Evolucija, prirodna selekcija, poceci ivota

DownloadEvolucija, prirodna selekcija, poceci ivota

Advertisement
Download Presentation
Comments
nadalia
From:
|  
(125) |   (0) |   (0)
Views: 327 | Added: 10-04-2012
Rate Presentation: 1 0
Description:
Evolucija. Evolucija se u biologiji definira kao promjena - razlika nasljednih osobina dviju sukcesivnih generacija, unutar jedne populacije. Osobine su tek ekspresija, izra?aj gena - oni se kopiraju i predaju potomstvu tijekom reprodukcije.Mutacije u genima proizvode nove, drugacije osobine, ?to
Tags
,
Evolucija, prirodna selekcija, poceci ivota

An Image/Link below is provided (as is) to

Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use only and may not be sold or licensed nor shared on other sites. SlideServe reserves the right to change this policy at anytime. While downloading, If for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server.











- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - E N D - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -




1. Evolucija, prirodna selekcija, poceci ?ivota

2. Evolucija Evolucija se u biologiji definira kao promjena - razlika nasljednih osobina dviju sukcesivnih generacija, unutar jedne populacije. Osobine su tek ekspresija, izra?aj gena - oni se kopiraju i predaju potomstvu tijekom reprodukcije. Mutacije u genima proizvode nove, drugacije osobine, ?to rezultira (nasljednim) razlikama izmedu organizama. Nove osobine mogu biti i posljedica transfera gena izmedu populacija (migracija) ili izmedu vrsta ? to je horizontalni transfer gena. Evolucija se dogodi kad ove nasljedene razlicitosti, kad drugacije osobine postanu ce?ce ili rijede u populaciji - bilo ne-slucajno zbog prirodne selekcije, ili slucajno kroz genetski pomak.

3. Prirodne selekcija je proces koji uzrokuje da one nasljedne osobine koje su pogodne za pre?ivljavanje i razmno?avanje, postanu ce?ce, te da ?tetne osobine postanu rijede. To se dogada jer organizam s pogodujucim osobinama predaje veci broj ovih osobina slijedecoj generaciji. Kroz puno generacija, dogada se adaptacija - kombinacijom sukcesivnih, malih, slucajnih promjena u osobinama, te prirodne selekcije ovih varijanti, upravo onih koje su najvi?e odgovarajuce za okoli?. Suprotno tome, genetski pomak proizvodi slucajne promjene u frekvenciji osobina u populaciji. Genetski pomak je posljedica uloge slucajnosti da li ce neka individua pre?ivjeti i reproducirati se.

4. Vrsta je skupina organizama koji se mogu izmedu sebe reproducirati i koji radaju fertilno potomstvo. Kada je vrsta razdvojena u populacije izmedu kojih nema razmno?avanja, mutacije, g.pomak i selekcija novih osobina uzrokuje akumulaciju razlicica kroz generacije i pojavu nove vrste. Slicnosti izmedu organizama sugeriraju da su sve poznate vrste potekle od zajednickog pretka (odnosno ancestralnog genetskog rezervoara) ovim procesom postepenog razlikovanja i odvajanja.

5. Teorija o evoluciji prirodnom selekcijom predlo?ili su istovremeno C. Darwin i AR Wallace; opisana je 1859.g. u knjizi ?O porijeklu vrsta?. Od 30.tih g. 20.st. teorija prirodne selekcije kombinira se s Mendelovom teorijom nasljedivanja i cini tzv. modernu evolucijsku sintezu: u njoj su povezane jedinice (geni) evolucije s mehanizmom (p.selekcija) evolucije. Ova teorija je postala sredi?nji organizacijski princip moderne biologije, a pru?a jedinstveno obja?njenje razlicitosti ?ivota na Zemlji.

6. A) Nasljede Nasljedivanje se u organizama dogada kroz nasljedne osobine - pojedinacna obilje?ja organizma: npr.covjekova boja ociju je nasljedna osobina koju osobe nasljeduju od jednog roditelja. Nasljedne osobine kontroliraju geni: kompletni set gena u genomu jednog organizma naziva se genotip. Kompletni set vidljivih osobina koji cini strukturu i funkciju organizma naziva se fenotip. Ove osobine rezultat su interakcije genotipa i okoline: dakle- nije svaka fenotipska osobina nasljedna.

7. Geni su dijelovi DNA molekule koji sadr?e genetsku informaciju. Razni geni imaju raznu sekvencu baza: upravo sekvenca baza odreduje (kodira) genetsku informaciju. U stanici su dugacke niti DNA udru?ene s proteinima u strukture zvane kromosomi. Specificna lokacija na kromosomu zove se lokus. Ako se sekvenca DNA na istom lokusu razlikuje izmedu pojedinaca, razlicite forme sekvence nazivaju se aleli. DNA sekvenca mo?e se mjenjati- mutacijom: proizvode se novi aleli. Ako se mutacija- promjena dogodi unutar gena, novi alel mo?e utjecati na osobinu koju gen kontrolira, ?to ce dovesti do promjene u fenotipu organizma.

8. Varijacije Fenotip pojedinca posljedica je interakcije genotipa i okoline ? varijacije fenotipova u jednoj populaciji odra?avaju varijacije genotipova u organizmima. Moderna evolucijska sinteza definira evoluciju kao promjenu ovih genetskih varijacija u vremenu. Ucestalost nekog alela je promjenljiva, jedan oblik gena je ce?ci ili rijedi od drugog. Evolucijske snage djeluju upravo na promjene u ucestalosti alela tako da je povecavaju ili smanjuju. Razlike nestaju kad alel postigne tocku fiksacije- ili nestane iz populacije ili potpuno preuzme mjesto prvobitnog alela.

9. Razlicitosti su posljedica mutacije u genetskom materijalu, migracije izmedu populacija (tijek gena), te mje?anjem gena u seksualnoj reprodukciji. Varijacije takoder nastaju izmjenom gena izmedu vrsta (horizontalni prijenos gena u bakterija, hibridizacija u biljaka). Unatoc stalnom unosu novih razlicitosti ovim procesima, genom jedne vrste je skoro identican u svim njenim pripadnicima, a relativno male promjene u genotipu mogu dovesti do dramaticnih promjena u fenotipu (razlika genoma cimpanze i covjeka je samo 5%).

10. Mutacija Genetska razlicitost posljedica je slucajnih mutacija koje se dogadaju u genomu organizma. Mutacija je svaka promjena u DNA sekvenci stanicnog genoma, a uzrokovana je zracenjem, virusom, transposonima, mutagenim kemijskim agensima, te gre?kama u mejozi ili DNA replikaciji. Ovi mutageni dovode do promjena u DNA sekvenci koje mogu biti bez posljedica, mogu promjeniti produkt gena, ili sprijeciti funkcioniranje gena. 70% mutacija je ?tetno, ostale su neutralne i korisne. Organizam ima i svoje mehanizme DNA popravka kojima poku?ava eliminaciju mutacije.

11. Duplikacije Promjene u DNA dogadaju se i kada se veci dijelovi DNA podvostruce- to je i glavni izvor, odnosno sirovi materijal u proizvodnji i evoluciji novih gena: desetine- stotine gena ?ivotinjskog genoma dupliciraju se svakih milion godina. Vecina gena pripada velikim genskim obiteljima, tj. zajednickog su porijekla. Novi geni proizvode se duplikacijom ili mutacijom prvobitnog gena, ili kombiniranjem dijelova raznih gena koje proizvede novi gen. Duplikacija gena ne cini uvijek ?tetu, zadr?avanje alela omogucuje da multipli geni imaju istu funkciju.

12. Mutacije kromosoma I promjene u broju kromosoma mogu biti posljedica lomova i drugacijeg uredenja DNA jednog kromosoma: u covjeka npr. kromosom 2 nastao je spajanjem 2 kromosoma, a oni su ostali odvojeni kod cimpanze. Evolucijski gledano- ovakve kromosomske promjene ubrzavaju divergenciju populacija u nove vrste.

13. Sekvence DNA koje se mogu kretati genomom (transpozoni) takoder su va?ne u evoluciji: Alu sekvence u ljudskom genomu reguliraju gensku ekspresiju, ali svojom kretanjem genomom dovode do promjena i delecija postojecih gena, te proizvode genetsku razlicitost.

14. Rekombinacija U aseksualnih organizama svi geni se nasljeduju zajedno- vezano: nema mje?anja s genima drugog orgnizma reprodukcijom. Potomci seksualnih organizama sadr?e mje?avinu roditeljskog genetskog materijala: dolazi do nezavisnog uparivanja roditeljskih kromosoma i dolazi do izmjene DNA izmedu uparenih kromosoma- rekombinacija. Ovaj proces mje?anja dovodi do toga da se cak i aleli koji su vrlo blizu smje?teni na niti DNA rekombiniraju, i naslijede odvojeno. Ali obzirom da se rekombinacija dogada samo 1/ milion baza (u covjeka), geni smje?teni blizu nece se odvajati rekombinacijom, oni te?e k tome da se naslijede zajedno. To se naziva- uneravnote?ena povezanost, set alela koji se obicno zajednicki grupno nasljeduju naziva se haplotip.

15. Rekombinacija u seksualnih oganizama poma?e odsranjenje ?tetnih i zadr?avanje korisnih mutacija. Posljedicno: ako se aleli ne mogu razdvojiti rekombinacijom (npr. oni na Y kromosomu koji se nedirnut prenosi s oca na sina) ?tetne mutacije se akumuliraju. Dodatno, rekombinacija omogucuje stvaranje individua s novom pogodnijom kombinacijom gena. Dakle, rekombinacija ima pozitivne posljedice, ali mo?e uzrokovati i mutacije i razdvajanje korisnih kombinacija gena.

16. B) Mehanizmi 3 su bazicna mehanizma evolucijskih promjena: prirodna selekcija, genetski pomak, tijek ili protok gena. Prirodna selekcija favorizira gene koji pobolj?avaju sposobnost pre?ivljavanja i razmno?avanja. Genetski pomak je slucajno uzorkovanje gena jedne generacije tijekom reprodukcije. Tijek gena je izmjena gena unutar i izmedu populacija. Prirodna selekcija je va?nija u velikim populacijama, pomak je bitan u malim populacijama i tu cak omogucuje fiksaciju bla?e ?tetnih mutacija. Dakle, promjene u velicini populacije mogu utjecati na tijek evolucije.

17. Zatvorene , trenutacno umanjene populacije dovode do gubitka genetske varijacije i stvara se uniformna populacija. Usko grlo populacije mo?e biti i posljedica promjena u tijeku gena- smanjena migracija, ekspanzija u nova stani?ta, podjela populacija.

18. Prirodna selekcija PS je proces kojim ce genetske mutacije koje pobolj?avaju razmno?avanje postati i ostati ce?ce, u sukcesivnim generacijama populacije. Temelji se na 3 cinjenice: unutar 1 populacije organizama postoje (nasljedne) varijacije organizmi proizvode vi?e potomaka nego ?to ih mo?e pre?ivjeti ovi potomci se razlikuju po sposobnosti pre?ivljenja i reprodukcije. Ovakvi uvjeti dovode do nadmetanja izmedu organizama za pre?ivljenje i razmno?avanje. Posljedicno: organizmi s osobinama koje im daju prednost nad suparnicima prenose svoje pogodujuce osobine slijedecoj generaciji, i obrnuto.

19. Sredi?nji koncept PS je tzv. evolucijski fitnes organizma (spremnost). On je mjera genetskog doprinosa organizma slijedecoj generaciji, tj. mjeri koliki udio slijedecih generacija nosi gene jednog organizma, to nije samo broj potomaka. Ako 1 alel povecava fitnes vi?e nego drugi, onda ce sa svakom generacijom taj alel postati ucestaliji u populaciji. Za te osobine ka?e se da su odabrane pr. osobine koje povecavaju fitnes su povecano pre?ivljavanje i veca plodnost. Smanjeni fitnes zbog alela koji manje koristi ili pogoduje, dovodi do toga da ta osobina biva potisnuta. Va?no: fitnes alela nije fiksna karakteristika- s promjenom okoline, ?tetna osobina mo?e postati pogodujuca i obrnuto.

20. Posebni slucaj PS je seksualna selekcija ? to je selekcija osobine koja ce povecati uspjeh sparivanja povecanjem atraktivnosti organizma. U nekih mu?jaka ?ivotinjske vrste ovakve osobine (glasanje, boja, izgled) postanu izra?enije od osobina koje im omogucuju pre?ivljavanje. U tom slucaju smanjeno pre?ivljavanje balansirano je vecim reproduktivnim uspjehom ovih mu?jaka.

21. Koje su jedinice selekcije: transpozoni, geni, stanice, pojedini organizmi, grupe, vrsta? PS funkcionira na multiplim razinama istovremeno.

22. Genetski pomak GP je promjena u frekvenciji alela izmedu 2 generacije do koje dolazi jer su aleli potomstva slucajni uzorak onih u parentalnoj generaciji i podlo?ni su gre?ci u uzorkovanju. Rezultat: kad su snage selekcije odsutne, frekvencija alela te?i pomaku prema gore ili dole po principu slucajnosti. Ovaj pomak se zaustavlja kad alel postane fiksiran nestankom iz populacije ili potpunim prevladanjem drugih alela.

23. GP, dakle, mo?e eliminirati neke alele iz populacije, samo temeljem slucajnosti. Dvije odvojene populacije koje pocinju istom genetskom strukturom mogu se odaleciti medusobno zbog slucajne fluktuacije u 2 divergentne populacije s razlicitim setom alela. Vrijeme potrebno da bi alel postao fiksiran je krace u manjim populacijama.

24. Tijek ili protok gena TG je izmjena gena izmedu populacija (obicno iste vrste). Pr- migracija organizama i zatim kri?anje ili izmjena peludi. Transfer gena izmedu vrsta dovodi do stvaranja hibridnih organizama ? to je horizontalni transfer gena.

25. Migracija unutar ili izvan populacije mo?e dovesti do promjena u frekvenciji alela. Imigracija dodaje genetski materijal u vec formiran genetski rezervoar populacije, a emigracija odnosi. Po?to je upravo barijera u reprodukciji potrebna da 2 populacije postanu nove vrste, migracija i protok gena usporavaju taj proces. TG onemogucuju planine, oceani i pustinje, pa i djelovanje covjeka.

26. Ukoliko dvije vrste nisu daleko odmakle od zajednickog pretka u medusobnom odvajanju, mogu proizvesti potomstvo (konj+magarac=mula), ali je potomstvo neplodno jer 2 razlicita seta kromosoma ne mogu se priljubiti u mejozi. Hibridi su, dakle, potisnuti tijekom selekcije, vrste ce ostati odvojene. Ali, mogu nastati i hibridi sposobni za ?ivot- tj.hibridizacija proizvodi nove vrste.

27. Horizontalni prijenos gena od jednog organizma drugom (koji nije njegov potomak) je najce?ca u bakterija. Mo?e nastati i izmedu bakterije i eukariota, virusi mogu prenositi genetski materijal horizontalno, unutar eukaritoske stanice- iz kloroplasta ili mitohondrija u jezgru.

28. Posljedice Evolucija utjece na svaki aspekt oblika i pona?anja organizama. Najocitije su utjecaji vidljivi kao specificne adaptacije pona?anja ili fizicke, kao posljedica PS. Ove adaptacije povecavaju fitnes dodavanjem aktivnosti kao npr.pronala?enje hrane, izbjegavanje predatora ili privlacenje partnera. Organizmi mogu reagirati na selekciju i kooperacijom medu sobom, obicno poma?uci rodacima ili anga?iranjem u korisnim simbiozama. Kroz dulje vrijeme, evolucija proizvodi nove vrste kroz rascjepljivanje ancestralnih populacija u nove grupe nesposobne za medusobno razmno?avanje.

29. Ovi rezultati evolucije mogu se podijeliti na makroevoluciju ? to je evolucija koja se odvija iznad razine vrste, pr.specijacija i mikroevoluciju ? to su manje evolucijske promjene unutar vrste ili populacije, pr.adaptacija. Makroevolucija je posljedica dugotrajnih mikroevolucija. Razlika medu njima je tek vrijeme koje im je potrebno.

30. Uobicajeno je opce, pogre?no mi?ljenje da je evolucija progresivna, ali prirodne selekcija nema dugotrajnih ciljeva - njen proizvod nije obavezno veca slo?enost. Slo?enije vrste jesu evoluirane, ali to je tek usputna pojava povecanja ukupnog broja svih organizama, pa jednostavniji oblici i dalje ostaju najce?ci. Jednostavni organizmi ostaju predominantni oblici ?ivota na Zemlji, a kompleksni izgledaju razlicitiji samo zato ?to se vi?e isticu.

31. Adaptacija Adaptacije su strukture ili pona?anja koja pojacavaju specificnu funkciju, uzrokujuci da organizmi postanu jaci u pre?ivljavanju i reprodukciji. One nastaju kombinacjom kontinuiranog stvaranja malih slucajnih promjena u osobinama, kojima slijedi prirodna selekcija ovih varijanata- najbolje prilagodenih okolini. Ovaj proces dovodi do pridobivanja nove funkcije ili gubitka stare osobine.

32. Adaptacija se dogada kroz postepenu modifikaciju postojecih struktura. Strukture slicne organizacije mogu imati vrlo razlicite funkcije u srodnim organizmima jer se jedinstvena ancestralna struktura adaptira funkciji na razne nacine. Tijekom adaptacije neke strukture mogu izgubiti svoju originalnu funkciju- ostaju tek strukture u tragovima- nekad su imale va?nost, sad vi?e nnemaju. U covjeka umnjaci, trticna kost, crvuljak.

33. Ko-evolucija Interakcije izmedu organizama mogu dovesti i do konfliktnih situacija i do kooperacije. Kad se interakcije dogadaju izmedu 2 vrsta (npr.patogen i domacin, predator i ?rtva), one razvijaju sukladne mehanizme adaptacije: evolucija 1 vrste uzrokuje adaptaciju druge- promjene u drugoj uzrokuju nove adaptacije u prvoj vrsti: ovakvi ciklusi selekcije i odgovora nazivaju se ko-evolucija.

34. Kooperacija Neke interakcije izmedu vrsta izazivaju konflikt, u mnogo slucajeva razviju se korisne interakcije. Takoder, razvile su se i koalicije izmedu organizama iste vrste (koalicija je npr.i odnos izmedu somatskih i germinalnih stanica organizma). Kooperacija unutar vrste proiza?la je iz procesa tzv. rodbinske selekcije: jedan organizam poma?e u odgoju potomstva rodbine. Osoba koja poma?e ima alele koji promoviraju pomaganje, pa i njihovi rodaci imaju te iste alele, i upravo oni ce se predati slijedecoj generaciji. Drugi proces koji promovira kooperaciju je grupna selekcija, gdje kooperacija omogucuje korist grupi organizama.

35. Specijacija Specijacija je proces kojim vrsta divergira u 2 ili vi?e novih vrsta. U seksualnih organizama, s. je posljedica reproduktivne izolacije koju slijedi genealo?ka divergencija. Najce?ci mehanizam specijacije u ?ivotinja je alopatricki- dogada se u populacijama koje su inicijalno geografski izolirane- po?to selekcija i pomak djeluju nezavisno u izoliranim populacijama, odvajanje mo?e proizvesti organizme koji se vi?e nece moci razmno?avati medusobno. Peripatricni: dogada se kad se male populacije organizama izoliraju u novoj okolini (efekt osnivaca). Parapatricna: male populacije ulaze u novi habitat ali nema fizickog odvajanja ovih 2 populacija. Simpatricna- vrsta se odvaja i bez geografske izolacije ili promjena habitata.

36. Ekstinkcija Izumiranje je nestanak cijele vrste: vrste se regularno pojavljuju specijacijom i nestaju ekstinkcijom. Povijest ?ivota na Zemlji je zapravo povijest vrsta koje su nestale: vecinom kontinuirano iako je bilo i masivnih izumiranja, u povijesti Zemlje bilo je razdoblja kad je cak 96% vrsta izumrlo. U posljednjih nekoliko tisuca godina u tijeku je holocenska ekstinkcija udru?ena sa ?irenjem covjeka globusom. Danas je primarni uzrok ekstinkcije aktivnost covjeka (globalno zatopljavanje). 30% vrsta moglo bi izumrijeti do sredine ovog stoljeca.

37. Ekstinkcija je uzrokovana nadmetanjem izmedu vrsta za zajednicke tvari. Ukoliko nadmetanje mjenja vjerojatnost da ce vrsta izumrijeti, to je selekcija vrsta na nivou prirodne selekcije. U masovnim povremenim ekstinkcijama ne dogada se selekcija, vec se drasticno reducira razlicitost, a promovira brza evolucija i specijacija u pre?ivjelih.

38. Evolucijska povijest ?ivota

39. Porijeklo ?ivota Iako je biolo?koj evoluciji prethodila pojava ?ivota na Zemlji, razumijevanje jednog ne obja?njava drugo. Opce je prihvaceno danas da kompleksni biokemijski procesi koji znace ?ivot, poticu iz jednostavnih kemijskih reakcija, ali nejasno je kako se to dogodilo. Kemijske reakcije u zemljinoj najstarijoj atmosferi prozvele su najprije gradevne blokove ?ivota- najprije ?ivot, pa stanice, uz utjecaj atmosfere. A nije poznat ni najraniji razvojni put ?ivota, ni struktura prvih ?ivih bica, niti identitet i priroda bilo kojeg najstarijeg zajednickog pretka ili zajednickog genskog rezervoara. Sukladno tome, nije potpuno poznato ni kako je ?ivot zapoceo, ali pretpostavka je da su poceci u samo-replicirajucim molekulama kao RNA, te u udru?ivanju jednostavnih stanica.

40. Zajednicko porijeklo Svi organizmi na Zemlji su potomci zajednickog pretka ili zajednickog ancestralnog genetskog rezervoara. Sada?nje vrste su tek stadij u procesu evolucije, a njihova razlicitost je proizvod dugacke serije specijacija i ekstinkcija.

41. Zajednicko porijeklo organizama proizlazi iz cinjenica: Organizmi imaju geografsku distribuciju koja se ne mo?e objasniti lokalnom adaptacijom Razlicitost ?ivota ne znaci kompletnu jedinstvenost organizama, vec su organizmi morfolo?ki slicni Ostaci osobina koji su bez svrhe podsjecaju na prvobitne funkcionalne osobine Organizmi se mogu i klasificirati na osnovi slicnosti u hijerarhijske grupe.

42. I nekada?nje vrste ostavile su traga svoje evolucijske povijesti. Fosili i komparativna anatomija dana?njih organizama cine morfolo?ki i anatomski trag. Usporedbom anatomije modernih i izumrlih vrsta, paleontolozi mogu izraditi vezu ovih vrsta- osobito u organizama koji imaju tvrde dijelove tijela. Konacno, dokaz zajednickog porijekla je i slicnost u biokemijskoj strukturi organizama: molekularna genetika otkriva slicnosti i razlike u genomima vrsta.

43. Evolucija ?ivota Iako nije potpuno poznato kako je ?ivot zapoceo, jasno je da su prvi organizmi na Zemlji, prije 3-4 milijarde godina, bili prokarioti, koji se nisu ni promjenili u morfologiji ili stanicnoj organizaciji kroz milijarde godina. Eukarioti su bili slijedeci velika novost u evoluciji. Potekli su od prvobitnih bakterija koje je progutao predak eukariotske stanice, u kooperativnoj asocijaciji nazvanoj endosimbioza. Progutana bakterija i stanica domacin pro?li su dalje kroz ko-evoluciju - bakterija je evoluirala u mitohondrij, a nezavisno o tome formirao se kloroplast u algi i biljaka. Povijest ?ivota se dalje nastavlja od jednostanicnih eukariota, prokariota i archea do pojave vi?estanicnih organizama u oceanu pred milijardu godina. Evolucija vi?estanicnih organizama dogodila se kroz multiple nezavisne dogadaje,iz raznih organizama.

44. Ubrzo nakon toga, pocinje biolo?ka razlicitost: kroz slijedecih 10 miliona godina pojavljujue se skoro sve moderne ?ivotinjske vrste, pa i one koje ce u meduvremenu izumrijeti. Triger za ovu kambrijsku eksploziju ?ivota je akumulacija kisika u atmosferi iz fotosinteze. Pred 500 miliona godina biljke i gljive kolonizirale su zemlje, a slijedili su artropodi i druge ?ivotinje. Vodozemci su se pojavili pred 300 miliona godina, sisavci pred 200, a ptice pred 100 miliona godina. Unatoc razvoju svih ovih vrsta, i dalje dominiraju prokarioti.

45. Razvoj evolucijske misli i znanosti Zajednicko porijeklo i transmutacija vrsta- Grk Anaksimander, 6.st.pr.K. Empedoklo, Lukrecije, Al-Jahiz... 18.st. Maupertuis, Lamarck 19.st. Darwin i Wallace Mendel 1930. Fisher 1953. DNA

46. Dru?tvene i kulturolo?ke implikacije Kreacionizam vs evolucija Religijska evolucija Eugenika i Galton Socijalni darvinizam, Spencer

47. Primjena Umjetna selekcija biljaka i ?ivotinja Geneticki in?injering


Other Related Presentations

Copyright © 2014 SlideServe. All rights reserved | Powered By DigitalOfficePro