Kognitivno-atribucijski pristup stereotipima

1. Kognitivno-atribucijski pristup stereotipima

2. Stereotip • generalizacija o grupi ljudi, kojom se istovjetne osobine pripisuju gotovo svim članovima te grupe, neovisno o stvarnim varijacijama između članova • stereotipiranje nije nužno emocionalno i ne vodi nužno namjernom zlostavljanju • međutim, ako nas stereotip čini slijepima za individualne razlike unutar grupe ljudi, on je neadaptivan, nepravedan i potencijalno zlostavljački

3. Teorijska tumačenja stereotipa • Mnogobrojni teorijski pristupi mogu se razlikovati na dvije dimenzije: • individualni / socijalno-kulturalni • uključuju / ne uključuju motivaciju za podcjenjivanjem drugih grupa

4. Kognitivni pristup stereotipima • Stereotipiranje je samo način kojim pojednostavljujemo svoj pogled na svijet i svi to radimo u određenom stupnju • Gordon Allport (1954) ga je opisao kao «zakon najmanjeg napora» • čovjekov kognitivni kapacitet je ograničen, a svijet je jednostavno presložen da bismo o svemu mogli imati detaljno razrađene stavove

5. Kognitivni pristup stereotipima • Allport (1954) • stereotip = uvjerenja koja se vežu uz neku kategoriju ljudi • Hamilton i Sherman (1994) • stereotip = kognitivne strukture koje sadrže naše znanje, uvjerenja i očekivanja o nekoj socijalnoj grupi

6. Kategorizacija • Kategorija je apstraktna struktura koja grupira objekte po principu koherentnosti. • Proces kategorizacije nužna je komponenta stereotipiranja. On je krajnje funkcionalan: • reducira se ogromna kompleksnost podražaja • uvodi se red u našu socijalnu okolinu • olakšava se zadržavanje informacija o drugima • kategoriziranjem se povećava naša sposobnost predviđanja o tome kakav je neki određeni član kategorije i kako će se ponašati • Nedostatak: može nas dovesti do toga da “vidimo” osobine koje neka osoba nema, a ne vidimo one koje ima!

8. Socijalna kategorizacija • svaku je osobu moguće kategorizirati u brojne kategorije • o kriteriju koji koristimo ovisit će i koji stereotip će se aktivirati • na raspolaganju nam je nekoliko alternativnih kriterija za kategorizaciju Što određuje koju ćemo od nekoliko mogućih kategorija koristiti u percepciji neke osobe?

9. “Primitivne kategorije” • mali broj “primitivnih” kategorija koje koristimo automatski i univerzalno u percepciji drugih ljudi • spol, rasa i dob • Zašto neke kategorije imaju status “primitivnih” kategorija koje koristimo automatski i univerzalno? • to su najšire kategorije ljudi, koje služe kao baza za daljnje razlikovanje unutar njih • mogu odražavati efekt primarnosti • ove kategorije su najvažnije za pružanje značajnih informacija o osobi • Stalnim korištenjem u različitim situacijama ovakvi kognitivni procesi postaju toliko rutinski da su praktički automatizirani

10. Kategorizacija na osnovi konteksta • kategorizacija se može bazirati na bilo kojoj osobini koja je istaknuta (salijentna) u socijalnom kontekstu • stvarni socijalni kontekst može činiti osobu istaknutom (osoba druge rase ili spola) • socijalni kontekst može postojati u promatračevoj glavi, u obliku normi i očekivanja • takva diferencirana pažnja može utjecati na socijalnu percepciju

11. Salijentnost ili istaknutost podražaja • Shelley Taylor i suradnici (Taylor i Fiske, 1978; Taylor i sur., 1978) proveli su čitav niz istraživanja kojima su demonstrirali efekte salijentnosti • ljudi poklanjaju više pažnje i donose ekstremnije zaključke o distinktivnim pojedincima • Objašnjenje stereotipa stvaranjem iluzornih korelacija

12. Aktivacija stereotipa • stereotipi odražavaju kulturalna vjerovanja • čak i ako ne vjerujemo u te stereotipe, možemo ih lako prepoznati kao uobičajena vjerovanja • Patricia Devine i Andrew Elliot (1995) pokazali su da stereotipi u stvarnosti uopće nisu nestali – ljudi se jednostavno u većoj mjeri odupiru njihovom otvorenom iskazivanju

13. Aktivacija stereotipa • Hoće li samo poznavanje nekog stereotipa utjecati na vašu kognitivnu obradu informacija o određenoj osobi, čak i ako ne vjerujete u taj stereotip niti smatrate da imate predrasude prema toj grupi? • anegdota Fiske i Taylor (1991)

14. Podcjenjivački komentar o crnom govorniku aktivirao je latentne stereotipe promatrača, što je rezultiralo njihovim lošijim procjenama vještine toga govornika (Greenberg i Pyszczynski, 1985)

15. Aktivacija stereotipa • Henderson-King i Nisbett (1996) • pokazali da je za aktiviranje negativnog stereotipa o crncima i smanjivanje želje sudionika za interakcijom s Afroamerikancem dovoljno samo jedno negativno ponašanje nekog drugog Afroamerikanaca (u stvarnosti suradnika eksperimentatora) • Nije potrebno mnogo da bi se stereotip aktivirao, a kada je jednom aktiviran, može imati dalekosežne posljedice na to kako se opaža i tretira određeni pripadnik te vanjske grupe

16. Automatska i kontrolirana obrada stereotipa • Patricia Devine (1989) • Model kognitivne obrade od dva koraka: • (1) automatska obrada aktivira stereotipe, ali ih (2) kontrolirana (ili svjesna) obrada može odbaciti ili zanemariti • ako ste u gužvi, preopterećeni, ometeni ili nedovoljno koncentrirani, ili ne poklanjate dovoljno pažnje, možete ne započeti tu kontroliranu razinu obrade, što znači da je stereotip aktiviran automatskim procesom i dalje u vašoj svijesti i nije odbačen

18. Jesu li stereotipi neizbježni? • nedavna istraživanja su ukazala na neka važna ograničenja – u prvom redu, da automatska aktivacija stereotipa nije tako univerzalna kao što se mislilo • Fazio, Jackson, Dunton i Williams (1995) pokazali su da među pojedincima postoji znatan varijabilitet u automatskom aktiviranju negativnih stereotipa

19. Obrada inkonzistentnih informacija • Kako informacije ulaze u naše kategorije i kako ih pamtimo? • pamtimo primjere iz direktnog iskustva onakve kakvi jesu • pamtimo iskrivljene informacije, tako da budu u skladu s postojećom kategorijom • Stangor i McMillan (1992) – metaanaliza • ovisi o motivaciji dok procesiramo informaciju • motivacija za točnošću – aktivna obrada inkonzistentne informacije • motivacija za konzistencijom (da zadržimo jednostavne i usklađene sheme) – ignoriranje ili iskrivljavanje inkonzistentne informacije

20. Kategorijalne i individualne info. • kategorijalne info = info o pripadnosti osobe određenoj socijalnoj grupi • aktiviraju naše sheme (stereotipe) i očekivanja Hoće li individualne ili osobne informacije koje zatim dobijemo uopće privući našu pažnju? Hoćemo li ih interpretirati tako da potvrde naše stereotipe o odgovarajućoj socijalnoj grupi, ili će oslabiti postojeći stereotip i utjecati na njegovu promjenu?

21. Kategorijalne i individualne info. • Fiske i Neuberg (1990) – model kontinuuma • inicijalna kategorizacija • procjena relevantnosti nove informacije • usmjeravanje pažnje i na dodatne informacije • preispitivanje slaganja između inicijalne kategorizacije i dodatnih podataka • rekategorizacija • integriranje individualne informacije i pomicanje granica stereotipa

22. Kategorijalne i individualne info. • Ako je prva reakcija ljudi prihvaćanje kategorijalne pripadnosti, kako to da ponekad tome odolijevaju? • Kako to da često nismo spremni donijeti stereotipnu prosudbu o nekome na temelju kategorijalne informacije, a jesmo kada raspolažemo i osobnom informacijom? • Darley i Gross (1983)

23. Teorija opravdanosti socijalne prosudbe

24. Teorija opravdanosti socijalne prosudbe • Leyens, Yzerbyt i Shadron, 1992 • da bi donijeli socijalnu prosudbu, ljudi moraju osjećati da su u poziciji da je donesu • Socijalni sudovi nisu samo rezultat više ili manje logičkog prosuđivanja - formiramo ih i kako bismo objasnili svijet oko sebe na način koji je društveno prihvatljiv • Razlike kroz vrijeme i među kulturama

25. Teorija opravdanosti socijalne prosudbe • Često se opiremo donošenju sudova jer smatramo da nisu zadovoljeni neki osnovni uvjeti za prosuđivanje: • nemamo dovoljno informacija o osobi, a stereotipi se ne smatraju valjanom osnovom za evaluaciju konkretne osobe; • informacija nam se ne čini dovoljno relevantna; • sud koji bismo donijeli nije socijalno prikladan ili nije onakav kakav bi drugi htjeli čuti.

26. Teorija opravdanosti socijalne prosudbe • teorija naglašava utjecaj aspekata informacije koji su izvan njenog sadržaja • svaka informacija, bila ona kategorijalna ili individualna, sastoji se od dvije komponente: • specifičnog sadržaja ili same informacije, • meta-informacije • sadržaj se može mijenjati, ali meta-informacija ostaje uvijek ista • u procjeni opravdanosti donošenja socijalne prosudbe ljudi će se djelomično oslanjati na meta-informacijske aspekte dobivenih podataka, a ne samo na informacijske

27. Teorija opravdanosti socijalne prosudbe • Činjenica da su ljudi svjesni da jesu ili nisu u poziciji da donesu socijalnu prosudbu ne znači i da su pri tom svjesni determinanti svoje prosudbe, čak ni njezine prirode (npr. Nisbett i Wilson, 1977) • paradoksalna situacija: • raspolažući samo kategorijalnom informacijom, oklijevat ćemo u davanju prosudbe koja bi bila u skladu sa stereotipom, • nakon primanja informacije koju smatramo osobnom, donijeti upravo stereotipnu prosudbu • Darley i Gross (1983)

28. Teorija opravdanosti socijalne prosudbe • Yzerbyt, Shadron i Leyens (1994) pokazali su da će već i samo vjerovanje da smo dobili dodatnu osobnu informaciju (a zapravo nismo) biti dovoljno da aktivira stereotipno prosuđivanje • nije potrebno da osobna informacija potvrdi stereotip kako bi se donijela stereotipna prosudba • dovoljno je samo da ispitanici zaključe da su u poziciji da donesu prosudbu, a to će učiniti već i ako im meta-informacija ukaže da su dobili osobnu informaciju, a zapravo nisu

29. Efekt “razrjeđivanja”(dillution effect) • ispitanici su zanemarili informaciju o grupnoj pripadnosti kad im je bila dostupna informacija o osobi (npr. Locksley i sur., 1980) • to je razumljivo kada je osobna informacija jasno dijagnostička za položaj ciljne osobe na dimenziji koja se prosuđuje • no, čak i irelevantna osobna informacija može oslabiti stereotipno prosuđivanje Na osnovi ovih nalaza, autori su zaključili da socijalni stereotipi ne utječu na prosudbu ciljne osobe o kojoj imamo makar i minimalnu osobnu informaciju.

30. Teorija opravdanosti socijalne prosudbe • Moguće je da pružanje ispitanicima osobne, ali očito irelevantne informacije aktivira njihovu svijest da nisu u mogućnosti donijeti socijalnu prosudbu • Aktivira se svijest da takva informacija, kao ni informacija o kategorijalnoj pripadnosti, nisu dovoljni za donošenje suda o konkretnoj osobi • vrsta osobne informacije može imati važnu ulogu

31. Vrsta osobne informacije • Hilton i Fein (1989) • postoje dvije dimenzije na kojima se informacije mogu razlikovati: • stupanj specifične dijagnostičnosti neke informacije za donošenje određene prosudbe • stupanj tipične dijagnostičnosti ili vrijednosti te informacije za donošenje raznih prosudbi • nedijagnostičke informacije mogu biti jasno irelevantne ili pseudo-relevantne Pseudo-relevantne osobne informacije povećat će stereotipnu prosudbu, dok će je relevantne i jasno irelevantne razrijediti!

32. Atribucijski pristup stereotipima

33. Atribucijski pristup stereotipima • objašnjenja ponašanja članova naše i neke druge grupe često idu u prilog članovima naše grupe i/ili na štetu članova druge grupe • takvo atribuiranje pomaže pri formiranju i održavanju stereotipa, • ometa pokušaje smanjenja neprijateljstava među grupama, • u krajnjem slučaju može stvoriti osnovu za ideologiju koja razlike među grupama pripisuje genetskim karakteristikama

34. “Krajnja atribucijska pogreška “ • Pettigrew (1979) • “pozitivizam” u zaključivanju o onima s kojima smo bliski - atribuiramo poželjna ponašanja dispozicijskim uzrocima a nepoželjna ponašanja situaciji (Taylor i Koivumaki, 1976) • “negativizam” u zaključivanju o onima koje ne volimo • “negativizam” u atribuiranju ponašanja članova druge grupe može se objasniti potrebom za obranom naših negativnih stereotipa o tim osobama

35. “Krajnja atribucijska pogreška “ • “Percepcija ponašanja članova vanjske grupe će u većoj mjeri nego percepcija članova naše grupe uključivati slijedeće: Ponašanje percipirano kao negativno (antisocijalno ili nepoželjno) atribuirat će se osobi, njenim dispozicijama. Ovi internalni uzroci će se smatrati trajnim karakteristikama, a zanemarivat će se uloga zahtjeva situacije. Ponašanje percipirano kao pozitivno (prosocijalno ili poželjno) atribuirat će se jednoj od slijedećih kombinacija: • iznimnom pojedincu koji je potpuno drugačiji od grupe kojoj pripada; • sreći ili nepravedno naklonjenim okolnostima; • izrazito visokoj motivaciji ili trudu i/ili • utjecaju socijalnog konteksta” (Pettigrew, 1979, str. 469)

36. “Krajnja atribucijska pogreška “ Pettigrew je dodao i tri daljnje pretpostavke: • KAP je vjerojatno vezana za atribucije svih ljudi, ali je izraženija kod osoba s predrasudama. • KAP će se najvjerojatnije javiti kad su ljudi svjesni vlastite grupne pripadnosti, kao i aktera čije ponašanje atribuiraju. • Jačina KAP-e će varirati ovisno o situaciji među grupama i bit će najveća kada grupe imaju za sobom povijest intenzivnih sukoba, kad jedna o drugoj imaju negativne stereotipe i kad među njima postoje socioekonomske razlike.

37. Empirijske provjere KAP • Hewstone (1990) • kada je riječ o pozitivnom ponašanju, u većini navedenih radova atribucije favoriziraju članove vlastite grupe više nego članove druge grupe, ali nije nađeno više internalnih atribucija za negativno ponašanje članova vanjske grupe • (npr. Hewstone i Ward, 1985; Rosenberg i Wolsfeld, 1977; Stephan, 1977; Taylor i Jaggi, 1974)

38. Empirijske provjere KAP • u području objašnjavanja uspjeha i neuspjeha se lijepo može demonstrirati favoriziranje vlastite i podcjenjivanje vanjske grupe • efekt je jači za neuspjeh nego uspjeh, a najjači za atribuiranje neuspjeha sposobnostima • potreba za obranom vlastite grupe izrazitija od želje za njenim isticanjem