1 / 267

Tržište poljoprivrednih proizvoda

Tržište poljoprivrednih proizvoda. Prof. dr.sc. Zdravko Tolušić. T R Ž I Š T E. U literaturi i praksi za disciplinu čiji je predmet proučavanje tržišta postoje različiti nazivi, npr. teorija tržišta, teorija tržišta i cijena, analiza tržišta i cijena, teorija cijena i teorija razmjene.

nalanie
Download Presentation

Tržište poljoprivrednih proizvoda

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Tržište poljoprivrednih proizvoda Prof. dr.sc. Zdravko Tolušić

  2. T R Ž I Š T E • U literaturi i praksi za disciplinu čiji je predmet proučavanje tržišta postoje različiti nazivi, npr. teorija tržišta, teorija tržišta i cijena, analiza tržišta i cijena, teorija cijena i teorija razmjene. • Navedeni različiti nazivi nisu sinonimi, iako u sebi sadrže riječ teorija. • Pod teorijom razumijevamo sistem znanja ili shvaćanja o nekoj pojavi ili skupini pojava zasnovan na uočavanju njihove bitne zakonomjernosti. • Teorija razmjene je širi pojam od teorije tržišta. Razmjena je društveni čin koji izražava razmjenjivanje dobara između ponuđača i potraživača, bez obzira na razlike u vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju, stupanj društvene podjele rada i karakter viška rada. • Međutim, razmjena može biti naturalna i robno novčana. • Prema tome, mislimo kako je teorija tržišta najprihvatljiviji pojam jer izražava ukupnost znanja o tržištu.

  3. Mjesto tržišta u sustavu znanosti • Postoji više definicija znanosti. Za potrebe ovoga izučavanja koristit ćemo se slijedećom definicijom: • "Znanost je sistematizirana i argumentirana suma znanja u određenom povijesnom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom određenih metoda istraživanja". • Koji su to elementi tržišta koje istražujemo? • Koja su to znanja o tržištu? Ne pretendirajući da na ovom mjestu damo cjelovit odgovor, ipak ćemo naglasiti da su to ova znanja: • što je tržište, • koji su uvjeti nastajanja tržišta, • koja je uloga tržišta, • kakvi tipovi tržišta postoje, • kakvi oblici tržišta postoje, • koji su bitni elementi tržišta, • koji su osnovni zakoni tržišta. Itd

  4. Društvena reprodukcija Pojam društvene reprodukcije U ekonomskoj literaturi slobodnog, odnosno *mješovitogtržišnog gospodarstva ne upotrebljava se, u pravilu, pojam reprodukcije, nego samo produkcija, odnosno proizvodnja. Proizvodnjaoznačava svaki oblik procesa privređivanja. Reprodukcijaje, u etimološkom smislu riječi, složenica od lat. riječi "re" što znači ponovno, i "producesne" što znači proizvoditi. Dakle, reprodukcijajeproizvodnja koja se obnavlja. Društvena reprodukcija je trajna proizvodnja društva.

  5. Razvoj proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, društvena podjela rada, višak proizvoda, privatno vlasništvo i tržni uvjeti doprinijeli su diobi jedinstvenog procesa proizvodnje (društvene reprodukcije) u četiri faze: proizvodnja, raspodjela, razmjena, potrošnja. Faze društvene reprodukcije

  6. PROIZVODNJA Pojam proizvodnje • Proizvodnja je svrsishodna djelatnost ljudi koji pomoću sredstava za rad oblikuju predmete rada kako bi zadovoljili svoje potrebe. • Proizvodnja jest najvažnija faza društvene reprodukcije, ali nije svrsishodna ako je tržište ne prizna. • Tržišteje samo propusna moć one proizvodnje za koju potrošač svjesno troši svoje kupovne fondove.

  7. FUNKCIONIRANJE PROIZVODNOG SUSTAVA • INPUTI • rad • sredstva za • proizvodnju • PROCES • PROIZVODNJE • promjena oblika • promjena vremena • i mjesta upotrebe • OUTPUT • proizvodi • usluge TROŠKOVI FINANCIJSKI REZULTAT PRIHOD

  8. Osnovni uvjeti veličine proizvodnje • O čemu ovisi veličina proizvodnje? Mišljenja su o tome podijeljena. Osnovni uvjeti koji određuju veličinu proizvodnje, a time i gospodarski razvitak zemlje jesu: • društveno-ekonomsko uređenje • nivo materijalnog razvitka

  9. Oblici proizvodnje • Kada proizvodnju ne promatramo s aspekta ulaganja inputa i njihova oplemenjivanja u outpute (tehničko-tehnološki aspekt), nego s aspekta namjene proizvodnje, njezina vremenskog trajanja, način povezivanja itd., onda govorimo o oblicima proizvodnje. • Postoje različiti kriteriji za klasifikaciju oblika proizvodnje.

  10. s obzirom na način zadovoljavanja potreba: naturalna proizvodnja robna proizvodnja s obzirom na oblik dobara: proizvodnja materijalnih dobara proizvodnja usluga s obzirom na namjenu dobara: proizvodnja potrošnih dobara proizvodnja reprodukcijskih dobara s obzirom na kontinuiranost proizvodnje: kontinuirana proizvodnja diskontinuirana proizvodnja 5.s obzirom na intenzitet ulaganja faktora proizvodnje: ekstenzivna proizvodnja intenzivna proizvodnja 6. s obzirom na dominantnost faktora proizvodnje: radno intenzivna proizvodnja investicijsko intenzivna proizvodnja 7. s obzirom na način povezivanja proizvodnih jedinica: horizontalna proizvodnja vertikalna proizvodnja lateralna ili konglomeratska proizvodnja Najvažniji oblici proizvodnje su: 12

  11. 8.s obzirom na širinu asortimana: monoproduktivna proizvodnja multiproduktivna proizvodnja 9. s obzirom na brzinu mijenjanja proizvodnje: tradicionalna proizvodnja propulzivna proizvodnja 10. s obzirom na način organizacije procesa proizvodnje: pojedinačna proizvodnja serijska proizvodnja masovna proizvodnja 11.s obzirom na nivo proizvodnje prema prethodnom razdoblju: jednostavna proizvodnja proširena proizvodnja smanjena proizvodnja 12.s obzirom na broj sudionika u procesu proizvodnje: individualna proizvodnja društvena proizvodnja.

  12. Oblici proizvedenih dobara Sva dobra koja služe ljudskoj upotrebi rezultat su prirode i svjesno organizirane proizvodnje. U izučavanju tržišta proučavaju se samo ona dobra koja su namjenjana razmjeni, odnosno tržištu. U osnovi se proizvodna dobra za zadovoljavanje potreba mogu klasificirati u dvije grupe: 1. materijalna dobra: • sirovine - primarne i sekundarne • poluproizvodi • finalni proizvodi 2. imaterijalna dobra (usluge): • proizvodne usluge • neproizvodne usluge.

  13. Često se upotrebljava klasifikacija dobara s aspekta njihove namjene, i to: • potrošna dobra (proizvodi osobne potrošnje, proizvodi široke potrošnje), • proizvodna dobra (sredstva za proizvodnju). Potrošna dobra namijenjena su osobnoj potrošnji, a proizvodna dobra proizvodnoj potrošnji. S aspekta trajnosti upotrebe potrošna dobra dijelimo u netrajna potrošna dobra i trajna potrošna dobra. Sa stajališta tržišta, odnosno marketinga, korisna je klasifikacija dobara koju ćemo proučiti a to je: obična dobra: • prehrambena dobra, • impulsivna dobra, nepredviđena dobra: • trgovačka dobra (shoping goods) • specijalna dobra i • ne tražena roba.

  14. “Obična dobra” su sva ona dobra za koje potrošač uloži minimum napora kada ih želi kupiti. Vidljivo je da ih se dijeli u tri grupe: • "Prehrambena" dobra su namijenjena prehrani. Dakle, pripadaju u osobnu potrošnju. • "Impulsivna" dobra su ona čija kupovina nije planirana, nego se kupuju ad hoc, na podražaj nekog osjetila ( vid, miris i slično). • "Nepredviđena" dobra su ona koja se kupuju samo kada su potrebe hitne.

  15. “Trgovačka dobra”su takva dobra kod kojih potrošač prilikom njihove kupovine uspoređuje cijene , kvalitetu, marku i druge bitne performanse. “Specijalna dobra”su ona ona dobra prema kojima potrošač izražava želju za posebnim svojstvima. “Ne tražena dobra” su ona za kojima još ne postoji želja potencijalnog potrošača , ili ne zna gdje ih može kupiti, koristiti ili ih još nije vidio.

  16. Kod potrošnih dobara elastičnost (stupanj promjenjivosti) ponude i potražnje u odnosu na promjenu cijena i dohotka je različita. S obzirom na stupanj elastičnosti potrošna dobra dijelimo na: elastična dobra neelastična dobra Elastična dobrasu ona dobra kod kojih se ponuda i potražnja mijenjaju ovisno o promjeni cijena, odnosno dohotka. Neelastična dobrasu ona dobra kod kojih se ponuda i potražnja ne mijenjaju, ili se vrlo malo mijenjaju kad se mijenjaju cijene, odnosno dohoci.

  17. Proizvodna dobra, s aspekta namjene u procesu proizvodnje, dijelimo na: predmete rada i sredstva za rad. S obzirom na životni vijek proizvoda proizvode dijelimo na: stare proizvode usavršene proizvode nove proizvode (novi proizvodi za gospodarstvo tj. tržište). Kada se promatra interakcija između proizvoda, onda sve proizvode možemo podijeliti na: osnovne proizvode supstitubilne proizvode ili jednostavno rečeno supstitute, komplementarne proizvode. "Osnovni proizvodi" kako im i samo ime kaže, jesu oni proizvodi koji služe za zadovoljenje osnovnih potreba. "Supstituti" su konkurentni proizvodi u odnosu na osnovne proizvode. "Komplementarni proizvodi" su međuovisni proizvodi, koji u procesu potrošnje zadovoljavaju jednu potrebu u cijelosti.

  18. Svaka roba, s aspekta vrijednosti, predstavlja se u dvostrukom obliku: • upotrebne vrijednosti i • prometne vrijednosti. Korisnost neke stvari čini tu stvar upotrebnom vrijednošću… Prometna vrijednost se iskazuje prije svega kao kvantitativni odnos, kao razmjer u kojem se upotrebne vrijednosti jedne vrste razmjenjuju za upotrebnu vrijednost druge vrste, odnos koji se postojano mijenja s vremenom i mjestom".

  19. PROIZVODNA FUNKCIJA • Proizvodni proces obuhvaća različite vrste aktivnosti kojima se mijenja fizički oblik dobara (prerada), mjesto korištenja dobara (prijevoz) ili vrijeme korištenja dobara (skladištenje). • Svaka od tih promjena temelji se na korištenju inputa za proizvodnju željenih outputa. Promjene na proizvodu, kako njegova oblika, tako i mjesta i vremena uporabe, često se smatraju dijelom ukupnog procesa proizvodnje, to jest ukupnog procesa stvaranja ili dodavanja nove vrijednosti. Naime, korištenje usluga kojima s povećava vrijednost proizvoda (npr. prijevoz grožđa do tržnice, čuvanje sezonskog voća u hrladnjačama….. • Količina proizvoda i usluga (outputa) poduzeća ovisi o količini inputa upotrebljenih u proizvodnji. Taj fizički odnos između inputa i outputa može se prikazati u obliku proizvodne funkcije.

  20. Riječ funkcija ima više značenja. Ovdje će ona predstavljati međuovisnost između zavisne i nezavisnih varijabli. • Matematički izraz za funkciju s više nezavisnih varijabli možemo prikazati ovako: Y = f(X1,X2,Xn….) • gdje je Y = zavisna varijabla, X1, X2, Xn = nezavisne varijable, a f = funkcija, zavisnost.

  21. Proizvodna funkcija izražava međuovisnost između proizvoda (količine, vrijednosti) i korištenih faktora proizvodnje (količine, vrijednosti). To znači da se proizvodna funkcija može izraziti naturalno i vrijednosno. Ako pretpostavimo da je proizvodnja ovisna o radu, zemljištu i kapitalu, onda bi proizvodna funkcija izgledala ovako: P = f (R,Z,K), gdje je P = proizvod, R= rad, Z = zemlja, K = kapital.

  22. Međutim, u procesu proizvodnje primjenjuju se različite kombinacije čimbenika proizvodnje (jedan proizvod može se proizvesti s više rada, a manje kapitala, ili s više zemlje, a manje rada itd.) U tom slučaju funkcija proizvodnje s više faktora proizvodnje izražava se ovako: P = f (F1, F2,….Fn/Bo, B1,….Bk), gdje je P = proizvod, F1, F2, …Fn = faktori proizvodnje, Bo, B1, …. Bk = parametri faktora proizvodnje.

  23. Proizvodna funkcija odražava postojeća tehnološka ograničenja s kojima svaki proizvođač mora računati . Izražava tehničke mogućnosti određene proizvodnje. Svako poboljšanje tehnologije povećava veličinu prinosa koja se može dobiti iz svake kombinacije inputa i stoga mijenja proizvodnu funkciju. • Svrha je proizvodne funkcije pokazati koliku količinu outputa možemo proizvesti mijenjanjem količine inputa proizvodnih resursa. • Odnos između količine prinosa (outputa) i količine jednog promjenljivog proizvodnog resursa (inputa), pod uvjetom da su svi ostali resursi nepromjenljivi, može imati tri oblika: • konstantni odnos (linearna proizvodna funkcija), • opadajući odnos (degresivna proizvodna funkcija), • rastući odnos (progresivna proizvodna funkcija).

  24. Konstantni odnosizmeđu količine prinosa (outputa) i količine jednog promjenljivog inputa daje linearnu proizvodnu funkciju . U tom slučaju količina proizvoda (prinosa) raste za isti iznos za svaku dodatnu jedinicu inputa. Povrati od inputa pri njegovu variranju u proizvodnji određenog proizvoda su konstntni. Proizvodna funkcija prikazana u slijedećem grafikonu je linearna, to jest ima isti nagib u cijelom rasponu ulaganja promjenjivog inputa. Na slicisvaka dodatna jedinica količine inputa donosi jednaku količinu prinosa (outputa). Dy1/Dx1=1.000/20 = 50 jedinica y1 Količina prinosa (outputa) y1 C 3.000 1.000 B 2.000 1.000 A 1.000 20 20 0 10 20 30 50 60 40 Količina proizvodnog resursa ( inputa) x1

  25. Opadajući odnos količine prinosa i količine jednog promjenljivog inputa daje degresivnu proizvodnu funkciju. Takav oblik odnosa postoji kada dodatna jedinica inputa rezultira sve manjim rastom prinosa (proizvoda) u odnosu na predhodnu jedinicu. Grafički prikaz proizvodne funkcije s opadajućim prinosom ima oblik krivulje s konkavnom zakrivljenošću u odnosu na vodoravnu os (apscisu). Kako se inputi dodaju *y1 se smanjuje za svaki dani x1. prema tome nagib krivulje postaje sve manji kako se inputi dodaju. To se najčešće javlja u proizvodnji polj. Proizvoda. Količina prinosa (y1) 5.000 4.400 400 4.000 1.000 20 3.000 2.000 1.000 3.000 0 30 40 50 70 10 20 60 Količina inputa (x1)

  26. Rastući odnos količine prinosa i količine jednog promjenljivog inputa daje progresivnu proizvodnu funkciju. U takvom obliku odnosa, koji se može primijeniti u poljoprivrednoj proizvodnji, svaka dodatna jedinica inputa rezultira većim porastom prinosa (proizvoda) u odnosu na predhodnu jedinicu. Ukupni se prinos povećava po rastućoj stopi tako da granični prinos raste. Grafički prikaz proizvodne funkcije s rastućim prinosima ima oblik krivulje s konveksnom zakrivljenošću u odnosu na vodoravnu os (apscisu). Količina prinosa (y1) 5.000 4.400 4.000 3.000 3.000 2.000 1.400 1.000 400 1.000 400 0 10 20 30 40 50 60 70 Količina inputa (x1)

  27. TROŠKOVI PROIZVODNJE Troškovi proizvodnje predstavljaju novčani izraz vrijednosti utrošenih elemenata proizvodnje u proizvodnji proizvoda i usluga ( roba). Ukupne troškove možemo klasificirati u nekoliko grupa i to: 1. troškovi prema nazivima utrošenih činitelja proizvodnje ( prirodni troškovi ): • troškovi rada, • troškovi predmeta rada, • troškovi osnovnih sredstava; 2. troškovi prema načinu raspoređivanja na nositelje troškova; • neposredni, direktni, odnosno pojedinačni troškovi. • opći, režijski, posredni, odnosno indirektni troškovi;

  28. 3A.. Troškovi prema stupnju korištenjena kapaciteta: • stalni (fiksni) troškovi, (vremenski troškovi), Iznos stalnih troškova po jedinici 21 18 15 12 9 6 Prosječni stalni trošak 3 0 20 30 40 60 10 50 Količina outputa

  29. 3B.Troškovi prema stupnju korištenja kapaciteta: • promjenjivi (varijabilni) troškovi: • proporcionalni troškovi(ovise o kretanju opsega proizvodnje), • degresivni troškovi(se povećavaju ako se povećava opseg proizvodnje, ali je njihov rast sporiji od povećanja opsega proizvodnje), • progresivni troškovi(u ukupnom se iznosu povećava brže nego što raste opseg proizvodnje). Iznos u kn Ukupni proporcionalni troškovi 1.400 Ukupni degresivni troškovi 1.200 800 400 Ukupni progresivni troškovi 0 100 300 400 500 200 Količina učinka

  30. 4.troškovi prema njihovoj strukturi: • jednostavni (originalni) troškovi, sastoje se samo od jedne prirodne vrste troškova (npr. troškovi materijala, energije, maziva, amortizacije, troškova rada…). • složeni (kompleksni) troškovi; troškovi se sastoje od dva ili više elementarnih troškova npr. (troškovi održavanja vozila a tu je ukupno gorivo, mazivo, rezervni dijelovi, ….). 5. troškovi prema stupnju objektivnosti: • stvarni troškovi, poznati su na kraju ciklusa proizvodnje, • planski troškovi, planiraju se i poznati su prije početka proizvodnje, • standardni troškovi; oni troškovi koji su poznati iz sličnog oblika proizvodnje.

  31. Iznos u kunama 6. Troškovi prema obuhvatnosti proizvodnje: • troškovi po jedinici proizvoda, (dobijemo tako da ukupne troškove podijelimo brojem jedinica proizvoda) UT TJP= ------------ JP • ukupni troškovi; (ukupni trošak raste kako raste količina proizvoda). . 20 Ukupni trošak 15 Fiksni trošak 10 5 0 2 3 4 5 1 Količina učinka

  32. 7. granični troškovise definiraju kao porast ukupnih troškova uvjetovanih povećanjem proizvodnje. povećanje ukupnih troškova Granični trošak = ----------------------- povećanje proizvodnje Granični su troškovi opadajuća funkcija granićne produktivnosti rada. Izgled graničnog troška (GT) na grafikonu u odnosu na ukupni trošak (UT), fiksni trošak (FT), varijabilni trošak (VT). Troškovi GT UT VT FT 0 Količina proizvodnje

  33. VRIJEDNOST PROIZVODNJE • Proizvodnja se izražava naturalno ( u fizičkim jedinicama) i vrijednosno ( pomoću cijena ). • Vrijednost ovisi o metodi obračuna proizvodnje. Dosad su se izdiferencirale tri metode obračuna proizvodnje:

  34. 1.Proizvodna ili realna metoda, koja se sastoji u tome da se sumira vrijednost (količina x cijena) svih proizvedenih proizvoda. 2. Prihodna ili osobna metoda temelji se na zbrajanju prihoda pojedinih sudionika u primarnoj raspodjeli. 3. Rashodna metoda sastoji se u zbrajanju rashoda koji su učinjeni za sve oblike potrošnje: osobna potrošnja, investicijska potrošnja, zajednička i opća potrošnja.

  35. Proizvodnju, izraženu naturalno ili vrijednosno, treba analizirati i sa stajališta njezine strukture. Prije definiranja vrijednosne strukture proizvodnje, govoriti ćemo o agregatima proizvodnje. Pod agregatima proizvodnje razumijevamo oblike zbrojnih izraza vrijednosti proizvodnje, ostvarene u jednom vremenskom razdoblju (najčešće godinu dana) na teritoriju jedne zemlje. U agregate proizvodnje ubrajamo društveni bruto-proizvod, društveni proizvod i narodni dohodak. Vrijednost proizvodnje, odnosno rezultata proizvodnje (roba), određuje apstraktni ljudski rad. Teoriju vrijednosti izražavamo pomoću slijedeće formule: W = C + V + M gdje je W = vrijednost robe, C = utrošeni konstantni kapital (utrošene vrijednosti predmeta rada i utrošena vrijednost angažiranih osnovnih sredstava - amortizacija), V = utrošeni varijabilni kapital (vrijednost radne snage), M = višak vrijednosti.

  36. EKONOMSKE ZAKONITOSTI U PROIZVODNJI Djelovanje ekonomskih zakonitosti možemo promatrati kroz slijedeće zakonitosti: • zakon o neproporcionalnosti prinosa u odnosu prema ulaganjima u proizvodnju, • zakon o proizvodnji u masi, • zakon zbog ekonomsko-tehničke razvojne granice, • zakon zbog ekonomske i tehničke ograničenosti područja, • zakon koncentracije i dekoncentracije. • Budući da se zakonitosti odražavaju na ponudu, odnosno na tržišne odnose, treba spoznati njihovo djelovanje na količinu ponude, troškove i cijene, koncentraciju ponude, lokaciju proizvodnje itd. • Spoznavanje zakonitosti u proizvodnji uvjet je spoznaje zakonitosti na tržištu.

  37. RASPODJELA Pojam i oblici raspodjele Raspodjela se može promatrati s dva aspekta: • šireg aspekta raspodjele, • užeg aspekta raspodjele. • "Širi aspekt" raspodjele u nerobnom gospodarstvu obuhvaća raspodjelu sredstava za proizvodnju, raspodjelu rada i raspodjelu sredstava za život. U robnom gospodarstvu, osim proizvodnje i potrošnje, raspodjela obuhvaća i razmjenu. • "Uži aspekt" raspodjele obuhvaća: • raspodjelu državne proizvodnje za različite namjene • raspodjelu između različitih državnih grupa i pojedinaca.

  38. S obzira na činitelje raspodjele i redoslijed raspodjeljivanja proizvoda, odnosno dohotka i dobiti postoje: • primarna raspodjela, • sekundarna raspodjela, • tercijarna raspodjela, • kvartalna raspodjela. Oblici raspodjele posljedica su odnos u proizvodnji. Međutim, u tržišnom smislu riječi oni određuju i način proizvodnje.

  39. Pod primarnom raspodjelom razumijevamo raspodjelu proizvoda izraženih u novcu, između subjekata u procesu proizvodnje, bez posredovanja tržišta (u naturalnom gospodarstvu) ili posredstvom tržišta i (ili) mjera ekonomske politike (u robnom gospodarstvu). Iz navedene definicije moguće je uočiti ove konstatacije: 1. raspodjela proizvoda obuhvaća raspodjelu proizvoda na sredstva za proizvodnju i sredstva za potrošnju; 2. raspodjela se može izvršiti u proizvodima (naturalno gospodarstvo) i u novcu (robno gospodarstvo); 3. u raspodjeli sudjeluju subjekti procesa proizvodnje; način proizvodnje određuje subjekte procesa proizvodnje; 4. raspodjela se odvija bez posredovanja tržišta (naturalno gospodarstvo) ili uz posredovanja tržišta (robno gospodarstvo); 5. raspodjela nije samo rezultat odnosa na tržištu nego i mjera koje donosi država. Primarna raspodjela

  40. Kriteriji raspodjele u svim društveno-ekonomskim formacijama nisu isti. Oni ovise o mnogobrojnim činiteljima. • U robnom gospodarstvu robe se ne razmjenjuju prema svojoj vrijednosti, nego po tržnim cijenama ili cijenama koje je odredila država. To znači da se udio pojedinog proizvođača u primarnoj raspodjeli određuje pomoću tržišne cijene ili administrativne cijene. • U primarnoj raspodjeli mogu nastati tri slučaja: • vrijednost robe jednaka je cijeni robe, • vrijednost robe manja je od cijene robe, • vrijednost robe veća je od cijene robe.

  41. Prvi primjer označava ekvivalentnu razmjenu, a druga dva primjera ne ekvivalentnu razmjenu. • U prvom proizvođač je ostvario normalan višak vrijednosti, u drugom višak iznad normalnoga, a u trećem manjak viška vrijednosti ili čak gubitak. • Ako proizvođač u razmjeni roba ostvaruje višak, odnosno manjak s obzirom na normalan višak vrijednosti, govorimo o preraspodjeli društvenih proizvoda. Drugi slučaj razmjene išao je u korist proizvođača, a u treći na teret proizvođača.

  42. Sekundarna raspodjela nacionalnog dohotka (preraspodjela, namjenska raspodjela, druga po redu raspodjela) predstavlja raspodjelu nacionalnog dohotka između proizvođača koji su ga ostvarili primarnom raspodjelom, i drugih subjekata u društvu koji su svojim radom utjecali na ostvarivanje nacionalnog dohotka. Sekundarna raspodjela naziva se i namjenska raspodjela jer se nacionalni dohodak raspodjeljuje namjenski. Mehanizme sekundarne raspodjele možemo svrstati u dvije grupe: mehanizmi raspodjele u kojima nema funkcionalne veze između davanja doprinosa i koristi usluga, mehanizmi raspodjele u kojima postoji funkcionalna veza između davanja dohotka i koristi usluga. Sekundarna raspodjela

  43. Gledajući povijesno razvilo se nekoliko mehanizama sekundarne raspodjele: porezni sustav nekad u naturi, danas u novcu, carinski sustav, kreditni sustav, sistem doprinosa, sistem kotizacije itd. S obzirom na oblik mehanizma raspodjele, postoji i oblik naknade "potrošačkim" jedinicama: porez, carina, kamata, doprinos, udio u dohotku itd. Tercijarna raspodjela je raspodjela dohotka koja predstavlja raspodjelu, odnosno raspoređivanje dohotka za osobnu potrošnju i akumulaciju. Kvartalna raspodjela - je raspodjela koja predstavlja raspodjelu dijela dohotka namijenjenog osobnoj i zajedničkoj potrošnji.

  44. RAZMJENA Pojam razmjene Razmjena je proces razmjenjivanja proizvoda, odnosno roba između subjekata u proizvodnji i subjekata u potrošnji radi zadovoljavanja potreba. • U navedenoj definiciji upotrijebljen je izraz proizvoda i roba. Najčešće pod proizvodom razumijevamo rezultat ljudskog rada koji nije namijenjen tržištu, nego neposrednoj potrošnji. Roba označava proizvod ljudskog rada koji je namijenjen razmjeni, odnosno tržištu. • Ovisno o tome da li se razmjena obavlja bez posretstva novca ili uz njegovo posretstvo, razlikuje se robna i robno-novčana razmjena. • Iz navedenog slijedi da razmjena nije jednoznačan pojam. • Razmjena je posljedica raspodjele. Kao faza društvene reprodukcije, razmjena je interpolirana između raspodjele i potrošnje. Ona povezuje raspodjelu i potrošnju. Međutim, povezujući raspodjelu i potrošnju, razmjena povezuje i proizvodnju s potrošnjom i potrošnju s proizvodnjom.

  45. Uvjeti nastanka razmjene Za pojavu razmjene postojala su tri uvjeta: društvena podjela rada, privatna svojina, višak proizvoda. Društvenom podjelom rada nastajala je diferencijacija gospodarskih i negospodarskih djelatnosti. Stvarale su se oblasti, grane i grupacije. Pojedinačna oblast, grana ili grupacija nije bila sama sebi dovoljna. Vlasništvo na sredstvima za proizvodnju ima posljedicu i prisvajanje proizvoda po osnovi vlasništva. Višak proizvoda stvarao je i stvara pretpostavke za napuštanje naturalnog načina privređivanja i njihove zamjene s tržišnim načinom privređivanja.

  46. Ovdje nas zanima samo robno novčana razmjena. Robno-novčana razmjena, kako joj i samo ime kaže, jest razmjena roba pomoću novca. Matematički izraz je robno-novčane razmjene: R1 - N - R2 gdje je R1 = roba, N = novac, R2 = roba. U tom obliku razmjene novac obavlja funkciju prometnog sredstva. Naime, pomoću njega dvije robe (R1 i R2) se promeću,razmjenjuju. Faze razmjene

  47. Robno novčana razmjena se sastoji od dvije faze: faza prodaje: R1-N ili prva metamorfoza robe. faza kupovine: N-R2ili druga (završna) metamorfoza robe Vrijednost roba se stvara u procesu proizvodnje, a valorizira u procesu razmjene. Proces razmjene ne daje vrijednost robi koju pretvara u novac, već joj daje poseban oblik vrijednosti. Taj poseban oblik vrijednosti roba naziva se prometna vrijednost. "Prometna vrijednost iskazuje se prije svega kao kvantitativni odnos, kao razmjer u kojem se upotrebne vrijednosti jedne vrste razmjenjuju za upotrebne vrijednosti druge vrste, odnos koji se postojano mijenja s vremenom i mjestom".

  48. U neposrednoj razmjeni taj kvantitativni odnos izražava se ovako: • x robe A = y robe B • Međutim, u robno-novčanoj razmjeni, kako smo već istakli, kvantitativni odnos izražava se na ovaj način: • R1 - N - R2 • U tom obliku razmjene sve druge vrste robe samo su posebni ekvivalenti novca, a novac je njihov opći ekvivalent, odnosno sve druge vrste robe su posebna roba prema novcu kao općoj robi.

  49. Sredstva razmjene mogu se pojaviti u dva oblika: sredstva plaćanja, naturalna sredstva. Sredstva plaćanja su novac (valuta), devize, čekovi, mjenice i dr. Naturalna sredstva (u uvjetima neposredne razmjene obavljaju i funkcioniraju plaćanja) međusobno se razlikuju: tehnički: po naturalnom dobru koje ih predstavlja (naročito nakit, odijelo itd), ekonomski: po tome da li se upotrebljavaju primarno za ciljeve razmjene ili za staleške ciljeve (prestiž u posjedovanju), ili kao unutarnja ili kao vanjska sredstva razmjene, odnosno sredstva plaćanja. Sredstva razmjene

  50. Oblici razmjene Postoji više oblika razmjene. Mi ćemo navesti najvažnije: 1. s obzirom na odsutnost, odnosno prisutnost novca u razmjeni: • robna razmjena ili trampa, • robno-novčana razmjena; 2. s obzirom na odsutnost, odnosno prisutnost posrednika u razmjeni: • neposredna razmjena, • posredna razmjena. 3. s obzirom na cilj razmjenjivanja: • razmjena radi stjecanja dobiti, • razmjena radi podmirivanja potreba. 4. s obzirom na autonomnost razmjene: • slobodna razmjena, • ograničena razmjena. 9

More Related