1 / 39

Kristina Balija Biljana Barić Dunja Burić Mateja Djak Tajana Majer Ines Žabarović

KVALITATIVNO I KVANTITATIVNO ISPITIVANJE SADRŽAJA STIGME PREMA PSIHIČKIM BOLESNICIMA (Jokić-Begić i sur., 2005). Kristina Balija Biljana Barić Dunja Burić Mateja Djak Tajana Majer Ines Žabarović. Stigma= socijalni konstrukt koji uključuje:

moses
Download Presentation

Kristina Balija Biljana Barić Dunja Burić Mateja Djak Tajana Majer Ines Žabarović

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. KVALITATIVNO I KVANTITATIVNO ISPITIVANJE SADRŽAJA STIGME PREMA PSIHIČKIM BOLESNICIMA(Jokić-Begić i sur., 2005) Kristina Balija Biljana Barić Dunja Burić Mateja Djak Tajana Majer Ines Žabarović

  2. Stigma= socijalni konstrukt koji uključuje: • prepoznavanje različitosti na temelju neke oznake • obezvrjeđivanje osobe koja je nositelj te oznake

  3. Stigma je povezana s predrasudama koje se često generaliziraju i na sam karakter i identitet osobe • Društvena definiranost stigme ovisi o kulturi i vremenu

  4. Predrasude vezane uz psihičku bolest: • vjerovanje da je ona neizlječiva • odraz je neuspjeha i “slabih” gena • psih.bolesnici su opasni i nesposobni • sami su krivi za svoju bolest • nesposobni za samostalno donošenje odluka, djetinjasti i neodgovorni • Najviše prisutne kod oboljelih od shizofrenije

  5. predrasude dovode do diskriminacije= pad samopouzdanja i samopoštovanja, povlačenje u sebe te izoliranost od društva • pojava depresivnosti zbog promjene u slici o sebi, socijalnoj mreži i radnoj učinkovitosti • prisutne teškoće pri zapošljavanju ili povratku na radno mjesto • Dovodi do smanjenja kvalitete života (bolesnici često skrivaju bolest i izbjegavaju liječenje)

  6. 1996. Svjetska psihijatrijska organizacija pokrenula programe destigmatizacije • pokrenut globalni program koji je obuhvaćao: • poboljšanje znanja javnosti • edukaciju i podršku obiteljima oboljelih • stvaranje međunarodne mreže za borbu protiv stigme te razmjenu znanja i iskustva • Hrvatska= nacionalni program borbe protiv psihičke bolesti • hrv. društvo je tradicionalno s rigidnim vrijednostima= bolest je mana; a psih. Bolest sramota pojedinca i obitelji

  7. Cilj istraživanja • Upoznati se sa stavovima, uvjerenjima i reakcijama pripadnika opće populacije u RH prema psihičkim bolesnicima te time posredno pridonijeti boljem razumijevanju psihičke bolesti i njezinih posljedica • Upoznati se sa problemima psihičkih bolesnika i njihovih obitelji te njihovi prijedlozi za rješavanje tih problema

  8. Uzorak i metoda- kvalitativni dio • Metoda: fokus grupa • Sudionici: • psihički bolesne osobe • članovi obitelji • profesionalno osoblje • osobe koje nisu sa njima direktno povezane

  9. Pitanja: osobno iskustvo s psihičkim bolesnicima, mišljenje o svakodnevnim problemima s kojima se bolesnici suočavaju i načinima rješavanja istih • Profesionalno osoblje i opća populacija: njihovo mišljenje tj. stavove prema psihičkim bolesnicima

  10. Kvantitativni dio istraživanja • Instrument konstruiran za potrebe ovog istraživanja • 7 dijelova: stereotipi, iskustvo, znanje, atribucije, stavovi, stupanj prihvaćanja i demografski podatci • Stereotipi: 66 osobina- označiti koje su karakteristične za psihički oboljele osobe • Iskustvo: 6 odgovora za različite razine iskustva

  11. Znanje: 5 tvrdnji sa točno/netočno • Atribucije: percepcija uzroka stanja psihičkih bolesnika prema Weinerovom atribucijskom modelu • Stavovi: ljestvica stavova sa 25 tvrdnji sa stupnjem slaganja od 1 do 5 • Stupanj prihvaćanja: ispituje se u kojoj mjeri su spremni ostvariti kontakt sa psihički bolesnom osobom

  12. Sociodeografski podatci: spol, godina rođenja, veličina mjesta u kojem su proveli veći dio života, procjena životnog standarda kućanstva • Odrasli: roditeljski i bračni status, stupanj obrazovanja, radni status... • Učenici: naziv škole, razred • Studenti: naziv fakulteta, smjer • Važnost vjere

  13. 66 sudionika M i Ž, 18-68 g. 4 grupe opće populacije 2 grupe sa medicinskim osobljem 1 grupa s psihički oboljelim osobama 1 grupa sa njihovim obiteljima 356 sudionika M (N=145, 40,7%) Ž (N=211, 59,3%) Dob: 15-83 g. Sudionici podijeljeni u 3 skupine: Učenici srednjih šk. (35,1%) Studenti (29,8%) Odrasli (35,1%) Kvalitativni dio Kvantitativni dio

  14. REZULTATIkvalitativnog dijela istraživanja • Percepcija psihičkih bolesnika • Podudaranje u definiranju psihičkih bolesnika u sve 3 skupine ispitanika (srednjoškolci, studenti, odrasli) Psihički bolesnici- osobe koje se ponašaju izvan prihvaćenih normi te nisu svjesni svojih postupaka i onoga što se oko njih događa. • Srednjoškolci- psihički bolesnici mogu biti svjesni svojih postupaka, znaju što rade, ali njihov um je drugačiji od našeg.

  15. Svi u skupinu psihičkih bolesnika ubrajaju: osobe koje boluju od PTSP-a, depresije, manične depresije, shizofrenije • Srednjoškolci u skupinu psihičkih bolesnika za razliku od ostalih ubrajaju i: pedofile, silovatelje, fašiste, egzibicioniste i zlostavljače • Neki srednjoškolci smatraju da depresija nije bolest (“Ako si tužan to nije bolest.”)

  16. Uzrocima psihičke bolesti svi smatraju nasljeđe i okolinu ( “Ja mislim da se svakoga može dovesti do toga da poludi. Ovisi o predispozicijama osobe.”) • Studenti i srednjoškolci ističu kao uzrok i zlostavljanje u djetinjstvu • Srednjoškolci kao mogući uzrok vide i stres i prenatalne poremećaje

  17. Mišljenje i stav prema psihičkim bolesnicima • Strah od nepredvidljivosti psihičkih bolesnika (vlada mišljenje da su agresivni) (“Kad ljudi polaze s pretpostavkom da je netko lud i nepredvidljiv, boje se.”) • Površan kontakt s psihički oboljelom osobom  ako njeno ponašanje nije ugrožavajuće za njih i to s rezervom i strahom. • Nitko od sudionika nije spreman ostvariti emocionalni odnos s psihičkim bolesnikom  ako taj odnos nije uspostavljen prije pojave bolesti • Ako su u emocionalni odnos ušli prije nastanka bolesti  nastojali bi pomoći te bi taj odnos održavali

  18. Osoblje: • S bolesnikom s odjela ne bi stvarali prijateljski odnos  gubi se profesionalni odnos • Specifična problematika: • Znanje medicinskih sestara i tehničara vezano uz psihičke bolesti nepovoljno se odražava na njihov odnos s vlastitom djecom  neprestano provjeravaju njihovo zdravlje (“Mi svoju djecu stalno ‘testiramo’. Stalno brineš, ne možeš nikada biti kao normalna mama i tata.”)

  19. Iskustvo s psihičkim bolesnicima • Srednjoškolci većinom navode negativna iskustva s psihičkim bolesnicima (“Susjeda na mom katu je shizofreničarka. Imala je i napadaje po noći. Tada bi otvorila prozor i mokraću koji je skupila bi istresla kroz prozor. Vikala je i psovala, to je znalo biti prilično zastrašujuće.”) • Odrasli navode neugodna, ali ne toliko negativna iskustva (“Imao sam susjedu koja je bila psihički bolesnik. Po danu nije bio problem, ali po noći kad imaš dijete koje se boji, a boji se bez razloga, to nije nimalo ugodno.”)

  20. Problemi psihičkih bolesnika • Srednjoškolci • najbolje upoznati s pravima psihičkih bolesnika i njihovom realizacijom • znaju da im je omogućeno liječenje, skrb i prijevremena mirovina • svjesni da pružanje pomoći često nije adekvatno zbog nedostatka financijskih sredstava • Svi sudionici kao probleme psihičkih bolesnika navode: • Etiketiranje, nerazumijevanje, neprihvaćanje, izoliranje i otuđivanje od strane društva, a ističu i probleme sa zapošljavanjem te opasnost od gubitka posla i prijatelja

  21. Neprihvaćanje okoline • Ističu da ljudi više suosjećanja imaju za tjelesno oboljele nego za psihički oboljele • Svi smatraju da se obiteljima teško nositi s činjenicom da im je bliska osoba psihički bolesna i da im treba pružiti pomoć i podršku • Gubitak dostojanstva/ socijalna izoliranost • Srednjoškolci smatraju da osobe bliske psihičkim bolesnicima gube privatan život jer oni zahtijevaju neprestanu brigu • Kao važan problem ističu financijske poteškoće koje za sobom povlače smanjenu mogućnost sudjelovanja u terapijskim postupcima • Odrasle osobe smatraju da se osobe bliske psihičkim bolesnicima povlače se iz društva zbog brige o oboljeloj osobi i osjećaja manje vrijednosti

  22. Osuda okoline • Psihički bolesnici ističu da doživljavaju osudu os strane društva, izolirani su i gube prijatelje. (“Čim sam prijateljima rekao da idem psihijatru, izgubio sam ih.”) • Obitelji psihičkih bolesnika smatraju da ih okolina okrivljava za psihičku bolest svojih najbližih, a već se i sami teško nose s osjećajem krivnje i odgovornosti. (“Izgubili smo stare prijatelje, imamo osudu obitelji, imamo iluziju da ćemo edukacijom smanjiti stigmu u društvu.”) • Osoblje smatra da su obitelji psihičkih bolesnika nefunkcionalne te da okrivljuju same psihičke bolesnike za bolest.

  23. Oduzeta budućnost • Obitelj ima potrebu za odmorom • Preokupirani su brigom što će biti i gdje će smjestiti svoju djecu kada oni umru • Smatraju da ne postoji strukturirana pomoć i adekvatna rješenja u zbrinjavanju psihičkih bolesnika • Velik problem  moraju svoju djecu proglasiti radno nesposobnima da bi im omogućili financijsku pomoć države

  24. Predložene aktivnosti za poboljšanje stanja • 2 vrste rješenja za probleme s kojima se susreću psihički bolesnici • Edukacija • Edukacija medijima u obliku plakata stručnih timova koji će adekvatno informirati jasnost • Uklopiti edukaciju o psihičkim bolestima u školski sustav • Obitelji ističu da bi i njima edukacija olakšala suočavanje s problematikom • Radna terapija ili adekvatna radna mjesta • Studenti i jedan dio odraslih smatraju da bi se psihičkim bolesnicima trebalo omogućiti rad otvaranjem posebnih radnih mjesta • Drugi dio odraslih odbija mogućnost zapošljavanja psihičkih bolesnika smatrajući ih psihički nespremnima labilnima

  25. Osoblje koje radi sa psihičkim bolesnicima • Vole svoj posao • Ističu poseban odnos s pacijentom • Uvidjeli su da im mogu pomoći razgovorom, vođenjem računa o tome kako se pacijent osjeća, edukacijom, radom s obitelji i druženjem • Teškoće: • Nemogućnost opuštanja • Nepredviđena stanja i reakcije • Stalna doza straha i opreza • Psihički stres • Količina odgovornosti • Teškoće zbog vezivanja za pacijente • Strah od toga da se sami razbole

  26. REZULTATI kvantitativnog istraživanja • Stereotipi • 8 osobina kojima je više od 50% sudionika opisalo tipičnog predstavnika psihičkih bolesnika • nestabilan • nepredvidiv • bolestan • nervozan • neshvaćen • suicidalan • nesiguran • problematičan

  27. Iskustvo • 70% bilo u kontaktu s osobom psihičkim bolesnikom • 58% poznaje psihičkog bolesnika • 10% ima psihičkog bolesnika za prijatelja • 7% ima psihičkog bolesnika u obitelji • Znanje • 70% ispitanih pogrješno smatra da svi psihički bolesnici nisu svjesni svojih postupaka • ½ ispitanika dala je točan odgovor na tvrdnje o agresivnosti, roditeljskom odgoju i liječenju • 50% ispitanih nema ispravnu sliku o uzrocima, prevenciji i liječenju psihičke bolesti

  28. Atribucije • sudionici uzrok psihičke bolesti pripisuju podjednako karateristikama osobe i karakteristikama situacije • smatraju psihičku bolest promjenjivim stanjem koje nije podložno kontroli pojedinca • Stavovi • sudionici nemaju negativno mišljenje o psihičkim bolesnicima, ne osjećaju ljutnju prema njima • većina ne bi odbila druženje s njima, saznanje o bolesti ne bi uzrokovalo izbjegavanje • misle da su sposobni raditi neke poslove

  29. smatraju da ih društvo ne bi trebalo zanemarivati i da je dobro što se bore za svoja prava • poštuju ih kao ljude • preko 70% ispitanih osjeća se neugodno u njihovu društvu • Socijalna distanca • opća razina prihvaćanja-vrlo niska • nizak stupanj spremnosti na bliskost s psihičkim bolesnikom

  30. Grafički prikaz postotka odgovora sudionika na ljestvici socijalne distance prema psihičkim bolesnicima

  31. Rasprava rezultata kvantitativnog istraživanja • Tipični psihički bolesnik = osoba labilnog karaktera; nestabilna, nervozna i nesigurna; nepredvidljivo i problematično ponašanje • Manje od 50% nije upotrijebilo pridjev “lud” • Visok postotak ispitanika ih vidi kao bolesne osobe

  32. Veće iskustvo i znanje povezano je s pozitivnijim stavom i boljim prihvaćanjem psihički bolesnih osoba • Ispitanici smatraju da je uzrok pojave psihičke bolesti podjednako u karakteristikama osobe i u karakteristikama situacije

  33. Unatoč svojoj bolesti psihički bolesna osoba može biti dobar čovjek • Pozitivan stav prema borbi za prava oboljelih te brizi društva prema njima • Preko 70% ispitanika osjeća se neugodno u društvu psihički bolesnih osoba

  34. 80% ispitanika bi se družilo s psihički bolesnom osobom • 57% ispitanika bi prihvatilo psihički bolesnu osobu kao susjeda • 45% ispitanika bi prihvatilo psihički bolesnu osobu kao prijatelja • ISPITANICI PSIHIČKI BOLESNE OSOBE NE ODBACUJU, ALI IH NI NE PRIHVAĆAJU U POTPUNOSTI

  35. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA • Psihički bolesne osobe - većinom usamljene osobe • Izazivaju suosjećanje i sažaljenje • Iskazala se potreba za edukacijom javnosti radi smanjivanja predrasuda • Predrasude – strah od nepoznatoga

  36. STEREOTIPNA RAZMIŠLJANJA Promjena stereotipa Promjena emocionalne komponente predrasuda Nestajanje stereotipa - nakon masovne promjene društvene svijesti, a ne na osnovi vlastitog iskustva

  37. POSLJEDICE SMANJENJA STEREOTIPA: • Smanjen negativni stav prema psihijatrijskim bolesnicima • Ranije postavljanje dijagnoze • Učinkovitije liječenje • Smanjen broj liječenih bolesnika • Smanjeno trajanje bolničkog liječenja • Bolje funkcioniranje obitelji bolesnika • Brza i kvalitetnija reintegracija u zajednicu • Razvoj suvremenog sustava zaštite mentalnog zdravlja

  38. RASPRAVA 1.) U kojoj se mjeri rezultati istraživanja preklapaju s Vašim očekivanjima? (komentari) 2.) Što bi socijalni radnici mogli učiniti kako bi se položaj osoba s psihičkim teškoćama promijenio?

  39. Literatura: • Jokić-Begić, N., Kamenov, Ž., Lauri Korajlija, A. (2005.) Kvalitativno i kvantitativno ispitivanjee sadržaja stigme prema psihičkim bolesnicima. Socijalna psihijatrija, 33(1), 10-19.

More Related