1 / 203

EKONOMIKA POLJOPRIVREDE

EKONOMIKA POLJOPRIVREDE. Prof.dr.sc. Zdravko Tolušić. IZVOĐENJE MODULA IZ AGRARNE EKONOMIJE. Svrha i cilj je upoznati studente s djelovanjem ekonomskih zakona na ponašanje gospodarskih pojava kroz društvenu reprodukciju i ulogu agrara u ukupnom gospodarskom razvoju. Tematske cjeline modula

threadgill
Download Presentation

EKONOMIKA POLJOPRIVREDE

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. EKONOMIKA POLJOPRIVREDE Prof.dr.sc. Zdravko Tolušić

  2. IZVOĐENJE MODULA IZ AGRARNE EKONOMIJE • Svrha i cilj je upoznati studente s djelovanjem ekonomskih zakona na ponašanje gospodarskih pojava kroz društvenu reprodukciju i ulogu agrara u ukupnom gospodarskom razvoju. • Tematske cjeline modula • Poljoprivreda i gospodarski razvoj, • Poljoprivredna politika i integracijski procesi u CAP, • Izrada seminarskog rada,

  3. LITERATURA • Petrač, B. (2003): Agrarna ekonomika, Ekonomski fakultet u Osijeku, • Baban, Lj. (1999): Ogledi iz agrarne ekonomije, Ekonomski fakultet u Osijeku, • Defilippis, J. (2002.): Ekonomika poljoprivrede,Sveučilište u Splitu, Split, • Žaja, M. (1991): Ekonomika proizvodnje, Školska knjiga, Zagreb, • Babić, M. (1998): Makroekonomija, Mate d.o.o. Zagreb, • Gail L. Cramer, Clarence W. Jensen (1982): Agricultural Economics & Agribusiness, Second edition, New York,

  4. TEORETSKI PRISTUP AGRARNOJ EKONOMICI • Poljoprivreda je gospodarska djelatnost koja se sastoji u uzgoju korisnih biljaka i životinja, te preradi, prijevozu i prometu vlastitom aktivnošću proizvedenih biljnih i životinjskih proizvoda. • Razvoj poljoprivrede može se promatrati kroz tri etape: • I etapa – predindustrijska proizvodnja, • II etapa – gospodarstvo u tijeku industrijalizacije, • III etapa – gospodarstvo punog zamaha industrije, odnosnoindustrijska etapa.

  5. Glavna razdoblja u razvoju društva

  6. Etimološko značenje riječi ekonomika potječe još od starih Grka (Ksenofon, Aristotel), klasične političke ekonomije, neoklasika i suvremene ekonomske misli. • ŠTO JE EKONOMIJA? • EKONOMIJA je znanost koja proučava kako društva koriste oskudne resurse da bi proizvela potrebne proizvode i usluge i raspodijelila ih među pojedincima.

  7. Ekonomija se bavi pitanjima ulaganja ograničenih sredstava kako bi se zadovoljile neograničene potrebe. • Pojam ekonomike: • Mikroekonmiku • Mezoekonomiku • Makroekonomiku

  8. MAKROEKONOMIJA proučava funkcioniranje gospodarstva kao cjeline (narodno i svjetsko), • MEZOEKONOMIKA (grane i grupacije), • MIKROEKONOMIJA proučava ponašanje pojedinih komponenata gospodarstva (potrošači, poduzeća i kućanstva, odnosno gospodarski subjekti),

  9. Osnovni problemi svakog gospodarstva su: ŠTO, KAKO i ZA KOGA proizvoditi. • ŠTO, koja dobra proizvoditi i koliko • KAKO proizvoditi, kojim tehnikama kombinirati inpute da bi se proizveli outputi • ZA KOGA proizvoditi.

  10. Sva tri pitanja svode se na kombiniranje između INPUTA I OUTPUTA gospodarstva. • INPUTI ili činitelji proizvodnje se koriste u procesu proizvodnje: zemlja ili prirodni resursi, ljudski rad, kapital ili kapitalni resursi.

  11. u suvremenim uvjetima, ekonomija znači istraživanje i primjenu ekonomskih zakonitosti u gospodarstvu. • Dva su centralna zadatka ekonomija: • da se zadovolje potrebe društva ; međutim , taj se cilj teško ostvaruje, jer potrebe brže rastu, nego materijalna sredstva koja ih zadovoljavaju. ∆ = potrebe – materijalna sredstva jaz ili diskrepancija potrebe materijalna sredstva

  12. Vrijednosti proizvodnje (output) treba biti veća od vrijednosti ulaganjau proizvodnju (input). Wo > Wi dobit Wo = Wi nema ni dobiti, ni gubitka Wo < Wi gubitak

  13. Agrarna ekonomika je primijenjena znanost koja izučava opće ekonomske zakonitosti ekonomske politike i ekonomike proizvodnje u poljoprivredi iz čega proizlazi kako je: • Agrarna ekonomika je znanstvena disciplina koja izučava osnovne zakone alokacije ograničenih resursa na neograničeni broj međusobno konkurentskih alternativa u proizvodnji, preradi, distribuciji i potrošnji hrane.

  14. Učinkovitost alokacije resursa (što, kako, koliko, gdje i za koga proizvoditi) definirano je, u najširem smislu, institucionalnim i političkim sustavom zemlje • Hrana je socio-ekonomska, ali i političko-sigurnosna kategorija • Sustav donošenja odluka u suvremenom agraru obično je pozicioniran između dva ekstrema: a) Tržišnog sustava (sustava cijena) b) Komandnog sustava (državnom regulativom) • Analiza teorije regulative vezana za način donošenja odluka u agraru je osnovni sadržaj agrarne ekonomike, odnosno izučavanje načina djelovanja države koja modificira tržišne zakonitosti u onoj mjeri u kojoj je to neophodno i dozvoljeno.

  15. DRUŠTVENA REPRODUKCIJA • POJAM DRUŠTVENE REPRODUKCIJE Etimološki gledano; Reprodukcija = re + produkcija Ponovo proizvodnja • Reprodukcija označava ponovnu proizvodnju, a to znači kako je reprodukcija dinamički pojam, odnosno promatra se u kretanju kroz izvjesno vrijeme. Pod društvenom reprodukcijom podrazumijeva se ukupna društvena proizvodnja u određenom vremenskom razdoblju (jednom mjesecu, polugodištu, godini dana, petogodištu itd.)

  16. Faze društvene reprodukcije • proizvodnja • rasprodaja • razmjena • potrošnja 2. faza 3. faza 1. faza 4. faza Proizvodnja Raspodjela Razmjena Potrošnja (potražnja) (ponuda) • osobna, • investicijska, • reprodukcijska D S R N • primarna • sekundarna • tercijarna • kvartalna

  17. Solucije: 1. S = D ponuda = potražnji ( nije stvarnost ) ravnotežno tržišno stanje 2. S > D na tržištu više robe nego novca (cijene padaju) 3. S < D više se traži nego što je ponuda (cijene rastu) neravnotežna tržišna stanja

  18. Iz navedene slike mogu se izvući bitni zaključci : • Proizvodnja utječe na raspodjelu, raspodjela na razmjenu, a razmjena na potrošnju i obrnuto.Dakle, riječ je o tzv. reverzibilnom procesu. To znači, što je veća proizvodnja, moguća je i veća raspodjela, a jedno i drugo utječu na veću razmjenu, pa razmjena utječe na veću potrošnju. Međutim, veća potrošnja omogućava veću razmjenu, a veća razmjena preduvjetje veće raspodjele i veće proizvodnje i obrnuto.Bitna je spoznaja da između faza društvene reprodukcije postoji međuovisnost. • Proizvodnja je uži pojam od pojma reprodukcije.Teorijski je sporno da li je najvažnija proizvodnja ili potrošnja. Marksisti smatraju kako je proizvodnjanajvažnija faza društvene reprodukcije, a zapadni ekonomisti da je potrošnja najvažnija.Međutim, nije ispravno ni jedno ni drugo gledište: niti jedna faza nemože biti zasebnai one su podjednake u tržišnom gospodarstvu.

  19. Sudionici u proizvodnji putem raspodjele dobivaju kupovne fondove(namjenjene razmjeniili štednji).Četiri su oblika raspodjele: • 1.     primarna raspodjela • 2.     sekundarna raspodjela • 3.     tercijalna raspodjela • 4.     kvartarna raspodjela PRIMARNA RASPODJELA Pod primarnom (prvom) raspodjelom podrazumjeva seraspodjela između sudionika procesaproizvodnje na tržištu. Proizvođač koji je proizveo veće količine i ostvarijo veće cijene,sudjeluje u raspodjeli bruto domaćeg proizvoda, racijonalnog dohotka u većem iznosui obrnuto.

  20. SEKUNDARNA RASPODJELA • Pod sekundarnomraspodjelompodrazumjeva se raspodjelabrutodomaćegproizvoda, domaćegproizvoda, nacijonalnogdohotkaizmeđusudionika u procesuproizvodnje i onihsegmenatadruštvakojisumanjeilivišedoprinjeliporastuproizvodnje. • U tojraspodjelisudjelujedržava, zdravstvo, školstvo,znanost, umjetnost, kultura, športisvikorisnicisocijalneskrbi. • Državaputemraznihinstrumenata (carine, prelevmani, superprelevmani,takse, porezi-poreznaimovinu, poreznadobit, poreznapromet (PDV), doprinosi) ostvarujeprinudomjavneprihode, da bi (financiranjeorganadržave, financiranjezdravstvaitd.) U pravilujavnirashodi bi trebalibitijednakijavnimprihodima(to je poznatibudžetski – proračunskiprincipravnoteže). • Međutim, proračumožebitisuficitaran(javniprihodisuveći od javnihrashoda), odnosno deficitaran (javnirashodisuveći od javnihprihoda). • Ako se deficit pokrivaizrealnihizvora(akumulacija) ondadržavniproračun ne prouzrokujeinflaciju, aliako se deficit pokrivaiznerealnihizvora (tiskanjemviškanovca), ondadruštveniproračunpovećavainflaciju, te ih ekonomskateorija je ne preporučuje.  • Priprocjenivisinesekundarneraspodjeletrebabitiizuzetnoodgovoran, jer se događa da proizvođačidobroprođu u primarnojraspodjeli, a u sekundarnojloše(prekomjernooporezivanje). Prekomjernooporezivanje je retardirajućičimbenikkaomotivzaproizvđače.

  21. TERCIJARNA RASPODJELA • Pod tercijarnom raspodjelom podrazumjeva se raspodjela neto dobiti poduzeća (dobit poduzeća nakon izdvajanja poreza i drugih izdvajanja) na slijedeće dijelove : • 1)     plaće zaposlenika, • 2)     dividende dioničara (naknada vlasnicima dionica), • 3)     akumulacija poduzeća. • Pri raspodjeli neto dobiti poduzeća treba postojati izvjesna ekonomska zakonitost. Naime,ako bi vlasnici poduzeća izdvajali manje za plaće nego što bi one objektivno trebale biti, to bi na zaposlene djelovalo destimulativno, ili ako bi se isplaćivale manje dividende, onda bi vrijednost dionica na tržištu vrijednosnih papira opale itd. • Akumulacija je namjenjena za financiranje novih investicija, povećanje obrtnog kapitala (sirovine, ambalaža). Međutim, korisno je dio akumulacije izdvojiti za rezervni fond poduzeća. On služi za financiranje gubitaka, ako bi se ostvarile neke godine višom silom (vis major: poplava, požar, suša, rat ) ili lošim gospodarenjem.

  22. KVARTALNA RASPODJELA • Pod kvartarnomraspodjelompodrazumjevamoraspodjelufondaplaćazazaposlenike u poduzeću. U osnovipostoje tri sustavavrednovanjarada : 1) VREMENSKI -plaća = vrijemerada x cijenarada Gdje god je moguće, tajsustavtrebaizbjegavatijer se ne vrednujeučinakzaposlenog. 2) FUNKCIJONALNI – ovajsustav se temeljinanormi i prebačajunorme, a sankcijesuzaneizvršenjenorme plaća = količina (kvalitet) prizvoda x cijenarada Ovajsustav se temeljinavrednovanjuučinka, alidiferencirazaposlenenauspješne,vrlouspješne i neuspješne. To stvaraizvrsnufrustraciju (entropiju).Istraživanjasupokazalakakoovajsustavdovodii do prebrzogstarenja. 3) KOMBINIRANI SUSTAV - iz nedostatkavremenskog i funkcijonalnogsustavaproistekao je i kombiniranisustav,pa se kombiniravremenski s premijskim i funkcionalni s premijskim, a u suvremenomsvijetukoristi se sustavparticipacije: štaznači da radniciosimplaće, sudjeluju i u razdiobidijeladobitipoduzeća.Na tajnačinvlasnikkapitalaihstimuliranasmanjivanjetroškovai povećavanjeprihoda, kako bi dobitpoduzećabilaštoveća.Osimovihsustava, koristi se jošjedansustavpoznat pod nazivomkotedž. Vlasnikkapitalanajboljimdjelatnicima, a posebnomenadžerima, dodjeljujekuću, stanilidrugunekretninubesplatnoiliuzniskucijenu, da bi takvedjelatnikeučinioprivrženimpoduzeću.

  23. RAZMJENA • Jedna od bitnihfazadruštvenereprodukcije je razmjena, koja podrazumijeva razmjenjivanjerobe zarobuilirobe zanovacizmeđuproizvođača(ponuđača) i kupca (potrošača) u ciljuostvarivanjadobiti, odnosnozadovoljavanjapotrebapotrošača(korisnosti). OBLICI RAZMJENE • Naturalna razmjena R1 R2 robajedneupotrebnerobadrugeupotrebne vrijednostiili korisnostivrijednostiilikorisnosti (npr. pšenica) (npr. krumpir)

  24. Faza kupnje Faza prodaje 2. Robno-novčana razmjena R1 – N R2 – N N – R1 Rn – N N – R2 R1 – N – R2 3. Ekvivalentna (paritetna) razmjena W R1 – W R2 4. Neekvivalentna (disparitetna) razmjena • solucija W R1> W R2- kupac je u povoljnijem položaju, a disparitet (škare cijena u korist kupca). • solucija W R1< W R2- prodavalac robe je u povoljnijem položaju (cijena u korist prodavača) Faza kupoprodaje Vrijednost robe prodavaoca = korisnost robe za kupca

  25. W R2 Prodavalac Kupac • W R1 • Škare cijena su otvorene na štetu prodavača, a u korist kupca (kupac daje manju vrijednost,a dobija veću). 5. Neposredna razmjena – izgleda ovako: Uvjet da se navedena razmjena ostvari : • 1.relativno velika proizvodnja, • 2.specijalizirano osoblje za promet robom, • 3.dovoljna akumulacija za financiranje prometa, te preskupo posredništvo R Kupac (potrošač) Proizvođač (ponuđač) N

  26. 6. Posredna razmjena

  27. Osnovni pristup u izučavanju problematike agrara: • bazira na jedinstvenom spoju makro i mikro tema - nema uspješne poljoprivrede bez uspješnih poljoprivrednih proizvođača, i obrnuto, nema uspješnih poljoprivrednih proizvođača bez pravilno osmišljene agrarne politike. Funkcioniranje i razvoj poljoprivrede Agrarna politika Ekonomika konkretne proizvodnje

  28. PODJELA POLJOPRIVREDE

  29. Specifičnosti poljoprivrede Mikro aspekt: specifičnosti identificiranja na razini poljoprivrednog gospodarstva Makro aspekt: specifičnosti koje izdvajaju poljoprivredu u odnosu na druge gospodarske djelatnosti

  30. Specifičnosti identificiranja na razini poljoprivrednog gospodarstva Tri su osnovne grupe specifičnosti na mikro razini: • Specifičnosti poljoprivrednog gospodarstva koje ga razlikuju od ostalih poslovnih subjekata; • Specifičnosti proizvodnog procesa u poljoprivredi; • Specifičnosti zemljišta kao osnovnog uvjeta za poljoprivrednu proizvodnju i kao sredstva koje je od općeg interesa.

  31. Specifičnosti poljoprivrednog gospodarstva • Osnovna pitanja upravljanja organizacijsko-proizvodnim jedinicama u poljoprivredi su: što proizvoditi (odnos output-output) koliko proizvoditi (odnos input-output) kako proizvoditi (odnos input-input)

  32. Što proizvoditi? Proizvod y • Što poljoprivredno gospodarstvo nudi tržištu – što čini njegov proizvodni program? • Pitanje specijalizacije u poljoprivredi je relativno • Odnosi između proizvoda mogu biti konkurentni, suplementarni ili komplementarni. y1 y2 Proizvod x x1 x2

  33. Koliko proizvoditi? x UT UP Maksimalno moguć opseg proizvodnje dostiže se u tački gde je granični proizvod jednak nuli VT • U pronalaženju odgovora na ovo pitanje obično se koristi analiza proizvodne funkcije, troškova i tačke rentabilnosti. • U poljoprivredi se u ovom domenu kao posebno javlja pitanje intenzifikacije proizvodnje. Troškovi=Prihodima FT Q Tačka pokrića

  34. Kako proizvoditi? zemljište izokvanta • Poljoprivrednici upravljaju zemljištem kao osnovnim resursom i objektivnim uvjetom proizvodnje • O pitanjima koji se tiču upotrebe raspoloživog zemljišta poljoprivrednik, po pravilu, ne odlučuje sam x1 pravac jednakih troškova Varijab.input – rad, mineralno gnojivo ... x2

  35. Najvažnije specifičnosti poljoprivredne proizvodnje: • Spada u ekstraktivne djelatnosti, • Sezonskoga je karaktera, • Ima “vezanu lokaciju”, • Izrazito je diverzificirana proizvodnja, • Rizična je proizvodnja (suše, poplave), • Koeficijent obrtaja je nizak, • Poljoprivredni proizvodi zadovoljavaju osnovne prehrambene potrebe, te su i socijalno osjetljivi.

  36. Specifičnosti zemljišta kao objektivnog uvjeta poljoprivredne proizvodnje • Zemljište je opći predmet rada, sredstvo za rad i objektivni uvjet izvršenja rada u poljoprivredi. • Prirodne karakteristike zemljišta ostvaruju bitan utjecaj na ekonomiju poljoprivrednog gospodarstva: • Nepokretnost (uređenje ekonomskog gospodarstva) • Neumnoživost (stupanj intenzivnosti proizvodnje) • Neistrošivost (način upravljanja zemljištem) • Različita plodnost (visina prinosa i ulaganja po jedinici površine)

  37. Specifičnosti zemljišta kao objektivnog uvjeta poljoprivredne proizvodnje • Društveni uvjeti korištenja zemljišta • Zemljište nije proizvod ljudskog rada, te nema vrijednost, niti tu vrijednost može prenijeti kao sredstvo za rad (ne amortizira se), ali ono posjeduje tržnu vrijednost budući da je predmet tržišta. • Različito vlasništvo nad zemljištem (kolektivno–javno–privatno–zadružno-državno–društveno) • Specifičnosti tržišta zemljištem i sustav nasljeđivanja (što smije, a što ne smije biti predmet tržišta – Zakon o poljoprivrednom zemljištu, tko može biti kupac zemljišta– ograničenje prava kupovine zemljišta u nacionalnom zakonodavstvu, da li u raspodjeli zemljišta ostavljenog u nasljeđe učestvuju sva djeca ili onaj tko ostaje na zemlji ...?)

  38. Osnovne postavke građanskih teoretičara svode se na sljedeće točke: • Selo je homogena socijalna sredina, a seljaštvo jedinstven društveni sloj koji ne poznaje diferencijaciju, koji je “iskonski”, “mistično” ili “sudbinski” vezan za zemlju; • Poljoprivreda je do te mjere specifična gospodarska djelatnost kako za nju ne važe isti ekonomski zakoni koji djeluju u ostalim gospodarskim granama (npr. Zakon koncentracije i centralizacije kapitala); • U poljoprivredi važe specifične, samo njoj svojstvene zakonitosti, kao što su zakon o dekoncentraciji i zakon o opadajućoj plodnosti tla; • Sitno seljačko gospodarstvo je otpornije, stabilnije od krupnog, što se naročito očituje u kriznim razdobljima; • Poljoprivreda nije pristupačna znanosti i tehnici kao što je to slučaj sa industrijom i drugim gospodarskim djelatnostima, ona je najviše izložena djelovanju vanjskih činitelja (klimi, reljefu).

  39. Selo je homogena socijalna sredina, a seljaštvo jedinstven društveni sloj koji ne poznaje diferencijaciju, koji je “iskonski”, “mistično” ili “sudbinski” vezan za zemlju Slika 1: Bimodalni tip restrukturiranja suvremenog agrara Krupno gospodarstvo Srednje gospodarstvo Mala gospodarstva Broj gospodarstva Udijel u BDP

  40. U poljoprivredi važe specifične, samo njoj svojstvene zakonitosti, kao što su zakon o dekoncentraciji i zakon o opadajućoj plodnosti tla • Zakon o dekoncentraciji vodi afirmaciji sitnog poljoprivrednog posjeda i sitne robne ili čak naturalne proizvodnje, odnosno daljnje usitnjavanje već sitnog poljoprivrednog posjeda, čime se ubrzava djelovanje zakona koncentracije i centralizacije kapitala; • Djelovanje zakona opadajuće plodnosti tla je apsolutno, ali relativno promatrano rast poljoprivredne proizvodnje koji može biti ostvaren primjenom ekstenzivnog ili intenzivnog modela

  41. Malo poljoprivredno gospodarstvo je otpornije i stabilnije od krupnog, što se naročito očituje u kriznim razdobljima • Malo poljoprivredno gospodarstvo je ono na kome vlasnik ili zakupac može obrađivati zemljište koristeći vlastita sredstva za rad i aktivnost članova vlastite obitelji. • Suvremeni način poljoprivredne proizvodnje treba da riješiti konfliktne odnose: potrošač želi da kupi jeftinu hranu, poljoprivrednik želi da ostvari veći profit, • Rešenje se nalazi u korištenju suvremene tehnike i tehnologije, za što je malo poljoprivredno gospodarstvo nesposobno (znanje, financiranje...), te stoga nije vitalnije od krupnog gospodarstva, ali malo poljoprivredno gospodarstvo je motiviranije vlastitim opstankom i kroz model tzv. neformalne ekonomije ostaje akter na privrednoj sceni. • U kriznim razdobljima, budući da nije vezano za tržište i promjene koje se na njemu dešavaju, malo poljoprivredno gospodarstvo je fleksibilnije od krupnog.

  42. Da li je poljoprivreda pristupačna znanosti i tehnici? • Zelena revolucija kao pokušaj rešenja problema na relaciji “hrana-siromaštvo-populacija” bazira se na primjeni znanstveno-tehnoloških dostignuća u poljoprivredi, te stoga ova djelatnost nije ni manje ni više dostupna znanosti i tehnologiji od ostalih gospodarskih djelatnosti.

  43. ZNAČENJE I FUNKCIJE POLJOPRIVREDE

  44. Poljoprivreda kao tržište za razvoj industrije Tri najznačajnije industrijske grane vezane za razvoj poljoprivrede su: • Strojarska industrija ind. polj. strojeva, ind. traktora. • Kemijska industrija ind. mineralni gnojiva, ind. kemijskih sredstava, ind. nafte i naftnih derivata.

  45. Proizvodnja sirovina za industriju Uvjetovanost međusobne korelacijske ovisnosti između poljoprivredne i prehrambene industrije: • Porastom opsega primarne polj. proiz. • Proširenjem proizvodnog programa primarne polj. proiz. • Poboljšanje kvalitete primarnih polj. proiz.

  46. Godina Udjel poljoprivrednih proizvoda u ukupnom izvozu Udjel poljoprivrednih proizvoda u ukupnom uvozu 1971. 18,3 9,1 1981. 11,4 9,5 1991. 9,0 11,6 1998. 11,9 10,4 Izvoz poljoprivrednih proizvoda u ukupnom izvozu se smanjuje od oko 25% u šezdesetim na 10% u devedesetim godinama. Istodobno, uvoz poljoprivrednih proizvoda karakterizira velike godišnje oscilacije od 9 do 11% vrijednosti ukupnog uvoza.

  47. Godine Ind. Poljop. Ukupno Udjel poljoprivrede Indeks poljoprivreda 1990. 73.330 24.357 250.161 9,7 100 2001. 24.425 11.212 142.470 7,9 46,03 Stope rasta -10,41 -7,46 -5,47 - - Sudjelovanje u stvaranju BDP

  48. Popis stanovništva Aktivno stanovništvo Indeks Aktivno polj. stanovništvo Indeks % aktivnog polj. u ukupno Indeks 1961. 1.954.269 100 980.590 100 50,18 100 1971. 1.819.733 93,12 718.043 73,23 39,46 78,64 1981. 1.985.201 102 414.742 42,30 20,89 41,63 1991. 2.039.833 104 264.895 27,00 12,98 25,87 Pružanje zaposlenja dijelu radno sposobnog stanovništva

  49. Funkcije poljoprivrede možemo promatrati i preko inputa i outputa odnosa

More Related