1 / 36

Biblijska antropologija

Biblijska antropologija. Čovjek prema biblijskoj poruci. Specifičan biblijski mentalni sklop. Biblijska je antropologija izra ž ena pripovjedala č ki ; biblijski jezik i rječnik o čovjeku i njegovim sastavnicama je sasvim pučki .

pello
Download Presentation

Biblijska antropologija

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Biblijska antropologija Čovjek prema biblijskoj poruci

  2. Specifičan biblijski mentalni sklop • Biblijska je antropologija izražena pripovjedalački; • biblijski jezik i rječnik o čovjeku i njegovim sastavnicama je sasvim pučki. • hebrejska riječ za čovjeka ’adam ne označuje vrstu, nego skupinu (slično kao hrvatska riječ stado), • pojedini član skupine biva razlikovan time što je nazvan sin čovječjiili kći čovječja.

  3. Specifičan biblijski mentalni sklop • Skupinu promatra kao konkretnu a ne apstraktnu stvarnost. • Uz hebr. riječ ’adampostoje još mnogi drugi hebrejski izrazi kojima biblijski pisci izražavaju mnogovrsne vidove u kojima se izražava biblijski čovjek: ’iš, ’enoš, nefeš, ru’ah, basar, u grčkomanthropos, psyche, sarks

  4. Treba imati na umu • hebrejski jezik nije ni filozofski ni znanstveni jezik, a ni jezik dogmatske teologije. • riječi imaju vrlo široko značenje i zato je teško za njih u našem jeziku naći adekvatno i točno značenje. • biblijskaantropologija ima u vidu konkretnog čovjeka, čovjeka koji živi na određenom prostoru i vremenu, vremenu s određenim religijsko-kulturnim određenjima. Nema u vidu apstraktnog čovjeka. • ne zanima se za čovjeka pojedinca, nego začovjeka kao člana Božjeg naroda.. Biblijski čovjek nikad nije pred Bogom sam nego uvijek zajedno sa svojom braćom.

  5. Razlika između biblijskog i grčko-helenističkog poimanja čovjeka • Velika je razlika između biblijskog i grčko-helenističkog poimanja čovjeka. • Grčka filozofija, a poslije nje i kršćanska skolastička filozofija i teologija, • dijeli čovjeka na dvije sastavnice, na dušu i natijelo, na formalnii na materijalnielement. Zastupa dualističko pojimanje čovjeka. • Dualističko pojimanje čovjeka (Platon: duša je u tijelu kao zatovrenik u zatovru. Smrt je oslobođenje duše iz zatvora tijela)..

  6. Razlika između biblijskog i grčko-helenističkog poimanja čovjeka • Prema biblijskom poimanju, naprotiv, čovjek jest • cjelina, on jest duša (hebr. nefeš,ruah) i on jest tijelo (hebr. basar). Biblijsko pojimanje čovjeka je monističko. • Nefeš(život, duša) i basar (meso, tijelo) samo su dva vida kojima se izražava cijeli čovjek.

  7. Razlika između biblijskog i grčko-helenističkog poimanja čovjeka • Čovjek je duša ukoliko ga oživljuje duh života (nefeš hajah); • Čovjek je tijelo (hebr. basar) ukoliko je propadljivo, slabo i smrtno stvorenje; • on je duh(hebr. ru’ah) ukoliko je otvoren prema Bogu. Svojim je duhom usmjeren prema Bogu, a svojim tijelom prema vanjskom svijetu. • Čovjek stvorenje Božje: Bog je stvorio čovjeka a ne čovjek Boga; čovjek je stvoren na sliku Božju a ne Bog na sliku čovjekovu

  8. Biblijski hebrejski izrazi (Stari zavjet) • nefeš: duša (psyche), zapravo grlo, grkljan, disanje, životni dah, život (Ps 25,1; 86,4; 143,8). • “Hvali, dušo moja, Gospodina!” ili “Ljubi Boga svom dušom svojom” • Cijeli čovjek treba hvaliti Boga, cijeli čovjek treba ljubiti Boga.. • rua’h: vjetar, oluja; dah, duh, disanje, dahtanje.

  9. Biblijski hebrejski izrazi (Stari zavjet) • basar: meso, tijelo. • u smislu “tijela” izražava svu vanjsku egzistenciju čovjekova života; grješnost, slabost, nedostatci u fizičkom i ćudorednom pogledu. (usp. Job 6,12; 21,5; Ps 109,24; 38,4; Prop 12,12: “Mnogo učenje tijelo umara!”).

  10. Biblijski hebrejski izrazi (Stari zavjet) • “U početku bijaše riječ ... i riječ je meso (grč. sarks) postala“ (Iv 1,1.14). • Biblijski grčki izraz (Novi zavjet): antropos, psyche, soma. • “Što koristi čovjeku ako cijeli svijet zadobije a dušu svoju izgubi“ (Lk 9,25)

  11. Hehrejski izraz adam = čovjek, ljudi, čovječanstvo • Jahvist (X.-VIII. st. pr. Kr.) je dao izvrsnu sliku čovjeka u Post 2,7sl..: čovjek je središte i cilj stvaranja. Zemaljski svijet ugrađen je u čovječanstvo a čovječanstvo u zemaljski svijet kao u svoj životni prostor. Čovjek je „oblikovan“ iz zemlje (hebr. ha-adamah). Dakle, ’adam znači zemljani. • Prema istočnosemitskim mitovima čovjek je stvoren da služi bogovima pri spremanju pića i ića, a prema Post 2 da uređuje, obrađuje i čuva “edenski vrt” (Post 2,15).

  12. Svećenik • Svećenik (P, VI-V. st. pr. Kr.) je prikazao stvaranje čovjeka u Post 1, 26-28.: Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku. Čovjek je kao Božji kip na zemlji. Na starome Istoku pogani su vjerovali da je u kipu prisutan Bog pa su se stoga klanjali kipovima. Biblijski pisac je naglasio da je Bog prisutan u čovjeku a ne u kipu. Čovjek je ’elohim (to jest BOG) na zemlji: • Ps 8: “slavom i sjajem njega okruni... Vlast mu dade nad djelima ruku svojih...” Čovjek kao slika Božja predstavlja otajstvo.

  13. Proroci • posebnu pozornost poklanjali čovjeku. • Izaijasnažno naglašava razliku između Boga i čovjeka, • Jeremijapouzdanje čovjekovo usmjeruje samo u Boga: “proklet bio čovjek koji se u čovjeka pouzdaje” (17,5). • Ezekielvrlo često upotrebljava izraz ’adam-čovjek (93 puta). Prema njemu čovjek je različit od Boga (28,2; 34,31)., živi od slušanja riječi Božje. O čovjeku često govori kad naviješta eshatološka vremena.

  14. Psalmist • Psalmistna mnogo mjesta govori o čovjeku. Bog je stvorio sve ljude (Ps 89,48), dao im zemlju (115,16), s neba ih na zemlju gleda (14,2; 33,13; 53,3), čudesa čini među ljudima (66,5), ljudi ga slave (107; 145,12), svojima Bog dobrotu iskazuje (31,20), Bog čovjeka uzima k sebi (90,3)... • Konačno, čovjek je neiskazana veličina: on je mali elohim, mali bog na zemlji (Ps 8). Ipak, on je samo dah (39,6.12), smrtan je.

  15. Kasnožidovsko poimanje čovjeka • snažno utjecalo na Isusa Krista i na njegove učenike. Kasnožidovsko (III. st. pr. Kr. do I. st. po Kr.) poimanje čovjeka razvilo se pod utjecajem grčke i azijske misli u jedan vjerski svjetonazor. • U kasnožidovstvu susreću se sinkretistički - i židovski i izvanžidovski - elementi a s time u svezi i različita poimanja svijeta i čovjeka od kojih su neka (grčka) izrazito dualistička i dihotomijska a druga (starozavjetna) izrazito monistička.

  16. Kasnožidovsko poimanje čovjeka • U helenističkom se židovstvu pod utjecajem helenističke misli počinje razvijati dualističko poimanje čovjeka. Ono počinje već s prijevodom Biblije SZ na grčki jezik (LXX) koja npr. hebrejski izraz leb-srce prevodi s -duša, a čovjeka kao i sav kozmos dijeli na dvije sfere, na sferu duha i na sferu tijela.

  17. Kasnožidovsko poimanje čovjeka • Helenizacija se osobito razvija u Knjizi Mudrostikoja ne samo da tijelo dua­listički dijeli od duše, nego dušu mnogo više cijeni nego tijelo. Svoj vrhunac helenizacija židovstva dostiže uFilonu Aleksandrijskome koji prihvaća grčko-helenističko dualističko poimanje čovjeka. No, palestinsko kasnožidovstvo i dalje se oslanja na tipično staro­zavjetno poimanje čovjeka i odupiralo se utjecaju grčko-helenističke promidžbe, premda je stanovitog utjecaja bilo i na palestinsko židovstvo.

  18. Rabinska književnost • u shvaćanju čovjeka prihvatilaneke helenističke predodžbe, ali je svjesno izbjegavala utjecaj helenizma. • za razliku od aleksandrijske židovske škole, nije prihvaćala dualizam poput aleksandrijskog židovstva. • rabinska je teologija u cjelini ostala vjerna sz. poimanju čovjeka.

  19. Rabinska književnost • za razliku od grčkog poimanja čovjeka, naučava i vjeruje da će se duša nakon stanovitog međustanjaopet združiti s tijelom. • Rani novozavjetni spisi zastupaju tipično staro­zavjetno poimanje čovjeka, a pogotovu su to oni spisi koji nastadoše u kasno novo­zavjetno doba i spisi koje napisahu Oci.

  20. Čovjek u zajednici • U SZ dvije skupine društva: • prva: obitelj, rod i pleme (stvarne odnosno srodne skupine), • druga: selo, grad i kraljevstvo (političke skupine). • Jedinstvo skupine je vodoravno i okomito: • vodoravnose proteže na sve članove tadašnjeg pokoljenja, a okomito se proteže kroz sva ranija pokoljenja.

  21. Čovjek u zajednici • Personificiranje skupine ili osobe u Bibliji česta pojava: • “korporativna osobnost” (corporate personality, H. Wheeler Robinson). • Izraz znači: • osoba uključuje skupinu (u osobi je personificirana skupina), a • skupine uključuju osobu (skupine personificiraju osobu pojedinca).

  22. Čovjek u zajednici • Primjer: Patrijarsi sa svojim osobnim obilježjima i doživljajima posjeduju crte koje su svojstvene Izraelu kao skupini: • Jakov u odosu prema Ezavu = Izrael u odnosu prema Edomu • Jakov u odnosu prema Labanu = Izraela prema Aramejcima.

  23. Čovjek u zajednici • Savez Bog Jahvea i Izraela anticipiran je u savezu između Abrahama i Jahve. • Kralj je također takva korporativna osobnost: u sebi uosobljuje narod i sudbinu svoga naroda. • Skupina je odgovorna za ono što je učinio pojedinac, kao što je pojedinac odgovoran za ono što je učinila skupina.

  24. Čovjek u zajednici • Pojedinac u drevna vremena siguran je samo kad je unutar svoje obitelji, unutar svojega plemena, grada ili sela. • Izvan granica tih stvarnosti, on je nesiguran, nezaštićen, izložen svim opasnostima koje su vrebale od strane tuđinaca.

  25. Čovjek u zajednici • Pojedinac koji nije bio pridružen nekakvoj skupini, bio je bez obrane i bez pomoći. Srodnici su bili zaduženi da čuvaju život, cjelovitost i vlasništvo pojedinca. • Cijena koju je pojedinac plaćao za zaštitu bila je potpuno integriranje u skupinu i potpuno prihvaćanje njezinih postupaka i odluka. Solidarnost nije trpjela ispade pojedinaca.

  26. Čovjek u zajednici • Skupina je štitila pojedinca, pojedinac skupinu time što joj je bio potpuno odan. • U SZ je snažno naglašena religioznost čovjeka; i ona je uokvirena u društvo: • ne postoji odnos pojedinca prema Bogu nego odnos grupe prema Bogu; pojedinac se obraća Bogu kroz kultnu grupu. • Tek će proroci Jeremija i Ezekiel naglasiti individualnost i osobnost religije naglasivši da je svatko odgovoran za svoje osobne čine.

  27. Zaključak (sinteza)... • Biblijski pisci nisu došli do poimanja čovjeka spekulacijom nego životnim iskustvima. • Biblijski je čovjek iskusio da posvema ovisi o Bogu i da sve što ima – i životni prostor, i svijet, i ženu, i hranu, i odijelo – ima od Boga. • Boga je shvaćao kao prijatelja, kao zaručnika, kao oca. Boga je doživljavao kao osobu koja govori, koja obećaje, objavljuje svoj naum.

  28. Zaključak (sinteza) ... • Tako je ostvareno stanovito utjelovljenje Boga u narodu (hebr. imanu’el = s nama je Bog), mogućnost i polazište za novozavjetno utjelovljenje u Isusu Kristu (Iv 1,14). • Već u SZ Bog uspostavlja zajedništvo s čovjekom: on s njim sklapa takve odnose kakvi se mogu izraziti samo pojmom saveza(usp. Post 15,17; Izl 19,24; 34).

  29. Zaključak (sinteza) ... • Tako je, dakle, biblijski čovjek spoznao Boga ne intelektualnim odnosno filozofskim putem (kao Grci!), nego iskustvenim susreta s Bogom. • On prihvaća povijest kao mjesto razgovora s Bogom. Zato je biblijski čovjek upućen na povijest te povezan s poviješću.

  30. Zaključak (sinteza) ... • Čovjek je prema Bibliji društveno biće. Bez društva, bez zajednice ne može opstati. “Nije dobro da čovjek bude sam!” (Post 2,18). • Bog mu zato daje biće kojemu može reći ti, s kojim se može družiti, razgovarati, postati jedno tijelo. Daje mu ženu koju stvara iz njegova rebra (Post 2,21s).

  31. Zaključak (sinteza) ... • Žena je dakle, to želi reći ova slika, iste naravi kao i čovjek: jedno bez drugoga ne mogu postojati, jedno teži prema drugome. “Zato čovjek napušta oca i majku da prione uza svoju ženu, da s njome bude jedno tijelo!” (2,21.23).

  32. Zaključak (sinteza) • Stvaranje žene iz rebra razlogom je čovjekova erosa koji oba spola neodoljivo privlači jedan prema drugome “da budu jedno tijelo”. • Biblijski pisac ima temeljito pozitivan odnos prema spolnosti u kojoj se najosnovnije ostvaruje čovjekova društvenost i druževnost. • Oboje, muž i žena, bili su goli ali se nisu jedan drugog stidjeli (Post 2,25)

  33. Zaključak (sinteza) ... • Biblijski je čovjek podređen afektima i emocijama: ljubav, strah, strast, srdžba, žalost, tuga i negodovanje (Post 18,23-33 itd). • Osjećaji mogu toliko ovladati čovjekom da reagira jednostrano, samo na temelju neke simpatije (Post 29,31 Jakov više voli Rahelu nego Leju; Pot 37,3: Josipa Jakov više voli nego ostalu djecu).

  34. Zaključak (sinteza) ... • Biblijski je čovjek vrlo gostoljubiv (primjer: Abraham s tri zagonetna gosta u Mambre prema Post 18,2s). • Dakako, i druga strana čovjekova ponašanja dolazi do izražaja: • sebeljublje (Post 13,10-11; 27; 30,25-43; 38,9), • ljubomora(Sara nad Hagarom: Post 37,4).

  35. Zaključak (sinteza) ... • Zna i lagati(Abraham izdaje svoju ženu za sestru: Post 12,11-20; isto čini i Izak: 26,7-11). • Čovjek je grješan. Ne ispunjuje sve svoje obveze. Zna i u važnim stvarima zakazati (Post 3: grijeh prvih ljudi; Post 11: grijeh ljudi u Babilonu; 2 Sam 22: grijeh Davida koji ubija Uriju).

  36. ... Zaključak (sinteza) Svijet je stvorenje Božje i Bog u svemu njime upravlja. Bog i svijet nisu međusobno oprečne stvarnosti, nisu konkurenti koji bi jedan drugoga isključivali.

More Related