak, prijatelj, poznanik i sl.) čije dijete ima ovakve ili slične smetnje?

10. Da li u tvojoj školi postoje djeca sa smetnjama u razvoju? Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Poređenje odgovora učenika i direktora pokazuje da djeca iz drugih škola koja nisu imala prilike da učestvuju u aktivnostima UNICEFa u manjoj mjeri znaju da u njihovu školu idu djeca sa smetnjama u razvoju. Baza: Svi ispitanici Da li u tvojoj školi postoje djeca sa smetnjama u razvoju?

11. Da li u tvojoj školi postoje djeca sa smetnjama u razvoju? – po gradovima Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Analaiza po gradovima pokazuje da su učenici u Baru najmanje svjesni prisustva djece sa smetnjama u razvoju u njihovoj školi. Baza: Svi ispitanici Da li u tvojoj školi postoje djeca sa smetnjama u razvoju?

12. Da li u tvom odjeljenju postoje djeca sa smetnjama u razvoju? Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa U odjeljenjima ispitanih učenika, zastupljenost djece sa smetnjama u razvoju je niska, svega svaki 4 učenik ide u odjeljenje zajedno sa djetetom sa smetnjama u razvoju. Baza: Svi ispitanici Da li u tvom odeljenju postoje djeca sa smetnjama u razvoju?

13. Da li u tvom odjeljenju postoje djeca sa smetnjama u razvoju? Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa U Bijelom Polju i Baru, u odnosu na druge gradove, značajno manji broj ispitanih učenika ide u odjeljenje sa djetetom sa smetnjama u razvoju, svega 10%, odnosno 21%. U Pljevljima najveći broj. Baza: Svi ispitanici Da li u tvom odeljenju postoje djeca sa smetnjama u razvoju?

14. Koliko često dolaziš u kontakt sa djecom sa smetnjama u razvoju? Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Članovi volonterskog kluba su češće u kontaktu sa djecom sa smetnjama u razvoju od druge dvije grupe djece. Djeca iz druge škole češće navode da nemaju nikakav kontakt sa djecom sa smetnjama u razvoju. Primijećeno je da djeca u Baru, u odnosu na djecu iz drugih gradova, češće navode da nemaju nikakav kontakt sa djecom sa smetnjama u razvoju. Baza: Svi ispitanici Koliko često dolaziš u kontakt sa djecom sa smetnjama u razvoju?

15. Druženje sa djecom sa smetnjama u razvoju Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Članovi volonterskog kluba se češće druže i smatraju da imaju prijatelja među djecom sa smetnjama u razvoju. Baza: Svi ispitanici Da li si se ikada družio/la sa djetetom/osobom sa smetnjama u razvoju? Da li imaš prijatelja/prijateljicu sa smetnjama u razvoju?

16. Da li imaš prijatelja/prijateljicu sa smetnjama u razvoju - po gradovima Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa U Pljevljima svi članovi volonterskog kluba smatraju da imaju prijatelja sa smetnjama u razvoju. Razike među volonterskim klubovima jasno oslikavaju razlike između učenika po gradovima. U Baru najmanje bližih kontakata, kako kod svih ispitanih učenika, tako i kod članova volonterskih klubova. Baza: Svi ispitanici Da li si se ikada družio/la sa djetetom/osobom sa smetnjama u razvoju? Da li imaš prijatelja/prijateljicu sa smetnjama u razvoju?

17. Koliko si informisan o djeci sa smetnjama u razvoju? Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Informisanost o djeci sa smetnjama u razvoju je najveća među članovima volonterskog kluba (naročito u Pljevljima), a najmanja kod djece koja idu u drugu školu gdje nije bilo sličnih aktivnosti za promociju inkluzije. Baza: Svi ispitanici Sveukupno gledano, koliko si informisan o djeci sa smetnjama u razvoju?

18. Po tvom mišljenju da li bi dijete sa smetnjama u razvoju jednoga dana moglo da postane poznati umjetnik, biznismen, uspješan političar ili državnik u Crnoj Gori? Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Velika većina učenika iz sve tri grupe je mišljenja da je ovako nešto moguće. Djeca koja nijesu članovi volonterskog kluba koji idu u odjeljenje sa volonterima manje vjeruju u ovako nešto i češće od volontera navode da je nemoguće ovo ostvariti. Baza: Svi ispitanici Po tvommišljenju da li bi dijete sa smetnjama u razvoju jednoga dana moglo da postane poznati umjetnik, biznismen, uspješan političar ili državnik u Crnoj Gori?

19. Kontakt sa djecom sa smetnjama u razvoju • Članovivolonterskogkluba su upoznati i upotrebljavaju zvanični i pravilan termin – djeca sa smetnjama u razvoju. Termin koji još koriste ali rjeđe je - djeca sa posebnim potrebama. • Većina se prije volontiranja susretala sa djecom sa smetnjama u razvoju u školi, ali ima i onih koji su tek preko volontiranja prvi put bili u kontaktu sa djetetom sa smetnjama u razvoju. • Zbog volontiranja i aktivnosti kluba većina se svakodnevno susrijeće sa djecom sa smetnjama u razvoju. Volonter iz Pljevalja: “Od kadasmopočeli da dolazimoovdje, svakodnevnosmosadjecomsasmetnjama u razvoju.” • Prilikom prvog kontakta dominirao je strah, trema - najviše od svog ponašanja, da se ne napravi neka greška. Svi volonteri su navodili da su brinuli da nešto ne pogriješe i ne naškode djetetu sa smetnjama u razvoju.Sem toga, brinuli su i kako će ih djeca sa smetnjama prihvatiti “Razmišljalasamkakoće ta djeca da me prihvate.” • Aktivnosti volonterskog kluba doprinijele su da je vremenom strah i trema prestala i shvatali su da su djeca sa smetnjama ista kao i sva druga i druženje se nesmetano odvijalo.“Imala samtremu, a kako je vijemeprolazilo, shvatilasam da su to djecakoisvako drugo dijetekojatrebaju pažnju.” • Volonterizam je svima donio veliko znanje i iskustvo o djeci sa smetnjama u razvoju. Nalazi fokus grupa i dubinskih intervjua

20. ZAKLJUČAK: Kontakt sa djecom sa smetnjama u razvoju • U našem uzorku ispitanih učenika, djeca sa smetnjama u razvoju su bila zastupljena u skoro svim školama (od 35 škola, samo u 2 nisu zastupljeni, jedna u Bjelom Polju i jedna u Pljevljima). Primetno je međutim, da su djeca u Baru daleko manje svesna prisustva djece sa smetnjama u razvoju u njihovom okruženju. I pored velike zastupljenosti u školama, u svega ¼ odjeljenja u koje su išli ispitani učenici ide i djete sa smetnjama u razvoju, u Bjeom polju i Baru čak i ćak i ređe (10% odnosno 21% zastupljenost u odeljenju) dok, u Pljevljima skoro 40% đaka ide u inkluzivno odeljenje. • Iako je zastupljenost ove djece u odeljenjima generalno niska, ipak velika većina učenika u sve tri ispitivane grupe, preko 2/3 (preko 4/5 članova volonterskih klubova!), navodi da je u kontaktu sa ovom djecom bar jednom mjesečno, a preko polovine učenika (2/3 članova volonterskih klubova!) navodi da je u kontaktu bar jednom nedeljno. • Podaci ukazuju da su UNICEFove aktivnosti volonterskih klubova usmjerenih na veću inkluziju djece sa smetnjama u razvoju imale značajan pozitivan efekat kada je u pitanju kontakt sa djecom sa smetnjama u razvoju. Podaci na kojima se zasniva ovaj zaključak su sledeći: • Članovi volonterskih klubova: • češće navode da poznaju djete ili osobu sa smetnjama u ravoju • češće navode da su u makar povremenom kontaktu sa djecom sa smetnjama u razvoju • češće se druže i smatraju da imaju prijatelja među djecom sa smetanjama u razvoju • u većoj mjeri smatraju da znaju nešto o djeci sa smetnjama u razvoju. • Članovi volonterskih klubova takođe češće koriste društveno korektniji termin da imenuju ovu grupu djece: djeca sa smetnjama u razvoju. Nekičlanovi volonterskih klubova su prvi put došli u kontakt sa djecom sa smetnjama u razvoju uravo kroz aktivnost klubova,a sada se većina sa njima svakodnevno susrijeće. • Volonteri ocenjuju da im je angažovanost u ovom klubu donela veliko znanje i iskustvo o djeci sa smetnjama u razvoju, smanjilo predrasude i dovelo do toga da strah i trema koji su dominirali pri prvom susretu nestanu.

21. Obrazovanje djece sa smetnjama u razvoju

22. Koja od sljedeće dvije tvrdnje je bliža tvom stanovištu? Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Iako je velikavećinamišljenjada djecasasmetnjama u razvojutreba da idu u školuzajednosaostalomdjecom, ipaknijezanemarljivprocenatđakačije je mišljenje da djecasasmetnjama u razvojutreba da idu u specijalnuškolu. Baza: Svi ispitanici Koja od sledeće dve tvrdnje je bliža tvom stanovištu?

23. Koja od sljedeće dvije tvrdnje je bliža tvom stanovištu? Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Velike razlike između gradova: u Pljevljimaskorosviispitanici -95% sumišljenja da djecasasmetnjama u razvojutreba da idu u školuzajednosaostalomdjecom. U HercegNovomvećinaučenika je mišljenja da djecasasmetnjama u razvojutreba da pohađajuspecijalnuškolu (53%). Baza: Svi ispitanici Koja od sledeće dve tvrdnje je bliža tvom stanovištu?

24. Redovna / specijalna škola ili odjeljenje • Svi roditelji djece sa smetnjama u razvoju su mišljenja da je za djecu sa smenjama u razvoju bolje da idu u redovnu školu, a najbolje uz prisustvo asistenta. Roditelj: „Redovna nastava sa asistentom omogućava bolju socijalizaciju djece nego nastava u specijanim odjeljenjima.” • Roditelji djece sa smetnjama u razvoju su zadovoljni školovanjem djece u redovnoj nastavi. Takođe, mišljenja su da u rješenju za usmjeravanje treba da piše tačna dijagnoza i da se objasni šta sve podrazumijeva kako bi nastavnicima i školskom osoblju bilo lakše da upoznaju dijete i njegove mogućnosti. • Majka jednog dječaka koji ideu specijalno odjeljenje u okviru škole razmišljala je o prebacivanju u drugu školu gdje bi njeno dijete uključili u redovnu nastavu. Kada se dijete upisivalo u školu nije postojala institucija asistenta. Sada kada vidi iskustva onih koji pohađaju redovnu nastavu uz asistenta mišljenja je da bi za njeno dijete bilo korisnije ukoliko bi ga imalo. Roditelj: “Veliki je uspjeh imatiasistenta u nastavi, ipohadjatiredovnunastavu, socijalizacija je mnogobolja.” “Mnogo je značajno što moj sin ide u redovnu nastavu -onioponašaju, uče od drugih, iuvijek je to pozitivno, bolji je u školinegokodnas. Interesantnije mu je, dođe kući pun nečegnovog.” • Majkadječaka iz Pjevalja je pristalicaredovnihškola, ali misli da je za djecu sa težim smetnjama bolje da idu u specijalno odjeljenje. Roditelj:„Ja sam za redovnu nastavu ali i to možda zavisi od smetnje, imate djece koja ne bi mogla da prate redovnu nastavu.” Nalazi fokus grupa i dubinskih intervjua

25. Stav prema inkluzivnom obrazovanju Djeca koja idu u drugu školu Djecakojaidu u isto odeljenje Članovi volonterskog kluba Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Djeca koja idu u drugu školu u manjoj mjeri bi se družila sa djecom sa smetnjama u razvoju, u odnosu na druge ispitanike. Baza: Svi ispitanici Na skali od 1 do 5, pri čemu 1 znači Uopšte se ne slažem a 5 U potpunosti se slažem, ocijenite stepen slaganja sa svakom od pročitanih tvrdnji.

26. Djeca sa smetnjama u razvoju često se u školama susrijeću sa problemima koje ne postoje za drugu djecu: često ne mogu da bez tuđe pomoći da dođu do učionice, sale za fizičko, biblioteke, dvorište...Koja od sljedeće dvije tvrdnje je bliža tvom stanovištu? Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Svi ispitanici u velikoj većini imaju stav da škola treba da prilagodi okruženje djeci sa smetnjama u razvoju. Baza: Svi ispitanici Koja od sljedeće dve tvrdnje je bliža tvom stanovištu?

27. Koliko bi bio/la zainteresovan/a da se uključiš u sljedeće aktivnosti? Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Djeca koja idu u drugu školu Djecakojaidu u isto odeljenje Clanovi volonterskog kluba Veoma veliko interesovanje svih učenika za sve aktivnosti. Najveće interesovanje pokazuju članovi volonterskog kluba. Baza: Svi ispitanici Na skali od 1 do 4, pri čemu 1 znači Uopšte ne bih bio/la zainteresovan/a a 5 U potpunosti bih bio/la zainteresovan/a, ocijenite stepen slaganja sa svakom od pročitanih tvrdnji.

28. Obrazovanje djece sa smetnjama u razvoju • Generalno, nastavnici i učenici podstiču i otvoreni su za rad i druženje sa djecom sa smetnjama u razvoju, iako navode da još uvijek ima učenika koji neće prihvatiti i razumjeti dijete sa smetnjama. • Nastava se u odjeljenju gdje je dijete sa smetnjama u razvoju najčešće odvija nesmetano jer nastavnici imaju unaprijed napisan plan i program za svu djecu.Volonteri ističu da se nastavnici trude da djecu sa smetnjama u razvoju što više uključe u aktivnosti na času i da ostali učenici na času nisu zapostavljeni. • Ali, nekad uključivanje djece u aktivnosti na času zavisi i od prirode djeteta i smetnje koje ima – nekada zbog smetnje ga nije moguće uključiti u sve. “U mom odjeljenju imamodrugaricuitrudimo se da je uključimou novinarskoj sekciji , da piše literarneradove, ali je povučena, pa ne želi u dostaslučajeva da se družisanama.“ • Velik broj nastavnika je pohađao seminare i edukovan je za rad sa djecom sa smetnjama u razvoju. Međutim, neki volonteri stiču utisak da nastavnici nemaju dovoljno vremena na času da se posvete djetetu sa smetnjama i da novi nastavnici nijesu puno upućeni i edukovani za rad sa djecom sa smetnjama u razvoju. “Nastavnici obično nemajudovoljnovremena da se posvete.” • Facilitatori primjećuju da ima nastavnika kojii nekad odbijaju da rade i posvete se djeci sa smetnjama u razvoju “Desi se individalnislučajgdje nastavnik kaže - nisamobučenza to, nisam to radio I jednostavnoneću to da radim. Smatra da postojeposebneinstitucijeza to, specijalnaodoljenjaza rad satakvomdjecom.” • Volonteri navode da djeca sa smetnjama ne sjede sama, najčešće su sa drugom , a oni koji imaju asistenta sjede sa njim. Ima slučajeva kada zbog prirode djeteta ili simptoma smetnji dijete sjedi samo u klupi. Nalazi fokus grupa i dubinskih intervjua

29. ZAKLJUČAK: Obrazovanje djece sa smetnjama u razvoju • Još uvijek više od 1/3 učenika u sve tri grupe smatra da bi djeca sa smetnjama u razvoju trebalo da idu u specijalne škole(među volonterima oko 1/4). Velike razlike među gradovima što se odslikava i na stavove volontera: u Pljevljima 95% učenika smatra da treba da isu u redovne škole, u Herceg Novom svega 47%! • Nalazi fokus grupa govore u prilog tome da je razlog za ovakav stav još uvijek nedovoljno organizovana nastava u inkluzivnim odjeljenjima. Asistenti najčešće nijesu obezbijeđeni za djecu sa smetnjama u razvoju. • S druge strane, volonteri u fokus grupi su navodili da se nastavnici trude da djecu sa smetnjama u razvoju što više uključe u aktivnosti na času i da pri tome ostali učenici na času nisu zapostavljeni, da su nastavnici pohađali seminare i da su edukovani za rad sa ovoj djecom. Navode samo problem novih nastavnika koji nisu prošli edukacije. • I u ovoj sekciji podaci ukazuju da su UNICEFove aktivnosti đačkih parlamenata imale pozitivan efekat kada je u pitanju stav prema djeci sa smetnjama u razvoju.Zaključak se zasniva na podatku da postoje značajne razlike između grupa u spremnosti za druženje sa djecom sa smetnjama u razvoju. Sa tvrdnjom „Rado bih se družio/la sa djecom sa smetnjama u razvoju.” slaže se 93% članova volonterskih klubova, 91% učenika koji idu u isto odeljenje sa njima i 84% učenika koji idu u drugu školu u kojoj nije bilo aktivnosti UNICEFa koje se odnose na promovisanje inkluzivnog obrazovanja. • 9 o 10 učenika u sve tri grupe je svjesno da je dužnost škole da učine sve što je neophodno kako bi se okruženje prilagodilo djeci sa smetnjama u razvoju. • Velika većina u sve tri grupe, oko 90% učenika, a među volonterima skoro svi volonteri su zainteresovani da se uključe u različite aktivnosti čiji je cilj pomoć i bolje razumijevanje djece sa smetnjama u razvoju (akcija pravljenja audio zapisa udžbenika, kurs znakovnog jezika, kurs Brajevog pisma).

30. Porodica i djeca sa smetnjama u razvoju

31. Koja od sljedeće dvije tvrdnje je bliža tvom stanovištu? Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Skoro svi ispitanici su mišljenja da djeca sa smetnjama u razvoju treba da žive sa svojom porodicom. Baza: Svi ispitanici Koja od sledeće dve tvrdnje je bliža tvom stanovištu?

32. Koliko bi bio/la zainteresovan/a da se uključiš u sljedeće aktivnosti? Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Clanovi volonterskog kluba Djecakojaidu u isto odeljenje Djeca koja idu u drugu školu Članovi volonterskog kluba se, u odnosu na druge ispitanike, u manjoj mjeri slažu sa mišljenjem da su druga djeca koja žive u porodici sa djecom sa smetnjama u razvoju zanemarena. Takođe, u manjoj mjeri se slažu sa mišljenjem da je djetetu sa smetnjama u razvoju koje je ostalo bez roditelja bolje da živi u domu za djecu. Baza: Svi ispitanici Na skali od 1 do 5, pri čemu 1 znači Uopšte se ne slažem a 5 U potpunosti se slažem, ocijenite stepen slaganja sa svakom od pročitanih tvrdnji.

33. Porodica i djeca sa smetnjama u razvoju • Volonteri zapažaju da su najčešći problemi sa kojima se suočavaju djeca sa smetnjama u razvoju i njihovi roditelji: • Odbačenost • Predrasude • Volonteri su takođe mišljenja da je za djecu sa smetnjama u razvoju koja su bez roditeljskog staranja bolje da se smjeste u hraniteljsku porodicu nego u dom jer bi u dječijem domu imali manje pažnje u odnosu na hraniteljsku porodicu. “Imaisadadostaljudikoji ne žele da ta djecabuduravnopravančlandruštva.” „ U hraniteljsku porodicu je bolje jer će imati više ljubavi i pažnje.” Nalazi fokus grupa i dubinskih intervjua

34. ZAKLJUČAK: Porodica i djeca sa smetnjama u razvoju • Preko 95% učenika u sve tri grupe smatraju da djeca sa smetnjama u razvoju treba da žive sa svojom porodicom. • Učenici u sve tri grupe smatraju da ukoliko djeca sa smetnjama u razvoju žive sa svojom porodicom, od toga imaju benefita i druga djeca u domaćinstvu. Ipak ¼ učenika u sve tri grupe smatra da druga djeca mogu ostati zanemarena u ovakvim porodicama. • Ispitanici takođe daju prednost hraniteljskim porodicama nad domom za djecu za onu djecu koja su ostala bez roditelja. • Volonteri u većoj meri nego ostale dve grupe smatraju da druga djeca neće biti zanemarena u porodicama sa djetetom sa smetnjama u razvoju i u većoj meri daju prednost hraniteljskim porodicama nad domom za djecu za onu djecu koja su ostala bez roditelja

35. Scijalna distanca prema djeci sa smetnjama u razvoju

36. Kada govorimo o djeci sa smetnjama u razvoju, molim te da mi kažeš koji od sljedećih odnosa su za tebe prihvatljivi. Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Ispitanici koji idu u isto odjeljenje sa ispitanicima članovima volonterskog kluba, u odnosu na njih bi se u manjoj mjeri družili i igrali sa djecom sa smetnjama u razvoju. Sem toga, manje im je prihvatljivo da stupe u brak sa osobom sa smetnjama u razvoju. Baza: Ukupna ciljna populacija Kada govorimo o djeci sa smetnjama u razvoju, molim te da mi kažeš koji od sljedećih odnosa su za tebe prihvatljivi. Nabrojte mi sve odnose koji su za tebe lično prihvatljivi.

37. Kada govorimo o djeci sa smetnjama u razvoju, molim te da mi kažeš koji od sljedećih odnosa su za tebe prihvatljivi. Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Najmanja socijalna distanca u Pljevljima. Baza: Ukupna ciljna populacija Kada govorimo o djeci sa smetnjama u razvoju, molim te da mi kažeš koji od sljedećih odnosa su za tebe prihvatljivi. Nabrojte mi sve odnose koji su za tebe lično prihvatljivi.

38. Stav prema djeci sa smetnjama u razvoju • Svi učenici volonteri bi voljeli da za prijatelja imaju dijete sa smetnjama u razvoju. • Tokom volontiranja su stekli mnogo prijatelja i druženje im je veoma zanimljivo i poučno. “Pa mi se ovdjeu centru sasvimadružimo , sasvimaprovodimovrijeme , možda je lakše uspostaviti komunikacijusadjetetomkojemože da se razumije, ali jeponekadboljeizanimljivije da se družitesa nekim sa kim komunikacija nije tako jednostavna.” - volonter • Misle da je prijatelj sa smetnjama u razvoju i prijateljstvo sa njim kvalitetnije – sigurniji su u njih i imaju povjerenja. “Kadimamonekinaš problem onisanamasaosjećaju.” • Vrsta smetnje nije bitna – bitno je da se dobro slažu. • Stupanje u emotivnu vezu ili brak sa osobom koja ima smetnje u razvoju im nije nemoguće, naročito ako se dobro upoznaju i slažu. “Ne znanikošta životnosi, alinikad ne recinikad.” • Volonteri su mišljenja da bi dijete sa smetnjama u razvoju moglo jednog dana postati uspješna osoba – političar, biznismen, umjetnik. Nalazi fokus grupa i dubinskih intervjua

39. ZAKLJUČAK: Socijalna distanca prema djeci sa smetnjama u razvoju • Velika većina prihvata da djete sa smetnjama u razvoju ide u istu školu sa njima (preko 90%) • Više od 4/5 bi prihvatilo da se druži/igra sa djetetom sa smetnjama u razvoju • Najveće razlike između djece članova volonterskih klubva i djece koja idu sa njima u odeljenje u 2 odnosa: • Da mi bude drug/drugarica • Da u odraslom dobu stupi u brak sa njim/njom • Ipak u sve 3 grupe , socijalna distanca je izrazita po pitanju odnosa stupanja u emotivnu vezu i stupanja u brak (manje od 20% bi pristalo na ove odnose) • Nalazi fokus grupa pokazuju da se ova naizgled jaka socijalna distanca možda donekle ogleda u nedovoljnom osvješćivanju mogućnosti za takve odnose i da stavljanje u situaciju razmišljanja o njima dovodi i do smanjenja distance.

40. Dnevni centri

41. Da li znaš šta su Dnevni centri za djecu sa smetnjama u razvoju? Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa U odnosu na članove volonterskog kluba gdje skoro svi ispitanici znaju šta su Dnevni centri, ispitanici koji idu u isto odjeljenje, a naročito djeca iz druge škole u znatno manjoj mjeri znaju šta su Dnevni centri. Najmanje (41% ) su informisani ispitanici u Baru. Baza: Svi ispitanici Da li znate šta su Dnevni centri za djecu sa smetnjama u razvoju?

42. Dnevni centri za djecu sa smetnjama u razvoju U dnevnim centrima, djeca sa smetnjma u razvoju svakodnevno učestvuju u raznim edukativnim i kreativnim aktivnostima koje organizuju razni stručnjaci. Djeca borave u dnevnom centru nekoliko sati dnevno, što njihovim roditeljima omogućava da budu zaposleni ili da za to vrijeme završe neke od kućnih obaveza. Na ovaj način, pruža se pomoć porodicama djece sa smetnjama u razvoju i sprečava se odvajanje djece od njihovih porodica.

43. Da li si ikada bio/la u Dnevnom centru? Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Članovi volonterskog kluba su češće bili u prilici da posjete Dnevni centar. Velika većina djece iz druge škole nikada nije posjetila Dnevni centar. Baza: Svi ispitanici Da li si ikada bio/la u Dnevnom centru?

44. Da li u tvom gradu postoji Dnevni centar? Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Skori svi volonteri su upoznati sa postojanjem Dnevnog centra u svom gradu. Znatno više od druge dvije grupe. Baza: Svi ispitanici Da li u tvom gradu postoji Dnevni centar?

45. Da li je tvom gradu potreban Dnevni centar za djecu sa smetnjama u razvoju? Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Skoro svi ispitanici su mišljenja da je njihovom gradu potreban Dnevni centar. Baza: Svi ispitanici Da li je tvom gradu potreban Dnevni centar za djecu sa smetnjama u razvoju?

46. Kada bi Dnevnicentarpostojao u tvomgradu da li bi bio/la zainteresovan/a da se jednomnedjeljnokaovolonterdružišsadjecomsasmetnjama u razvoju? Statistički značajna razlika na nivou 0.05 između grupa Iako je velika većina zainteresovana za volontersko druženje sa djecom sa smetnjama u razvoju u Dnevnom centru, djeca koja idu u drugu školu pokazuju nešto najmanje interesovanja za te aktivnosti. Baza: Svi ispitanici Kada bi Dnevni centar postojao u tvom gradu da li bi bio/la zainteresovan/a da se jednom nedjeljno kao volonter družiš sa djecom sa smetnjama u razvoju?

47. Dnevni centar • Glavne aktivnosti volonterskih klubova odnosile su se na odlaske u Dnvne centre i druženje sa velikim brojem djece sa smetnjama u razvoju. • Volonteri u Pljevljima ističu da je izgradnja Dnevnog centra u Pljevljima nešto najbolje što se moglo izgraditi. Svi se slažu da je postojanje Dnevnih centara neophodno. Dnevni centar je omogućio da se djeca druže, izlaze, da se obrazuju, da imaju stručnu pomoć. • Često roditelji djece sa smetnjama u razvoju predlažu i otvaranje dnevnih centara za odrasle. Potencijalni problem sa djecom sa smetnjama u razvoju je nepostojanje institucija i organizacija koje će se baviti njima kada odrastu (preko 25god starosti). „Takav centar bi trebao da bude i za odrasle i za djecu,svaki grad bi trebao da ima centar i za odrasle i za djecu. Treba negdje da se druže i da se sastaju.” „Imamo 2 djecekoje je isključenoizDnevnog centra, imaju 27 godina, jer je to granica. Roditeljiidjecasutolikotužni, jer to je njimabilosve. Zastarijudjecu ne postojiustanovaitu bi trebaloporaditina tome, jertakvadjecadaljenemajugdje. “ • Roditelji djece sa smetnjama u razvoju su zabrinuti za svoju djecu u budućnosti, kada završe školovanje, jer ne postoje ustanove za mlade preko 27 godina. “Tu bi trebalo nešto da se uradi, jerinašadjecaćebrzoporasti.” • Roditelji su navodili i da u Baru, Danilovgradu, Mojkovcu, Kolašinu ne postoje Dnevni centri, što utiče na veću izolovanost i nevidljivost ove djece u tim mjestima. Nalazi fokus grupa i dubinskih intervjua

48. ZAKLJUČAK: Stav prema Dnevnim centrima za djecu sa smetnjama u razvoju • Podrška osnivanju Dnevnih centara za djecu sa smetnjama u razvoju je visoka kako među članovima volonterskih klubova tako i među ostalim učenicima. • Skoro svi volonteri (93%) znaju šta su to Dnevni centri za djecu sa smetnjama u razvoju. Znanje o Dnevnim centrima je niže među đacima iz istih odeljenja u koje idu i članovi volonterskih klubova, li je dalje visoko (72% učenika iz ustog odeljenja zna za Dnevne centre) dok je još niže među djecom iz drugih škola (63% učenika iz drugih škola zna za Dnevne centre) . Ovaj nalaz govori da je verovatno došlo do transfera iskustva članova volonterskih klubova njihovim drugovima iz odeljenja. • 3/4 članova volonterskih klubova učestvovalo je u posjetama Dnevnim centrima. Procenat učenika koji su posjetili Dnevne centre a koji nisu članovi parlamenta je daleko manji (38% učenika iz istog odeljenja, odnosno 18% učenika iz drugih škola bez sličnih aktivnosti). • Djeca koja idu u druge škole, ali i đaci iz istih odjeljenja u koja idu i članovi volonterskog kluba daleko manje znaju da li u njihom gradu postoji Dnevni centar za djecu sa smetnjama u razvoju (da li Dnevni centar postoji ili ne, ne zna 1% članova volonterskog kluba, 25% đaka iz istog odeljenja i 19% đaka iz drugih škola). • Djeca koja su rekla da u njihovom gradu ne postoji ili da ne znaju da postoji Dnevni centar pitana su da li je takav centar potreban u u njihovom gradu. U sve tri grupe skoro sva djeca smatraju da je njihovom gradu potreban ovaj centar. • Ičlanovi volonterskog kluba i oni koji to nisu bi se uključili u aktivnosti posjeta djeci sa smetnjama u razvoju i rado bi se družili sa ovom djecom – čak 93% članova su zainteresovani da se jednom nedjeljno kao volonteri druže sa djecom sa smetnjama u razvoju(procenat je nešto manji među učenicima iz drugih škola - 80%).

49. Aktivnosti volonterskog kluba koje se odnose na djecu sa smetnjama u razvoju

50. Upoznatost sa aktivnostima volonterskih klubova Kakav ti je opšti utisak o ovim aktivnostima? Sada bih želeo da pričamo o aktivnostima volonterskih klubova koje imaju za cilj da promovišu jednaka prava djece sa smetnjama u razvoju.Da li si čuo/la za volonterske klubove? Velika većina djece koja ide u drugu školu nije čula za pomenute volonterske klubove, dok su oni najčešće poznati đacima iz istog odjeljenja. Članovi volonterskog kluba imaju najpozitivnije utiske o njegovim aktivnostima. Baza: Svi ispitanici Kakav Vam je opšti utisak o ovim događajima? Ocijenite na skali od 1 do 5, gde 1 znači da ti je utisak veoma loš, a 5 da tije utisak veoma dobar.