Političke ideje liberalizma II.

1. Dr. sc. Anđelko Milardović Političke ideje liberalizma II. Sveučilište u Zagrebu – Hrvatski studiji Kolegij: Suvremene političke ideje i ideologije, Zagreb, 20. studenoga 2007.

2. Struktura predavanja • Milton Friedman • Bilješka o M. Friedmanu • M. Friedman on-line • M. Friedman: Kapitalizam i sloboda - raščlamba • Joseph Stiglitz • Bilješka o J. Stiglitzu • J. Stiglitz on-line • J. Stiglitz: Globalizacija i dvojbe koje izaziva - raščlamba • John Rawls • Bilješka o J. Rawls • J. Rawls on-line • J. Rawls: Politički liberalizam - raščlamba • Noam Chomsky • Bilješka o N. Chomskom • N. Chomsky on-line • N. Chomsky: Mediji, propaganda i sistem – raščlamba

3. Milton Friedman

4. Bilješka o M. Friedmannu • Milton Friedman, rođen 1912. u New Yorku • Američki ekonomist, poznat po svojim teorijama makroekonomije, mikroekonomije, statistike • Zagovarao laissez-faire kapitalizam • Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1976., te niza drugih prestižnih nagrada i priznanja • Od 1946-1976 profesor ekonomije na Sveučilištu u Chicago, gdje je jedan on osnivača grupe intelektualaca poznatih kao ?Čikaška ekonomska škola’ • Ranih 80-ih imao je svoju TV emisiju “Free to Choose” na PBS televiziji • Dugo vremena kolumnist Newsweek magazina • Poznat je kao glavni zagovaratelj monetarističke škole ekonomske misli • Poznatija djela: • Capitalism and Freedom (1962) • There's No Such Thing as a Free Lunch (1975) • Economic Freedom, Human Freedom, Political Freedom (1992) • The Case for Free Trade (1997)

5. M. Friedman on-line http://www.hoover.org/bios/friedman.html http://www.ideachannel.com/Friedman.htm http://cepa.newschool.edu/het/profiles/friedman.htm http://en.wikipedia.org/wiki/Milton_Friedman http://www.rightwingnews.com/interviews/friedman.php http://www.bized.ac.uk/virtual/economy/library/economists/friedman.htm

6. Milton Friedman Kapitalizam i sloboda Globus Nakladni zavod/Školska knjiga,1992. Raščlamba:Anđelko Milardović travanj 2006.

7. U ovom fragmentu čiji je cilj pokazati glavne odrednice modernoga i suvremenoga liberalizma želim se usredotočiti na tri poglavlja ove knjige: • Odnos između ekonomske i političke slobode • Uloga države u slobodnom društvu • Kontrola novca

8. Uvod • U Uvodu Friedman naznačuje pravac interpretacije. • Tri su bitna pojma kojima određuje predmet ove knjige.To su sloboda bilo pojedinca, bilo ekonomska i politička, te odnos ekonomske slobode i države. • Poradi uvoda u tri poglavlja koja su predmet ove raščlambe valja pokazati naznake odnosa slobode i države. Daje prednost slobodi u odnosu na paternalizam. • Po njemu je država potrebna kao okvir očuvanja naše slobode. Ona je zapravo sredstvo očuvanja slobode. Država mora štititi slobodu jednako od građana koji je ugrožavaju ili vanjskih ugrozitelja slobode. • Smatra da je svaka koncentracija moći, bilo ona ekonomska ili politička, prijetnja slobodi. Kaže: «Očuvanje slobode je zaštitni razlog za ograničenje i decentralizaciju državne vlasti.» (str.15.)

9. Uvod • Jasno definira predmet ove knjige.Predmet ove knjige je « uloga konkurentskog kapitalizma-organiziranje najvećeg dijela gospodarske aktivnosti preko privatnog poduzetništva koje djeluje na slobodnom tržištu-kao sustava ekonomskeslobode i nužnog uvjeta političke slobode. • Njezina sporedan tema je uloga koju vlast treba odigrati u slobodnom društvu koje se u organiziranju gospodarske aktivnosti oslanja primarno na tržište».(str,16.) Političko ekonomsko motrište ove knjige je liberalizam. • Pokazuje njegovu genezu i razvoj u SAD.Riječ liberalizam u ovoj se knjizi rabi u značenju doktrine koja se odnosi na slobodna čovjeka.» ( str.18.)

10. I. Poglavlje.Odnos između ekonomske i političke slobode • Na početku ove knjige autor želi pokazati povezanost ekonomije i politike. • Ističe tezu da se ne mogu kombinirati različiti ekonomski i politički poreci. Premda je bilo takvih kombinacija. • Primjerice autoritarni politički poreci u L. Americi i neoliberalna ekonomija. U izvorniku ovako postavlja tezu o neodvojenosti ekonomije i politike:»Uvriježeno je mišljenje kako su politika i ekonomija odvojene i u velikoj mjeri nepovezane, kako je individualna sloboda politički, a materijalno blagostanje ekonomski problem,te da se bilo koji politički poredak može kombinirati s bilo kojim ekonomskim.» ( str.19.) • Slobodno društvo nije moguće bez ekonomske slobode. Stoga ekonomski poredak mora biti slobodan da bi bio slobodan politički poredak.

11. I. Poglavlje.Odnos između ekonomske i političke slobode • Ekonomska sloboda je sredstvo političke slobode. Osim toga:»Promatrani kao sredstvo političke slobode ekonomski su aranžmani važni zbog djelovanja na koncentraciju i disperziju moći.» (str.20.) • Iznosi tezu o povijesnim dokazima slaganja «političke slobode i slobodnog tržišta» • Pa kaže: «Ne poznajem ni jedno društvo, koje je u većoj mjeri obilježeno političkim slobodama, a koje nije isto tako prakticiralo nešto usporedivo slobodnom tržištu u organiziranju pretežnog dijela ekonomske aktivnosti.» ( str.21.) • Skreće pozornost kao su radikalniji liberali, utilitaristi bili «skloni političku slobodu smatrati sredstvom ekonomske slobode» (str.21.). • Poziva se poziva na Hayeka koji je u knjizi Put u ropstvo skrenuo pozornost na ugrozu slobode i individualizma uslijed centralizacije planiranja, državnog intervencionizma i tomu slično.

12. I. Poglavlje.Odnos između ekonomske i političke slobode • Glede kolektivizma i slobode kaže:» Kolektivističko gospodarsko planiranje zaista se sukobljavalo s individualnim slobodama.» (str.22.) • On je je ovdje na pozicijama liberalizma i kao liberal smatra da je slobodan izbor pojedinca najbolji način rješavanja etičkih problema: «I zaista,glavna težnja liberala jest da etičke probleme prepusti pojedincu da se s njima hrve».(str.23.) • Opisujući liberala ističe dva skupa vrijednosti. Prvi je onaj koji se odnosi na « vrijednosti relevantne za odnose među ljudima, u tom kontekstu on i dodjeljuje prvenstvo slobodi; zatim vrijednosti koje su za pojedinca relevantne u primjeni slobode, a što je opet područje individualne etike i filozofije».(str.23.) • Organizaciju društva, kaže treba uskladiti s individualnim slobodama. Organizacija društva u gospodarskim pitanjima moguće je samo na dva načina. Na način prvi, a to je gospodarsko planiranje, i način drugi tržište.

13. I. Poglavlje.Odnos između ekonomske i političke slobode • U tržišnom modelu poduzeća su privatna, razmjena novčana,a akteri djelovanja slobodni u ugovaranju. Odvija se slobodna tržišna razmjena bez intervencije sa strane. Friedman:»Sve dok je moguće održavati stvarnu slobodu razmjene, središnja značajka tržišne organizacije privredne aktivnosti je sadržana u sprječavanju uplitanja jedne osobe u većinu aktivnosti druge.» (str.25.) • Postojanje slobodnog tržišta, primjećuje, ne daje potrebu ukidanja države. • Država ima svoju ulogu u slobodnom tržištu. Naime, ona treba samo odrediti slobodna pravila igre. • Njezina uloga u tržišnoj igri je minimalna.

14. I. Poglavlje.Odnos između ekonomske i političke slobode • Tržište dopušta nadmetanje i izbor, a komunikacijski kanali prema vlasti omogućuju jamstvo slobode djelovanja,izbora i ugovaranja. Friedmana:»Uklanjanjem organizacije gospodarske aktivnosti izvan kontrole političke vlasti, tržište uklanja taj izvor moći prisile. Ono omogućuje da ekonomska snaga postane ograničenje političke moći, a ne činitelj njezina učenja.» (str.26.) • Slobodno društvo po temelji se na slobodi pojedinaca koji mogu zagovarati i otvoreno promicati ideje « radikalne promjene u društvenoj strukturi – do one mjere u kojoj se to svodi na uvjeravanje, isključujući silu i svaki oblik prisile.» (str.27.)

15. II. Poglavlje. Uloga države u slobodnom društvu • Rasprava o odnosu sredstva i cilja u totalitarizmu i liberalizmu imaju različito značenje. • Friedman kaže:» Poželjan ili ne, svaki onaj cilj koji se postiže samo upotrebom loših sredstava mora ustupiti mjesto temeljnom cilju koji se postiže prihvatljivim sredstvima. • Za liberala prihvatljiva su sredstva slobodna rasprava i dobrovoljna suradnja, što implicira neprikladnost svakog oblika prisile. Ideal je jednodušnost odgovornih pojedinaca koja se postiže na temelju slobode i potpune rasprave.» (str.33.) • Friedman pokazuje različite uloge tržišta.

16. II. Poglavlje. Uloga države u slobodnom društvu • Uloga tržišta po Friedmanu: • dopušta jednodušnost bez usklađivanja • slobodan izbor • slobodna igra sudionika na tržištu • sustav razmjernog predstavništva • omogućen je ograničeni broj alternativa • odlučuje se binarno:da-ne • širina tržišta smanjuje prostor intervencije države • U odnosu na tržište država ima posvema druge uloge.

17. II. Poglavlje. Uloga države u slobodnom društvu • Uloga države u slobodnom društvu: • izrada pravila tržišne igre • opći uvjeti regulacije odnosa među gospodarskim akterima • osigurava sredstva za primjenu pravila • posreduje u izmirivanju razlika u tumačenju pravila • osigurava važnija pravila za one malobrojne koji inače ne bi sudjelovali u igri (usp.str.36.) • razrješuje sukobe među pojedincima sukoba među pojedincima • razrješuje sukobe glede principa “slobode udruživanja”i “slobode natjecanja” • odgovorna je za monetarni sustav (kovanje novca i određivanje njegove vrijednosti spram stranog novca)

18. II. Poglavlje. Uloga države u slobodnom društvu • Slobodno tržišta omogućeno je minimalnim djelovanjem države preko «zakona i reda radi sprječavanja prisile jednog pojedinca nad drugim, provođenje dobrovoljno sklopljenih ugovora, definiranje značenja vlasničkih prava, tumačenje i provođenje takvih prava i određivanje monetarnog okvira.» (str.38.) • Zaključuje da se do ove «minimalne potrebe za državom« (A.M.) «dolazi zbog toga što je apsolutna sloboda nemoguća»(str.36.) • On dalje piše o « djelovanju kroz državu na osnovi tehničkog monopola i susjedskog efekta». Slobodna je razmjena ekvivalentna razmjena alternativa. • Postoji li neki monopol narušava se slobodna ekvivalentna razmjena alternativa. • Monopol u praksi nastaje potporom države uz suglasnost pojedinaca. Friedman:»U praksi monopol je često, ako ne i općenito, posljedica podrške državi ili tajnih dogovora između pojedinaca.» (str.38.)

19. II. Poglavlje. Uloga države u slobodnom društvu • Drugi način nastajanja monopola i ograničavanja slobodnih ekvivalentskih alternativa je u tehničkoj učinkovitosti jednog poduzeća tj. «što je tehnički efikasnije imati jednog proizvođača ili poduzeće».(str.38.) • Prirodni monopoli kao treće vrsta ograničavanja konkurencije nastaju kada «tehnički uvjeti čine monopol prirodnim rezultatom konkurentskih tržišnih sila…». ( str.38.) U takvoj situaciji postoje tri mogućnosti: «privatni monopol, javni monopol i javna regulativa.» ( str.38.)

20. II. Poglavlje. Uloga države u slobodnom društvu • U odjeljku «Djelovanje kroz državu na paternalističkoj osnovi» Friedman iznosi tezu o slobodi kao održivom cilju isključivo za odgovorne pojedince. Pa kaže:»Ne vjerujemo u slobodu luđaka i djece…Paternalizam je neizbježan za one koje označavamo kao neodgovorne».(str.43.) • Paternalizam države liberalu zadaje glavobolju. • Potonji «uključuje prihvaćanje načela da jedni odlučuju umjesto drugih…» (str.43.) • No, to je opasan put k kolektivizmu «u ovom ili onom obličju, bio to komunizam, socijalizam ili država blagostanja.» (str.44.)

21. II. Poglavlje. Uloga države u slobodnom društvu • UZaključku određuje djelatnost države:»Država koja provodi pravo i poredak, utvrđuje vlasnička prava, služi kao sredstvo za preinaku i vlasnička prava i drugih prava ekonomske igre, koja presuđuje u sporovima oko interpretacije pravila, odigrava važnost ugovora, promiče konkurenciju, osigurava monetarni okvir, angažira se u aktivnostima protiv tehničkih monopola i nastoji prevladati susjedske efekte koji se općenito smatraju dovoljno važnim da opravdaju intervenciju države, država koja nadopunjuje milosrđe i obitelj u zaštiti odgovornih, bilo umobolnih ili djece –takva država očigledno mora obavljati važne funkcije.»(str.44.) • Pa kaže:»Dosljedan liberal nije anarhist».(str.44.). No država se mora suzdržavati i ograničavati na mnoštva aktivnosti.»

22. III. Poglavlje. Kontrola novca • Predmet ovoga poglavlja je uloga države u kontroli novca. On zagovara smanjenje državne intervencije. Ističe ulogu države u očuvanju «stabilnog monetarnog okvira slobodnom gospodarstvu». Friedman kaže:»Najvažnija područja državne politike relevantna za gospodarsku stabilnost su monetarna politika te fiskalna i budžetska politika».(str.48.). • Piše o diskrecijskoj monetarnoj vlasti, o utvrđivanju pravila u odnosu na ponašanje novčane mase. Pa kaže:» Moj se sadašnji izbor svodi na popis pravila koja upućuju monetarnu vlast kako da postigne podređenu stopu rasta novačene mase. Za ovu ću svrhu definirati novčanu masu kao novac u opticaju izvan komercijalnih banaka plus ukupni depoziti komercijalnih banaka Dodao bih da sistem rezervi mora brinuti da ukupna tako definirana novčana masa raste iz mjeseca u mjesec.Štoviše, ako je moguće, iz dana u dan, po godišnjoj stopi od X postotaka gdje X zamjenjuje neki broj između 3 i 5. Precizno utvrđivanje novčane mase, ili preciznije izbor stopa rasta mnogo su manje važni od konačnog izbora posebne definicije i posebne stope rasta.» (str.63.)

23. III. Poglavlje. Kontrola novca • Kaže da bi ovim pravilom bila potkresana «diskreciona moć monetarne vlasti» • Dalje govori o bankarskim i fiskalnim reformama kojima bi se «otklonila sadašnja intervencija države». • Po rangu značenja ove su dvije reforme manje važne u odnosu na važnost «prihvaćanja pravila o limitiranju diskrecijske moći monetarne vlasti u odnosu na novčanu masu».(str.63) • Pa zaključuje:»Čini mi se da moje pravilo nudi najveći izgled da u svjetlu sadašnjih znanja dosegnemo razuman stupanj monetarne stabilnosti…. Time ćemo monetarnu politiku pretvoriti u stup slobodnog društva, a ne prijetnju njegovim temeljima.»(str.63.)

24. Joseph Stiglitz

25. Bilješka o J. Stiglitzu • Joseph Stiglitz, rođen 1943. • Američki ekonomist, bivši dopredsjednik i glavni ekonomist Svjetske banke • Poznat je po kritici globalizacije i međunarodnih institucija poput MMF-a i Svjetske banke • 2000. godine osnovao je think-tank za međunarodni razvoj IPD (Initiative for Policy Dialogue) • Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2001, • Trenutno predaje na Sveučilištu Columbia i savjetnik je na World Poverty Institute (Sveučilište Manchester) • Poznatija djela: • Globalization and Its Discontents (2002) • Free Trade for All (2005) • Towards a New Paradigm in Monetary Economics (2003) • Principles of Microeconomics (2002) • Principles of Macroeconomics (2002)

26. Stiglitz on-line http://www2.gsb.columbia.edu/faculty/jstiglitz/ http://www.globalpolicy.org/socecon/bwi-wto/wbank/stigindx.htm http://www.globalpolicy.org/socecon/bwi-wto/wbank/stigindx.htm http://en.wikipedia.org/wiki/Joseph_Stiglitz http://cepa.newschool.edu/het/profiles/stiglitz.htm http://www-econ.stanford.edu/faculty/stiglitz.html

27. Joseph Stiglitz: Globalizacija i dvojbe koje izaziva Algoritam, Zagreb,2004. Raščlamba: Anđelko Milardović, travanj 2006.

28. Zanimljivo je uvodno Stiglitzevo izlaganje u kojem otkriva svoju poziciju sveučilišnog profesora i «insidera» u Svjetskoj banci i trustu ekonomskih savjetnika bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona. Na jednom mjestu kaže: «Ova se knjiga temelji na mojim iskustvima»(str.15.). • A na drugom mjestu:»Ovu sam knjigu napisao jer sam, dok sam radio za Svjetsku banku, iz prve ruke vidio poguban učinakglobalizacije na zemlje u razvoju, posebice na siromašne stanovnike tih zemalja. Smatram da globalizacija (ukinuće prepreka slobodnoj trgovini i bolja povezanost nacionalnih gospodarstava) može biti snaga koja će donijeti dobro i koja može svima na svijetu omogućiti da se obogate, a posebice siromašnima.» (str.9.) • Ali da bi se to postiglo, Stiglitz zagovara propitivanje načina temelja provedbe globalizacije. (usp.str.9.)

29. Vidjevši kako radi MMF i drugi «globalni igrači» Stiglitz je imao potrebu javno istupiti. • Upečatljivo je jedno mjesto njegove kritike MMF. Stiglitz:»Njegovi programi za strukturnu prilagodbu (čija je svrha pomoći zemlji da se prilagodi krizi i trajnoj nestabilnosti prouzročili su glad i nerede u mnogim zemljama, a čak i kad rezultati nisu bili tako pogubni, čak i kad su uspjeli navući određeno razdoblje rasta, često su plodovi neravnomjerno odlazili bogatijima, dok su oni na samom dnu katkad padali u joj dublje siromaštvo.» ( str.14.) • I dalje:»Nema dvojbe da su određene patnje bile nužne, ali prema mojemu mišljenju, patnja što ju je u zemljama u razvoju prouzročio proces globalizacije i razvoja kojim upravljaju MMF i međunarodne ekonomske organizacije, mnogo je veća nego li je nužno». (str.14.)

30. Stiglitz je ovdje na pozicijama kritičkog (neo)liberalizma. On nije protiv njega u biti,ali je protiv načina provođenja globalizacije. Poradi toga načina ne krije socijalnu osjetljivost zbog novonastalih «žrtava globalizacije» na neoliberalnim temeljima. Slijedi prikaz glavnih mjesta devet poglavlja ove knjige.

31. 1. Obećanje globalnih institucija • Simboli svjetskog gospodarskog poretka nalaze se na permanentnom udaru • Globalizacija je preko noći postala vrućom temom • Smanjila je osjećaj izoliranosti • Povezala je nacionalne ekonomije i utjecala na razvoj međunarodne trgovine • Proizvela je još dublji jaz među razvijenih i nerazvijenih • Globalizacija i uvođenje tržišnog gospodarstva u Rusiji i diljem zemalja srednje i istočne Europe «nisu izazvali obećane rezultate» (str. 26.) • Stiglitz glede toga kaže:»Zapad je tim zemljama rekao da će im novi gospodarski sustav donijeti nezapamćen napredak. Umjesto toga, novi sustav donio im je nezapamćeno siromaštvo. • Za mnoge ljude tržišno gospodarstvo pokazalo se još gorim nego što su njihove komunističke vođe predviđali.»(str.26.)

32. 1. Obećanje globalnih institucija • Skreće pozornost na razlike između ruske pretvorbe koju su osmislile međunarodne institucije na neoliberalnim zasadama i one autohtone kineske bez znatnog utjecaja međunarodnih institucija Pa kaže:»U Rusiji je neviđeno poraslo siromaštvo, a u Kini se broj siromašnih smanjio kao nikada prije». • Cijena plaćena globalizacijom velika je u Južnoj Americi, Africi i Indoneziji • Tri su važne institucije koje upravljaju globalizacijom MMF, Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacijaili sveto trojstvo globalnih igrača. Te različite regionalne banke kao sestre Svjetske banke. • Ove institucije vode glavnu riječ u globalizaciji.

33. 1. Obećanje globalnih institucija • Ove institucije vode glavnu riječ u globalizaciji. • Umjesto svjetske vlade, kaže imamo « sustav kojega bismo mogli nazvati globalnim vladanjem bez globalnevlade. U tom sustavu glavnu riječ vodi nekolicina institucija (Svjetska banka, MMF, WTO) i nekolicina sudionika (ministri financija i trgovine, blisko povezani s određenim financijskim i poslovnim interesima), a glas mnogih na koje njihove odluke utječu gotovo se i ne čuje.» (str.41.) • Stiglitz se zalaže za promjenu pravila ovakvog formatiranja međunarodnog gospodarskog poretka» • Zalaže se za pravednu globalizaciji i participaciju u upravljanju u globalizaciji.

34. 2. Prekršena obećanja • Opisuje funkcioniranje MMF i Svjetske banke u odnosu na zemlje klijenata • Primjere tog odnosa pokazuje na primjeru istih institucija i Etiopije. Pa kaže: »Suočivši se s nevoljkošću Etiopije da ispuni njegove zahtjeve, MMF je rekao vladi da zapravo ne želi provesti reformu i, kako sam već rekao, prekinuo je svoj program» (str.52.) • Pokazuje kako je na primjeru Etiopije bolje upoznao način rada MMF: «Iz sukoba zbog zajmova za Etiopiju naučio sam mnogo o načinu rada MMF-a. Imao sam jasne dokaze da MMF griješi kad se radi o liberalizaciji financijskog tržišta i europskog makroekonomskog položaja, ali je MMF morao raditi po svom. Činilo se da ne želi slušati nikoga drugog, neovisno o tome koliko je taj netko dobro informiran i nepristran.» (str.53.) • Neravnotežu moći između MMF-a i zemlje «klijenta» Stiglitz ovako opisuje: «Diktirajući uvjete sporazuma, MMF učinkovito guši bilo kakvu raspravu s vladom zemlje zajmoprimca o alternativnim gospodarskim politikama, a osobito širu raspravu unutar same zemlje.» (str.63.)

35. 3. Sloboda izbora? • Razumjeti što se događa u vrijeme globalizacije i tranzicije moguće je samo upoznavanjem stupova «Washingtonskog konsenzusa» • Pa kaže: «Fiskalne stabilizacijske mjere, privatizacija i liberalizacija tržišta bila su tri stupa na kojima su se temeljili savjeti washingtonskog konsenzusa tijekom 80-tih i 90-tih godina 20. stoljeća» (str.73.) • Po njemu je MMF odlučno zagovarao privatizaciju i liberalizaciju s velikim troškovima zemljama koje su ih trebale provoditi. Osvrćem se sada na privatizaciju i liberalizaciju.

36. PRIVATIZACIJA I KORUPCIJA KAO DRUGO LICE • MMF i Svjetska banka privatizaciji su pristupile usko ideološki smatra Stiglitz • Smatrali su da privatizaciju treba provesti brzo • Pratile su privatizaciju u zemljama ekonomske tranzicije tj. iz komunizma na tržišno gospodarstvo • Zemlje koje su brže provodile privatizaciju bili su bolji učenici globalizacije i MMF tj. bolje su bile ocjenjene • Privatizacija često nije donijela dobitak. Stiglitz: »Rezultat toga bio je da privatizacija često nije donijela obećani boljitak. A problemi uzrokovani tim neuspjehom stvorili su odbojnost prema samoj zamisli privatizacije» (str.74.) • Ona je provedena na štetu radnika i potrošača: «Privatizacija nije provedena samo na štetu potrošača, nego i na štetu radnika. Njezin utjecaj na zapošljavanje možda je istodobno bio najveći argument i za i protiv privatizacije» (str.76.)

37. PRIVATIZACIJA I KORUPCIJA KAO DRUGO LICE • Uzrokovala i nezaposlenost i minimalnu zaštitu radnih mjesta • Državna poduzeća trebaju se restrukturirati, »a privatizacija je često djelotvoran način da se to postigne» (str.77.) • Ona «često uništava radna mjesta, umjesto da stvara nova» (str.77.) • Otpuštanje radnika amortizira se otpremninama Nju je pratila i prati korupcija: «Najveću zabrinutost privatizacija uzrokuje zbog pojave korupcije u smislu potcjenjivanja stvarne vrijednosti poduzeća i unosa dijela troška kao provizije za aktere privatizacije. • Oslanja na retoriku “tržišnog fundamentalizma” • Žalostan primjer privatizacije je Rusija i Hrvatska: «Zbog toga u Rusiji i mnogim drugim zemljama privatizacija nije bila onako djelotvoran pokretač rasta kao što je mogla biti. Katkad je privatizacija čak uzrokovala pad i snažno poljuljala povjerenje u demokratske i tržišne institucije» (str.79.) Drugi stup MMF politike je liberalizacija.

38. LIBERALIZACIJA I LECEMJERJE VELIKIH I MOĆNIH • «Liberalizacija, odnosno ukidanje vladinih intervencija na financijskom tržištu i tržištu kapitala, te uklanjanje trgovačkih prepreka, ima različite oblike. Danas čak i MMF priznaje da je s liberalizacijom otišao predaleko i da je liberalizacija financijskih tržišta i tržišta kapitala pridonijela globalnoj financijskoj krizi 90-tih godina, te da u malim, novonastalim zemljama može izazvati kaos.» (str.79.) • Glavni tip liberalizacije je liberalizacija trgovine. • Ona je trebala donijeti prosperitet zemljama, a imala je drugi učinak • Otuda antiglobalizacijski prosvjedi: «Razlog za snažno protivljenje liberalizaciji trgovine jest u tome da ona često ne ispuni svoje obećanje, nego čak uzrokuje veću stopu nezaposlenosti» (str.80.)

39. LIBERALIZACIJA I LECEMJERJE VELIKIH I MOĆNIH • Uzrok prosjeda protiv liberalizacije je licemjere velikih zemalja koje teže istoj ali štite neke sektore kako ne bi ista ugrozila njihovo gospodarstvo • Kako je izgledala liberalizacija trgovine u zemljama u razvoju: »Liberalizacija trgovine u zemljama u razvoju bila je preuranjena i loše vođena, no liberalizacija tržišta kapitala bila je još gora.» (str.85.) • Liberalizacija tržišta kapitala «obuhvaća i ukidanje propisa koji nadziru priljev i odljev «vrućeg» novca u zemlje (to su kratkoročni krediti i ugovori koji obično znače samo oklade o kretanju tečaja) (str.85. ) • Pojačava se rizik od kriminala

40. ULOGA STRANIH ULAGANJA • Premda nisu dio «washingtonskog tria» strana ulaganja ključan su dio liberalizacije: «Strana ulaganja nisu jedan od triju stupova washingtonskoga konsenzusa, no ona su ključan dio nove globalizacije. Prema washingtonskom sporazumu, rast se postiže liberalizacijom, odnosno oslobođenjem tržišta» (str.87.) • No, stranim ulaganjima trebalo je stvoriti ozračje: • «Privatizacija, liberalizacija i makrostabilnost trebali bi stvoriti ozračje koje će privući ulaganja, uključujući i ona iz inozemstva. Ta ulaganja dovode do rasta. Strane tvrtke sa sobom donose nova tehnička znanja i pristup stranim tržištima, i tako omogućuju otvaranje novih radnih mjesta.» (str.87.)

41. ULOGA STRANIH ULAGANJA • Strana ulaganja nisu bez posljedica:«No strana ulaganja imaju i velike negativne posljedice. Kad u zemlju uđu strane tvrtke, one često unište lokalnu konkurenciju i uguše ambicije malih poduzetnika koji su se nadali da će razviti domaću industriju. Mnogo je primjera takvog razvoja događaja.» (str.88.) • MMF pristup boluje od nedostataka:«Temljena kritika pristupa kakav zastupaMMF ili washingtonski konsenzus jest u tome što on ne prihvaća da je za razvoj potrebna pretvorba društva» (str.96.)

42. EKONOMIJA «KAPANJA» • Politika washingtonskog konsenzusa nije baš socijalno senzibilizirana, tj. ne uključuje pravednost. Stiglitz: «Dio društvenog ugovora odnosi se na «pravednost», prema kojoj siromašni trebaju sudjelovati u dobrobiti društva u vrijeme rasta, a bogati trebaju sudjelovati u patnji u krizno doba» (str.98.) • Njezini zagovornici tvrde da bi bilo najbolje stvoriti gospodarski rast pa bi se na taj način najbolje pomoglo siromašnima: «Mnogi njezini zagovornici rekli bi kako je najbolje pomoći siromašnima tako da se stvori gospodarski rast. Oni vjeruju u ekonomiju kapanja. Tvrde da dobrobit od togarasta kad-tad kapne i do siromašnih» (str.98.) • Zaključak glede politike «washingtonskoga konsenzusa» glasi: «Rezultati politike koja se temelji na washingtonskome sporazumu ne ohrabruju. Većina zemalja koja je prihvatila njihova načela razvija se sporo, a u zemljama koje su ostvarile rast, njegova dobrobit nije ravnopravno raspoređena. Krizama se loše upravljalo, pretvorba s komunizma na tržišno gospodarstvo (kako ćemo vidjeti) dala je razočaravajuće rezultate» (str.106.)

43. 4. Kriza u istočnoj Aziji. Kako je politika MMF-a dovela svijet na rub globalnog raspada • Stiglitz pokazuje kako je došlo do krize u istočnoj Aziji koja je uvelike poljuljala globalno gospodarstvo. Ona se može prispodobiti samo sa velikom gospodarskom krizom tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Stiglitz ovako započinje opis krize u istočnoj Aziji: • «Kad se 2. srpnja 1997. slomio tajlandski baht, nitko nije znao je to početak najveće gospodarske krize od Velike depresije. Ta kriza proširila se iz Azije u Rusiju i Južnu Ameriku i ugrozila čitav svijet. Deset godina se baht prodavao prema tečaju oko 25 za dolar, a onda je preko noći pao oko 25 posto. Valutno spekuliranje se proširilo i pogodilo Maleziju, Koreju, Filipine i Indoneziju. Ono što je počelo kao katastrofa s valutnim tečajem do kraja godine zaprijetilo je mnogim bankama, burzama pa i čitavim gospodarstvima u toj regiji. Kriza je prošla, ali zemlje poput Indonezije još će godinama osjećati njezine posljedice. Nažalost, politika koju je MMF nametnuo tijekom burnog razdoblja dodatno je pogoršala stanje. Budući da je MMF osnovan upravo zato da spriječi i riješi takve krize, a u tome nije uspio, trebalo je temeljito preispitati njegovu ulogu» (str.109.)

44. 4. Kriza u istočnoj Aziji. Kako je politika MMF-a dovela svijet na rub globalnog raspada • Uzrok krize bila je politika MMF-a i američkog Ministarstva financija • Nekoliko je krugova pogrešaka • Prvi krug • Politika dovođenja samoga sebe na prosjački štap. «MMF je osmislio strategiju s još gorim učinkom od politike dovođenja susjeda na prosjački štap koja je uništila zemlje diljem svijeta tijekom depresije u 30-im godinama. Zemljama je rečeno da, zaprijeti li im gospodarski pad, moraju smanjiti deficit trgovačke bilance, pa čak i napraviti višak.» • Gušenje gospodarstva visokim kamatnim stopama

45. 4. Kriza u istočnoj Aziji. Kako je politika MMF-a dovela svijet na rub globalnog raspada • Drugi krug pogrešaka • Kriza se produbljavala. MMF je uveo mantru «restrukturiranje». Nije osigurao likvidnost kako bi se financirala nužna potrošnja. Restrukturiranje je ostalo bez rezultata. MMF je svojim potezima smo pomogao da posrnula gospodarstva potonu još dublje • Kriza u istočnoj Aziji bila je kriza financijskog sustava, kao «mozga gospodarstva» • MMF nije razumio da kriza financijskog sustava utječe na krizu gospodarstva • Krutost MMFih makroekonomskih modela poljuljala je bankarske sustave • Poduzeća u krizi utjecala su na smanjenje novčanih zalih u bankama • Banke su se pokušale izvlačiti ali to nije uspjelo i pogoršalo je stanje • Mnoge banke su zatvorene • Došlo je do «izazivanja navala na banke» tj. povlačenja novca • To su pogreške koje su izazvale socijalne i političke nemire • Zaključak glede azijske krize: «Politika MMF-a u istočnoj Aziji imala je iste one posljedice zbog kojih je i globalizacija na udaru. Promašaji međunarodnih institucija u siromašnim zemljama u razvoju trajali su godinama, ali o njima se nije pisalo na novinskim naslovnicama» (str.153.)

46. 5. Tko je izgubio Rusiju • Epilog tranzicije i globalizacije u Rusiji • Stiglitozov opis gospodarske tranzicije u Rusiji dosta je realističan i može se uzeti kao važeći za većinu zemalja srednje,istočne i jugoistočne Europe. Rusija i zemlje bivšeg SSSR su eklatantan primjer privatizacije kao legalizirane pljačke stoljeća s nesagledivim socijalnim posljedicama • Stiglitz: »Za najveći dio stanovnika bivšeg Sovjetskog Saveza gospodarski život u uvjetima kapitalizma pokazao se još gorim nego što su to najavljivali njihovi bivši komunističke vođe. Izgledi za budućnost su loši. Srednja klasa je uništena, razvio se sustav rođačkog i mafijaškog kapitalizma, a jedini uspjeh (razvoj demokracije sa znanstvenim slobodama, uključujući slobodu tiska) djeluje krhko, osobito kad znamo da se nekoć nezavisne televizijske postaje danas zatvaraju» (str.155.)

47. 5. Tko je izgubio Rusiju • Tranzicija je početkom devedesetih donijela izazove i mogućnosti nove • Središnje planiranje trebalo je tranzitirati u tržišni sustav • Potaknuta je reformska strategija koja se temeljila na liberalizaciji, stabilizaciji i privatizaciji. • Stiglitz: »Liberalizacija i stabilizacija dva su stupa radikalnih strategija. Brza privatizacija bila je treći stup. No prva dva stupa stvorila su prepreke za treći, privatizacijski stup. Početna visoka inflacija uništila je ušteđevinu većine Rusa, pa u zemlji nije bilo dovoljno ljudi koji su mogli kupiti poduzeća što se se privatizirala» (str.165.)

48. 5. Tko je izgubio Rusiju • Strategija radikalnih reformi nije bila plodonosna pa je došlo do pad domaćeg proizvoda u Rusiji. • Zatim je provedena neuspješna pretvorba; došlo je do rasprodaje bogatstva po niskim cijenama ili legalizirane pljačke stoljeća. • Posljedice krize bile su u porastu siromaštva i nejednakosti, porastu inflacije • Divlja privatizacija na površinu je izbacila nove moćne ruske oligarhe: »A ruski oligarsi rasprodali su imovinu i za sobom ostavili mnogo siromašniju zemlju. Poduzeća su ostala na rubu bankrota, a bankovni računi oligarha postali su mnogo bogatiji» (str.182.)

49. 6. Nepošteni zakoni o poštenoj trgovini • Stilitz razotkriva politički karekter MMF-a: «MMF je politička institucija.Spašavanje Rusije godine 1998. provedeno je radi nastojanja da se Boris Jeljcin održi na vlasti, iako je u pogledu načela na kojima bi se trebalo zasnivati odobravanje zajmova taj potez nije imao smisla». • On otkriva kako MMF nije imao izbora u izboru suradnika u Rusiji: «U Rusiji se moglo surađivati samo s bivšim komunistima jer drugih nije bilo. I sam je Jeljcin bivši komunist i kandidat za člana Politbiroa. U Rusiji komunisti nisu srušeni s vlasti.» (str.190.) • Ne odriče učiteljsku ulogu MMF u tečaju tržišnog gospodarstva: «Rusija je prošla kroz brzi tečaj tržišnog gospodarstva, a pritom smo joj mi bili učitelji» (str.201.) • Koji su bili savjeti učitelja uzornoj učenici? Stiglitz: «Rečeno im je da je liberalizacija trgovine nužna za uspješno tržišno gospodarstvo, ali kad su pokušali izvoziti aluminij i uran (i druge proizvode) u Sjedinjene Američke Države, vrata su bila zatvorena» (str.202.) • Tu je uočljiva «dvostruka strategija» globalnog igrača.

50. 7. Bolji putovi do tržišta • Poljska i Kina primijenile su strategiju različitu od washingtonskoga konsenzusa • Poljska strategija bila je postupan pristup privatizaciji s izgradnjom institucija tržišnoga gospodarstva • Restrukturianje se provelo prije privatizacije: «Tako je stvoren novi i aktivan sektor malog poduzetništva na čijem su čelu mladi menadžeri, spremni ulagati u svoju budućnost.» (str.204.) • Kineski model tranzicije temeljio se na procesu «kreativnog uništavanja: ukidanja starog gospodarstva stvaranjem novoga» • Pokrenuto je sitno poduzetništvo • Tranzicija autoritarnog režima u demokraciju teče sporije. • Prednost tranzicija u Poljskoj i Kini što su ih osmislili «domaći ljudi» s manje ili nikakvim utjecajem MMF-a. • One zemlje koje nisu slijedile upute MMF a koje su imale autohtoni model tranzicije bolje su prošle