E N D
Adam i Eva su bili veoma srećni u vrtu. U njemu je bilo lepog cveća i svakojakog ukusnog voća. “Slobodno jedi voće koje raste u vrtu, samo plodove sa jednog drveta, sa onog koje raste na sred vrta ne smeš da jedeš. To je drvo spoznaje dobra i zla. Ako budeš jeo njegovo voće znaj da ćeš sigurno umreti!” – reče Bog.
Bog je često dolazio u vrt, obično predveče da malo prošeta i porazgovara sa Adamom i Evom. Ali neko se uvukao u vrt. Bio je to Satana koji je mrzeo Boga i hteo je da pokvari sve što je on stvorio. Jednoga dana Eva je šetala sama. Satana je uzeo oblik zmije i počeo razgovor sa Evom. “Kako je lep ovaj vrt! Kako je voće divno! Da li je istina da vam je Bog rekao da ga ne jedete?”“Nije, Bog nam je rekao da jedemo od svakog voća u vrtu, osim jednog koje ne smemo da diramo. To je drvo dobra i zla. Bog je rekao da ćemo sigurno umreti ako budemo jeli voće sa tog drveta.” – reče Eva.
“To nije istina, nećete vi umreti ako budete jeli plodove sa tog drveta, nego ćete postati kao bogovi!” – odgovori joj Satana. Postati kao bogovi! Kako bi to bilo divno! Eva je prišla drvetu spoznaje dobra i zla i dobro ga pogledala. Njegovo voće bilo je prekrasno. Eva je bila sigurna da je veoma ukusno. Znala je šta je Bog rekao, ali ga je i dalje željno gledala. Najzad ga je ubrala i zagrizla plod. Onda je pozvala i Adama. Ponudila je i njemu, te je i on okusio. To obradova Satanu, a Adam i Eva se postideše kad su se pogledali. Odjednom ih je uhvatio strah. Šta će sada biti? Bog je rekao da će umreti!
Celog tog dana Adam i Eva su bili mrzovoljni. Spustilo se veče i bilo ih je strah. Znali su da će ih Bog uskoro posetiti. Potrčali su da se sakriju u žbunje. Nisu više želeli da vide Boga. Ali Bog ih je ipak pozvao: ”Gde ste?” Bilo im je jasno da ne mogu da se sakriju od Boga, pa su polako izašli pred njega i rekli: “Bilo nas je strah.” Priznali su šta su učinili. Adam nije rekao da mu je žao zbog onog što je učinio, nego da je Eva za sve kriva. Ni Eva nije rekla da joj je žao zbog onog što je uradila, nego da je kriva zmija.
Tada je Bog rekao zmiji:“Od danas ćeš puziti na stomaku. Ti i sve zmije koje dođu posle tebe, ješćete prašinu. Deca ove žene će ti biti neprijatelji, a jedno od njih će ti na kraju stati na glavu.” Bog je zatim rekao Evi:“Tvoja sreća je od sada pokvarena. Rađaćeš decu u velikim bolovima i žalosti.”Onda je red došao na Adama:“Pošto ste bili neposlušni, na zemlji će da raste trnje i korov. Moraćeš mnogo da radiš sve do svoje smrti, a onda ćeš se vratiti u prašinu od koje sam te napravio.”Bog ih je zatim isterao iz vrta i postavio anđela na ulazu sa plamenim mačem u ruci da niko više ne može da uđe u vrt.
Pošto ih je proterao iz vrta Bog je ubio dve životinje i od njihovih koža napravio Adamu i Evi odeću. Adamu i Evi je bilo žao što su morali da napuste Eden. Od tog dana morali su sami da naprave svoj vrt. Posao je bio težak i korov je brzo rastao. Na mnogim biljkama se pojavilo oštro trnje. Adam je morao dosta da se pomuči da bi došao do hrane. Životinje su pre toga bile Adamovi prijatelji, ali sada su podivljale. Lavovi i tigrovi su rikali na Adama i Evu, a manje životinje su ih se plašile. Tako je divni božji svet bio uništen zbog Adamovog i Evinog greha. Svetom je zavladal smrt.