1 / 41

Pregled glavnih odredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošač

Pregled glavnih odredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača . Informacije za potrošače

stedman
Download Presentation

Pregled glavnih odredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošač

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Informacije za potrošače Unutrašnje tržište EU – namera je da se stvori takva situacija da potrošači mogu slobodno da kupuju robu u inostranstvu i da svuda imaju sličnu zaštitu Kupovine potrošača – podrazumevaju brojne različite vrste pravnih ugovora– ‘ponuda’ i‘prihvatanje’ – pitanja vezana za plaćanje – oglašavanje/marketing – informacije dostupne potrošačima – garancije – mogućnost zamene robe po ispunjenju ugovora

  2. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Informacije za potrošače Regulativa EU koja se odnosi na zaštitu interesa potrošača uređuje dva glavna aspekta ugovora. • Transparentnost tržišta – uvedeni su zakoni kojima se zahteva da značajan broj obaveznih informacija i period u toku kojeg mogu odustati budu na raspolaganju potrošačima pre nego što kupe neki proizvod, sa ciljem da mogu da naprave ‘informisan izbor’ [Prodaja “od vrata do vrata” i prodaja na daljinu] • Suština ugovora – uvedeni su zakoni koji obuhvataju mnoge ‘uslove’ u ugovorima sa ciljem da budu povoljniji po potrošača [nepravedni uslovi ugovora i garancije potrošačima]

  3. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Direktiva o prodaji “od vrata do vrata” br. 85/577 Obuhvata ugovore zaključene van poslovnih prostorija – na kućnom pragu, u domu potrošača, na radnom mestu, tokom izleta koji trgovac organizuje za potrošače. Ne odnosi se na ugovore o kupoprodaji zemljišta, snabdevanje hranom ili pićem, ugovore o osiguranju, ugovore za izgradnju, kupoprodaju ili iznajmljivanje nepokretnosti i ugovore u vezi sa hartijama od vrednosti. PredmetHeiningerEvropskog suda pravde. Potrošačima se obezbeđuje period za ‘predomišljanje’ koji je najmanje 7 dana, čime im se omogućuje da otkažu ugovor

  4. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Član4 – trgovci moraju obezbediti potrošačima određene informacije u vezi sa prirodom ugovora, a naročito pismeno obaveštenje o njihovom pravu na otkaz ugovora, a član 5. predviđa sedmodnevni period u kome potrošači mogu da se ‘predomisle’ Član 7 – tačan način odricanja i složena pitanja postupanja sa robom i novcem u vezi sa refundiranjem i sličnim uređuju se zakonom na nivou države članice Član 8 – predstavlja meru ‘minimuma harmonizacije’. Predmet ESP-aBuet v. Ministere Publicu vezi sa zabranom prodaje ‘od vrata o vrata’ određenih obrazovnih materijala u Francuskoj.

  5. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Ugovorna prava potrošača Direktiva o prodaji robe široke potrošnje i pratećim garancijama br. 99/44 Osnovno stanovište ove direktive jeste da kupljena roba obavezno mora biti u saglasnosti sa kupoprodajnim ugovorom. Član3. predviđa da ukoliko roba nije u saglasnosti sa ugovorom, potrošač ima pravo da se roba uskladi besplatno, popravkom [u razumnom roku] ilida mu se obezbedi odgovarajuće sniženje cene ili da se ugovor u vezi sa tom robom poništi. O “besplatnoj” popravci odlučuje se primenom principa proporcionalnosti [npr. neopravdano visoki troškovi po prodavca]

  6. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Član 5 – prodavac je odgovoran kada nepostojanje saglasnosti postane očigledno u roku od 2 godine od isporuke date robe. Pravilima na nivou država članica ovaj rok ne može biti menjan. Ukoliko do nedostatka dođe u roku od 6 meseci, prodavac snosi teret obaveze da dokaže da taj nedostatak nije postojao u trenutku isporuke. Član 6 – uspostavlja poseban režim za garancije. Ovo se odnosi na situacije gde se daje obećanje da će se dati proizvod popraviti ukoliko se pokvari u izvesnom vremenskom periodu. Predviđeno je da je garancija pravno obavezujuća u okviru ponude ili pod uslovima predviđenim ugovorom. U garanciji mora biti navedeno da potrošač ima zakonska prava shodno važećem zakonu u državi članici. Član 8 – predstavlja meru ‘minimuma harmonizacije’.

  7. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Direktiva o nepravičnim uslovima ugovora br. 93/13 Odnosi se na ugovore između prodavca ili dobavljača i potrošača. Direktiva se ne odnosi na ugovore o radu, ugovore iz naslednog i porodičnog prava, ugovore o osnivanju privrednih društava. Ugovori o osiguranju i kupoprodajni ugovori za zemljište mogu potpasti pod udar ove direktive. Član 3 – ‘uslovi’ koje direktiva uređuje su oni uslovi koji nisu bili posebno ugovoreni između ugovornih strana [zakoni na nivou država članica mogu predvideti širi obuhvat ‘uslova’] – dakle, ugovorni uslovi na koje potrošač nije mogao da utiče. Ukoliko je potrošač ugovorio sa prodavcem uslove ugovora, stanovište je da je potrošač mogao da ugovori odgovarajuću zaštitu.

  8. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Ključni pristup ove direktive jeste da se neki ugovorni uslov smatra nepravičnim ukoliko ‘suprotno zahtevima dobre namere, izaziva značajnu nejednakost u pravima i obavezama ugovornih strana po osnovu ugovora, a na štetu potrošača’ Aneks – daje nepotpun spisak uslova [a-q] koji se mogu smatrati nepravičnim. Sudovi u državama članicama mogu da ga koriste kao pomoć pri tumačenju. Na primer, uslovi koji: (g) omogućavaju prodavcu ili dobavljaču da jednostrano i bez valjanog razloga izmene bilo koju karakteristiku proizvoda ili usluge koju pružaju (m) daju prodavcu ili dobavljaču prava da odrede da li su data roba ili usluge u saglasnosti sa ugovorom, ili mu daju isključivo pravo da tumače sve uslove ugovora

  9. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Član 4 – nepravičnost se procenjuje ‘uzimajući u obzir prirodu robe odnosno usluge koja je predmet ugovora i upućivanjem na sve okolnosti zaključenja ugovora u vreme zaključenja ugovora …’Cena se ne može smatrati razlogom za nepravičnost. Član 5 – kada se uslovi ugovora daju u pismenoj formi, oni moraju biti izraženi jasnim i razumljivim jezikom. Kada postoji sumnja u vezi sa tumačenjem značenja nekog uslova, obavezno prevladava ono tumačenje koje je najpovoljnije po potrošača

  10. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Član 6 – zahteva od država članica da obezbede da nepravični uslovi ne mogu obavezivati potrošača. Ugovor i dalje obavezuje ugovorne strane ukoliko može da opstane bez tih nepravičnih uslova Član 8 – predstavlja meru ‘minimuma harmonizacije’

  11. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Direktiva o nepravičnoj trgovinskoj praksi br. 2005/29 Direktiva se odnosi na sve transakcije između poslovnog sektora i potrošača gde je potrošač izložen nepravičnoj trgovinskoj praksi koja utiče na njegovu odluku prilikom kupovine / ugovorna prava Direktiva predviđa dva osnovna uslova koji se primenjuju kod utvrđivanja da li je neka praksa nepravična: • da je suprotna zahtevima profesionalne savesnosti • da u značajnoj meri remeti ponašanje potrošača [odnosno ‘prosečnog potrošača’].

  12. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Predviđene su dve posebne kategorije nepravičnosti: prakse koje dovode u zabludu i agresivne prakse Prakse koje dovode u zabludu – ukoliko su takve da ne daju minimum informacija ili činjenica neophodnih prosečnom potrošaču pre kupovine. Shodno tome, navedene su informacije koje su potrebne pre kupovine, npr. svojstva proizvoda, cena, troškovi isporuke, pravo na odustajanje Agresivne prakse – detaljnije se objašnjavaju u direktivi, npr. prakse gde se koristi uznemiravanje, prinuda i neprimereni uticaj Crna lista zabranjenih praksi – data je u Aneksu I i obuhvata i piramidalne šeme, neželjeno odnosno netraženo reklamiranje

  13. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Uvod – putnička industrija Zašto legislativa EU uređuje ovu oblast? Putovanje – potrošači stupaju u interakciju sa drugim pravnim sistemima, moguće je da traže odštetu po povratku kući i saznaju za razlike između pravnih sistema. 1980-te godine – niz skandala gde su potrošači kupovali paket-aranžmane gde je bilo problema ili na odmorima kupovali timesharei posle otkrili da su loše prošli!! 1990-tegodine donele su ogromno povećanje broja potrošača koji putuju avionom, ali koji su imali nedovoljno prava odnosno obeštećenja kada nešto nije bilo u redu

  14. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Direktiva o paket turističkim aranžmanima/turama br. 90/314 “paket aranžman/tura” – mora se odnositi na period duži od 24 sata i prodavati se po ceni koja uključuje veliki broj stavki [put, smeštaj itd.] Svaka brošura za putovanje koja se daje potrošačima mora sadržati: • cenu • odredište, plan puta i prevozno sredstvo odnosno sredstva • vrstu smeštaja i predviđene obroke [polupansion/puni pansion] • uslove vezane za pasoš i vizu • zdravstvene formalnosti • rokove plaćanja • krajnji rok za obaveštavanje potrošača u slučaju otkazivanja aranžmana.

  15. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Pre početka putovanja, organizator mora da obezbedi u pismenoj formi sledeće: • vreme i mesto usputnih zaustavljanja i transportnih veza kao i detalji smeštaja [hotel] za putnike • ime, adresu i telefonski broj lokalnog predstavnika organizatora, ili, ukoliko to ne obezbedi, telefonski broj za hitne slučajeve • određene dodatne detalje u slučaju putovanja dece i maloletnika • informacije o neobaveznim ugovorima o osiguranju ili pomoći Cene navedene u ugovoru ne mogu biti izmenjene ukoliko ugovor izričito ne predviđa takvu mogućnost. U takvom slučaju samo varijacije u troškovima prevoza, plativim porezima ili nadoknadama i kursne razlike mogu se odraziti na cenu

  16. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Ukoliko organizator značajno izmeni ugovor, potrošač može da odustane od ugovora bez plaćanja penala ili da prihvati izmenu ugovora. Ako potrošač odustane od ugovora ili ako organizator otkaže paket aranžman, potrošač ima pravo ili da uzme neki drugi paket aranžman ili da mu se vrati uplaćeni iznos Odredbe Direktive predviđaju da sve putničke kompanije moraju imati finansijsko obezbeđenje u određenom stepenu [“osigurano garancijom”] kao sredstvo pokrivanja nadoknade cene paket aranžmana potrošačima u slučaju nesolventnosti operatera.

  17. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Putnički sektor veoma se razvio poslednjih godina, sa razvojem interneta, pojavom low cost avio prevoznika, rastom u industriji krstarenja, i sve prisutnijim trendom da potrošači sami organizuju svoj odmor uzimajući komponente od različitih organizatora, umesto da se odlučuju za paket aranžmane organizatora ili turističkih agencija. Radni dokument Komisije [iz jula 2007. godine] iznosi glavne regulatorne probleme na polju paket aranžmana i traži konsultacije sa nosiocima interesa Direktiva o paket turističkim aranžmanima jedna je od osam direktiva na koje se odnosi Preispitivanje pravnih tekovina u vezi sa potrošačima.

  18. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Uredba EU 261/2004 koja uspostavlja zajednička pravila o nadoknadi i pomoći putnicima u avionskom saobraćaju u slučaju uskraćivanja ukrcavanja i otkaza ili velikih kašnjenja letova Ova uredba odnosi se na: • putnike koji poleću sa aerodroma na teritoriji države članice • putnike koji poleću sa aerodroma na teritoriji treće zemlje a odredište im je aerodrom na teritoriji države članice, a avio-prevoznik iz Zajednice vrši let

  19. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Ova uredba uspostavlja prava putniku u slučaju: • da im je uskraćeno ukrcavanje • da im je otkazan let • da im let kasni Ova uredba ne odnosi se na putnike koji putuju besplatno ili po sniženoj ceni koja nije direktno ili indirektno dostupna svima. Uredba se odnosi i na redovne i načarter letove

  20. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Uskraćivanje rezervacija Ukoliko avio-prevoznik namerava da uskrati putnicima ukrcavanje na let, prvo mora da ih pozove da se dobrovoljno odreknu svojih rezervacija u zamenu za neke beneficije. Ukoliko se nedovoljan broj putnika dobrovoljno prijavi, čime nije omogućeno ostalim putnicima da se ukrcaju na let, avio-prevoznik može uskratiti ukrcavanje putnicima i protiv njihove volje, u kom slučaju im mora isplatiti nadoknadu. Putnici sa ograničenom sposobnošću kretanja moraju imati prioritet.

  21. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Nadoknada U slučaju otkazivanja leta ili uskraćivanja ukrcavanja, putnici imaju pravo: • na nadoknadu cene karte u roku od sedam dana ili na povratni let do njihove prve polazne tačke ili na promenu plana puta do njihovog konačnog odredišta • na brigu o njima (osveženje, obroci, hotelski smeštaj, transport između aerodroma i mesta smeštaja, dva besplatna telefonska poziva, teleks ili faks poruke, ili poruke elektronskom poštom) • nadoknada ukupno: 250 EUR za sve letove do 1.500 kilometara; 400 EUR za sve letove unutar Zajednice duže od 1.500 kilometara, i za sve druge letove između 1.500 i 3.500 kilometara; 600 EUR za sve druge letove.

  22. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Kašnjenja Uredba uvodi trostepeni sistem: • u slučaju velikih kašnjenja (dva ili više sati, u zavisnosti od dužine leta), putnicima se u svakom slučaju moraju ponuditi besplatni obroci i osveženje kao i dva besplatna telefonska poziva, teleks ili faks poruke, ili poruke elektronskom poštom • ukoliko se vreme polaska pomeri za sledeći dan, putnicima se takođe mora ponuditi i hotelski smeštaj i prevoz između aerodroma i mesta smeštaja • kada je kašnjenje pet ili više sati, putnici se mogu odlučiti za nadoknadu pune cene karte kao i, u zavisnosti od slučaja, za povratni let do njihove prve polazne tačke

  23. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Sprovođenje Uredbom br. 2006/2004 “PREGLED” AVIO-PREVOZNIKA Organi država članica “pregledali” su sajtove koji prodaju avio-karte posebno obrativši pažnju na sledeće: • određivanje cena – nedovoljno jasne informacije /kombinovane cene/dažbine ?? • dostupnost ponuda – upadljive, ali je teško utvrditi pravo stanje • jasni ugovorni uslovi – nejasni uslovi, pogrešni izrazi, nečitljivost Septembra 2007. godine – 447 sajtova je pregledano – 50% je sadržalo netačne informacije – februara 2008. godine usledio je ponovni pregled – polovina loših sajtova ispravila je netačne informacije – projekat je u toku. “Pregled” izvršen na MP3 plejerima.

  24. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača

  25. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Zaštita potrošača i finansijske usluge Prvobitno su finansijske usluge bile izuzete od propisa EU vezanih za zaštitu potrošača Uvođenje valute EUR unapredilo je jednu od četiri slobode – osnove unutrašnjeg tržišta = slobodno kretanje kapitala U okviru transparentnijeg finansijskog regulatornog sistema na nivou država članica – potrošači traže više konkurencije – takođe, sa povećanjem finansijskih transakcija preko interneta i pojavom internet bankarstva – zar ne bi mogli takvi proizvodi da se pružaju na nivou cele EU ?? Novo područje, EU zainteresovana za poboljšanje zaštite potrošača – PredmetNorthern Rock (UK) pokazuje da poverenje potrošača u finansijske institucije može biti veoma slabo – da li je to argument za dalju zaštitu potrošača??

  26. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Direktiva o kreditima za stanovništvo br. 87/102 Odnosi se na različite tipove kreditnih aranžmana – ne obuhvata hipoteke i stambene kredite – u Preambuli se kaže: ‘potrošač treba da dobije odgovarajuće informacije o uslovima i ceni kredita i o svojim obavezama’ Član 3 – oglas, reklama ili obaveštenje u poslovnim prostorijama mora sadržati ‘iskazanu godišnju procentualnu stopu naknade’. Jednoobrazni metod u celoj EU za izračunavanje uveden je izmenama i dopunama iz 1998. godine – pomoć kod upoređivanja cena Član 4(1) – ‘Ugovori o kreditu moraju biti u pismenom obliku. Potrošač obavezno dobija primerak pismenog ugovora’ . Pismeni ugovor obavezno sadrži iskazanu godišnju procentualnu stopu naknade

  27. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Tekst ugovora stavlja se na raspolaganje prilikom zaključivanja ugovora o kreditu – određuju se druga važna pitanja koja treba da budu obuhvaćena ugovorom. Član 15 – ‘minimum harmonizacije’ –omogućava državama članicama da zadrže ili usvoje strože odredbe radi zaštite potrošača u saglasnosti sa Ugovorom o osnivanju EZ – činjenica je da su mnoge države članice otišle dalje od ograničenih mera iz direktive. Takve mere nisu uticale na stvarne troškove kredita, reč je pre o dodatnom obaveznom obelodanjivanju informacija. Potrošači ipak i dalje mogu uzeti kredit sa alarmantno visokim kamatama –potrošač ima mogućnost ‘informisanog izbora’ – da li je potrošač zaštićen ??

  28. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Nedavno su usaglašene promene u odnosu na Direktivu o kreditima stanovništvu– pravila usvojena 1987. godine nisu uspela da održe korak sa promenama strukture tržišta finansijskih usluga Nova direktiva – mera ‘maksimuma harmonizacije’. U fazi pre zaključenja ugovora propisuju se obavezne informacije koje se moraju obelodaniti, a u cilju ohrabrivanja potrošača da ‘razgledaju’pre odluke. Kao i ranije, tekst ugovora mora se dati potrošaču pre potpisivanja, a predviđen je i novi period za ‘predomišljanje’ od 14 dana tokom kojeg potrošač može odustati od ugovora. Direktiva se odnosi na kredite u iznosu od 200 do 100.000 EUR. U vezi sa prevremenom otplatom, direktiva nudi poveriocima ograničeno pravo na nadoknadu.

  29. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Zelena knjiga o finansijskim uslugama stanovništvu (2007) Veoma važan dokument koji naglašava mesta za koja EU veruje da mogu postići sledeće: • osnažiti potrošače u Evropi – finansijska pismenost/finansijska edukacija – provera koja treba da oceni korisnost ‘obaveznih’ informacija koje se daju pre zaključivanja ugovora, i pitanje saveta koje daju finansijski posrednici • poboljšati poverenje potrošača – nivo zaštite potrošača koji se obezbeđuje potrošačima – u potpunosti harmonizovana pravila: industrijas jedne strane, a udruženja i organizacije potrošača s druge strane– ravnopravan pristup sistemima alternativnog rešavanja sporova (ADR) odnosno medijacije • cena, kvalitet i izbor za potrošače – samo 1% finansijskih proizvoda kupuje se u prekograničnoj trgovini – za razliku od avionskih karata ?? ZAŠTO ?? 27 različitih nacionalnih finansijskih tržišta – opcija 28. režima ?

  30. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Inicijative za budućnost • Saopštenje o finansijskoj edukaciji – kraj 2007. godine • Bela knjiga o hipotekarnim kreditima – kraj 2007. godine • Saopštenje o Jedinstvenom platnom prometu za EUR (SEPA) • Komisija će pokrenuti studiju o posrednicima kod kredita • Poziv zainteresovanim stranama da rešavaju probleme koje se odnose pravila o zaštiti potrošača Sve ove inicijative možda neće za posledicu imati nove propise, ali svakako pokazuju da EU ima nameru da obezbedi da potrošači budu adekvatno informisani i zaštićeni prilikom mnogobrojnih svakodnevnih, nedeljnih i godišnjih finansijskih transakcija

  31. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Savremene kupovine potrošača – uticaji koji prevazilaze prirodu ugovora i date informacije. Sve današnje trgovinske prakse podrazumevaju veliko prisustvo OGLAŠAVANJA – veliki novi brendovi ne bi bili uspešni ako ne bi potrošačima davali veliki broj informacija o proizvodu, moraju da ga reklamiraju da bi potrošači‘želeli’da ga kupe!! Ograničenja oglašavanja na nivou država članica – ESP je doneo presude u određenom broju slučajeva, npr. zabrana reklamiranja alkohola u Švedskoj. Presude su pomogle kreiranju pristupa oglašavanju na nivou cele EU kao sredstva zaštite potrošača Nepravične trgovinske prakse – deo šire marketinške strategije koja utiče na potrošače – EU je smatrala da postoji potreba za regulativom

  32. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Direktiva o oglašavanju koje dovodi u zabludu br. 84/50 Zakoni na nivou država članica koji uređuju oglašavanje koje dovodi u zabludu razliku se po formi – ali jasno je da ‘dezinformisanje’ potrošača šteti funkcionisanju unutrašanjeg tržišta !! – tako da Direktiva pomaže potrošačima da steknu jasne informacije da bi mogli da izvrše ‘informisani’ izbor Uspostavljanje zajedničkih standarda na ovom polju takođe služi zaštiti poslovnih subjekata čije pravične trgovinske prakse mogu biti narušene praksama koje dovode u zabludu – što ima opšti uticaj na unutrašnje tržište Direktiva je izmenjena i dopunjena 1997. godine i obuhvata i komparativno oglašavanje

  33. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Član 2 (2) – definiše ‘koji dovodi u zabludu’ time što identifikuje obmanjujuću priroduoglašavanja kao ključni element Član 3 – bliže navodi da pri pokušajima da se utvrdi da li neko oglašavanje dovodi u zabludu treba raditi opštu procenu, uzimajući u obzir svojstva robe ili usluge, cenu, uslove prodaje i prirodu i karakteristike onoga ko se reklamira Predmet ESP-a Procureur de la Republique v. X [1992]– trgovac je uvozio automobile marke Nisan iz Belgije u Francusku – pokazuje mišljenje ESP-a da se mora dokazati ‘značajan’ nivo zbunjenosti potrošača pre nego što se neko oglašavanje proglasi za ono koje dovodi u zabludu

  34. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača U tom slučaju oglašavanje koje dovodi u zabludu je svako oglašavanje, bilo rečima ili prikazivanjem, koje: • obmanjuje ili je verovatno da će obmanuti lica kojima je namenjena ili do kojih dopre • iz razloga svoje obmanjujuće prirode verovatno će imati uticaja na njihovo ekonomsko ponašanje • ili koje iz tih razloga škodi ili je verovatno da će naškoditi konkurentu Član 7 – predstavlja meru ‘minimuma harmonizacije’

  35. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Direktova o komparativnom oglašavanju br. 97/55 Da li je takvo oglašavanje dobro za potrošače ili ih zbunjuje?? – u preambuli direktive dat je ‘ekonomski’ razlog za takvo oglašavanje. Konkurencija između dobavljača nudi prednosti potrošačima u smislu više znanja pri izboru proizvoda – ‘informisani potrošač’ Informacije za potrošače – velika tema u okviru strategija Komisije – ali informacije daju trgovci!!! Zar to ne može da dovede potrošače u zabludu?? Važno je napomenuti da ova direktiva ograničava takvo oglašavanje i smešta ga u odgovarajuće okvire

  36. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Komparativno oglašavanje ne sme dovoditi u zabludu u smislu Direktive br. 84/450 • dozvoljeno je pod uslovom da poredi robu ili usluge koje zadovoljavaju iste potrebe ili su namenjene istoj svrsi, npr. proizvođač automobila mora porediti automobile • da se objektivno poredi jedan ili više materijala, relevantno svojstvo ove robe ili usluga, što može obuhvatati cenu; npr. slični modeli automobila ili karakteristike automobila • da ne izaziva zabunu na tržištu ili omalovažava druge žigove, npr. Coca Cola, Pepsi, Virgin Cola

  37. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Provera za ispunjenje preduslova je stepen ‘zabune na tržištu’. Predmet ESP-a Pippig Augenoptik v. Hartlauer [2003]– oglašavanje vezano za nisku cenu naočara Država članice ne mogu imati strožije odredbe protiv komparativnog oglašavanja – tako da država članica ne može insistirati na svojoj potrebi za rigoroznijim pravilima na ovom polju.

  38. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Oglašavanje duvana Duga je to priča u okviru EU – prvobitno su se pitanjem zdravstvenih upozorenja na kutijama cigareta bavile Direktive 89/622 i 92/41, zamenjene kasnije Direktivom 2001/37 Komisija je 1991. predstavila ambiciozniji predlog kojim se predviđa potpuna zabrana oglašavanja duvana u celoj EU – uključen i Evropski parlament. Zaustavljen u Savetu – nova Blerova vlada u UK usvojila ga kao Direktivu br. 98/43 Nemačko osporavanje pred ESP – pravni osnov za propise, član 95. o harmonizaciji, član 152. o javnom zdravlju i član 153. o zaštiti potrošača. Direktiva je poništena i manje ambiciozna mera usvojena je kao Direktiva br. 2003/33

  39. Pregled glavnihodredbi propisa EU o zaštiti potrošača Raymond O’ Rourke, pravni stručnjak za pitanja zaštite potrošača Direktiva o emitovanju TV programa br. 89/52 Glava IV, članovi 10-21.odnose se na oglašavanje Član 13 – zabranjuje sve oblike oglašavanja duvana – Član 17(2) dalje zabranjuje sponzorisanje emisija od strane duvanskih kompanija Član 14 – zabranjuje oglašavanje medicinskih proizvoda ili terapija koji se izdaju na recept. Sponzorisanje je moguće ali se ne može promovisati određeni proizvod Član 15 – u odnosu na oglašavanje alkohola nema zabrane, ali se moraju poštovati određeni kriterijumi kao što je zaštita dece od takvog oglašavanja Sprovođenje – oslanja se na ‘kontrolu matične države’ tako da države članice imaju odgovornost za sprovođenje pravila u odnosu na ‘svoje’ emitere, bilo da su iz državnog ili javnog sektora

More Related