Kvaliteta bračnih odnosa i zadovoljstvo brakom

1. Kvaliteta bračnih odnosa i zadovoljstvo brakom

2. Bračna kvaliteta • nije jednoznačno definiran konstrukt, a njegovom različitom određenju doprinosi i niz različitih mjernih instrumenata koji se koriste u istraživanjima bračne kvalitete, a kojima se ustvari mjere različiti konstrukti

3. 1. Bračna kvaliteta kao zadovoljstvo brakom • jedan od najstarijih pristupa koji je preživio mnoge kritike te je u posljednje vrijeme ponovno doživio uspon i sve je češće zastupljen u istraživanjima bračnih procesa • zadovoljstvo koje bračni partneri doživljavaju u svom bračnom odnosu, tj. na subjektivnu evaluaciju braka i bračnog odnosa od strane bračnih partnera (Fincham i Bradbury, 1987).

4. 2. Bračna kvaliteta kao međusobna prilagodba bračnih partnera • jedna od najraširenijih mjera za ispitivanje bračne kvalitete - Dyadic Adjustment Scale (Spanier, 1976) • zadovoljstvo, kohezija, konzenzus i afektivnost u braku

5. 3. Bračna sreća • U novije se vrijeme pod utjecajem pozitivne psihologije, sve češće susreće i termin bračne sreće • Bračna sreća i zadovoljstvo brakom su povezani, ali nisu istoznačni pojmovi budući da se bračna sreća više odnosi na afektivnu komponentu, a zadovoljstvo brakom na evaluaciju braka na kognitivnoj razini.

6. Sastavnice bračne kvalitete • intimnost, strast i predanost (Kurdek, 1999), • visoka bračna kvaliteta rezultira pozitivnim i visokim doživljajem bračnog zadovoljstva • bračni odnos prožet je trima dimenzijama, romantičnom s naglaskom na seksualnosti, zatim prijateljskom, s naglaskom na zajedničkim interesima i međusobnom podržavanju, te partnerskom, u smislu zajedničkog rada i suradnje u određenim područjima, prvenstveno roditeljstvu

7. TEORIJE BRAČNE KVALITETE

9. teorija socijalne razmjene • Levinger; temelji se na teoriji Thibauta i Kelleya iz 1959. godine • bračna je kvaliteta određena privlačnošću među partnerima, preprekama prekidu partnerskih odnosa te alternativnim privlačenjima • osnovni koncepti teorije socijalne razmjene su dobici i gubici, pri čemu se dobici odnose na ljubav, prijateljstvo i seksualno zadovoljstvo, a gubici na različita odricanja, negativne afekte uslijed partnerskih konflikata te vrijeme i ulaganja u održavanje kvalitete odnosa • bračna kvaliteta koja je inicijalno visoka, s godinama dosiže svoj plato te najčešće opada u kasnijim godinama. • bračna stabilnost ne mora nužno biti u korelaciji s kvalitetom braka • kombinacijom tih dviju karakteristika moguće je razlikovati četiri kategorije braka, a to su visoka kvaliteta i stabilnost braka, visoka bračna kvaliteta i nestabilan brak, niska bračna kvaliteta i stabilan brak te niska kvaliteta i nestabilan brak.

10. Bihevioristička teorija • usmjerena je isključivo na interakciju bračnih partnera, a prema njezinim postavkama bračna kvaliteta u percepciji partnera je to veća što su češći ugodni oblici ponašanja drugog partnera. • bračna kvaliteta je prema ovoj teoriji posljedica međusobnih nagrađivanja i kažnjavanja bračnih partnera tijekom dužeg vremenskog razdoblja. • model nagrada i kazni proširen je atribucijama koje partneri pridaju međusobnim ponašanjima. Ukoliko je kvaliteta braka visoka, utoliko će pozitivni oblici ponašanja partnera biti atribuirani internalnim i stabilnim uzrocima, odnosno, ukoliko je kvaliteta braka niska, pozitivni oblici ponašanja pripisat će se eksternalnim i promjenjivim činiteljima.

11. Teorija afektivne vezanosti • Hazan i Shaver (1987)su primijenili klasifikaciju Ainsworthove na odnose bračnih partnera. Prema ovoj teoriji, koja nudi originalan pristup objašnjenju partnerskih odnosa, kvaliteta braka je veća kod ljudi koji su ostvarivali sigurnu privrženost s vlastitim roditeljima u djetinjstvu. Ipak, glavna zamjerka ove teorije je da potpuno zanemaruje ostale čimbenike koji utječu na kvalitetu braka, već je usmjerena isključivo na utjecaj ranog iskustva iz djetinjstva. Zadovoljstvo partnerskom vezom/brakom prema ovoj teoriji ovisi o zadovoljenju osnovnih potreba za brigom, udobnošću, odnosno o uvjerenju pojedinca da mu partner ispunjava te potrebe.

12. Teorija bračne krize (Hill, 1949) • uglavnom se odnosi na funkcioniranje obitelji, moguće je predvidjeti uspjeh braka • Stresne situacije uvijek prethode bračnoj krizi koju neki partneri uspješnije, a neki manje uspješno rješavaju upravo zbog različitih značajki bračnih partnera, odnosno različitih potencijala za suočavanje sa stresom.

13. Trajna ranjivost –stres - prilagodba • (Karney i Bradbury, 1995) pretpostavlja da na bračnu kvalitetu utječu predbračne varijable (trajna ranjivost), ali i različiti stresni događaji (u braku i izvan njega) u interakciji s adaptivnim procesima. Partneri/supružnici koji imaju neadekvatne mehanizme prilagodbe, s izraženom ranjivošću, koji se suoče s mnogo stresnih događaja, bit će nezadovoljni brakom, brak će im biti manje stabilan te imaju veću vjerojatnost razvoda.

14. Najzastupljeniji pristup u objašnjavanju kvalitete ljubavnog i bračnog odnosa je onaj usmjeren na perspektivu jednog partnera i na njegove individualne osobine i interpersonalne vještine • osobine ličnosti, osim što određuju procjenu kvalitete aktualne partnerske veze, važne su i za procjenu kvalitete i zadovoljstva budućim partnerskim vezama (Donnellan, Larsen-Rife i Conger, 2005). U okviru individualnog pristupa, pored osobina ličnosti, istraživanja su se usmjeravala i na karakteristike obitelji porijekla. Pokazalo se da je stupanj nesklada u braku roditelja prediktivan za procjene nesklada bračnih odnosa djece u vlastitom braku (Amato i Booth, 2001).

15. Iako je kvaliteta braka roditelja prediktivna za onu vlastitu, mnogo je čimbenika koji utječu na bračnu kvalitetu i stabilnost. • Oni se mogu grupirati u nekoliko kategorija, a to su: osobine bračnih partnera (osobine ličnosti, bračni lokus kontrole, zdravstveno stanje i sl), karakteristike braka (trajanje braka, bračne etape, veličina obitelji i sl.), bračni procesi (ljubav, seksualno zadovoljstvo, komuniciranje, raspodjela kućanskih poslova i sl.) te bračno okružje (šira obitelj, djeca u braku, ekonomski stres i sl.). Neki autori su utvrdili značajnu povezanost između sličnosti u stupnju obrazovanja bračnih partnera i kvalitete/stabilnosti braka. Pokazalo se da se partneri međusobno sličnog stupnja obrazovanja rjeđe razvode (Vaijayanthimala, Bharati Kumari i Panda, 2004), te da su zadovoljniji brakom (Mefi-Shenn, 1992). Čini se i da religijska homogenost pozitivno djeluje na zadovoljstvo i stabilnost bračnih odnosa (Chinitz i Brown, 2002; Lamanna i Riedmann, 2009).

16. Tipovi brakova (Olson i Fowers, 1993) • Vitalni tip - parovi s relativno najvećim indeksom slaganja u većini područja, najzadovoljniji su i imaju najmanju vjerojatnost za razvod braka. • Harmonični tip - partneri s visokim stupnjem slaganja u većini područja, osim upravljanju novcem i roditeljstvu. Iako su prilično zadovoljni, roditeljstvo im predstavlja značajan izvor stresa. • Tradicionalni tip - nešto niže slaganje u domenama međusobnih partnerskih odnosa, a veće slaganje u tradicionalnim područjima bračnog funkcioniranja kao što je, na primjer, roditeljstvo. Ovakvi brakovi imaju malu vjerojatnost razvoda, ali su najnesretniji. • Konfliktni tip - nezadovoljstvo brakom i nisko slaganje u većini domena, te veća vjerojatnost razvoda. • Devitalizirani tip ima najveći rizik od razvoda budući da ne postoji slaganje partnera u niti jednom području.

17. Spolne razlike u zadovoljstvu brakom • Istraživanja su pokazala da su obično žene manje zadovoljne brakom, bez obzira o kakvom tipu braka je riječ, pa čak i u vitalnim ili harmoničnim brakovima, u nekim periodima, dio žena razmišlja o razvodu braka (Lavee i Olson, 1993).