TEORIJA GORENJA I GA ENJA

DownloadTEORIJA GORENJA I GA ENJA

Advertisement
Download Presentation
Comments
Ava
From:
|  
(4467) |   (0) |   (0)
Views: 3004 | Added: 16-11-2011
Rate Presentation: 1 0
Description:
2. TEORIJA PROCESA GORENJA . PROCES GORENJAPLAMENIZGARANJEFLASHOVERBACKDRAUGHTBLEVEPO
TEORIJA GORENJA I GA ENJA

An Image/Link below is provided (as is) to

Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use only and may not be sold or licensed nor shared on other sites. SlideServe reserves the right to change this policy at anytime. While downloading, If for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server.











- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - E N D - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -




1. 1 TEORIJA GORENJA I GA?ENJA Slobodan Kocijan, dipl.ing.teh.

2. 2

3. 3 Fizikalno ? kemijske osnove gorenja G O R E Nj E = slo?eni fizikalno ? kemijski proces gdje dolazi do reakcije oksidansa (kisika) s gorivom tvari uz postignutu temperaturu paljenja, pri cemu se oslobadaju velike kolicine topline produkata potpunog i nepotpunog sagorijevanja, uz pojavu: plamena, ?ara i vidljive svjetlosti.

4. 4

5. 5 VATRA ? PO?AR Cesto se poistovjecuju pojmovi ?vatra? i ?po?ar?, iako medu njima postoji bitna razlika. Vjerojatno je tome razlog ?to se pod pojmom i ?vatre? i ?po?ara? podrazumijeva gorenje. ?vatra? podrazumijeva svako kontrolirano gorenje, ?po?ar" svako nekontrolirano gorenje u kojem su ugro?eni ljudski ?ivoti i nastaje materijalna ?teta.

6. 6 RAZVOJ PO?ARA

7. 7 UVJETI GORENJA Osnovni uvjeti za nastanak gorenja i nesmetano izgaranje, odnosno za izbijanje i nastanak po?ara su istovremeno: prisutnost dovoljne kolicine gorive tvari, prisutnost dovoljne kolicine oksidansa (kisika), djelovanje dovoljno jakog izvora energije i temperature paljenja, slobodno odvijanje (ne zaustavljanje razvitka) lancanih reakcija u plamenu (za sve slucajeve paljenja i izgaranja gorive tvari u obliku plamena i plamena i ?ara).

8. 8 UVJETI GORENJA

9. 9 PROCES GORENJA

10. 10 TEMPERATURA Temperatura nekog sustava izra?ava intenzivnost gibanja atoma i molekula koji se nalaze u tom sustavu. Drugim rijecima, ako je mirovanje atoma i molekula u nekom sustavu apsolutno, temperatura je nula. Tu temperaturu nazivamo apsolutnom ili termodinamickom (T), za razliku od nule na Celsiusovoj skali (t) koja odgovara tali?tu leda, odnosno ledi?tu vode. Isto vrijedi i za 100?C ?to odgovara vreli?tu vode pri 101325 PA. T=0 K (kelvin) t=-273,15?C

11. 11 TOPLINA Toplina je oblik energije ciju velicinu (vecu ili manju kolicinu topline) osjecamo culima ? dodirom; objektivno mjerilo o toplini dobiva se promatranjem i mjerenjem djelovanja zagrijanih tijela na druga tijela. Preno?enje topline je uzrok ?irenje po?ara na okolne tvari i predmete. Prijenos topline: Kondukcija (vodenje) Konvekcija (strujanje) Radijacija (zracenje).

12. 12 VO?ENJE - KONDUKCIJA

13. 13 KONVEKCIJA -STRUJANJE

14. 14 ZRACENJE

15. 15 PROCES GORENJA Goriva tvar i oksidans moraju biti zagrijani do odredene temperature nekim izvorom paljenja: plamenom, iskrom, vrucim predmetom, toplinom kemijske reakcije ili toplinom mehanickog rada. Postizavanjem odredene temperature gorive tvari i oksidansa (ili u pojedinim njihovim dijelovima) pojavljuje se zona gorenja, tj. podrucje gdje nastaje reakcija ? oslobada se svjetlo i toplina.

16. 16 PROCES GORENJA Za pocetak i nastavljanje procesa gorenja potrebno je da goriva tvar i oksidacijsko sredstvo budu u odredenim minimalnim koncentracijama odnosno odredenim medusobnim odnosima. Tako pri gorenju u zraku koncentracija kisika ne smije biti ni?a od 16%. Za neke tvari gorenje se mo?e odvijati i pri ni?im koncentracijama kisika.

17. 17 PROCES GORENJA Toplina se mo?e prenijeti u gorivo radijacijom, iskrama i plamenom. Od posebnog znacaja za nastavak gorenja je intenzitet (udaljenost izvora topline od gorive tvari) i trajanje izvora paljenja; Kisik je potreban za nastavak procesa gorenja, npr. za kemijske reakcije s gorivom. Mora ga biti u suvi?ku (npr. putem ventilacije) na mjestu gorenja;

18. 18 Uklanjanjem bilo kojeg od prikazanih uvjeta sprjecava se nastanak gorenja. Djelovanjem na bilo koji od prikazanih uvjeta dolazi do prestanka gorenja, tj. ga?enja, a na tim principima se i temelji cjelokupan sustav za?tite od po?ara. UVJETI GORENJA

19. 19 U smislu prevencije nastanka po?ara prednost se daje uklanjanju ili smanjivanju prisutnosti gorive tvari iz prostora u kojima postoji opasnost od po?ara i eksplozija. Ukoliko to nije moguce, iz takvih prostora se uklanjaju svi moguci potencijalni uzrocnici paljenja. U prostorima i tehnolo?kim procesima u kojima se ne mo?e izbjeci prisutnost gorive tvari i izvora paljenja, eliminira se prisutnost kisika (oksidansa) hermetizacijom procesa i vodenjem pod vakuumom ili u atmosferi inertnih plinova. UVJETI GORENJA

20. 20 Specificni slucajevi koji zahtijevaju istovremenu prisutnost gorive tvari i izvora paljenja i oksidansa rje?avaju se cetvrtim uvjetom, tj. najce?ce primjenom sredstava za ga?enje antikatalitickog djelovanja na gorenje. Takvo djelovanje imaju: haloni - halogenizirani ugljikovodici, univerzalni prahovi i neke vrste pjena. UVJETI GORENJA

21. 21 GORIVE TVARI

22. 22 TVARI N e g o r i v e t v a r i su one koje se ne mogu zapaliti pri normalnim uvjetima pripaljivanja (815,6? C u vremenu od 5 minuta), a mnoge ni kada su izlo?ene djelovanju ekstremno povi?ene temperature (primjerice: beton, staklo, azbest, kamen). G o r i v e t v a r i su one koje se pri normalnim (standardnim) uvjetima pripaljivanja mogu lak?e ili te?e zapaliti i dovesti do pojave po?ara ili u uvjetima po?ara potpomagati njegov nesmetani razvoj i ?irenje (zapaljivi plinovi, zapaljive tekucine, zapaljive krutine).

23. 23 GORIVE TVARI La k o z a p a lj i v e t v a r i ? su one tvari koje se pod normalnim uvjetima ili na odredenoj povi?enoj temperaturi pod utjecajem inicijalnog plamena zapale i gore (primjerice: neke zapaljive krute tvari, zapaljive tekucine ili zapaljivi plinovi). T e ? k o z a p a lj i v e t v a r i ? koje se pod utjecajem inicijalnog plamena zapale, ali gore samo dok na njih izravno djeluje plamen (primjerice: sve vrste ?ivotinjskih vlakana, polimerne sinteticke tvari, inpreginrano drvo ili tekstil i dr.).

24. 24 GORIVE TVARI Goriva tvar sama po sebi utjece na svoje gorenje na nekoliko nacina. Osnovni parametri koji znacajno utjecu na pona?anje gorive tvari u po?aru ukljucuju: mjesto gorenja u prostoriji, gradevinsku izvedbu prostorije, oblik (forma, debljina, karakteristike povr?ine, razmje?taj, gustocu itd.) i konacno fizikalno ? kemijske karakteristike (plami?te, temperatura zapaljenja, toplinska provodljivost, specificna toplina, toplina gorenja itd.)

25. 25 PLAMEN U redoslijedu dubljeg razumijevanja procesa gorenja, nije dovoljno usredotociti se samo na makroskopske manifestacije, nego i na razmatranje mikroskopskog ili molekularnog podrucja gdje svojstva materijala predstavljaju znacajnu ulogu. Dok je po?ar vanjska manifestacija procesa nekontroliranog gorenja i zbog toga se ne mo?e egzaktno definirati, plamen se mo?e proucavati kao pojava kontroliranog gorenja i mo?e se opisati.

26. 26 PLAMEN U osnovi, postoje dva tipa plamena: Predmije?ani plamen u kojem je plin prije zapaljenja pomije?an sa zrakom (npr. Bunsen plamenik) i difuzijski plamen ? tako je nazvan jer kisik potreban za gorenje difuzijom ulazi u plinsku smjesu iz okolne atmosfere.

27. 27

28. 28 PLAMEN ? Odr?avanje reakcije izgaranja Parafin se tali zbog isijavanja topline i di?e se gore u fitilj pomocu kapilara i pirolizira se na povr?ini fitilja gdje je temperatura izmedu 600 - 800 ?C. Piroliticki plinovi migriraju dalje (povrh toga) i takoder zaostaju u unutarnjem dijelu plamena, plamena jezgra, ili obogacuju vanjski plameni pla?t

29. 29 PLAMEN ? Odr?avanje reakcije izgaranja Reducirajuca atmosfera postoji u jezgri nesvijetleceg plamena u kojoj postoji pomanjkanje kisika. Dijelovi ugljikovodika nastali pirolizom migriraju u podrucje u kojoj temperatura dosti?e 1000 ?C. Stvaraju se konjugirane dvostruke veze pracene ciklizacijom i aromatizacijom ?to dovodi do stvaranje cestica cade. Potonje sudjeluju u stvaranju svjetlosti i plamena. One se istro?e u zoni sjajnog plamena reakcijom s vodom i ugljkovim dioksidom stvarajuci ugljikov monoksid.

30. 30 PLAMEN ? Odr?avanje reakcije izgaranja Plinovi nastali pirolizom se odvode prema vani gdje dolaze u dodir s kisikom koji difuzijom prodire prema unutra?njosti plamena. U tom pla?tu od plamena ? reakcijskoj zoni, visoke energije, narocito kisika koji se sastoji od radikala, nastaju temperature od oko 1400 ?C. To odr?ava reakciju izgaranja.

31. 31 PLAMEN ? Odr?avanje reakcije izgaranja Ako je proces neometen i odgovarajuce snabdijevan s kisikom on se odr?ava, a konacni produkti gorenja svijece su ugljikov dioksid i voda. Procesi koji se javljaju kod gorenja plastike su u principu slicni procesu u plamenu svijece.

32. 32 IZGARANJE Izgaranje je kataliticka egzotermna reakcija koja se odr?ava pomocu interno stvorenih slobodnih radikala uz pojavu svjetlosti i topline.

33. 33 IZGARANJE Radikali, kisik i toplinska energija potrebni za gorenje dovode se na mjesto izgaranja razlicitim transportnim mehanizmima: Prijenosom mase: Procesom strujanja kao ?to je vrtlo?na difuzija: masa se transportira u turbulentnoj struji. Molekularna difuzija: masa se transportira izravno kroz koncentracijski gradijent. Toplinska difuzija: masa se transportira izravno kroz temperaturni gradijent. Prijenosom energije Toplinskom vodljivo?cu: toplina se prenosi temperaturnim gradijentom. Radijacijom: energija se prenosi radijacijom

34. 34 IZGARANJE Plamen je dio procesa izgaranja koji se javlja samo u plinskoj fazi. To predstavlja, katkad, samo jedan aspekt gorenja obzirom da postoje i drugi tipovi gorenja. Na primjer, u nekom sustavu reakcjske komponente su prisutne u plinskoj i krutoj fazi. Ako je temperatura isparavanja krutine veca od njezine temperature gorenja, proces gorenja se direktno javlja na njezinoj povr?ini. Kod ni?ih temperatura u prisustvu vi?ka kisika, javlja se usijani ?ar, to jest javlja se gorenje bez plamena. Kod smanjenog dotoka kisika, javlja se tinjanje bez pojave plamena ili usijanog ?ara.

35. 35 PRIMJER: Gorenje plastike (polimera) 1. faza: Proces izgaranja Izgaranje plastike je proces koji se sastoji od mnogo koraka, a neki od njih jo? nisu istra?eni. Zbog toga ne mogu biti opisani kvantitativno, ali se zato mogu opisati kvalitativno. Pojednostavljeni shematski prikaz opisuje razlicite fenomene koji se javljaju tijekom izgaranja plastike.

36. 36 PRIMJER: Gorenje plastike (polimera)

37. 37 PRIMJER: Gorenje plastike (polimera) 2. faza: Zagrijavanje Kruta plastika se zagrijava pomocu povratnog djelovanja topline ili iz jednog vanjskog izvora topline (npr. radijacijom ili plamenom). U toj pocetnoj fazi termoplasticna masa ima tendenciju, na racun odr?anja du?ine molekularnog lanca, omek?ati ili se rastaliti i poceti teci. Termostabilne plasticne mase imaju trodimenzionalne kri?no povezane molekularne strukture koje sprecavaju omek?avanje ili taljenje. Polimeri ne prelaze, kao takvi, u plinsku fazu ako se i nadalje dovodi energija, ali se raspadaju prije isparavanje.

38. 38 3. faza: Razlaganje Razlaganje je endotermni proces u kojem se vi?ak energije mora dovesti da se savlada velika energija veza izmedu pojedinih atoma (izmedu 200 i 400 kJ/mol) i da dode do potrebne energije aktivacije. Kao ?to se pojedine plasticne mase razlikuju u svojoj strukturi, tako se i njihove temperature razlaganja razlikuju. U vecini slucaja pojava razlaganja se odvija preko lancanih reakcija slobodnih radikala, iniciranih tragovima kisika ili oksidirajucih necistoca, kojima su oneci?cene sve plastikama tijekom proizvodnje. PRIMJER: Gorenje plastike (polimera)

39. 39 Oksidacijsko razlaganje polimera cesto se odvija putem stvaranja hidroperoksidnih skupina koje se razla?u na jako reaktivne cestice kao ?to su H i OH radikali i na taj nacin dolazi do stvaranja razgranatog lanca. Ovi slobodni radikali su odgovorni za ?irenja plamena u procesu izgaranja. UVJETI ZA PROCES IZGARANJA PLASTIKE

40. 40 Stvaranjem tako visoko energetskih radikala prikazano je ni?e navedenim kemijskim reakcijama (jednad?bama): Start (poliolefin) RH ? R? + H? (1) Rast R? + O2 ? ROO? (2) ROO? + RH ? ROOH + R? (3) Grananje ROOH ? RO? + ?OH (4) Radikal R nastao u jednad?bi (1) reagira s kisikom i daje ROO? (2)., koji zajedno s ostalim poliolefinom stvara hidroperoksid (3). U narednom koraku grananja hidroperoksid se razla?e dajuci RO? i visoko reaktivne cestice ?OH(4). UVJETI ZA PROCES IZGARANJA PLASTIKE

41. 41 Paljenje Zapaljivi plinovi nastali pirolizom pomije?ani s atmosferskim kisikom, zagrijani na donju granicu zapaljenja mogu se zapaliti bilo: vanjskim plamenom ili ako su zagrijani na dovoljno visoku temperaturu samozapaljenja. UVJETI ZA PROCES IZGARANJA PLASTIKE

42. 42 Paljenje ovisi o brojnim varijablama kao ?to su: dostupnost kisika, temperatura i fizikalno kemijska svojstva polimera. Reakcija gorivih plinova s kisikom je egzotermna uz oslobadanje suvi?ka topline, ?to omogucava endotermne piroliticke reakcije i pocetak ?irenja plamena. UVJETI ZA PROCES IZGARANJA PLASTIKE

43. 43 ?IRENJE PLAMENA POLIMERA Egzotermne reakcije gorenja pojacane pirolizom polimera odnosno povratnim djelovanjem topline pojacavaju plamen. Reakcije ugljikovodika u plamenu mogu se prikazati slijedecim modelom: Rast: CH4 + OH? ? CH3? + H2O (1) CH4 + H? ? CH3? + H2 (2) CH3? + O ? CH2O + H? (3) CH2O + CH3? ? CHO? + CH4 (4) CH2O + H? ? CHO? + H2 (5) CH2O + OH? ? CHO? + H2O (6) CH2O + O ? CHO? + OH? (7) CHO? ? CO + H? (8) CO + OH? ? CO2 + H? (9) Grananje: H? + O2 ? OH? + O (10) O + H2 ? OH? + H (11) Postupnim grananjem lanca stvaraju se pojedinacni se H i OH radikali s visokom energijom. Ovi radikali daju veliku brzinu plamenoj fronti.

44. 44 JEDNAD?BE IZGARANJA POLIMERA Kod kemijske jednad?be izgaranja na lijevoj strani jednad?be su reaktanti, a na desnoj strani su produkti. Izgaranje mo?e biti: potpuno i Pri potpunom izgaranju nastaju produkti izgaranja koji ne mogu dalje izgarati (CO2, H2O, HCl); nepotpuno pri nepotpunom izgaranju nastaju produkti izgaranja koji su sposobni i dalje gorjeti (CO, H2S, HCN, NH3, aldehidi i sl.)

45. 45 U uvjetima po?ara pri gorenju organskih gorivih tvari najce?ce se odvija nepotpuno izgaranje. Kao vanjski znak nepotpunog izgaranja je pojava dima koji sadr?i neizgorjele cestice ugljika JEDNAD?BE IZGARANJA POLIMERA

46. 46 Zapaljivi plinovi u smjesi sa zrakom mogu gorjeti samo ako su koncentracije plina u smjesi sa zrakom, odnosno kisikom ili nekim drugim oksidansom u tocno odredenom omjeru. Na primjer gorenje metana u zraku kao oksidansu: CH4 + 2O2 + 2?3,76 N2 ? CO2 + 2H2O + 7,52 N2 22,4 + 44,8 + 168,5 22,4 + 44,8 + 168,5 Iz jednad?be se vidi da je za potpuno gorenje 1 mola (22,4 L) metana potrebno 2 mola (44,8 L) kisika, odnosno 213,3 L zraka (44,8 + 168,5 = 213,3 jer zrak sadr?ava 21% kisika i 79% du?ika odnosno na 1 vol. dio kisika dolazi 79/21 = 3,76 vol. dijelova du?ika).

47. 47 Iz reakcije koja se odvija prema gornjoj jednad?bi mo?e se zakljuciti da je volumni udio metana u pocetnoj smjesi (22,4 + 213,3 = 235,7 L) jednak Prema tome mo?e se zakljuciti da ce zapaljiva smjesa, koja sadr?i 9,5 vol. % metana u zraku pri paljenju potpuno izreagirati i da nece biti ni jedne reagirajuce komponente u vi?ku. Ovakva smjesa koja sadr?i upravo toliko zapaljivog plina i kisika (iz zraka) da nastaje potpuno izgaranja, naziva se stehiometrijska smjesa.

48. 48 VOLUMEN PRODUKATA IZGARANJA Gorenje cistih kemijskih tvari Vpi ? volumen vla?nih produkata izgaranja m?/kg m ? broj kmola produkta izgaranja te broj kmola gorive tvari prema jednad?bi izgaranja M ? molekularna masa gorive tvari 1 mol = 22,4 litre 1kmol = 22,4 m? Za jedinicu m?/m? (m? dima po m? plina)

49. 49 Izgaranje toluena (M=92): C7H8 + 9O2 + 9?3,76 N2 ? 7CO2 + 4H2O + 33,84 N2

50. 50 TEORETSKI UTRO?AK ZRAKA PRI IZGARANJU Proces izgaranja je egzotermni proces pri cijem odvijanju se oslobada toplina koja nastaje kao rezultat spajanja gorive tvari s kisikom. U proces gorenja zajedno s kisikom ulazi i du?ik. Kolicina du?ika ovisi o njegovom prisustvu u zraku. Volumen zraka Vzr = nO2 + n?3,76N2 n = mol PLIN: n ? broj molova kisika m ? broj molova goriva M ? molna masa goriva

51. 51 TEORETSKI UTRO?AK ZRAKA PRI IZGARANJU KRUTINA I TEKUCINA:

52. 52 KALORICNA MOC TVARI ? TOPLINA IZGARANJA Kemijske reakcije protjecu dovodenjem ili oslobadanjem energije u obliku topline. Toplina je oblik energije, a jedinica za kolicinu topline je d?ul (Joul) J ili vatsekunda (Ws) (1 J = 0,2388 cal ili 0,000238 kcal; 1 kcal = 4186,8 J) Temperatura je stupanj zagrijanosti tijela, a predstavlja kretanje cestica ? molekula i atoma u njima i izra?ava se u stupnjevima Celzija ili u Kelvinima.

53. 53 Reakcije za cije je odvijanje potrebno dovodenje topline, nazivaju se endotermnim reakcijama. Pri endotermnim reakcijama zagrijavanje komponenata reakcije je potrebno ne samo za pocetak reakcije nego i u tijeku vremena njezina odvijanja. Bez vanjskog dovodenje topline, endotermna reakcija se prekida. Reakcije u cijem se tijeku oslobada toplina, nazivaju se egzotermnim. Sve reakcije gorenja spadaju u grupu egzotermnih reakcija. Uslijed toga ?to se reakcijom oslobodi toplina, ona je sposobna, pocev?i u jednoj tocki, pro?iriti se na sve reakcijske komponente. Kolicina topline koja se oslobodi pri potpunom izgaranju i koja se odnosi na jedan mol, jedinicu mase (kg ili g) ili jedinicu volumena (m3) gorive tvari, naziva se toplinom izgaranja ili kaloricna moc. KALORICNA MOC TVARI ? TOPLINA IZGARANJA

54. 54 Toplina izgaranja ili kaloricna moc materijala vrlo je va?an parametar jer se na temelju njega vr?i proracun po?arnog opterecenja o odredenoj gradevini odnosno u odredenom po?arnom sektoru. Toplina izgaranja je ukupna kolicina topline koja se mo?e osloboditi gorenjem neke tvari. KALORICNA MOC TVARI ? TOPLINA IZGARANJA

55. 55 KALORICNA MOC Razlikujemo: gornja kaloricna moc je ukupna kolicina topline koja se oslobada pri potpunom izgaranju 1 kg (1 m?) neke gorive tvari pri uvjetima da se prisutni vodik u izgaranju pretvara u vodu koja ostaje u tekucem agregatnom stanju. donja kaloricna moc. (realna) je ukupna kolicina topline koja se stvara pri potpunom izgaranju 1 kg (1m?) neke gorive tvari pri uvjetima da je voda koja nastaje u plinovitom stanju. 1 kg C ? 8100 kcal ? 4,18 = 33858 kJ 1 kg H ? 30000 kcal ? 4,18 = 125400 kJ 1 kg S ? 2600 kcal ? 4,18 = 10868 kJ 1 kg O ? 2600 kcal ? 4,18 = 10868 kJ tro?i toliko topline!

56. 56 KALORICNA MOC Za tvari za koje ne postoje podaci u tablicama toplina izgaranja se mo?e izracunati po formuli za izracunavanje kaloricne moci: Donja kaloricna moc Qd = 339,4 ? [C] + 1257 ? [H] ? 108,9 ([O] ? [S]) ? 25,1?(9[H] + W) kJ /kg Ako ima klora dodaje se kisik [C]- postotno uce?ce ugljika npr. 82% [H]- postotno uce?ce vodika npr. 18% [O]- postotno uce?ce kisika npr. 2% [S]- postotno uce?ce sumpora npr. 1,8% W ? postotno uce?ce vlage

57. 57 RAZVOJ PO?ARA

58. 58 RAZVOJ PO?ARA

59. 59 RAZVOJ PO?ARA

60. 60

61. 61 FLASHOVER Nagli napredak po?ara Termin "flashower " bi se mogao definirati na sljedeci nacin: "U po?arnom sektoru po?ar mo?e uci u fazu u kojoj ukupna toplinska energija od radijacije nastala u po?aru, vruci plinovi i vruce stjenke po?arnog sektora uzrokuju nastanak zapaljivih produkata pirolizi izlo?enih povr?ina unutar sektora. Uz postojeci izvor paljenja, situacija ce rezultirati iznenadnim i naglim prijelazom rastuceg po?ara u potpuno razvijeni po?ar".

62. 62 FLASHOVER Ta definicija u osnovi znaci: kako se po?ar u sektoru razvija, tako se nastali po?arni plinovi skupljaju pod stropom. Temperatura u sektoru rast ce zbog: toplinskog zracenja nastalog samim gorenjem, toplinskog zracenja nastalog unutar granica po?arnog sektora (minimalna temperatura treba biti 600?C).

63. 63 FLASHOVER Dvije trecine nastale topline zracenjem bit ce zadr?ano i usmjereno od stropa (neutralne povr?ine) prema dolje, uz povecan nastanak po?arnih plinova kao rezultat pirolize. Tada nastaje kritican trenutak kada se sav gorivi materijal i svi plinovi nastali pirolizom odjednom upale. Upravo taj opisani trenutak nazivamo flashoverom. Dogodi li se da je dotok zraka u po?arni sektor prevelik, prostor se hladi i ne mo?e doseci potrebnih 600?C. Isto vrijedi i za slucaj kad u sektor ne dotice dovoljno zraka, intenzitet gorenja ce biti nizak te zbog toga temperatura opada.

64. 64 FLASHOVER Znaci nastupajuceg flashovera: vruc, dinamican i taman dim koji izlazi iz prostorije i proplamsavanje u visini stropa (plameni jezicci u dimu), povecana stopa pirolize, upadljivo nagli porast temperature, kojeg vatrogasci mogu osjetiti i preko za?titne odjece.

65. 65 FLASHOVER Flashover se mo?e sprijeciti: odimljavanjem a zatim ubacivanjem vode na ?ari?te po?ara. Odimljavanje je po?eljno izvesti neposredno iznad ?ari?ta po?ara kako bi se na taj nacin onemogucilo ?irenje dima prostorom.

66. 66 FLASHOVER Drugi nacin sprjecavanja jest: primjena ubacivanja vode na mjesto po?ara ili usmjeravanjem vodene magle izravno u vruce po?arne plinove. Sitne kapljice vode ce ishlapiti u vrucim po?arnim plinovima, ohladiti ce ih na temperaturu ni?u od njihove temperature paljenja i razrijediti ce njihovu zapaljivu smjesu.

67. 67 BACKDRAUGHT Iznenadno sagorijevanje, koje se krece poput vala kroz prostor prema van. Ogranicena ventilacija mo?e rezultirati znacajnijom koncentracijom smjese produkata djelomicnog izgaranja i nesagorjelih produkata pirolize. Pri prodoru novih kolicina svje?eg zraka, kada se tijekom akcije ga?enja po?ara ude u po?arni sektor gdje se stvorila ova smjesa produkata, mo?e doci do njenog iznenadnog sagorijevanja.

68. 68 BACKDRAUGHT

69. 69 Odgodeni backdraught U slucaju tinjajuceg i u prostoru duboko pozicioniranog po?ara, ako su k tome vrata prema po?aru otvorena, ulazak zraka u okolinu u kojoj manjka kisika mijenja eksplozivnu granicu od prezasicene mje?avine plinova ka idealnoj mje?avini, ne izazivajuci backdraught. Odgodeni backdraught se dogada u slucaju kada se pougljenjeni sloj tinjajuceg po?ara uskome?a, ili ga se vatrogasnom cijevi razgrne, i u slucajevima kada se pomakne nagorjelo pokucstvo i time otkrije izvor paljenja.

70. 70 BACKDRAUGHT

71. 71 PIROLIZA DRVA Suha destilacija drva zvana takoder pougljenjivanje drva je kemijski proces u kojem se drvo bez pristupa zraka podvrgava pirogenoj reakciji, tj. reakciji razgradnje na visokoj temperaturi. Pri tom niz kemijskih spojeva izlazi u plinovitom i parovitom stanju, a u cvrstom stanju zaostaje drveni ugljen. Pirolizom 100 kg drva s oko 20% vlage nastaje: ~ 29 kg drvenog ugljena, ~ 45 kg sirovog drvenog octa (bez katrana) i ~ 18 kg plina. Sirovi drveni ocat pored vode sadr?i: 10% niskomolekularnih hlapljivih masnih kiselina, 3% drvenog ?pirit i 7% otopljenih katranskih ulja .

72. 72 PIROLIZA DRVA Niskomolekularne hlapljive masne kiseline sastoje se: od octene kiseline, mravlje kiseline i vi?ih homologa octene kiseline (maslacna, propionska, krotonska kiselina i dr.) Drveni ?pirit sastoji se od: acetaldehida, acetona, metilaceteta, alil i propil alkohola, metilalkohola, raznih aldehida i ketona. .

73. 73 PIROLIZA DRVA Pirolizom drva na ~ 400?C nastaje: ~ 20% plinova, ili 12,5 m3/kg drva. Kemijski sastav (po volumenu) je ovaj: CO 34%, H2 2%, CH4 10%, C2H4 2%, CO2 50%. Toplina sagorjevanja 2130 kcal/kg.

74. 74 BLEVE Eksplozija ekspandirajucih para kipuce tekucine (Boiling Liquid Expanding Vapour Explosion ili BLEVE) javlja se kada dode do po?ara spremnika s ukapljenim naftnim plinom. BLEVE se mo?e pojaviti kada plamen pregrijava i oslabi stjenke spremnika, narocito u dijelu iznad uskladi?tene tekucine gdje je hladenje manje ucinkovito. U jednom momentu oslabljeni spremnik ne mo?e izdr?ati unutarnji tlak i spremnik eksplodira, stvarajuci fragmente koji se razlijecu na razne strane.

75. 75 PO?ARNE ZNACAJKE

76. 76 PO?ARNE ZNACAJKE PO?ARNO OPTERECENJE TEMPERATURA IZGARANJA VRIJEME TRAJANJA PO?ARA DIM EKSPLOZIJA SAMOZAPALJENJE

77. 77 PO?ARNO OPTERECENJE Ukupno po?arno opterecenje je ukupna kolicina topline koja mo?e nastati u nekom po?arnom sektoru. Specificno po?arno opterecenje je kolicina topline koja se odnosi na 1 m? povr?ine tog po?arnog sektora. Podjela specificnog po?arnog opterecenja: Nisko po?arno opterecenje do 1 GJ/m?, Srednje po?arno opterecenje od 1 do 2 GJ/m?, Visoko po?arno opterecenje iznad 2 GJ/m?. Prema vrsti gorivog materijala po?arno opterecenje se dijeli na: Mobilno po?arno opterecenje, Imobilno po?arno opterecenje.

78. 78 TEMPERATURA IZGARANJA Imamo vi?e vrsta izgaranja i to: Difuzno ono gorenje cija brzina gorenja ovisi o brzini difuzije zraka u zonu gorenja Kineticko je ono izgaranja cija brzina ovisi o toplinskim efektima te reakcije (tvar je prije reakcije pomije?ana sa zrakom ? eksplozija).

79. 79 TEMPERATURA PO?ARA I VRIJEME NJEGOVOG TRAJANJA Za difuzno izgaranje koristi se STANDARDNA TEMEPRATURNA KRIVULJA STK prikazuje porast temperature u odnosu na vrijeme trajanja po?ara: t (?C) = 345 log(8t + 1)] t ? vrijeme u minutama Nacrtaj STK uz izracun temperature za slijedeca vremena trajanja po?ara: 5 min ? 345 lg(8?5 + 1) = 556,41?C 10 min ? 345 lg(8?10 + 1) = 658,43?C 30 min ? 345 lg(8?30 + 1) = 821,80?C 60 min ? 345 lg(8?60 + 1) = 925,34?C 120 min ? 345 lg(8?120 + 1) = 1029,04?C 240 min ? 345 lg(8?240 + 1) = 1132,82?C 480 min ? 345 lg(8?480 + 1) = 1236,63?C Ispitivanje temperaturnih re?ima po?ara obavlja se u zidanoj komori prostoriji velicine 10 m?, dimenzija 3,7x2,7x3 m.

80. 80 TEMPERATURA PO?ARA I VRIJEME NJEGOVOG TRAJANJA Ovisi o : kaloricnoj vrijednosti tvari koja izgara po?arnom opterecenju brzini gorenja tvari zahvacene po?arom linearnoj brzini ?irenja po?ara uvjeta dotoka zraka odvoda produkata gorenja oblika prostorije ? konstrukcijskog materijala

81. 81 VRIJEME TRAJANJA PO?ARA Pojednostavljeni izraz za odredivanje vremena trajanja po?ara glasi: q t ? trajanje po?ara u satima t = ----- q ? kolicina gorive tvari u kg/m? m m ? brzina gorenja date tvari u kg/m?h Nedostatak ove metode odredivanja trajanja po?ara je taj ?to se ne uzima u obzir temperatura po?ara. Tako npr. po?ar u trajanju od 1 sata mo?e biti i pri gorenju prirodnog kaucuka i pri gorenju papira. U prvom slucaju biti ce maksimalna temperatura u zoni po?ara preko 1100?C, a u drugom slucaju oko 500?C. Iako oba ova po?ara jednako traju, oni se po svom djelovanju na okolinu su?tinski razlikuju.

82. 82 Velicina maksimalne temperature u po?arima takoder se mijenja. Tako temperatura od 1000 do 1100?C primijecena je u mnogim po?arima koji su trajali od 1 ? 2 sata, a temperatura 1200 ? 1300 ?C primijecena je relativno rijetko, samo u po?arima koji su trajali 3 ? 5 i vi?e sati. Na pocetku po?ara temperatura je neravnomjerna u prostoriji. Uslijed oslobadanja topline javlja se razlika u temperaturi, a time i u gustoci izmedu plinova u zoni gorenja i okoli?u, ?to uvjetuje ubrzano kretanje zagrijanih plinova navi?e (slobodna konvekcija). Kao rezultat takvog kretanja iznad ?ari?ta gorenja stvara se turbulentna konvektivna struja u kojoj se temperatura ravnomjerno rasprostire kako po visini, tako i po njenom poprecnom presjeku (konusni oblik s vrhom u ?ari?tu po?ara).

83. 83 DIM Pored topline koja se stvara u uvjetima gorenja ? po?ara i koja dovodi do povi?enja temperature, bitan parametar koji prati svaki po?ar je dim. Dim najce?ce predstavlja disperzni sustav u kojem njegovu disperznu fazu cine cestice cvrste tvari i sitne kapi kondenzirane tekucine a ostalo su plinovite i parne komponente. U sastavu produkta sagorijevanja najce?ce ima otrovnih tvari, pored toga ima i tvari s izra?enim korozivnim svojstvima. Dim takoder apsorbira svjetlost ?to dovodi do smanjenja vidljivosti. Kako je dim zagrijan na visoku temperaturu on mo?e da dovede do pro?irenja po?ara ako na svom putu naide na zapaljive tvari ? materijale.

84. 84 EKSPLOZIJE ? poseban oblik izgaranja Pored kolicine toplinske energije, koja se oslobodi pri sagorijevanju, znacajan je cimbenik i brzina kojom se obavlja sagorijevanje. Ako je oslobadanje energije rasporedeno na du?i vremenski period, takav proces se naziva oksidacija ili gorenje. Ako je, medutim, proces oslobadanja toplinske energije vrlo brz, proces poprima karakter eksplozije. Za svaku eksploziju karakteristicna je pojava plina pod tlakom koji je veci od tlaka okoline. Znacaj tlaka i temperature u kemijskim eksplozijama (razlika od eksplozije parnog kotla) mo?e se zorno prikazati ako se ima u vidu cinjenica da se brzina kemijske reakcije povecava u prosjeku 2 do 4 puta s povi?enjem temperature za svakih 10?C i da se s povecanjem tlaka od 1 na 1000 bara mo?e povecati brzina kemijske reakcije u plinskoj fazi i za 106 puta.

85. 85 Mehanicki efekt eksplozije ovisi od kolicine oslobodene energije i zapremine oslobodenih plinovitih produkata. Zapaljivi plinovi i pare zapaljivih tekucina mogu u smjesi sa zrakom stvoriti opasnost za nastanak eksplozije. Nisu sve smjese zapaljivih plinova i para sa zrakom eksplozivne. DGE (donja granica eksplozivnosti) - najni?a koncentracija plina (pare) zapaljivih tvari u smjesi sa zrakom koja jo? mo?e eksplodirati uz otvoreni izvor paljenja. GGE (gornja granica eksplozivnosti) - najveca koncentracija plina (pare) zapaljivih tvari u smjesi sa zrakom koja jo? mo?e eksplodirati uz otvoreni izvor paljenja. PE (podrucje eksplozivnosti) ? sve koncentracije izmedu DGE i GGE EKSPLOZIJE ? poseban oblik izgaranja

86. 86 Treba napomenuti da pored zapaljivih plinova i para zapaljivih tekucina eksplodirati mogu jo? i pra?ine organskog porijekla (bra?no, ?ecer, piljevina, plasticne mase, ?itarice) kao i pra?ine lakih metala Al, Mg. Opasnije su tvari cije je DGE ni?i, a PE ?ire. SK (stehiometrijska koncentracija) ? idealni omjer plina/pare sa zrakom gdje je eksplozija najjaca. EKSPLOZIJE ? poseban oblik izgaranja

87. 87 TLAK EKSPLOZIJE Popci ? tex ?n reaktanata Pex = ----------------- ? ------------------ [bar] To ?n produkata Primjer za aceton: tex = 1900K, To = 293K (20?C) C3H6O + 4O2 + 4?3,76 N2 ?3CO2 + 3H2O + 15,04 N2 1bar ? 1900K 20,04 Pex = ------------------- ? -------------- = 6,48 bar 293K 21,04

88. 88 Mogucnost nastanka eksplozivne koncentracije uzvitlane pra?ine Donja odnosno gornja granica eksplozivnosti za pra?ine izra?ava se u g/m?. d ? l ? F CDGE = ------------ [g/m?] d ? nasipna te?ina stalo?ene pra?ine [g/cm?] V l ? debljina sloja pra?ine [cm] F ? povr?ina sloja pra?ine [cm?] V ? volumen prostora u kojem je prisutna uzvitlana pra?ina [m?] Primjer: Izracunajte da li ce uskovitlanjem pra?ine koja je stalo?ena na povr?ini 5 m? (50.000 cm?) u sloju od 2 mm (0,2 cm) nastati eksplozivna koncentracija te pra?ine uz pretpostavke: nasipna te?ina pra?ine 0,2 g/cm? volumen prostora gdje se ta pra?ina uskovitlala je 100 m? DGE te pra?ine je 45 g/m? d ? l ? F 0,2 ? 0,2 ? 50000 CDGE = ------------ = ------------------------ = 20 g/m? V 100 20 < 45 - ne bi do?lo do eksplozije jer nije postignuta DGE.

89. 89 PO?ARNE ZNACAJKE TVARI Ocjena vatrootpornosti neke tvari ovisi o vrijednostima razlicitih osobina odredene tvari. Te osobine prvenstveno ovise o agregatnom stanju tvari. Najva?niji pokazatelji opasnosti su za : Plinovite zapaljive tvari Temperatura paljenja (T1 ? T6 odreduje temperaturne razrede) Granice eksplozivnosti (DGE, GGE) Podrucje eksplozivnosti (PE ?iroko ili usko) Maksimalni tlak eksplozije Minimalna energija paljenja Minimalno eksplozivni sadr?aj kisika Minimalna brzina izgaranja Moguce reakcije sa sredstvima za ga?enje

90. 90 Zapaljive tekucine Temperatura samozapaljenja Temperatura plami?ta (Plami?te) Grupa zapaljivosti (I, II, III) Vreli?te Granice eksplozivnosti (DGE, GGE) Temperatura paljenja Temperaturne granice eksplozije Brzina izgaranja Moguce reakcije sa sredstvima za ga?enje PO?ARNE ZNACAJKE TVARI

91. 91 Krute zapaljive tvari Samozagrijavanje Temperatura samozapaljenja Temperatura taljenja Podrucje eksplozivnosti pra?ina Moguce reakcije sa sredstvima za ga?enje PO?ARNE ZNACAJKE TVARI

92. 92 Minimalna energija paljenja - kolicina toplinskog impulsa koja mo?e dovesti do zapaljenja neke tvari (najmanja kolicina topline koju goriva tvar mora apsorbirati od izvora paljenja ? uzrocnika paljenja da bi do?lo do njenog paljenja i gorenja) 0,4 mA - jako zapaljive tvari 0,2 mA - za vodik PO?ARNE ZNACAJKE TVARI

93. 93 Minimalno eksplozivni sadr?aj kisika - najni?a koncentracija kisika u smjesi para ili plina sa zrakom koja jo? uvijek prihvaca gorenje ili eksploziju u vol %. Brzina izgaranja - kolicina tvari koja izgori u jedinici vremena na jedinicu povr?ine m?/m?min (m?/m?h) PO?ARNE ZNACAJKE TVARI

94. 94 Vreli?te - temperatura pri kojoj tlak para tekucine dostigne vrijednost tlaka okoline (stvaraju se pare unutar tekucine i izlaze u obliku mjehurica) Prema plami?tu i vreli?tu zapaljive tekucine dijele se na 3 skupine i poskupine: I - Skupina zapaljivih tekucina ? tekucine s plami?tem do 38?C IA ? plami?te ni?e od 23?C, a vreli?te ispod 38?C IB ? plami?te ni?e od 23?C, a vreli?te iznad 38?C IC ?plami?te od 23?C do 38?C II - Skupina zapaljivih tekucina s plami?tem od 38?C do 60?C III - Skupina zapaljivih tekucina dijeli se u podskupine III.A ? plami?te od 60?C do 93?C III.B ? plami?te vi?e od 93?C ali ne vi?e od 100?C PO?ARNE ZNACAJKE TVARI

95. 95 PO?ARNE ZNACAJKE TVARI T e m p e r a t u r a p r i p a lj i v a nj a (prinudnog ili inicijalnog paljenja) ? je najni?a temperatura na kojoj se vanjskim izvorom paljenja mogu inicirati procesi samostalnog gorenja neke gorive tvari. Temperatura vanjskog izvora je u principu znatno vi?a od temperature samopaljenja. T e m p e r a t u r a s a m o p a lj e nj a (spontanog ili toplinskog paljenja) ? je najni?a temperatura zagrijavanog gorivog sistema kod koje je brzina egzotermnih reakcija najveca, tj. najni?a temperatura kod koje se gorivi sistem zapali uslijed zagrijavanja cijelog gorivog sistema ili uslijed samozagrijavanja samooksidacijom i drugim egzotermnim reakcijama koje se odvijaju unutar gorivog sistema. Ova temperatura ujedno predstavlja i granicnu temperaturu ispod koje je, u normalnim uvjetima, rad s kemikalijama i drugim gorivim tvarima u smislu njihove zapaljivosti, gorivosti i eksplozivnosti siguran.

96. 96 PO?ARNE ZNACAJKE TVARI T e m p e r a t u r a g o r e nj a ? je najni?a temperatura gorive tvari na kojoj se iznad njene povr?ine oslobadaju gorive pare ili plinovi takvom brzinom da nakon njihova zapaljenja tvar nastavlja samostalno gorjeti. T e m p e r a t u r a p l a m i ? t a ? je najni?a temperatura gorive tekucine na kojoj se iznad njene povr?ine stvaraju dovoljne kolicine pare koje se kratkotrajnim djelovanjem vanjskog izvora paljenja mogu zapaliti. T e m p e r a t u r a p l a m e n a ? je maksimalna temperatura koju dosti?u produkti sagorijevanja u zoni intenzivnih reakcija.

97. 97 PO?ARNE ZNACAJKE TVARI T e m p e r a t u r a s a m o z a g r i j a v a nj a ? je najni?a temperatura na kojoj se u gorivoj tvari iniciraju razliciti egzotermni procesi koji mogu izazvati samozapaljenje. T e m p e r a t u r a s a m o z a p a lj e nj a ? je najni?a temperatura gorive tvari na kojoj u standardnim uvjetima mjerenja dolazi do naglog povecanja brzine egzotermnih reakcija, koje uzrokuju tinjanje, plamcenje i ?arenje.

98. 98 PO?ARNE ZNACAJKE TVARI T e m p e r a t u r a t i nj a nj a ? je kriticna temperatura usitnjene cvrste gorive tvari pri kojoj se naglo povecava brzina procesa oksidacije i dolazi do pojave tinjanja. T e m p e r a t u r a d i m lj e nj a ? je najni?a temperatura na kojoj se iznad povr?ine masti ili ulja najprije pojavi dim. Ova temperatura se daje iskljucivo kao podatak za masti i ulja i slu?i za odredivanje termicke stabilnosti masti i ulja pri zagrijavanju na zraku.

99. 99 SAMOZAPALJENJE Zagrijavanjem krutih tvari do njihove temperature samozagrijavanja mo?e rezultirati njihovim zapaljenjem. Neke tvari imaju vrlo nisku temperaturu samozagrijavanja koja mo?e biti ni?a i od sobne temperature (25?). S tvarima koje imaju svojstvo samozagrijavanja mora se voditi velika pa?nja pri prijevozu, skladi?tenju, uporabi jer nakon samozagrijavanja mo?e doci do samozapaljenja.

100. 100 PRIMJERI Aluminijska pra?ina je takva tvar cija je temperatura samozagrijavanja 10?C. Slicno i jo? opasnije se pona?a bijeli i ?uti fosfor, jer je kod te tvari vrijeme samozagrijavanja vrlo kratko. Neke tekucine su takoder sklone samozagrijavanju. Tu osobinu imaju posebno vegetativna ulja, terpentin, firnis (posebno pripremljeno ulje kojem su dodati sikativi) Sikativi su kruti i tekuci ? npr. olovni (II) oksid, mangan borat u oleinskoj kiselini ili lanenom ulju koji ubrzavaju su?enje laka. Plinovi fosfin, bromacetilen, silicijev hidrid imaju svojstvo samozapaljenja.

101. 101 POJAVA SAMOZAPALJENJA Samozapaljenje je u vecini slucajeva vremenski proces koji se zavr?ava paljenjem a odvija se na obicnoj ili ne?to povi?enoj temperaturi. Proces oksidacije se odvija na povr?ini materijala podlo?nog oksidaciji. Neke krute tvari imaju svojstvo da na svojoj povr?ini apsorbiraju plinove, a takoder i kisik iz zraka. Uslijed apsorpcije kisika na povr?ini proces oksidacije mo?e se jako ubrzati. Ovaj proces je pracen oslobadanjem topline (egzotermna reakcija) i ukoliko je oslobadanje topline u vanjsku sredinu relativno malo, doci ce do zagrijavanja zapaljive tvari uslijed cega se povecava temperatura a rezultat toga je jo? vece ubrzanje procesa oksidacije, ?to dovodi do paljenja. Ako do procesa gorenja dolazi kod tvari sklonih samozagrijavanju govorimo o samoupali.

102. 102 SAMOZAPALJENJE Do samozapaljenja mo?e doci: vanjskim utjecajem (dovodenje topline do temperature samozagrijavanja) dovodenjem tvari do temperature samozagrijavanja djelovanjem biolo?kih reakcija djelovanjem kemijskih reakcija Biljna i ?ivotinjska ulja i masti sklona su samoupali. To su gliceridi masnih kiselina. Najce?ce kiseline su palmitinska, oleinska, stearinska i linolna. Vecina masnih kiselina su nezasicene (dvostruka veza ili vi?e njih) Vecina masnih kiselina su nezasicene (dvostruka veza ili vi?e njih) C15H31COOH CH2OH ? C15H31COOH + CH2OH ? (C15H31)3 C3H5O6 ? C15H31COOH CH2OH masna kiselina glicerin glicerid masne kiseline

103. 103 SAMOZAPALJENJE Vecu sklonost samozapaljenju imaju oni gliceridi (ulja i masti) koji imaju vi?e dvostrukih veza u molekuli masnih kiselina. Pucanjem dvostrukih veza nastaje peroksidni most. R-CH=CH-R` + O2 ? R-CH ? CH-R` ? R-CH ? CH-R` + O ? ? O ? O O

104. 104 SAMOZAPALJENJE Navedena reakcija odvija se lancano, je nakon pucanja prvih veza izmedu ugljikovih atoma povecava se toplina i kolicina slobodnih kemijskih radikala a to ubrzava daljnje pucanje dvostrukih veza i nesmetano odvijanje kemijskih procesa. Stvorena peroksidna veza lako se raspada uz oslobadanje monoatomnog kisika. Istovremeno s oksidacijom tece i polimerizacija nezasicenih spojeva. Oksidacija se odvija pri relativno niskoj temperaturi i pri tome se oslobada toplina. Pomocu jodnog broja odreduje se nezasicenost ulja. Jodni broj ? broj duplih veza u ulju ili masti ? grami joda koji se mogu vezati na 100 g ulja ili masti.

105. 105 ZAPALJENJE TVARI KEMIJSKOM REAKCIJOM Neke tvari mogu se zapaliti u kontaktu s vodom, oksidansom ili sa zrakom. U grupu tvari koje mogu dovesti do zapaljenja u kontaktu s vodom su slijedece: zemnoalkalni metali (Na, K, Rb, Cs) karbidi alkalnih i zemnoalkalnih metala (kalcijev karbid) hidridi alkalnih i zemnoalkalnih metala silani (spojevi silicija s metalima) ?ivo vapno (CaO) hidrosulfid natrija

106. 106 ZAPALJENJE TVARI KEMIJSKOM REAKCIJOM Reakcija alkalnih metala s vodom 2Na + 2H2O ? 2NaOH + H2 + Q nastali plin vodik se zapali i gori istovremeno s metalom, ako je metal iznad vode. Ove reakcije cesto zavr?e eksplozijom pri cemu postoji opasnost od razbacivanja rastaljenog metala.

107. 107 Reakcija karbida alkalnih i zemnoalkalnih metala s vodom. CaC2 + H2O ? CaO + C2H2 CaO + H2O ? Ca(OH)2 Reakcija fosfida s vodom Ca3P2 + H2O ? 3Ca(OH)2 + 2PH3 Fosfin (PH3) je plin koji u reakciji fosfida s vodom spada u zapaljive i otrovne tvari. U ovoj reakciji paralelno s nastankom fosfina nastaje mala kolicina fosfornog hidrida (P2H4) koji ima sklonost samoupale ?to mo?e dovesti do eksplozije prisutnog fosfina. ZAPALJENJE TVARI KEMIJSKOM REAKCIJOM

108. 108 Reakcijom silana (spojevi silicija s metalima: Mg2Si, Fe2Si) s vodom nastaje lu?ina metala i silikovodik (samoupala). Mg2Si + 4H2O ? Mg(OH)2 + SiH4 SiH4 + 2O2 + N2 ? SiO2 + 2H2O + N2 Neke tvari kao peroksidi metala reagiraju s vodom. U reakciji ne nastaje zapaljiv plin, ali nastaje toplina koja mo?e zapaliti prisutne zapaljive tvari. ?ivo vapno (CaO) reagira s vodom pri cemu se oslobada toplina koja mo?e izazvati ?arenje i zapaliti prisutne zapaljive tvari. ZAPALJENJE TVARI KEMIJSKOM REAKCIJOM

109. 109 ZAPALJENJE TVARI SAMOUPALOM U KONTAKTU S OKSIDANSIMA Mnoge tvari (posebno organskog porijekla) mogu se upaliti u kontaktu s oksidansima. To su uglavnom slijedeci spojevi: komprimirani i ukapljeni kisik du?icna (nitratna) kiselina peroksidi (natrija, barija i sl.) klorati, perklorati, hipokloriti, halogeni elementi

110. 110 ZAPALJENJE TVARI SAMOUPALOM U KONTAKTU S OKSIDANSIMA Komprimirani kisik mo?e izazvati zapaljenje mineralnih ulja i masti. Halogeni elementi (Cl, F, Br, I) mogu vrlo burno reagirati s nekim zapaljivim tvarima. Acetilen, metan, etilen i sl. u smjesi s klorom mogu se zapaliti i bez topline uz prisustvo intenzivne svjetlosti.

111. 111 IZVORI PALJENJA I NJIHOVE TEMPERATURE IZVOR PALJENJA TEMPERATURA (?C) Otvoreni plamen 1000 ? 1100 Opu?ak do 650 Mehanicka iskra (bru?enje) do 1800 Plinsko zavarivanje (acetilen i kisik) 3000 Iskra kod elektrozavarivanja do 3600

112. 112 GA?ENJE

113. 113 GA?ENJE Proces u kojemu se pomocu sredstva za ga?enje iz po?ara oduzima jedan ili vi?e uvjeta potrebnih za gorenje. Sredstvo za ga?enje - tvari kojima se posti?e ga?enje. Najce?ca sredstva za ga?enje: Voda, pjena, prah, CO2, du?ik, vodena para, haloni, zamjenski haloni.

114. 114 GA?ENJE Svako sredstvo ima efekte i podefekte koji pridonose njegovoj sposobnosti ga?enja. GLAVNI UCINCI (EFEKTI) GA?ENJA Prekidanje ili oduzimanje gorive tvari, Ugu?ivanje po?ara tj. izoliranjem gorive tvari od okolnog zraka, Ohladivanjem ispod temperature gorenja, Antikataliticki efekt na plamen,

115. 115 Prekidanje ili oduzimanje gorive tvari Po?ar se mo?e ugasiti tako da sprijecimo dotok gorive tvari ili oduzmemo gorivu tvar zoni izgaranja. Ovaj nacin ga?enja u praksi se rijetko rabi jer je za to potrebno mnogo vremena i gasitelj se izla?e velikom riziku. Na primjer, ga?enje po?ara naftne bu?otine kada se udarom zracnog vala nastalog od aktiviranja eksploziva otpuhuje plamen, odnosno prekida dotok plina i nafte u zonu gorenja. Takoder, ga?enje po?ara zatvaranjem ventila na cjevovodu gorivih plinova ili tekucina, ili uklanjanje pokucstva iz zgrade u kojoj je po?ar.

116. 116 Ugu?ivanje po?ara tj. izoliranjem gorive tvari od okolnog zraka Glavni ucinak ga?enja po?ara ugu?ivanjem djeluje na nacin da sredstvo za ga?enje u obliku lebdeceg ili plutajuceg oblaka plina, pare, pjene, magle ili pra?ine omotava i prodire u gorivu tvar ili je prekriva. Na taj nacin u potpunosti ili djelomicno sprjecava (reducira) dolazak kisika gorivoj tvari. Ugu?ivanjem se na mogu gasiti po?ari onih tvari koje u svom sastavu imaju kisik potreban za gorenje (npr. barut, eksplozivi, organski peroksidi)

117. 117 Poducinci ga?enja ugu?ivanjem su: istiskivanje: istiskivanje zraka ubacivanjem CO2, du?ika, vodene pare odvajanje: odvajanje parne faze od tekuce faze ta plinske i parne faze od krute faze prekrivanje: kompaktni sloj sredstva za ga?enje (pjena) prekriva gorivu tvar i sprjecava ekspanziju para i plinova gorive tvari koje se jo? neko vrijeme stvaraju pod utjecajem topline, emulgiranje: nastaje kada sredstvo za ga?enje s gorivim tvarima stvara emulziju, npr. pri ga?enju ulja s vodom uz turbulentno mije?anje voda preuzima funkciju emulgatora. Negorivi sloj emulzije je pjenu?av Ugu?ivanje po?ara tj. izoliranjem gorive tvari od okolnog zraka

118. 118 Hladenje Gorenje tvari ce prestati kada joj se temperatura snizi ispod temperature gorenja (samopaljenja). Ucinak ga?enja po?ara ohladivanjem rabi se kod ga?enja po?ara krutih tvari, kod sprjecavanja ?irenja po?ara i hladenja posuda koje su zahvacene vatrom. Npr. hladenje vodom (dolazi do isparavanja) ?H H2O = 2250 kJ/kg (latentna toplina).

119. 119 Hladenje Poducinci ga?enja hladenjem su: isparavanje sublimacija (CO2) izjednacavanje (mije?anje tekucina) razlaganje (piroliza) termicko izoliranje (uvodenje sredstva za ga?enje u struju zapaljenog plina).

120. 120 Antikatalicki ucinak Nastaje kada sredstvo za ga?enje ili njegovi produkti termickog razlaganja unutar plamena djeluju kao negativni katalizatori (antikatalizatori). Na taj nacin smanjuje se afinitet aktivnih cestica (radikala - produkta razlaganja gorivih tvari) plinova i para ka kisiku. Haloni odnosno prah u po?aru stvaraju aktivne radikale koji se br?e od kisikovih radikala ve?u na radikalske reakcijske lance gorive tvari kao zavr?ni (blokirajuci) dijelovi.

121. 121 SREDSTVA ZA GA?ENJE VODA PJENE UGLJICNI DIOKSID, CO2 HALONI PRAH RETARDANTI SUPRESANTI

122. 122 SREDSTVA ZA GA?ENJE Sredstva za ga?enje su kemijske tvari, koje gase po?ar jednim od nabrojanih efekata. Ona mogu biti u sva tri agregatna stanja (plinovita, tekuca ili kruta). Prema vrsti tvari koje su obuhvacene po?arom napravljena je klasifikacija po?ara odnosno navedena su sredstva za ga?enje po?ara klase: A (po?ar krutih tvari ? drvo, papir, slama plastika, tekstil, ugljen): voda, prah, pjena, haloni, pijesak; B (po?ari zapaljivih tekucina ? benzin, ulja, masti, lakovi, vosak, smole, katran): pjena, prah, haloni, CO2,voda; C (po?ari zapaljivih plinova ? metan, acetilen, propan, butan): prah, haloni; D (po?ari zapaljivih metala ? aluminij, magnezij, natrij, kalij): specijalne vrste praha, pijesak. F (po?ari ulja i masti) ? specijalno sredstvo

123. 123

124. 124 VODA glavni ucinak ga?enja je ohladivanje, a poducinci su isparavanje i izjednacavanje temperature. Karakteristike vode: Temperatura ledi?ta 273 K (0?C) Temp. Vreli?ta 373 K (100?C) Gustoca (4?C) 1 kg/l Povr?inska napetost 72,5 din/cm Latentna toplina isparavanja L t 100?C ? L t 100?C pare ? 2250 kJ/kg Specificna toplina C = 1 x 4,18 cal = 4,18 kJ/kg Volumen leda prema vol. tekucine 110 %

125. 125 VODA Toplinska disocijacija na vodik i kisik pri: 1000K ? 0,00003% 1800K ? 0,199 % 2200K ? 1,42% 2400K ? 2,92% Elektricna provodljivost (Siemens/m) Cista ? 0,05 S/m Destilirana ? 50 S/m Pitka ? 270 ? 1200 S/m Morska ? 12500 ? 62800 S/m

126. 126 VODA Voda se koristi kod slijedecih po?ara: prirodni materijali celulozne grade /drvo, slama, pamuk) mazut, zapaljive tekucine s plami?tem > 80?C ? raspr?eni mlaz industrijski objekti ako nema tvari koje opasno reagiraju s vodom (vodoreaktanti) stanovi, uredi, trgovine ?umski po?ari po?ari na plovilima i vozilima za hladenje spremnika (plinova, zapaljivih tekucina)

127. 127 VODA Prednosti vode: rasprostranjenost, ekonomicnost relativno laka doprema kemijska stabilnost visoka specificna toplina mogucnost mije?anja s retardantima

128. 128 VODA Nedostaci vode: neefikasno gasi tekucine s plami?tem < 80?C opasnost ga?enja vodoreaktanta opasnost ga?enja rahlih tvari ? uru?avanje opasnost ga?enja pra?kastih tvari ? eksplozija opasnost od nastajanja plina praskavca (O2 + H2) kod uporabe vode pri visokim temperaturama (laki metali), dimnjak (1L vode ? 1700 L pare) opasnost od izbacivanja sadr?aja iz posuda pote?koce pri ga?enju kod temperatura zraka < 0?C znacajna materijalna ?teta na objektu kod uporabe punog mlaza

129. 129 Primjena vode u obliku : punog mlaza: Puni mlaz vode koristi se za ga?enje po?ara na daljinu u zgradama, na otvorenom prostoru, te za hladenje pla?ta spremnika sa zapaljivom tekucinom ili plinovima. Puni mlaz vode ne smije se koristiti za ga?enje pra?kastih tvari jer se mo?e stvoriti oblak pra?ine koji je eksplozivan. raspr?ene vode: Raspr?ena voda se rabi onda kada se mo?e prici bli?e po?aru i s manjim utro?kom vode kontrolirati po?ar. Najce?ce se rabi za ga?enje suhih tvari koji gore ?arom, specificki te?ih ugljikovodika (prije nego se zagriju na temepraturu iznad 100?C ? zbog opasnosti od vrenja vode i izbacivanja sadr?aja u okoli?

130. 130 vodene magle: Prosjecna velicina cestica vode le?i u podrucju koloidnog reda velicina. Vodena magla ima veliki ohladujuci ucinak, ali se s njom ne mo?e se gasiti na daljinu. vodene pare: Najvi?e se koristi za ga?enje po?ara u pecima, su?ionicima. Djeluju kao inertni pliin te smanjuje kolicinu kisika u zraku ? djeluju ugu?ujuci. Primjena vode

131. 131 PJENA Pjena se dobiva mije?anjem vode i pjenila i upuhivanjem zraka. To je nestabilna masa sastavljena od bezbroj veoma sitnih mjehurica koji su ispunjeni zrakom ili uglikovim dioksidom. Postoji dvije vrste pjena i to: Kemijska Zracna ili mehanicka pjena

132. 132 Kemijska pjena Kemijska pjena je emulzija nekog plina u vodi kojoj je dodan emulgator (sredstvo za stvaranje pjene). Za proizvodnju kemijske pjene rabio se CO2, a emulgator je bio ekstrakt biljnog (slatki kesten) ili ?ivotinjskog porijekla (bjelancevine - krv, rogovi, papci) ili sintetskog porijekla.

133. 133 Kemijska pjena Ugljikov dioksid se sintetizirao kemijskom reakcijom sode bikarbone i aluminijevog sulfata. 6NaHCO3 + Al2(SO4)3 ? 3Na2SO4 + 2Al(OH)3 + 6CO2 Dobiveni natrijev sulfat i aluminijev hidroksid daju blago retardirajuce znacajke na zapaljivost gorive tvari. Smjesi za dobivanje kemijske pjene dodaju se i dodaci kao ?to su pektini (pobolj?avaju prijanjanje i postojanost pjene), metilceluloza (pobolj?avaju stabilnost pjene). Kemijsku pjenu mo?emo proizvoditi u rucnim i prijevoznim vatrogasnim aparatima

134. 134 Zracna pjena je mje?avina zraka i vode u kojoj je otopljeno pjenilo (emulgator). Mehanicka pjena sastoji se od vode, pjenila i zraka. Dobiva se ubacivanjem zraka u vodenu otopinu sa sredstvima za opjenjivanje. Kolicina ubacenog zraka mo?e se regulirati pa se dobiva laka, srednja ili te?ka pjena. Pjena: voda ? 91% ili vi?e pjenilo ? 2 ili 3 do 6 ili 9% zrak Zracna ili mehanicka pjena

135. 135 PJENA Ekspanzija ? stupanj opjenjenja (odnos volumena pjene i volumena otopine) Te?ka pjena ? do 20 Srednje te?ka ? 20-200 Laka ? 200 ? 1500

136. 136 PJENILA Pjenilo : prirodno i sintetsko Proteinska pjenila ? aminokiseline koje nastaju hidrolizom prirodnih sirovina koje sadr?e proteine (ko?a, rogovi, kopita). Aminokiseline su vezane tzv. peptidnom vezom, koja je specificna za sve bjelancevine. Ova pjenila tamne su boje i neugodna mirisa. Rabe se za dobivanje te?ke pjene. Tocka ledi?ta je -15?C. Nazivi proteinskog pjenila su Tutogen, Nicerol, Foamin ? P.

137. 137 PJENILA Fluorproteinska pjenila ? modificirani proteini s posebnim fluoriranim, povr?inski aktivnim tvarima. Otporna su na toplinu/plamen i na ?tetan utjecaj zagadivanja naftnim derivatima. Temperatura ledi?ta -10?C. Nazivi fluorproteinskog pjenila su Fluoro P6, Apirol FX, Tutogen FP, FP ? 6%.

138. 138 PJENILA Sinteticko obicno pjenilo (S) ? povr?inski aktivne tvari s dodatkom stabilizirajucih tvari. Mogu se proizvesti te?ke, srednje i lake pjene. Otporne su na plamen. Koriste se za ga?enje zapaljivih tekuciuna kao i krutih tvari. Ledi?te je na -10?C. Nazivi sintetickog pjenila su 4S, Stamex, Fini-flam, Plurex ?N.

139. 139 PJENILA Fluorsinteticko pjenilo (AFFF) ? fluor je izravno ugraden u osnovni spoj, a pjena stvara tzv. vodeni film (engleski: AFFF ? Aqueous Film Forming Foam). Zbog niske povr?inske napetosti ovo pjenilo se koristi i za ga?enje poroznih ili ?upljikavih krutih tvari (pamucne bale, hrpa masnih tvari, spu?vasrtih i gumenih tvari). Nazivi fluorsintetickih pjenila su Light Water (AFFF), Hydral, F-6, Expirol AF.

140. 140 PJENILA Film pjene na povr?ini zapaljive tekucine cine molekule koje se sastoje od dugackih lanaca ugljikovih atoma ciji je jedan kraj fluoriran, a drugi posjeduje skupinu s afinitetom prema vodi. Te molekule se pri nana?anju pjene gusto sla?u jedna pored druge, tvoreci tanki sloj koji sprjecava dallje isparavanje zapaljive tekucine ispod njega. Film se na mjestima mehanickog prekida brzo spaja, pa i kada tekucina tece na njenoj povr?ini se stalno nalazi film.

141. 141 PJENILA Fluorproteinska pjenila (FFFP) ? sastoje se od proteina s povr?inski aktivnim fluoriranim tvarima koje stvaraju film. Ova pjenila stvaraju kontinuirani plutajuci film koji se sam zatvara na povr?inama ugljikovodika te onemogucava stvaranje eksplozivnih smjesa para i zraka. Temperatura ledi?ta je do -18?C. Nazivi fluorproteinskog pjenila su Petroseal, Hydrex.

142. 142 PJENILA Polivalentna (alkoholna) pjenila ? rabe se za ga?enje po?ara polarnih otapala - zapaljivih tekucina (alkohola, etera, ketona, organskih kiselina, estera) koje se mije?aju s vodom kao i za zapaljive tekucine nepolarnog karaktera one koje se ne mije?aju s vodom ? naftni derivati. Zbog toga ?to mogu gasiti i polarne i nepolarne tekucine dobila su naziv polivalentna pjenila.

143. 143 Djelovanje pjene Glavni ucinak ga?enja kod pjene je ugu?ivanje. Poducinci su: ohladujuce djelovanje, pjena se raspada i voda isparava a za isparavanje se tro?i toplina odnosno hladi tekucina koja gori, izjednacavanje ? mije?anje vruceg povr?inskog sloja s dubljim hladnijim slojem odvajanje pera i plinova od tekucine odnosno krute gorive tvari stvaranje emulzije Pjene koje sadr?e fluorproteinsko, a narocito fluorsinteticko pjenilo djeluju i antikataliticki.

144. 144 UGLJICNI DIOKSID ( CO2 ) U zraku ga ima samo oko 0,03 vol.%. On ne gori niti podr?ava gorenje.Te?i je od zraka. Fizikalne osobine: plin bez boje i mirisa, kiselkasta okusa. specificna te?ina : plin: 1,529 g/dm? tekucina (20?C): 0,766 g/dm? krutina: 1,53 g/dm? temperatura vreli?ta -78,48?C kod 0?C i 1 bar ? 1 kg CO2 = 509 dm? = 0,5 m?

145. 145 UGLJICNI DIOKSID ( CO2 ) Kemijske osobine: inertna tvar, rijetko stupa u kemijske reakcije kod visokih temperatura reagira s Mg, Ca i slicnim metalima CO2 + Mg ? MgO + CO CO + Mg ? MgO + C Toksikolo?ke osobine: inertni zagu?ljivac MDK 5000 ppm (0,5% vol) Visoke koncentracije ? smrtne posljedice Pri koncentraciji od 14% pocinje gu?enje Kod 20% CO2 ? nastupa smrt nakon nekoliko minuta

146. 146 UGLJICNI DIOKSID ( CO2 ) Efikasnost ga?enja: efekt ugu?ivanja, podefekt istiskivanja (smanjenje konc. kisika) 1 kg CO2 ima volumen 0,5 m? pa istisne kisik sa 21 vol % na 10,5 vol %. Za gorenje treba 13 ? 14% kisika pa nastupa ga?enje. Podrucje primjene: elektricni uredaji i razvodni ormari laboratoriji, tvornice, lakirnice i sl.

147. 147 UGLJICNI DIOKSID ( CO2 ) Dobra osobina je ?to se brzo uklanja iz prostora. Lo?a osobina: Nije efikasan za tinjajuce po?are. Treba visoki tlak kod skaldi?tenja Povecanje koncentracije ? opasnost za osoblje i vatrogasce Ne gasi lake i obojene metale

148. 148 HALONI Haloni su halogenizirani ugljikovodici (F, Cl, Br, I), na bazi metana i etana. Haloni gase antikatalitickim ucinkom sve klase po?ara /A, B i C) U koncentracijama koje gase po?ar (od 4 ? 10%) nisu otrovni za ljude. Utvrdeno je da haloni koji sadr?e klor uni?tavaju ozonski omotac, pa se uvode novi haloni koji umjesto klora sadr?e fluor. CF3Br - trifluormonobrom metan (1301) CF2ClBr - difluormonoklormonobrom metan (1211) C2F4Br2 - tetrafluordibrom etan (2402) ?ifriranje X X X X br. atoma C F Cl Br

149. 149 PRAH Prah je vrlo efikasno sredstvo za ga?enje po?ara. Prah se cesto zamjenjuje pojmom "suho sredstvo za ga?enje" pa zbog toga vatrogasni aparati s prahom nose oznaku "S" i brojcanu oznaku mase praha koju sadr?e. Najvece kolicine su napravljene od natrijevogbikarbonata (NaHCO3.) kojemu su dodani stearati radi postizanja hidrofobnosti (antihigroskopnost). Prah na bazi KHCO3 uz dodatak uree je jo? efikasniji. Naziva se MONEX.

150. 150 PRAH U novije vrijeme prahovi se rade od amonijevog fosfata ? D ? prah NH4H2PO4 ? monoamonijev fosfat (NH4)2HPO4 ? diamonijev fosfat (NH4)3PO4 ? triamonijev fosfat M ? prah sastoji se od mje?avine NaCl, grafita i strugotina sivog lijeva, a slu?i za ga?enje po?ara lakih metala.

151. 151 Fizikalna antikataliza (inhibicija) kod ga?enja po?ara prahom na bazi bikarbonata Radikali, atomi i druge cestice u plamenu se sudaraju s cesticama praha pri cemu dolazi do predaje energije gibanja (gubi se energija aktivacije koja je neophodna za nastanak i produ?enje gorenja). Jedna cestica praha se mo?e istovremeno sudariti s bilion radikala prisutnih u zoni gorenja i oduzeti im energiju aktivacije.

152. 152 Univerzalni prah je smjesa bikarbonata i amonijevog fosfata. Gasi po?are klase A, B i C . Svaki prah mora zadovoljavati slijedece: ?to vecu specificnu povr?inu m?/m? antihigroskopnost ? da se ne vla?i sipkost stabilnost pri dugotrajnom skladi?tenju stabilnost pri stalnom i povi?enom tlaku stabilnost pri razlici temperatura (-20?C do +60?C) ne provodi elektricnu struju (provodljivost u granicama dopu?tenim za ga?enje pod naponom) ?to manja abrazivna svojstva ? da ne haba stroj, le?ajeve antikorozivnost kompatibilnost s pjenom antitoksicna svojstva (da nije otrovan)

153. 153 RETARDANTI Retardanti su tvari koje olak?avaju ga?enje/ote?avaju gorenje ili povecavaju prodornost vode pri ga?enju rahlih tvari. Koriste se za ga?enje otvorenih prostora: ?ume, poljoprivredne povr?ine. Zaustavljaju vatru kemijskim putem. Glavni sastojci retardanta su (NH4)3PO4 ili (NH4)2HPO4 i (NH4)2SO4 koji smanjuju zapaljivost gorivih tvari i u po?aru endotermno se raspadaju i brzo opjenjuju. Retardanti u po?aru potpoma?u brzo stvaranje ugljika na povr?ini biljaka i oslobadanje vode. Na taj nacin voda brzo isparava i hladi gorivu tvar (biljku), a ugljik te?ko ili sporo izgara te tako po?ar ostaje bez dovoljno goriva. Retardantima se dodaju i sredstva kao ?to su aditivi za pobolj?anje protoka te inhibcije korozije.

154. 154 SUPRESANTI Mehanicki dobivene pjene za suzbijanje prvenstveno ?umskih po?ara. Pored pjenila supresanti sadr?e i soli [CaCl2, (NH4)2HPO4 i (NH4)2SO4]. Koncentracija pjenila je do 1,0%. I retardanti i supresanti se izbacuju na ?umski po?ar pomocu aviona ili helikoptera.

155. 155 OZNAKE OPASNOSTI

156. 156 OZNAKE OPASNOSTI Dijamant opasnosti (HRN Z.CO.012) Klasifikacija tvari i roba prema pona?anju u po?aru (HRN Z.CO.005) Listice opasnosti

157. 157 Dijamant opasnosti (HRN Z.CO.012)

158. 158 Dijamant opasnosti (HRN Z.CO.012) Znacajke tvari koje su poznate ili koje se mogu utvrditi pomocu standardnih postupaka, temelj su za odredivanje kategorije i stupnja opasnosti. Utvrdenu kategoriju opasnosti oznacavaju broj od 0 do 4 i boja: plava, opasnost za zdravlje crvena, opasnost od zapaljivosti ?uta, opasnost od reaktivnosti. Slobodan prostor ? bijelo polje, mo?e se upotrijebiti za posebne opasnosti ? specificna upozorenja, kao ?to je radioaktivnost, zabrana upotrebe vode i sl.

159. 159 Dijamant opasnosti (HRN Z.CO.012) 1. Tvari opasne po zdravlje (plavo polje) Opasne za zdravlje su one tvari koje mogu izravno ili neizravno izazvati o?tecenost ili onesposobljenost (privremeno ili trajno) dodirom, udisanjem ili uno?enjem u organizam. TVARI 4. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje i pri vrlo kratkom djelovanju mogu izazvati smrt ili trajnu o?tecenosat organizma, cak i ako se pru?i brza medicinska pomoc. TVARI 3. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje i za kratka djelovanja mogu izazvati privremenu ili trajnu o?tecenost, cak i ako se pru?i brza medicinska pomoc. TVARI 2. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje pri jakom ili neprekidnom djelovanju mogu izazvati privremenu ili trajnu o?tecenost organizma, ako se ne pru?i brza medicinska pomoc. TVARI NULTOG STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje u po?aru ne stvaraju opasnost vecu od krutih tvari (drvo,papir,slama) klasa A.

160. 160 2. Tvari opasne zbog zapaljivosti (crveno polje) Opasne zbog zapaljivosti su one tvari koje se na atmosferskom tlaku i normalnoj temperaturi mogu lak?e zapaliti i dovesti do po?ara, ili kada po?ar nastane pomagati njegovo ?irenje. TVARI 4. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje brzo ili potpuno isparavaju na atmosferskom tlaku i na normalnoj temperaturi ili koje se lako ?ire kroz zrak i lako izgaraju. TVARI 3. STUPNJA OPASNOSTI To su tekucine i cvrste tvari koje se mogu zapaliti na normalnim temperaturima. TVARI 2. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje se moraju zagrijavati prije nego ?to dode do paljenja TVARI 1. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje se moraju predgrijavati da bi nastalo paljenje TVARI 0. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje ne gore Dijamant opasnosti (HRN Z.CO.012)

161. 161 Dijamant opasnosti (HRN Z.CO.012) 3. Tvari opasne zbog nestabilnosti (reaktivnost) (?uto polje) Reaktivne su one tvari koje mogu izazvati kemijsku reakciju s drugim stabilnim ili nestabilnim tvarima. Pod drugim tvarima podrazumijeva se voda, i to samo ako se prilikom reakcije oslobada energija. TVARI 4. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje se eksplozivno razgraduju u normalnim okolnostima. TVARI 3. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje se eksplozivno razgraduju ili eksplozivno reagiraju, ali zahtjevaju jak poticajni izvor ili se prije moraju zagrijati u ogranicenu prostoru. TVARI 2. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje koje su nestabilne i podlo?ne kemijskoj promjeni, ali ne eksplodiraju. TVARI 1. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje su u normalnim uvjetima stabilne, ali postaju nestabilne na povi?enim temperaturama i tlakovima ili reagiraju s vodom uz sporo oslobadanje energije. TVARI 0. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje su stabilne i koje pod utjecajem temperature ne reagiraju s vodom.

162. 162 Klasifikacija tvari i roba prema pona?anju u po?aru (HRN Z.CO.005) Vrste opasnosti Klase opasnosti Kategorije opasnosti

163. 163 Vrste opasnosti tvari i roba koji sadr?e rizik od kemijske i fizicke eksplozije oznacavaju se s Ex tvari i roba koji direktno ili indirektno mogu sudjelovati u procesu gorenja i to odavanjem topline izgaranja energijom samopaljenja, oslobadanja zapaljivih produkata razlaganja, ubrzavanjem procesa izgaranja (oksidaciona sredstva) ili oslobadanjem zapaljivih plinova ili topline u dodiru s vodom, oznacavaju se s Fx tvari i roba koji nisu lako zapaljive, ali koje se ipak pod djelovanjem po?ara (vatre, dima ili vode za ga?enje) mogu relativno brzo i jako o?tetiti, oznacavaju se s Dx

164. 164 Prema stupnju sve tvari i roba dijele se na 6 klasa opasnosti i to: klasa opasnosti I ? vrlo lako zapaljive i brzo sagorive tvari klasa opasnosti II ? lako zapaljive i brzo sagorive tvari klasa opasnosti III ? zapaljive tvari klasa opasnosti IV ? sagorive tvari klasa opasnosti V ? te?ko sagorive tvari klasa opasnosti VI ? nezapaljive tvari Klase opasnosti

165. 165 Kategorije opasnosti Vrsta opasnosti i stupanj opasnosti zajedno stvaraju kriterije za razvrstavanje tvari i robe u kategoriju opasnosti koja se oznacava kombinacijom slova za vrstu opasnosti i brojeva za stupanj opasnosti (npr. ExI, DxV i sl.) Tvari i robe klasirane u kategorije opasnosti ExI-II i FxI ? III su eksplozivne , odnosno lako zapaljive.

166. 166 Podjela tvari i roba prema agregatnom stanju i drugim fizikalno-kemijskim osobinama Prema agregatnom stanju na sobnoj temepreturi od 20?C i normalnom tlaku od 1 bar tvari i robe se dijele na: A ? plinovite tvari B ? tekuce tvari C ? krute tvari Prema odredenim fizikalno-kemijskim osobinama tvari i robe dijele se na : D ? eksplozivne tvari E ? samozapaljive tvari F ? tvari koje pri zagrijavanju ispu?taju zapaljive i otrovne produkte razlaganja G ? oksidaciona sredstva H ? nezapaljive tvari koje s vodom razvijaju zapaljive plinove I ? nezapaljive tvari koje s vodom razvijaju toplinu

167. 167 Oznacavanje tvari i roba prema nekim dodatnim osobinama znacajnim za za?titu od po?ara Tvari i robe stupnja opasnosti V i VI koje pod djelovanjem po?ara razvijaju otrovne ili zagu?ljive plinove sadr?e dodatnu oznaku Tx ? toksicne tvari. Oznaka Tx se ne stavlja za tvari stupnja opasnosti I ? IV , jer se pri svakom izgaranju u nedostatku kisika stvaraju toksicni produkti izgaranja. Tvari i robe svih kategorija opasnosti koje u po?aru razvijaju u velikoj mjeri i dim, cime je ote?ano spa?avanje i akcija ga?enja, nose dodatnu oznaku Fu (odnosi se samo na tvari koje pri normalnom izgaranju stvaraju vece kolicine dima). Tvari i robe svih kategorija opasnosti, koje mogu kontaminirati prostor radioaktivnim zracenjem, nose dodatnu oznaku Ra. Tvari i robe svih kategorija opasnosti, koje pod djelovanjem po?ara razvijaju korozivne plinove i pare, nose dodatnu oznaku Co.

168. 168 Klasifikacija tvari i roba prema pona?anju u po?aru (HRN Z.CO.005) Primjeri klasifikacija tvari i roba Acetilen Fx I A Fu Asfalt Fx III-IV C Fu Benzin Fx I-II B Fu Bitumen Fx III-IV C Fu Drvo krupni komadi Fx IV C Lakovi Fx II B Fu Nitrolak Fx I B Prozorsko staklo Dx V Tkanine Fx II E Ulje za lo?enje Fx II-III B

169. 169 PRIJEVOZ OPASNIH TVARI Klasifikacija opasne robe (tvari) Klasa 1. Eksplozivne tvari i artikli Klasa 2. Plinovi pod pritiskom, tekuci i bez pritiska Klasa 3. Zapaljive tekucine Klasa 4.1. Zapaljive krute tvari Klasa 4.2. Samozapaljive tvari Klasa 4.3. Tvari koje u dodiru s vodom proizvode otrovne plinove Klasa 5.1. Oksidirajuce tvari Klasa 5.2. Organski peroksidi Klasa 6.1. Otrovne tvari Klasa 6.2. Infektivne tvari Klasa 7. Radioaktivni materijali Klasa 8. Korozivne tvari Klasa 9. Razne opasne tvari i artikli

170. 170 PRIJEVOZ OPASNIH TVARI Table (ploce) opasnosti

171. 171 Listice opasnosti Eksplozivne tvari i predmeti Eksplozivne tvari klase klase 1.1 do 1.3 1.4 do 1..6

172. 172 Listice opasnosti Klasa 2 - plinovi Zapaljivi Nezapaljivi

173. 173 Listice opasnosti Klasa 2 ? plinovi Otrovni

174. 174 Listice opasnosti Klasa 3 ? zapaljive tekucine

175. 175 Listice opasnosti Klasa 4 4.1 ? krute zapaljive 4.2 ? krute samozapaljive tvari tvari

176. 176 Listice opasnosti Klasa 4 4.3 ? krute zapaljive tvari

177. 177 Listice opasnosti Klasa 5 5.1 oksidirajuce tvari 5.2 organski peroksid

178. 178 Listice opasnosti Klasa 6 6.1 otrovne tvari 6.2 infektivne tvari

179. 179 Listice opasnosti Klasa 7- radioaktivne tvari radioaktivne tvari u radioaktivne tvari u radioaktivne tvari u radioaktivne tvari omotima kategorije I, omotima kategorije II, omotima kategorije III,

180. 180 Listice opasnosti Klasa 8 ? korozivne tvari

181. 181 Listice opasnosti Klasa 9 ? ostale opasne tvari

182. 182 Listice opasnosti Oznaka za prijevoz opasnih tvari na povi?enoj temperaturi

183. 183 PRIJEVOZ OPASNIH TVARI Znacenje identifikacijskih oznaka opasnosti na narancastim plocama

184. 184 PRIJEVOZ OPASNIH TVARI Znacenje identifikacijskih oznaka opasnosti

185. 185 PRIJEVOZ OPASNIH TVARI Primjeri brojeva opasnosti na narancastim plocama 20 inertan plin 223 duboko pothladen zapaljiv plin 30 zapaljiva tekucina (s plami?tem imedu 23?C i 61?C, npr. D2) 33 lakozapaljiva tekucina (s plami?tem do 23?C, npr. benzin) X423 zapaljiva kruta tvar koja u dodiru s vodom opasno reagira stvaranjem zapaljivih plinova 559 jako oksidirajuca tvar, sklona spontanoj kemijskoj reakciji 663 jako otrovna tvar, zapaljiva (plami?te ispod 61?C) 606 zarazna (infektivna tvar) 78 radioaktivna tvar, korozivna X886 jako korozivna tvar, otrovna koja opasno reagira s vodom 99 razne opasne tvari koje se prevoze na povi?enoj temperaturi

186. 186 PRIJEVOZ OPASNIH TVARI

187. 187 PRIJEVOZ OPASNIH TVARI

188. 188


Other Related Presentations

Copyright © 2014 SlideServe. All rights reserved | Powered By DigitalOfficePro