Najranija izdanja Marulićevih djela u inozemstvu

1. Najranija izdanja Marulićevih djela u inozemstvu Marko Marulić 1450.- 1524. Povodom Marulićevih dana 2007. Škola likovnih umjetnosti www.freewebs.com/teka Split Vanja Škrobica, prof.

2. G. F. Camotio:  Split oko 1570. Bakrorez G. F. Camotia (oko 1570.). Grad je početkom 16. st. brojio oko 6000 stanovnika. Obitelj Marulić posjedovala je brojna zemljišta u bližoj i daljoj gradskoj okolici, u predjelima koji se onda zvahu jednako kao i danas: Špinut, Žnjan, Bačvice, Sućidar, Pojšan, Marjan, Trstenik, Brodarica (Kaštel-Sućurac), Žrnovnica.

3. G. da Santacroce: Split 1549. Girolamo da Santa Croce: Split 1549. Maketa na ruci sv. Dujma, splitskoga zaštitnika (detalj poliptiha). Godine 1533. mletački sindik Giustinian piše u službenom izvješću: "Svi su običaji Splićana slavenski, a materinji im je jezik toliko sladak i ljubak da je bez premca u Dalmaciji isto onako kao u Italiji toskansko narječje."

4. Dvorište Papalićeve palače Dvorište Papalićeve palače (danas Muzej grada Splita), mjesto je okupljanja splitskoga humanističkoga kruga u Marulićevo vrijeme. Uz Dminu i Jerolima Papalića tvorili su ga Toma Niger, Franjo Božićević Natalis, Jerolim i Franjo Martinčić, Nikola i Antun Alberti, Nikola Petraka i drugi. Središnja osobnost bijaše dakako Marulić, kojemu su se suvremenici još za života divili kao klasiku.

5. Marulić u Splitu I. Meštrović: Marulićevo poprsje Spajajući u sebi crte opisa koji nam je ostavio Marulićev biograf Franjo Božićević Natalis i kipareva autoportreta, ovaj je markantni lik u kolektivnoj svijesti poprimio amblematsku narav i gotovo je poistovjećen sa zbiljskim Marulićevim licem, koje nam ostaje nepoznato I. Meštrović: Spomenik Marku Maruliću u Splitu (1925.)

6. Marulić u Splitu Nadgrobna ploča Marka Marulića Marulićeva nadgrobna ploča u crkvi sv. Frane na obali u Splitu, vrijedan spomenik renesansne likovne umjetnosti. Postavili su je (zapravo obnovili) Aleksandar Marulić i njegova braća, pranećaci slavnoga Marka. Nad natpisom je Marulićev grb ("garb slovućeg greba", T. Ujević). Ulaz u kuću obitelji Marulićâ Ulaz u kuću (Papalićeva ulica u Splitu) za koju se po predaji smatra da je bila Marulićeva. U luneti iznad vrata uklesan je grb Marulića, a uz njega inicijali Z. M. U neposredoj blizini nalazi se Papalićeva palača.

7. Institucija De institutione, Basel 1513. Raskošna naslovnica drugog izdanja Institucije (Basel 1513.) svjedoči o ugledu djela i važnosti što su mu ga pridavali nakladnik Luca Leonardus i tiskar Adam Petri. Istom je tiskaru ovaj grafički okvir poslužio 1519. za tiskanje jednog djela Martina Luthera. De institutione, Mletci 1507 (početak) Početak prve knjige Marulićeve Institucije u najranijem sačuvanom izdanju, objavljenom u Mletcima u veljači 1506. (po mletačkom brojenju vremena), tj. u veljači 1507.

8. Institucija De institutione, Köln, 1530. Institucija se tijekom 16. i 17. stoljeća tiskala mnogokratno. Na slici je lijepo opremljeno izdanje objavljeno u Kölnu 1530. Tiskao ga je Eucharius Cervicornus za izdavača Gottfrieda Hittorpa. U katoličkom su Kölnu prethodne godine objavljena čak četiri izdanja Evanđelistara i jedno izdanje Pedeset priča. Institucija je u tom gradu ponovno objavljena 1531., a Evanđelistar je 1532. doživio još dva izdanja.

9. Institucija De institutione, talijanski prijevod, Mletci 1569. Talijanski prijevod Institucije pojavio se 1563. godine u Veneciji; prevoditelj je dominikanski teolog Remigio Nannini Fiorentino. Drugo je izdanje izišlo 1569 (na slici), a do 1610. Marulićeva će knjiga doživjeti još deset izdanja na talijanskom.

10. Institucija De institutione, Antwerpen 1577. Antwerpensko izdanje Institucije iz 1577. priredio je prognanik iz Engleske John Fowler. Izdanje je znamenito ne samo po skladnu grafičkom oblikovanju i uredničkoj pomnji, nego nadasve po tome što je Carmen de doctrina Domini nostri Iesu Christi pendentis in cruce tu prvi put tiskana ispred teksta Institucije, a ne iza njega. Fowler je svoje izdanje posvetio milanskom nadbiskupu i kardinalu Karlu Boromejskom.

11. Institucija De institutione, Antwerpen 1577. (početak Carmen) Početak Marulićeve Carmen de doctrina u izdanju Institucije što ga je priredio John Fowler (Antwerpen 1577.).

12. Institucija De institutione, portugalski prijevod, Lisabon1579.  Portugalski prijevod Institucije iz pera fra Marcosa de Lisboa (Lisabon 1579.). Iste godine izišlo je još jedno izdanje, s drugačijom naslovnicom. De institutione, njemački prijevod, Dilingen 1583. Potpun njemački prijevod Institucije izišao je u knjizi pod naslovom Sech Bücher Von gedächtnuss würdigen Reden und Thatten u Dilingenu 1582. Prijevod je načinio Hermann Baumgartner. Na slici je ponovljeno izdanje iz 1583. Prvi, ali nepotpuni njemački prijevod Institucije objavljen je još 1568. u Kölnu pod naslovom Der Catholischer Christen Spiegel. Prevoditelj je bio Christian Kemmer, a to je izdanje bilo ponuđeno kupcima na Frankfurtskom sajmu knjiga 1568.

13. Institucija De institutione, Antwerpen 1584. Steelzijevo izdanje Institucije (Antwerpen 1584.), navedeno u madridskom indeksu zabranjenih knjiga iz 1612. Primjerak na slici pripadao je, kako svjedoči monogram, splitskom nadbiskupu Markantunu de Dominisu: M(arcus) A(ntonius) D(e) D(ominis) A(rchiepiscopus) S(palatensis).

14. Evanđelistar Evangelistarium, Basel 1519. Baselsko izdanje Evanđelistara iz 1519. Tiskao ga je za nakladnika Johanna Kobergera iz Nürnberga isti onaj Adam Petri koji je 1513. objavio lijepo izdanje Institucije. U kolofonu ovog izdanja pohvalu djelu i nakladniku ispisao je glasoviti teolog i kozmograf Sebastian Münster. Evangelistarium, Mletci 1516. Najranije sačuvano izdanje Evanđelistara, objavljeno u 1516. u Mletcima. Na kraju je Marulić dodao pjesmu Ad Virginem beatam, svoj latinski prepjev posljednje kancone Petrarkina Kanconijera ("Vergine bella"), s posvetom Jerolimu Papaliću.

15. Evanđelistar Evangelistarium, španjolski prijevod, Madrid 1655. Španjolskom prijevodu Evanđelistara (Madrid 1655.) pridodan je i prijevod Pedeset priča. U predgovoru se prevoditelj Bartolomé Fernández de Revenga potužio da nije uspio naći gotovo nikakvih podataka o Splićaninu, no poznato mu je da je njegov štovatelj bio sv. Franjo Ksaverski. Evangelistarium, Köln 1529 (1) U katoličkom Kölnu Marulićev je Evanđelistar godine 1529. objavljen čak četiri puta. Na slici je izdanje Franza Birckmanna.

16. Judita Judita, Mletci 1521. Prvo izdanje Marulićeve Judite objavljeno je u Mletcima 1521., punih dvadeset godina nakon nastanka. Odgovor na pitanje zašto je prvi ep na hrvatskom jeziku tako dugo morao čekati na tisak još uvijek se zasniva na pretpostavkama.

17. Judita Judita, Mletci 1522. Drugo izdanje Judite objavljeno je u Mletcima u svibnju 1522. - samo devet mjeseci nakon prvog izdanja spjeva. Mjesec dana prije tiskana je u Rimu Marulićeva poslanica papi Hadrijanu VI, a za koja četiri mjeseca u Mletcima će izići drugo izdanje njegova spisa O Kristovoj poniznosti i slavi . Ekskluzivno pravo prodaje ovog izdanja Judite  imao je Zadranin Jerolim Mirković. Judita, Mletci 1521: Libro parvo Početak prvog "libra" Judite u prvom izdanju. Zapaziti je na ovoj stranici sklad grafičkih i likovnih sastavnica: drvorezi rese pregledan humanistički slog s marginalnim bilješkama.

18. Judita Judita, Mletci 1522: Libro parvo Na ovom drvorezu iz drugog izdanja Judite vide se, u pozadini borbenog prizora, zidine grada s brojnim kulama. Njihov izgled podsjeća donekle na Dioklecijanovu palaču, koja je, uistinu, još i u Marulićevo doba svojim antičkim utvrdama štitila Split od turskih napada.

19. Judita Judita, Mletci 1586. Četvrto izdanje Judite tiskao je 1586. u Mletcima Marco Bindoni prema drugom izdanju, ali u manjem, džepnom formatu. Iste je godine u istom gradu Gasparo Bindoni tiskao šesto izdanje talijanskog prijevoda Marulićeve Institucije. U Parizu je pak 1586. izišlo 11. pouzdano utvrđeno latinsko izdanje Institucije. Judita, Mletci 1523. Treće izdanje Judite u kolofonu je datirano 29. siječnja 1522, no ta oznaka po mletačkom računanju vremena odgovara našem 29. siječnju 1523. I ovo je izdanje tiskano u Mletcima, i to za knjižara Jakova di Negri iz Aleksandrije, koji je imao knjižaru u Dubrovniku. Ovo je posljednje Marulićevo djelo tiskano za njegova života.

20. Judita Judita, Mletci 1627. I peto izdanje Judite, objavljeno u Mletcima 1627, tiskali su članovi obitelji Bindoni (Agostin i Alessandro). Tekst je preuzet iz četvrtog izdanja. Iste je godine čak tri puta objavljena Marulićeva Carmen de doctrina, uvijek u sklopu djela Luisa de Granade (u Mletcima na talijanskom, u Parizu dvaput na francuskom

21. Razna djela Dialogus de laudibus Herculis, Mletci 1524. Knjiga Marka Marulića Splićanina o pohvalama Herkula, Mletci 1524. Izdavač nije poštovao Marulićev naslov (Dijalog o Herkulu koga su nadvisili Kristovi štovatelji), možda vjerujući da će svojom formulacijom privući veću pozornost kupaca. U knjigu nije uvrštena važna posvetna poslanica Tomi Nigeru!

22. Razna djela Dialogus de laudibus Herculis, talijanski prijevod, Mletci  1549. Talijanski prijevod Dijaloga o Herkulu (Mletci 1549.) najraniji je tiskani prijevod kojega Marulićeva djela. Prevoditelj Bernardino Chrisolpho posvetio je knjigu "mudroj i vrlo učenoj ženi, gospođi Martii Chrisogono, zadarskoj plemkinji".

23. Razna djela Epistola ad Adrianum VI. pont. max., Rim 1522. Poslanica gospodina Marka Marulića Splićanina Hadrijanu VI. vrhovnom svećeniku o sadašnjim nevoljama i pobudnica za općekršćansko ujedinjenje i mir, završena 5. travnja 1522., a tiskana u Rimu već 30. travnja, posvećena je Kotoraninu Dominiku Bući, dominikancu i teologu, Marulićevu prijatelju. Quinquaginta parabolae, Mletci 1510. Prvo izdanje Pedeset priča objavljeno u Mletcima 1510 (?). Primjerak na slici dodatno je raritetan jer na naslovnici ima drvorez, koji se ne nalazi na drugim poznatim primjercima tog izdanja.

24. Razna djela Opera omnia, Antwerpen 1601. Martin Nutius tiskao je u Antwerpenu 1601. godine dva sveska s Marulićevim djelima, naslovivši ih Opera omnia. Prvi svezak sadrži Instituciju, a drugi (na slici) Evanđelistar i Pedeset priča. Bio je to sve do našeg vremena jedini pokušaj (ma kako necjelovit) da se objavi sveukupna Marulićeva književna ostavština.

25. Razna djela Carmen de doctrina, hrvatski prijevod, Mletci 1703. U ovoj knjizi (Istumačen'je pisnih Davidovih, Mletci 1703.) Komižanin Andrija Vitaljić tiskao je svoj slobodan, barokiziran prepjev Marulićeve Carmen de doctrina Domini nostri Iesu Christi.

26. Izvori • Internet • Kečkemet, Duško, Marko Marulić i Split njegova doba, Povijesni muzej Hrvatske, 1972.