1 / 19

Novovjekovne političke ideje

Novovjekovne političke ideje. Dr. sc. Davor Pauković. Sveučilište u Dubrovniku Kolegij: Povijest političkih ideja Dubrovnik, 15. prosinca 2010. Edmund Burke Immanuel Kant John Stuart Mill. Edmund Burke (1729 – 1797). Rođen u Dublinu, sin protestantskog odvjetnika i katolkinje

annona
Download Presentation

Novovjekovne političke ideje

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Novovjekovne političke ideje Dr. sc. Davor Pauković Sveučilište u Dubrovniku Kolegij: Povijest političkih ideja Dubrovnik, 15. prosinca 2010.

  2. Edmund Burke Immanuel Kant John Stuart Mill

  3. Edmund Burke (1729 – 1797) • Rođen u Dublinu, sin protestantskog odvjetnika i katolkinje • 1750. u Londonu se počeo obrazovati za odvjetnika, nije ga privuklo – počinje karijeru slobodnog pisca • Prvo djelo objavio 1756: Obrana prirodnog društva – satira, kritika pravnih poredaka i države • 1757. izlazi Filozofsko ispitivanje porijekla naših ideja o uzvišenome i lijepome – analiza estetskih osjećaja u duhu empirističke moralne filozofije, tim djelom stekao priznanje velikana svoga vremena • od 1759. do 1765. radi kao privatni tajnik Williama Hamiltona, političara – sve se više upoznaje s politikom • 1765. postaje tajnik markiza od Rockinghama koji je upravo imenovan prvim ministrom, krajem godine utjecajni prijatelji osigurali mu mjesto u parlamentu, gdje će ostati sve do 1794. – prekretnica, ulazi u politiku

  4. Edmund Burke (1729 – 1797) • njegov retorički i književni talent osigurali mu važnu ulogu u stranci vigovaca (Rockingham Whigs – frakcija vigovaca, umjereni reformatori, dominacija bogatih aristokrata) • 1769. objavljuje Zapažanja o “Sadašnjem stanju nacije” – odgovor na kritiku Rockinghamova ministarstva – prepoznaju se načela političke filozofije – kao znak političke mudrosti ističe uzimanje u obzir konkretnih, posebnih okolnosti svakog pojedinog slučaja • Tekstovi koje piše imaju formu govora ili poslanica - o događajima dnevne politike, a u njih ulaze i načelne misli (politička filozofija) – pisao je o sukobu sa sjevernoameričkim kolonijama , o interpretaciji britanskog ustava, o politici prema Irskoj, o politici prema Indiji • Smrću Rockinghama 1782. godine počinje gubiti utjecaj u stranci, kao i zbog dosljednosti u zahtjevima za ravnopravnost irskih katolika i kritike korupcije u Istočnoindijskoj kompaniji, kritike Georgea III. – utjecaj dvora na parlament – u pozadini zakona iz 1782. koji je ograničio financijska sredstva Krune

  5. Edmund Burke (1729 – 1797) • S reputacijom reformatora iznenadio englesku javnost spisom Razmišljanja o francuskoj revoluciji (1790.) • 1794. odlazi iz parlamenta, 1797. umro na svom imanju u Beaconsfieldu • Politička filozofija  politička sloboda značajka i cilj britanskog ustava, politička sloboda prije svega znači pravnu sigurnost građana  miješana vlada – podjela vlasti, mehanizam uzajamne kontrole (checks and controls) – tradicionalna ravnoteža ugrožena je s dvije strane  od prakse kralja (Georgea III.) koji pokušava potkopati neovisnost parlamenta; od radikalno reformatorskih pisaca i političara koji se u konačnici zalažu za republikanski ustav • Državljanin ne posjeduje nikakva prava izvan državnog  on se odrekao svoje prirodne slobode da bi stekao slobodu koju jamči zakon  protivljenje prirodnom pravo u okviru države

  6. Edmund Burke (1729 – 1797) Razmišljanja o francuskoj revoluciji (1790.) • Zbog tog djela mnogi ga smatraju ocem modernog konzervativizma • Njegova Razmišljanja inspirirala su proturevolucionarne snage u Europi (Sveta alijansa) • U svom djelu predvidio tijek revolucije – vladavinu terora i uspon Napoleona • Napisana je u prvoj polovici 1790. godine u obliku pisma, odgovora na pismo • Protivnik je brzih promjena (revolucije) – postupnost usavršavanja društva • Civilno društvo je čovjekovo prirodno stanje – cilj društva je intelektualni i moralni napredak ljudi • Nijedan sudac ne može biti sudac u vlastitoj stvari • Pojedinac ne može istovremeno uživati prava necivilnog i civilnog stanja

  7. Edmund Burke (1729 – 1797) Razmišljanja o francuskoj revoluciji (1790.) • U civilnom društvu svi ljudi imaju jednaka prava, ali ne na jednake stvari  pojedinci se razlikuju po naslijeđenom i stečenom vlasništvu i sposobnostima • Burke uporno brani pravo i sigurnost vlasništva – ono jamči stabilnost društva • Odbacuje demokraciju – udio u vlasti nije među neposrednim i izvornim pravima u civilnom društvu • Opći interes je odgovarajuće zastupan od sposobnih i bogatih ljudi – oni su najzaineresiraniji za to • Kontinuitet vlasništva osigurava trajanje samog društva • Civilno društvo je hijerarhijski ustrojeno – oni koji vladaju i oni koji se pokoravaju

  8. Edmund Burke (1729 – 1797) Razmišljanja o francuskoj revoluciji (1790.) • Zbog “lošeg” sastava Narodne skupštine u Francuskoj (treći stalež) dolazi do težnje za neograničenom moći Skupštine – pohlepa, ignorancija, naglost, pljačka – potkopavanje načela vlasništva – konfiskacija i pljačka crkvenih i plemićkih imanja – ukidanje zakona, srušeni sudovi, industrija i trgovina na koljenima, opći građanski i vojni metež • Točno predviđa razvoj situacije – uspostava oligarhije i konačno dolazak na vlast “omiljenog generala”  snovi i vizije o jednakosti i pravima čovjeka nestat će u močvari prostačke oligarhije • Do kraja života kritizirao revoluciju i pozivao na rat protiv nove države koja prijeti cijeloj Europi

  9. Immanuel Kant (1724 - 1804) • Rođen u Königsbergu kao četvrto dijete sedlara • Studirao filozofiju, cijeli život proveo u Königsbergu • Radi kao kućni učitelj u različitim obiteljima • Unatoč sjajnim predavanjima i velikom broju tekstova ne dobiva mjesto profesora – tek 1770. godine imenovan je redovitim profesorom za logiku i metafiziku Sveučilišta u Königsbergu • Od početka profesure pa sve do 1781. ne objavljuje ništa vrijedno spomena – te godine, 1781. izlazi epohalno djelo Kritika čistog uma – kritička filozofija, sva do tada objavljena djela označavaju se kao pretkritički spisi – djelo se bavi pitanjem što mogu znati? • 1788. godine objavljuje Kritiku praktičkog uma (razrada filozofije morala) • 1790. godine objavljuje Kritiku rasudne snage (o estetici) • Kritike su trebale odgovoriti na pitanje što je čovjek

  10. Immanuel Kant (1724 - 1804) • 1793. tekst – O čestoj izreci: To je u teoriji možda točno, ali ne vrijedi za praksu; 1795. O vječnom miru  ta dva teksta sadrža Kantovu filozofiju države koju opširno obrađuje u prvom dijelu Metafizike ćudoređa (1797.) • jedan od najznačajnijih mislilaca zapadne civilizacije – imao veliki utjecaj na kasniji razvoj filozofije • Kantova antropologija: ono što povezuje ljude u jedan svijet je um koji tvori čovjekovu bit  um najviša zemaljska i čovjekova svrha – jednakost svih umnih bića – samosvrha čovjeka uključuje i njegovu društvenu odredbu – umna čovjekova svrha vidi se i uspostavlja u čovječanstvu, te se čovjek osjeća “po prirodi određenim za koaliciju koja općenito napreduje u svjetskograđansko društvo – kozmopolitizam • Čovjek ima mogućnost dobra – treba ga naučiti da vidi prednosti dobra – odgajati ga za dobro • Principu uma - ljubavi prema zakonu, suprotstavlja se princip osjetilnosti – ljubav čovjeka prema samom sebi  antagonizam društva • Odnos legalnosti i moralnosti – život koji legalno funkcionira uzrok je dobrog moralnog obrazovanja nekog naroda

  11. Immanuel Kant (1724 - 1804) • Pitanje što je čovjek pokazuje mu se kao pitanje što čovjek može od sebe učiniti  nije važno “što od čovjeka čini priroda, nego što on čini iz samoga sebe”  čovjekova preobrazba u moralnost ne može se očekivati iz prirode  početi biti čovjekom, to čovjek mora uvijek sam, utemeljujući svoj karakter  utemeljenje karaktera moralnosti utemeljuje svjetskograđansko društvo, a koje proizlazi iz uma • Politika bi se trebala voditi po filozofskim principima

  12. Immanuel Kant (1724 - 1804) • Kant pripada prosvjetiteljstvu – tekst Odgovor na pitanje : što je prosvjetiteljstvo? (1783.)  nije dovoljna hrabrost služiti se vlastitim razumom, potrebna je i sloboda da se javno upotrebljava vlastiti um – ipak, apsolutno oslobađanje granica je propast – svatko javno upotrebljava svoj vlastiti um, ne postupajući protivno nekom poretku ili dužnosti – samo prosuđuje korist i štetu koja nastaje djelovanjem - prosvjećeno monarhističko shvaćanje – “rezonirajte koliko hoćete i o čemu hoćete; samo se pokoravajte” – kontekst Pruske i prosvijećenog vladara Friedricha Velikog • Francusku revoluciju sagledava dvostruko – kao nasilan negativan događaj i kao pravni i historijski rezultat (pozitivno pravno i moralno značenje) • Racionalna država – nema druge svrha nego da jamči pravni život, a i sama je podređena pravnim normama  liberalni element zaštite prava pojedinca • svjestan je da opisuje idealnu državu koja treba služiti kao norma postojećim državama

  13. Immanuel Kant (1724 - 1804) • Racionalna država utemeljena je na razlikovanju vlasti – vrhovne (zakonodavne), izvršne i sudske • Stvaranje zakona pripada “kolektivnoj volji naroda” – ne sudjeluju svi građani, jer svi nemaju pravo glasa – pojedincu, građaninu pripadaju tri ovlasti: sloboda (od vanjskih prisila, pokornost samo zakonima za koje je dan pristanak) jednakost (pred zakonom – oni koji vladaju i oni kojima se vlada), nezavisnost (ekonomska – oni koji nisu samostalni prema proizvodu svog rada pripadaju pasivnim građanima, odnosno uživaju samo slobodu i jednakost) • Aktivni građani imaju pravo glasa, a zakoni koje stvaraju ne smiju onemogućavati da se pasivni građani uzdignu na položaj aktivnih • Izvršna vlast – Vlada  jedna ili više osoba – naglašava se administrativni karakter vlade – izvršna vlast je podređena vrhovnoj  mora poštovati zakone  politički je kontrolira • Sudska vlast – presuđuje na temelju zakona – izvršenje presude pripada izvršnoj vlasti

  14. Immanuel Kant (1724 - 1804) • Inzistira na principu diobe vlasti – vlast je despotska ukoliko zakonodavna i izvršna vlast nisu odijeljene • Racionalnu vladavinu naziva patriotskom – ekvivalent republikanskom ustavu • Razlikuje tri državna oblika  monarhiju, aristokraciju i demokraciju; i dva oblika vlasti  republikanski i despotski • Republikanski oblik nije moguć samo u demokraciji (historijskoj) – razlog zbrka pojedinih vlasti, odnosno nedovoljna odijeljenost – tu on zapravo govori o povijesnim oblicima demokracije koji su zbog nedovoljne odijeljenosti vlasti završavale u despotizmu • Kantova racionalna država je demokratska – temelji se na narodnom suverenitetu i političkoj kontroli vlade koju provodi narod, predstavnički sistem • Odnos između država kao odnos između pojedinaca u državnoj zajednici – države, jednako kao i pojedinci, moraju izaći iz “prirodnog stanja” u kojem pravo nije prisilno da bi prešle u stanje uređeno pravom

  15. Immanuel Kant (1724 - 1804) • To bi stanje bilo “vječni mir” – savez država nad kojima bi postojala jedna naddržava – “država naroda” – takva bi država bila prevelika i ne bi uspjela štititi svoje članove – ideal neostvariv – iako je neostvariv treba mu težiti i približavati mu se  antimakijavelistička politika

  16. John Stuart Mill (1806 – 1873) • Sin Jamesa Milla (koji je zajedno s Benthamom nadovezao liberalnu doktrinu na prosvjetiteljsku političku misao, zastupajući interese buržoazije u usponu) • Rođen u Londonu, od oca dobio vrhunski odgoj • 1827. prekida studij prava i počinje raditi u Istočnoindijskoj kompaniji gdje ostaje do njenog raspuštanja 1857. • Bio je usko povezan s “ocem” utilitarizma Jeremyjem Benthamom, propagirajući njegove ideje • Glavni tekstovi i rasprave: O slobodi (1859.), Misli o parlamentarnoj reformi (1859.), Razmišljanja o predstavničkoj vladavini (1861.), Utilitarizam (1863.), Potčinjavanje žena (1869.) • 1865. izabran je u parlament • 1868. povlači se u Avignon gdje i umire 1873. godine • Viktorijansko doba

  17. John Stuart Mill (1806 – 1873) • Nadovezuje se na radikalni liberalizam njegovog oca i Benthama • Nije bio samo nastavljač već je u njihove doktrine umetao motive različitog teorijskog porijekla • Ipak, ostao je čvrst u načelu da je sreća najviši cilj života, ali nije neposredni cilj svih akcija • Na njega su utjecale i historicističke tendencije 19. stoljeća – ljudski um napreduje po određenom redu • Bijeda radničkih masa (počeci moderne industrije)  socijalni i politički pokreti, utjecali na njegovo mišljenje • Glavni društvenopolitički cilj je osiguranje individualne slobode – ugroženost dolazi od društvenog konformizma – duhovna pustoš  tome Mill suprotstavlja nonkonformističku individualnost  nije cilj atomiziranje društva ili nijekanje društvenog života nego pokušaj određivanja granice za pravno posezanje društva u individualnu slobodu, mogućnost da pojedinac sam oblikuje svoj život nasuprot javnom mnijenju i društvenom pritisku

  18. John Stuart Mill (1806 – 1873) • O slobodi – pokazati principe koji osobi ostavljaju prostor slobode u mišljenju i djelovanju • Jedina osnova posezanja u slobodu djelovanja pojedinca je samozaštita  samo kako bi se otklonilo zlo od drugih  to znači da dobrobit pojedinca ne opravdava posezanje u njegovu slobodu • Sloboda je pravilo, ograničenje iznimka • 1. Pojedinac se nije dužan opravdavati društvu za radnje koje se tiču samo vlastitih interesa; 2. Pojedinac je odgovoran za one radnje koje štete interesima drugih • kritike • Protiv je toga da se svi društveni odnosi podrede društvenoj regulaciji • Utilitarizam – osnova etike je korist  radnje su ispravne u onoj mjeri u kojoj su usmjerene tome da unapređuju sreću (radost i nedostatak boli), a pogrešne ukoliko su usmjerene proizvodnji suprotnosti sreće (bol i nedostatak radosti)

  19. John Stuart Mill (1806 – 1873) • Ugroženost slobode za Milla ne dolazi od države, već od netolerantnog većine, društva – tiranija većine • Spoznaja da iza liberalne vlade mora stajati i liberalno društvo  sloboda se ne može stvoriti samo putem čovjekovih organizacija, nego je potrebno i društvo koje je za to spremno  društvo kao treći faktor, uz pojedinca i vlast

More Related