1 / 39

STRUČNA PODRŠKA U STANJU TRAUME I TIJEKOM PROCESA TUGOVANJA

STRUČNA PODRŠKA U STANJU TRAUME I TIJEKOM PROCESA TUGOVANJA. Studijski centar socijalnog rada Osnove kriznih intervencija u socijalnom radu d r . sc . Linda Rajhvajn Bulat. GUBICI I RAZLIKA IZMEĐU TRAUMATSKIH I NETRAUMATSKIH GUBITAKA. Razlike između traumatskih događaja i gubitaka.

nita
Download Presentation

STRUČNA PODRŠKA U STANJU TRAUME I TIJEKOM PROCESA TUGOVANJA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. STRUČNA PODRŠKA U STANJU TRAUME I TIJEKOM PROCESA TUGOVANJA Studijski centar socijalnog rada Osnove kriznih intervencija u socijalnom radu dr. sc. Linda Rajhvajn Bulat

  2. GUBICI I RAZLIKA IZMEĐU TRAUMATSKIH I NETRAUMATSKIH GUBITAKA

  3. Razlike između traumatskih događaja i gubitaka

  4. Sličnosti između traumatskih događaja i gubitaka • Dezorganizacija u svakodnevnom životu • Osjećaj nezaštićenosti (nesigurnosti) • Slabljenje/gubitak odnosa privrženosti • Gubitak sebe (ruše se temeljne psihološke postavke) • Bespomoćnost i gubitak kontrole • Neki gubici mogu biti traumatski, a neki traumatski događaji mogu uključivati ljudske gubitke. • Također, moguće je doživjeti TD bez gubitka ljudskog života i gubitak bez TD

  5. Prema nekim autorima, dobro je u terapijskom procesu prvo raditi na traumi, a tek potom na reakcijama na gubitak – namečuće slike, izrazita tjeskoba i strah od smrti, povećana osjetljivost i pobuđenost, ..., koji su povezani s TD mogu otežavati odvijanje procesa tugovanja • Prorađivanje traume uvijek uključuje rad na gubicima i podršku u tugovanju jer smo sa svakim TD u najmanju ruku izgubili svjetonazor, kontrolu, moć, vjeru u ljude, osjećaj sigurnosti, ...

  6. Psihološki tretmani traume

  7. Kognitivno-bihevioralni pristup usmjeren na traumu (TF-KBT pristupi) • IZLAGANJE • Terapeut pomaže onome tko pati od PTSP-a da se suoči s traumatskim sjećanjima (pismeno ili usmeno prepričavanje, detaljno prepričavanja traumatskog iskustva, ponavljanje) • U živo ponavljanje izlaganja izbjegavanim situacijama koje izazivaju strah iako su sada sigurne, ali su povezane s traumatizacijom

  8. TF-KBT pristupi IZLAGANJE FILMIĆ 1

  9. TF-KBT pristupi • KOGNITIVNA TERAPIJA • Radi se na identifikaciji i promjeni tumačenja koja vode do toga da osoba koja pati od PTSP-a precjenjuje prijetnju (strah) • Radi se na izmjeni uvjerenja koja se odnose na druge aspekte iskustva i kako pojedinac interpretira svoje ponašanje tokom traume (npr. pitanja vezana za krivnju i sram)

  10. TF-KBT pristupi KOGNITIVNA TERAPIJA FILMIĆ 2

  11. KBT pristupi koji nisu fokusirani na traumu • UPRAVLJANJE STRESOM • Trening opuštanja • Trening disanja • Pozitivno razmišljanje i samo-komuniciranje • Trening asertivnosti • Zaustavljanje misli • Trening otpornosti na stres

  12. EMDR – Desenzitizacija pokretima očiju i reprocesiranje (Eye Movement Desensitization and Reprocessing) • Standardizirani, na traumu fokusirani postupak s nekoliko elemenata • Uvijek uključuje korištenje bilateralne fizičke stimulacije (pokreti očiju ili tonovi), za koju se pretpostavlja da stimulira obradu informacija kako bi pomogao integrirati ciljani događaj kao adaptivno kontekstualno sjećanje

  13. EMDR – Desenzitizacija pokretima očiju i reprocesiranje (Eye Movement Desensitization and Reprocessing) FILMIĆ 3 FILMIĆ 4

  14. Preporuke na temelju dokaza (1) • Svi koji pate od PTSP-a trebali bi imati dostupne na traumu usmjerene psihološke terapije, na individualnoj razini • Te intervencije treba ponuditi bez obzira na vrijeme koje je proteklo od traume • Individualna terapija licem u lice je prvi izbor • Tok liječenja za jednu traumu je 8-12 susreta od po 60 minuta

  15. Preporuke na temelju dokaza (2) • Tretman bi trebao biti fleksibilan sa duljim susretima ako se prepričava traumatizirajući doživljaj • U slučajevima višestruke traumatizacije, traumatskog tugovanja, kroničnih poteškoća koje proizlaze iz traumatizacije, značajnog komorbiditeta ili socijalnih problema, trebalo bi razmotriti dulje trajanje tretmana (> 12 susreta) • Tretman trebaju obavljati kompetentni stručnjaci koji imaju adekvatan trening i superviziju

  16. Stručna podrška u procesu tugovanja

  17. … odnosi se na podršku koju pružaju stručnjaci (najčešće oni “pomagačkih zanimanja”) koji su dodatno osposobljeni u području gubitka i tugovanja i pritom nije važno susreću li tugujuće ljude jednom ili ih viđaju mjesecima • riječ je o kratkotrajnim i strukturiranim oblicima stručne pomoći • u većini slučajeva stručna se podrška pruža tijekom 4 – 10 susreta (po 60 – 90 minuta) • Savjetovanje u tugovanju • Proces kojim se podržava, potpomaže prirodan proces svladavanje zadataka u procesu tugovanja • Psihoterapija u tugovanju • Bavljenje područjima unutrašnjih sukoba i komplikacija koji mogu ometati proces tugovanja

  18. Većina ljudi kroz proces tugovanja prođe bez ikakve stručne podrške • 5 – 10% treba neki oblik psihološkog savjetovanja, čiji je osnovni cilj lakši i brži prolazak kroz proces tugovanja • Do 5% ljudi treba psihoterapiju i to najčešće zbog različitih znakova otežanog ili kompliciranog tugovanja • Kada početi sa stručnom podrškom? • Stručnjak najmanje može pomoći u samom početku procesa tugovanja (tada više može pomoći izravnim savjetima i uputama ljudima iz okoline)

  19. FAZE STRUČNE PODRŠKE U TUGOVANJUPočetna faza • Procjena potreba • Stručnjak s K “istražuje” pitanja koja se tiču okolnosti konkretnog gubitka, odnosa s umrlom osobom, ostalih gubitaka u njegovom životu te pitanja koja se odnose na vrstu i količinu podrške koju dobiva u svojoj okolini • Prikuplja podatke o životnom stilu K, osobinama njegove obitelji, etničkom i kulturalnom podrijetlu, utjecajima okoline na proces tugovanja

  20. FAZE STRUČNE PODRŠKE U TUGOVANJUPočetna faza • Važno uočiti kako demografske karakteristike K (dob, spol, rasa, religija, …) i njegova osobna uvjerenja o smrti utječu na doživljaj gubitka i na tugovanje • S i K zajedno pronalaze specifične načine (metode i tehnike) na koje će podrška biti pružena • Važno slušanje bez vrednovanja, normaliziranje reakcija K, pokazivanje empatije i “edukacija”

  21. FAZE STRUČNE PODRŠKE U TUGOVANJUSredišnja faza • Postavljaju se nova pitanja s kojima tugujući mora izaći na kraj – usvajanje novog identiteta i prihvaćanje (velikih) promjena u životnim ulogama tugujućeg • Razgovor o pojedinostima vezanim uz smrt bliske osobe, pogreb i ostale rituale te uz odnos s umrlom osobom • Prisjećanje na ugodne, zabavne pa čak i smiješne situacije iz života s osobom koje više nema

  22. FAZE STRUČNE PODRŠKE U TUGOVANJUSredišnja faza • S potiče K da se polako počne usmjeravati na budućnost (obazrivo i nenametljivo!) • Edukacija o utjecaju gubitka na čovjekov život i o procesu tugovanja (naglasak na činjenicu da je posve prirodno da se ljudi nakon gubitka osjećaju i dobro i da to nije pokazatelj zaboravljanja umrle osobe)

  23. FAZE STRUČNE PODRŠKE U TUGOVANJUZavršna faza • Tugujuća osoba uz podršku S uspijeva prikupljenu energiju investirati u ponovnu (iz)gradnju života u kojem više nema umrle osobe • K počinju osjećati vjeru u budućnost, na susrete dolaze s novim životnim planovima, ciljevima i postignućima • S aktivno potiče K na učenje novih obrazaca ponašanja i na njihovo iskušavanje u svakodnevnom životu (podržavanje tugujućeg u preuzimanju novih odgovornosti, upuštanju u rizike koje sa sobom nose nova životne područja i aktivnosti, osvještavanje napretka u procesu tugovanja)

  24. FAZE STRUČNE PODRŠKE U TUGOVANJUZavršna faza • S podržava K u prihvaćanju drukčijeg odnosa s pokojnikom koji “dopušta” uspostavu odnosa s novim ljudima • S pomaže K u prihvaćanju novootkrivenih vlastitih osobina i potencijala, u daljnjoj proradi odnosa s umrlim (kakav je on bio i je li mogao biti drukčiji), u izlaženju na kraj s promjenama odnosa među članovima obitelji, u pripremi i lakšem podnošenju različitih obljetnica, …

  25. 4 specifična cilja pružanja stručne podrške nakon gubitka Osvijestiti stvarnost gubitka Podržati tugujućeg u izlaženju na kraj s osjećajima koje (ne)pokazuje Podržati tugujuću osobu u svladavanju različitih teškoća koje se pojavljuju tijekom prilagodbe na život nakon gubitka Podržati tugujućeg u traženju načina na koje će se moći sjećati umrle osobe i istodobno nastaviti svoj život

  26. Opće smjernice za pružanje stručne podrške tugujućima (1) • Podrška tugujućem u prihvaćanju stvarnosti gubitka • poticanje K da govori o gubitku (gdje je umro, kako, kako ste saznali, gdje ste tada bili, kako je izgledao pogreb, je li netko govorio, …) • Podrška u otkrivanju i izražavanju osjećaja i drugih reakcija na gubitak • da prepozna emocionalne, misaone, tjelesne i ponašajne reakcije te da ih slobodno izrazi (da ih smije izraziti) • najveće teškoće s ljutnjom, krivicom, tjeskobom, bespomoćnošću • pomoći K da nađe bolju ravnotežu između ugodnih i neugodnih emocija • edukacija o važnosti dijeljenja vlastitih osjećaja s drugima (osobito s članovima obitelji, s djecom)

  27. Opće smjernice za pružanje stručne podrške tugujućima (2) • Podrška u prilagodbi na život nakon gubitka • pružiti podršku K da svoje kapacitete iskoristi za usvajanje novog identiteta i novih životnih uloga • podupirati sposobnosti za život bez umrloga + samostalno donošenje odluka • pristup rješavanja problema: praktične teškoće + kako se mogu riješiti • podržati K da važne odluke odgodi • Podrška u emocionalnom “povlačenju” od umrloga • tijekom procesa tugovanja, odnos s umrlim postaje drukčiji • povremeno poticanje na ulazak u nove odnose (osobito kad umre supružnik/partner)

  28. Opće smjernice za pružanje stručne podrške tugujućima (3) • Osiguravanje vremena za tugovanje • susreti se mogu protegnuti u vremenu i pritom ne moraju biti redoviti • tugujući će povremeno potražiti stručnu pomoć i to u trenucima kada osjeća da mu je ona potrebna • Pokazivanje razumijevanja i tumačenje uobičajenih, “normalnih” reakcija u procesu tugovanja • zahvaljujući znanjima koja ima o gubicima i tugovanju, S može K odgovoriti na dio pitanja koja ga muče i tako ublažiti strah i zabrinutost glede njegovog psihičkog zdravlja

  29. Opće smjernice za pružanje stručne podrške tugujućima (4) • Uzimanje u obzir individualnih razlika • članovi obitelji prolaze kroz proces tugovanja na različit način  teškoće: nerazumijevanje, požurivanje, optuživanje, vrednovanje reakcija, … • Nuđenje kontinuirane podrške • ponuditi podršku najmanje tijekom prve godine od gubitka (osobito za kritična razdoblja) • Procjena obrambenih mehanizama i načina suočavanja s gubitkom • loše: potpuno, stalno i/ili dugotrajno povlačenje od drugih, izbjegavanje razgovora o umrlome, razgovaranje (samo) o umrlome • o mogućim nepovoljnim utjecajima tih načina suočavanja potrebno je potaknuti razgovor • Treba podržati stjecanje i upotrebu djelotvornih načina nošenja s gubitkom

  30. Opće smjernice za pružanje stručne podrške tugujućima (5) • Prepoznavanje poremećaja i (po potrebi) upućivanje tugujućeg nekom drugom stručnjaku • Tugovanje može biti praćeno različitim psihičkim poremećajima za koje je potrebna specifična terapija (npr. fobije, klinička depresija, ...)  gubitak je na površinu izvukao ranije psihičke teškoće ili je okidač za njihovu prvu pojavu • Ponekad su prisutne teškoće za koje je potrebno savjetovanje ili psihoterapija, a koje nisu izravno povezane s gubitkom (npr. nisko samopouzdanje, zlostavljanje u djetinjstvu, ...)  S treba reći svoju procjenu K i ostaviti mu da odluči hoće li se uključiti u psihoterapijski proces • Odgovaranje na procesni/odnosni, a ne sadržajni dio poruke

  31. Metode i tehnike rada (1) • Koristiti riječi koje zaista govore što se dogodilo, a ne upotrebljavati eufemizme • Koristiti prave, istinite riječi i onda kad ih tugujući izbjegava jer tako podržavamo prihvaćanje gubitka i pokazujemo da to može izdržati • Savjetovati da na susret sa stručnjakom donesu fotografije umrle osobe te različite druge stvari i predmete povezane s njom • S tako bolje upoznaje umrlu osobu i odnos tugujućeg s njom; osvještavanje stvarnosti smrti

  32. Metode i tehnike rada (2) • Pisanje i crtanje, neovisno o dobi • crtanje trenutka prije smrti, neposredno nakon gubitka, što K očekuje u budućem životu, … - poticaj za razgovor i/ili praćenje prilagodbe na gubitak • pisanje dnevnika kako se K osjeća u određenim danima i trenucima povezanim s pokojnikom (bilježenje misli); pisanje pisama umrloj osobi • Traženje smisla gubitka i života nakon gubitka može se olakšati upotrebom različitih rituala odnosno aktivnosti koje imaju ritualno značenje

  33. Metode i tehnike rada (3) • Igranje uloga • glumljenje situacija koje se odnose na prošlost, ali i onih koje se odnose na sadašnje teškoće s kojima se K suočava • zamišljene buduće situacije koje brinu K, plaše ga ili na drugi način uznemiruju • Tehnike disanja i opuštanja, meditacije, vođene fantazije, terapijske karte, metafore, skulpturiranje, …

  34. LITERATURA • Arambašić, L. (2005). Gubitak, tugovanje, podrška. Jastrebarsko: Naklada Slap. • Gubici i traumatski događaji (156. – 164. str.) • Podrška u procesu tugovanja (305. – 423. str.)

More Related