1 / 22

Z AŠTITA POTROŠAČA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Z AŠTITA POTROŠAČA U REPUBLICI HRVATSKOJ. Glavni ciljevi ovoga rada su:. Usporediti zaštitu potrošača Sjedinjenih Američkih Država i Europe. Vidjeti gdje se u zaštiti potrošača nalazi Republika Hrvatska.

gaye
Download Presentation

Z AŠTITA POTROŠAČA U REPUBLICI HRVATSKOJ

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. ZAŠTITA POTROŠAČA U REPUBLICI HRVATSKOJ

  2. Glavni ciljevi ovoga rada su: • Usporediti zaštitu potrošača Sjedinjenih Američkih Država i Europe. • Vidjeti gdje se u zaštiti potrošača nalazi Republika Hrvatska. • Istražiti što hrvatski potrošači misle o zaštiti svojih prava u nekim specifičnim segmentima potrošnje.

  3. KONZUMERIZAM U SADPovijesni razvoj zaštite potrošača u SAD • “Muckraking” razdoblje 1905.-1920. • Informacijsko razdoblje 1927.-1939. • Razdoblje kontinuirane brige za potrošača 1951.-1960. • Moderni pokret za zaštitu potrošača 1962.-1980.

  4. Moderni pokret za zaštitu potrošača1962.-1980. • 1962. godina, predsjednik J. F. Kennedy, Zakon o pravima potrošača • Četiri osnovna prava potrošača: - pravo na informaciju - pravo da se potrošačeva riječ čuje i uvažava - pravo na izbor - pravo na sigurnost • 1980. godine u SAD dolazi do deregulacije, pa je smanjen značaj konzumerizma (u tom je trenutku zaštita potrošača bila slabija nego prije).

  5. KONZUMERIZAM U EUROPI • Nacionalne potrošačke legislative razvijaju se 60-ih i 70-ih godina. • Današnja legislativa zaštite potrošača razvijenija je u EU nego u SAD. • Područja koja su pokrivena: sigurnost proizvoda, pouzdanost proizvoda, neistinita i obmanjujuća ekonomska propaganda, akviziterska prodaja, povjerenje potrošača i poštivanje ugovora.

  6. S obzirom na stupanj razvijenosti zaštite potrošača, europske se zemlje mogu podijeliti u tri grupe: 1. Visoki stupanj zaštite potrošača i razvijene organizacije za zaštitu potrošača: Nizozemska, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Norveška, Švedska 2. Umjeren stupanj: Belgija, Italija, Španjolska 3. Niski stupanj: Grčka, Portugal, Švicarska

  7. Institucionalizacija zaštite potrošača u Europi • Institucionalizacija je započela 1973. godine kada je na Europskoj komisiji utemeljena služba koja se bavi ekološkim pitanjima, problemima vezanim uz nuklearnu energiju i pitanjima zaštite potrošača. • Bivša Udruga za kontakt s potrošačima (CCC) transformirana je u Udrugu potrošača (CC), koju čini 20 predstavnika nacionalnih organizacija za zaštitu potrošača.

  8. Opći direktorij politike zaštite potrošača utemeljen je 1992. godine sa sljedećim zadacima: • Razvoj politike potrošača na razini EU • Osiguranje interesa potrošača u vidu razmatranja drugih politika EU • Poboljšanje sigurnosti proizvoda i usluga namijenjenih potrošačima na jedinstvenom europskom tržištu itd.

  9. Politika zaštite potrošača u EU u razdoblju 1996.-2000. • Unapređenje tržišne transparentnosti • Unapređenje tržišne transparentnosti i zaštite potrošača • Poticanje tržišne konkurencije • Zaštita potrošača • Aktiviranje potrošača • Pomoć zemljama izvan EU

  10. ZAKONSKI ASPEKTI ZAŠTITE POTROŠAČA U REPUBLICI HRVATSKOJ • Republika Hrvatska još uvijek nema Zakon o zaštiti potrošača. • U svrhu zaštite potrošača primijenjuju se pojedini članci iz različitih hrvatskih zakona: - Zakon o trgovini - Zakon o tržišnoj inspekciji - Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja - Antimonopolski zakon - Zakon o telekomunikacijama - Zakon o javnom informiranju • Ovi su zakoni doneseni u razdoblju od 1995. do 1996. godine.

  11. NEKI PRIMJERI POVREDE PRAVA POTROŠAČA U REPUBLICI HRVATSKOJ • Uvoz proizvoda bez deklaracije ili kontrole kvalitete (takvi se prodaju po nižim cijenama budući da se na iste ne plaća porez) • Svi oblici prijevare i obmane (različiti čajevi za gubitak suvišnih kilograma, različiti kućanski uređaji, “čarobne” krpe, “čudesne” četke, različiti medicinski uređaji) • Financijska prijevara 1993. i 1994. godine

  12. Zakon o PDV (značajnim porastom cijena prehrambenih proizvoda bio je pogođen velik broj potrošača) • Uvoz farmaceutskih proizvoda koji se mogu kupiti bez recepta • Zaštita turista (u RH turisti su zaštićeni jedino općim zakonom i preko svoje turističke agencije) • Segment informiranja i medija

  13. ŠTO HRVATSKI POTROŠAČI MISLE O ZAŠTITI POTROŠAČA • Glavni cilj je bio istražiti neke od koncepata zaštite potrošača u RH i ocijeniti zadovoljstvo potrošača. • Preliminarno istraživanje • Mediji i komunikacija, prehrambeni proizvodi, kućanski uređaji, financijsko tržište • Osobno ispitivanje • Kvotni uzorak (kontrolna varijabla: geografska lokacija stanovništva) • Anketni upitnik sastojao se od 33 pitanja koja su se odnosila na zaštitu potrošača, i 3 pitanja koja su se odnosila na socioekonomske čimbenike. • Uzorak: 380 osoba starijih od 18 godina (60% žena i 40% muškaraca) • Obrazovna struktura ispitanika: završena osnovna škola (14%), srednjoškolsko obrazovanje (46,8%), visoko obrazovanje (39,2%)

  14. Hipoteze H1: Hrvatski potrošači ne osjećaju se sigurnima na tržištu i potrebna je organizacija koja bi ih štitila. H2: Postoji značajna razlika među čimbenicima koji utječu na izbor prehrambenih proizvoda i kućanskih uređaja.

  15. Rezultati istraživanja • 62,1% Hrvata nije informirano o konceptu zaštite potrošača • 71,5% potrošača smatra da nisu zaštićeni na tržištu • 87,6% potrošača smatra da bi u tome pomogla nekakva organizacija za zaštitu potrošača • 56,6% potrošača su snažno uvjereni da bi najbolje rješenje bila nezavisna institucija • 35,6%potrošača smatra da bi kvazi-državna institucija bila prihvatljivija u ovom trenutku

  16. prosječno vrijeme koje odrastao Hrvat provede pred malim ekranima je 2 sata i 45 minuta • 77,7% potrošača smatra da ima previše propagandnih poruka • 79,5% potrošača vjeruje da je sadržaj tih poruka na TV neistinit, dok 30,3% ih vjeruje isto za dnevni tisak • gotovo 90% ih smatra da bi buduća organizacija potrošača trebala provjeravati sve informacije i o rezultatima svojih spoznaja informirati potrošače

  17. Rezultati istraživanja (nastavak) Tablica 1. Postoji li na hrvatskom tržištu dovoljno širok asortiman prehrambenih proizvoda / kućanskih uređaja?

  18. Rezultati istraživanja (nastavak) • 36% potrošača prehrambenih proizvoda ulaže pritužbu na rok upotrebe i na kvalitetu ili na loš proizvod. Postotak istih pritužbi u slučaju tehničkih uređaja je 15,5%, pri čemu se većina odnosi na kvar i nemogućnost nalaženja rezervnih dijelova. • Većina potrošača podnosi svoje pritužbe trgovcima (92% za prehrambene proizvode i 76% za kućanske uređaje), mnogo manje se obraćaju proizvođačima, te je samo nekoliko kontakata ostvareno s tržišnim inspektorima.

  19. Rezultati istraživanja (nastavak) • Gotovo 50% ispitanika nije bilo zadovoljno metodom rješavanja žalbe (kućanski uređaji), tj. 35,1% (prehrambeni proizvodi). • 7,1% žrtava financijske prijevare: većina ih se žalila, ali 93% ispitanika nije uspjelo povratiti svoj novac. • Ekologija: više od 50% ispitanika smatra da su ekološka obilježja proizvoda i njegova ambalaža važan dio njihovih kupovnih odluka. Ipak, potpuni nedostatak informacija.

  20. Rezultati istraživanja (nastavak) Neki od aspekata koji bi trebali biti uključeni u buduće istraživanje: • farmaceutski proizvodi i kozmetika • akviziterska prodaja • nagradne igre • ekologija • turizam

  21. ZAKLJUČAK • Zakon o zaštiti potrošača trebao bi biti donesen što prije. • Zakon bi trebao preuzeti sve korisne aspekte sličnih zakona razvijenih zemalja EU i Republike Slovenije, s naglaskom na informiranje, prehrambene proizvode, financijska tržišta i turizam.

  22. Odluke bi se trebale donositi na razini polucentraliziranih organizacija potrošača. • Organizacije potrošača bi trebale funkcionirati na razini države, županijskim i općinskim razinama. • Glavni problem hrvatskih potrošača je neinformiranost (nužnost tiska koji bi redovito informirao potrošače o njihovim pravima i kako da ih iskažu). • Predstavnici organizacije za zaštitu potrošača bili bi članovi svih povjerenstava u kojima se donose odluke koje su od interesa za potrošača.

More Related