TEORIJA GORENJA I GA ENJA

1. 1 TEORIJA GORENJA I GAŠENJA Slobodan Kocijan, dipl.ing.teh.

2. 2

3. 3 Fizikalno – kemijske osnove gorenja G O R E Nj E = složeni fizikalno – kemijski proces gdje dolazi do reakcije oksidansa (kisika) s gorivom tvari uz postignutu temperaturu paljenja, pri cemu se oslobadaju velike kolicine topline produkata potpunog i nepotpunog sagorijevanja, uz pojavu: plamena, žara i vidljive svjetlosti.

4. 4

5. 5 VATRA ? POŽAR Cesto se poistovjecuju pojmovi “vatra” i “požar”, iako medu njima postoji bitna razlika. Vjerojatno je tome razlog što se pod pojmom i “vatre” i “požara” podrazumijeva gorenje. “vatra” podrazumijeva svako kontrolirano gorenje, “požar" svako nekontrolirano gorenje u kojem su ugroženi ljudski životi i nastaje materijalna šteta.

6. 6 RAZVOJ POŽARA

7. 7 UVJETI GORENJA Osnovni uvjeti za nastanak gorenja i nesmetano izgaranje, odnosno za izbijanje i nastanak požara su istovremeno: prisutnost dovoljne kolicine gorive tvari, prisutnost dovoljne kolicine oksidansa (kisika), djelovanje dovoljno jakog izvora energije i temperature paljenja, slobodno odvijanje (ne zaustavljanje razvitka) lancanih reakcija u plamenu (za sve slucajeve paljenja i izgaranja gorive tvari u obliku plamena i plamena i žara).

8. 8 UVJETI GORENJA

9. 9 PROCES GORENJA

10. 10 TEMPERATURA Temperatura nekog sustava izražava intenzivnost gibanja atoma i molekula koji se nalaze u tom sustavu. Drugim rijecima, ako je mirovanje atoma i molekula u nekom sustavu apsolutno, temperatura je nula. Tu temperaturu nazivamo apsolutnom ili termodinamickom (T), za razliku od nule na Celsiusovoj skali (t) koja odgovara talištu leda, odnosno ledištu vode. Isto vrijedi i za 100°C što odgovara vrelištu vode pri 101325 PA. T=0 K (kelvin) t=-273,15°C

11. 11 TOPLINA Toplina je oblik energije ciju velicinu (vecu ili manju kolicinu topline) osjecamo culima – dodirom; objektivno mjerilo o toplini dobiva se promatranjem i mjerenjem djelovanja zagrijanih tijela na druga tijela. Prenošenje topline je uzrok širenje požara na okolne tvari i predmete. Prijenos topline: Kondukcija (vodenje) Konvekcija (strujanje) Radijacija (zracenje).

12. 12 VOĐENJE - KONDUKCIJA

13. 13 KONVEKCIJA -STRUJANJE

14. 14 ZRACENJE

15. 15 PROCES GORENJA Goriva tvar i oksidans moraju biti zagrijani do odredene temperature nekim izvorom paljenja: plamenom, iskrom, vrucim predmetom, toplinom kemijske reakcije ili toplinom mehanickog rada. Postizavanjem odredene temperature gorive tvari i oksidansa (ili u pojedinim njihovim dijelovima) pojavljuje se zona gorenja, tj. podrucje gdje nastaje reakcija – oslobada se svjetlo i toplina.

16. 16 PROCES GORENJA Za pocetak i nastavljanje procesa gorenja potrebno je da goriva tvar i oksidacijsko sredstvo budu u odredenim minimalnim koncentracijama odnosno odredenim medusobnim odnosima. Tako pri gorenju u zraku koncentracija kisika ne smije biti niža od 16%. Za neke tvari gorenje se može odvijati i pri nižim koncentracijama kisika.

17. 17 PROCES GORENJA Toplina se može prenijeti u gorivo radijacijom, iskrama i plamenom. Od posebnog znacaja za nastavak gorenja je intenzitet (udaljenost izvora topline od gorive tvari) i trajanje izvora paljenja; Kisik je potreban za nastavak procesa gorenja, npr. za kemijske reakcije s gorivom. Mora ga biti u suvišku (npr. putem ventilacije) na mjestu gorenja;

18. 18 Uklanjanjem bilo kojeg od prikazanih uvjeta sprjecava se nastanak gorenja. Djelovanjem na bilo koji od prikazanih uvjeta dolazi do prestanka gorenja, tj. gašenja, a na tim principima se i temelji cjelokupan sustav zaštite od požara. UVJETI GORENJA

19. 19 U smislu prevencije nastanka požara prednost se daje uklanjanju ili smanjivanju prisutnosti gorive tvari iz prostora u kojima postoji opasnost od požara i eksplozija. Ukoliko to nije moguce, iz takvih prostora se uklanjaju svi moguci potencijalni uzrocnici paljenja. U prostorima i tehnološkim procesima u kojima se ne može izbjeci prisutnost gorive tvari i izvora paljenja, eliminira se prisutnost kisika (oksidansa) hermetizacijom procesa i vodenjem pod vakuumom ili u atmosferi inertnih plinova. UVJETI GORENJA

20. 20 Specificni slucajevi koji zahtijevaju istovremenu prisutnost gorive tvari i izvora paljenja i oksidansa rješavaju se cetvrtim uvjetom, tj. najcešce primjenom sredstava za gašenje antikatalitickog djelovanja na gorenje. Takvo djelovanje imaju: haloni - halogenizirani ugljikovodici, univerzalni prahovi i neke vrste pjena. UVJETI GORENJA

21. 21 GORIVE TVARI

22. 22 TVARI N e g o r i v e t v a r i su one koje se ne mogu zapaliti pri normalnim uvjetima pripaljivanja (815,6° C u vremenu od 5 minuta), a mnoge ni kada su izložene djelovanju ekstremno povišene temperature (primjerice: beton, staklo, azbest, kamen). G o r i v e t v a r i su one koje se pri normalnim (standardnim) uvjetima pripaljivanja mogu lakše ili teže zapaliti i dovesti do pojave požara ili u uvjetima požara potpomagati njegov nesmetani razvoj i širenje (zapaljivi plinovi, zapaljive tekucine, zapaljive krutine).

23. 23 GORIVE TVARI La k o z a p a lj i v e t v a r i – su one tvari koje se pod normalnim uvjetima ili na odredenoj povišenoj temperaturi pod utjecajem inicijalnog plamena zapale i gore (primjerice: neke zapaljive krute tvari, zapaljive tekucine ili zapaljivi plinovi). T e š k o z a p a lj i v e t v a r i – koje se pod utjecajem inicijalnog plamena zapale, ali gore samo dok na njih izravno djeluje plamen (primjerice: sve vrste životinjskih vlakana, polimerne sinteticke tvari, inpreginrano drvo ili tekstil i dr.).

24. 24 GORIVE TVARI Goriva tvar sama po sebi utjece na svoje gorenje na nekoliko nacina. Osnovni parametri koji znacajno utjecu na ponašanje gorive tvari u požaru ukljucuju: mjesto gorenja u prostoriji, gradevinsku izvedbu prostorije, oblik (forma, debljina, karakteristike površine, razmještaj, gustocu itd.) i konacno fizikalno – kemijske karakteristike (plamište, temperatura zapaljenja, toplinska provodljivost, specificna toplina, toplina gorenja itd.)

25. 25 PLAMEN U redoslijedu dubljeg razumijevanja procesa gorenja, nije dovoljno usredotociti se samo na makroskopske manifestacije, nego i na razmatranje mikroskopskog ili molekularnog podrucja gdje svojstva materijala predstavljaju znacajnu ulogu. Dok je požar vanjska manifestacija procesa nekontroliranog gorenja i zbog toga se ne može egzaktno definirati, plamen se može proucavati kao pojava kontroliranog gorenja i može se opisati.

26. 26 PLAMEN U osnovi, postoje dva tipa plamena: Predmiješani plamen u kojem je plin prije zapaljenja pomiješan sa zrakom (npr. Bunsen plamenik) i difuzijski plamen – tako je nazvan jer kisik potreban za gorenje difuzijom ulazi u plinsku smjesu iz okolne atmosfere.

27. 27

28. 28 PLAMEN – Održavanje reakcije izgaranja Parafin se tali zbog isijavanja topline i diže se gore u fitilj pomocu kapilara i pirolizira se na površini fitilja gdje je temperatura izmedu 600 - 800 °C. Piroliticki plinovi migriraju dalje (povrh toga) i takoder zaostaju u unutarnjem dijelu plamena, plamena jezgra, ili obogacuju vanjski plameni plašt

29. 29 PLAMEN – Održavanje reakcije izgaranja Reducirajuca atmosfera postoji u jezgri nesvijetleceg plamena u kojoj postoji pomanjkanje kisika. Dijelovi ugljikovodika nastali pirolizom migriraju u podrucje u kojoj temperatura dostiže 1000 °C. Stvaraju se konjugirane dvostruke veze pracene ciklizacijom i aromatizacijom što dovodi do stvaranje cestica cade. Potonje sudjeluju u stvaranju svjetlosti i plamena. One se istroše u zoni sjajnog plamena reakcijom s vodom i ugljkovim dioksidom stvarajuci ugljikov monoksid.

30. 30 PLAMEN – Održavanje reakcije izgaranja Plinovi nastali pirolizom se odvode prema vani gdje dolaze u dodir s kisikom koji difuzijom prodire prema unutrašnjosti plamena. U tom plaštu od plamena – reakcijskoj zoni, visoke energije, narocito kisika koji se sastoji od radikala, nastaju temperature od oko 1400 °C. To održava reakciju izgaranja.

31. 31 PLAMEN – Održavanje reakcije izgaranja Ako je proces neometen i odgovarajuce snabdijevan s kisikom on se održava, a konacni produkti gorenja svijece su ugljikov dioksid i voda. Procesi koji se javljaju kod gorenja plastike su u principu slicni procesu u plamenu svijece.

32. 32 IZGARANJE Izgaranje je kataliticka egzotermna reakcija koja se održava pomocu interno stvorenih slobodnih radikala uz pojavu svjetlosti i topline.

33. 33 IZGARANJE Radikali, kisik i toplinska energija potrebni za gorenje dovode se na mjesto izgaranja razlicitim transportnim mehanizmima: Prijenosom mase: Procesom strujanja kao što je vrtložna difuzija: masa se transportira u turbulentnoj struji. Molekularna difuzija: masa se transportira izravno kroz koncentracijski gradijent. Toplinska difuzija: masa se transportira izravno kroz temperaturni gradijent. Prijenosom energije Toplinskom vodljivošcu: toplina se prenosi temperaturnim gradijentom. Radijacijom: energija se prenosi radijacijom

34. 34 IZGARANJE Plamen je dio procesa izgaranja koji se javlja samo u plinskoj fazi. To predstavlja, katkad, samo jedan aspekt gorenja obzirom da postoje i drugi tipovi gorenja. Na primjer, u nekom sustavu reakcjske komponente su prisutne u plinskoj i krutoj fazi. Ako je temperatura isparavanja krutine veca od njezine temperature gorenja, proces gorenja se direktno javlja na njezinoj površini. Kod nižih temperatura u prisustvu viška kisika, javlja se usijani žar, to jest javlja se gorenje bez plamena. Kod smanjenog dotoka kisika, javlja se tinjanje bez pojave plamena ili usijanog žara.

35. 35 PRIMJER: Gorenje plastike (polimera) 1. faza: Proces izgaranja Izgaranje plastike je proces koji se sastoji od mnogo koraka, a neki od njih još nisu istraženi. Zbog toga ne mogu biti opisani kvantitativno, ali se zato mogu opisati kvalitativno. Pojednostavljeni shematski prikaz opisuje razlicite fenomene koji se javljaju tijekom izgaranja plastike.

36. 36 PRIMJER: Gorenje plastike (polimera)

37. 37 PRIMJER: Gorenje plastike (polimera) 2. faza: Zagrijavanje Kruta plastika se zagrijava pomocu povratnog djelovanja topline ili iz jednog vanjskog izvora topline (npr. radijacijom ili plamenom). U toj pocetnoj fazi termoplasticna masa ima tendenciju, na racun održanja dužine molekularnog lanca, omekšati ili se rastaliti i poceti teci. Termostabilne plasticne mase imaju trodimenzionalne križno povezane molekularne strukture koje sprecavaju omekšavanje ili taljenje. Polimeri ne prelaze, kao takvi, u plinsku fazu ako se i nadalje dovodi energija, ali se raspadaju prije isparavanje.

38. 38 3. faza: Razlaganje Razlaganje je endotermni proces u kojem se višak energije mora dovesti da se savlada velika energija veza izmedu pojedinih atoma (izmedu 200 i 400 kJ/mol) i da dode do potrebne energije aktivacije. Kao što se pojedine plasticne mase razlikuju u svojoj strukturi, tako se i njihove temperature razlaganja razlikuju. U vecini slucaja pojava razlaganja se odvija preko lancanih reakcija slobodnih radikala, iniciranih tragovima kisika ili oksidirajucih necistoca, kojima su onecišcene sve plastikama tijekom proizvodnje. PRIMJER: Gorenje plastike (polimera)

39. 39 Oksidacijsko razlaganje polimera cesto se odvija putem stvaranja hidroperoksidnih skupina koje se razlažu na jako reaktivne cestice kao što su H i OH radikali i na taj nacin dolazi do stvaranja razgranatog lanca. Ovi slobodni radikali su odgovorni za širenja plamena u procesu izgaranja. UVJETI ZA PROCES IZGARANJA PLASTIKE

40. 40 Stvaranjem tako visoko energetskih radikala prikazano je niže navedenim kemijskim reakcijama (jednadžbama): Start (poliolefin) RH ? R· + H· (1) Rast R· + O2 ? ROO· (2) ROO· + RH ? ROOH + R· (3) Grananje ROOH ? RO· + ·OH (4) Radikal R nastao u jednadžbi (1) reagira s kisikom i daje ROO· (2)., koji zajedno s ostalim poliolefinom stvara hidroperoksid (3). U narednom koraku grananja hidroperoksid se razlaže dajuci RO· i visoko reaktivne cestice ·OH(4). UVJETI ZA PROCES IZGARANJA PLASTIKE

41. 41 Paljenje Zapaljivi plinovi nastali pirolizom pomiješani s atmosferskim kisikom, zagrijani na donju granicu zapaljenja mogu se zapaliti bilo: vanjskim plamenom ili ako su zagrijani na dovoljno visoku temperaturu samozapaljenja. UVJETI ZA PROCES IZGARANJA PLASTIKE

42. 42 Paljenje ovisi o brojnim varijablama kao što su: dostupnost kisika, temperatura i fizikalno kemijska svojstva polimera. Reakcija gorivih plinova s kisikom je egzotermna uz oslobadanje suviška topline, što omogucava endotermne piroliticke reakcije i pocetak širenja plamena. UVJETI ZA PROCES IZGARANJA PLASTIKE

43. 43 ŠIRENJE PLAMENA POLIMERA Egzotermne reakcije gorenja pojacane pirolizom polimera odnosno povratnim djelovanjem topline pojacavaju plamen. Reakcije ugljikovodika u plamenu mogu se prikazati slijedecim modelom: Rast: CH4 + OH· ? CH3· + H2O (1) CH4 + H· ? CH3· + H2 (2) CH3· + O ? CH2O + H· (3) CH2O + CH3· ? CHO· + CH4 (4) CH2O + H· ? CHO· + H2 (5) CH2O + OH· ? CHO· + H2O (6) CH2O + O ? CHO· + OH· (7) CHO· ? CO + H· (8) CO + OH· ? CO2 + H· (9) Grananje: H· + O2 ? OH· + O (10) O + H2 ? OH· + H (11) Postupnim grananjem lanca stvaraju se pojedinacni se H i OH radikali s visokom energijom. Ovi radikali daju veliku brzinu plamenoj fronti.

44. 44 JEDNADŽBE IZGARANJA POLIMERA Kod kemijske jednadžbe izgaranja na lijevoj strani jednadžbe su reaktanti, a na desnoj strani su produkti. Izgaranje može biti: potpuno i Pri potpunom izgaranju nastaju produkti izgaranja koji ne mogu dalje izgarati (CO2, H2O, HCl); nepotpuno pri nepotpunom izgaranju nastaju produkti izgaranja koji su sposobni i dalje gorjeti (CO, H2S, HCN, NH3, aldehidi i sl.)

45. 45 U uvjetima požara pri gorenju organskih gorivih tvari najcešce se odvija nepotpuno izgaranje. Kao vanjski znak nepotpunog izgaranja je pojava dima koji sadrži neizgorjele cestice ugljika JEDNADŽBE IZGARANJA POLIMERA

46. 46 Zapaljivi plinovi u smjesi sa zrakom mogu gorjeti samo ako su koncentracije plina u smjesi sa zrakom, odnosno kisikom ili nekim drugim oksidansom u tocno odredenom omjeru. Na primjer gorenje metana u zraku kao oksidansu: CH4 + 2O2 + 2·3,76 N2 ? CO2 + 2H2O + 7,52 N2 22,4 + 44,8 + 168,5 22,4 + 44,8 + 168,5 Iz jednadžbe se vidi da je za potpuno gorenje 1 mola (22,4 L) metana potrebno 2 mola (44,8 L) kisika, odnosno 213,3 L zraka (44,8 + 168,5 = 213,3 jer zrak sadržava 21% kisika i 79% dušika odnosno na 1 vol. dio kisika dolazi 79/21 = 3,76 vol. dijelova dušika).

47. 47 Iz reakcije koja se odvija prema gornjoj jednadžbi može se zakljuciti da je volumni udio metana u pocetnoj smjesi (22,4 + 213,3 = 235,7 L) jednak Prema tome može se zakljuciti da ce zapaljiva smjesa, koja sadrži 9,5 vol. % metana u zraku pri paljenju potpuno izreagirati i da nece biti ni jedne reagirajuce komponente u višku. Ovakva smjesa koja sadrži upravo toliko zapaljivog plina i kisika (iz zraka) da nastaje potpuno izgaranja, naziva se stehiometrijska smjesa.

48. 48 VOLUMEN PRODUKATA IZGARANJA Gorenje cistih kemijskih tvari Vpi – volumen vlažnih produkata izgaranja mł/kg m – broj kmola produkta izgaranja te broj kmola gorive tvari prema jednadžbi izgaranja M – molekularna masa gorive tvari 1 mol = 22,4 litre 1kmol = 22,4 mł Za jedinicu mł/mł (mł dima po mł plina)

49. 49 Izgaranje toluena (M=92): C7H8 + 9O2 + 9·3,76 N2 ? 7CO2 + 4H2O + 33,84 N2

50. 50 TEORETSKI UTROŠAK ZRAKA PRI IZGARANJU Proces izgaranja je egzotermni proces pri cijem odvijanju se oslobada toplina koja nastaje kao rezultat spajanja gorive tvari s kisikom. U proces gorenja zajedno s kisikom ulazi i dušik. Kolicina dušika ovisi o njegovom prisustvu u zraku. Volumen zraka Vzr = nO2 + n•3,76N2 n = mol PLIN: n – broj molova kisika m – broj molova goriva M – molna masa goriva

51. 51 TEORETSKI UTROŠAK ZRAKA PRI IZGARANJU KRUTINA I TEKUCINA:

52. 52 KALORICNA MOC TVARI – TOPLINA IZGARANJA Kemijske reakcije protjecu dovodenjem ili oslobadanjem energije u obliku topline. Toplina je oblik energije, a jedinica za kolicinu topline je džul (Joul) J ili vatsekunda (Ws) (1 J = 0,2388 cal ili 0,000238 kcal; 1 kcal = 4186,8 J) Temperatura je stupanj zagrijanosti tijela, a predstavlja kretanje cestica – molekula i atoma u njima i izražava se u stupnjevima Celzija ili u Kelvinima.

53. 53 Reakcije za cije je odvijanje potrebno dovodenje topline, nazivaju se endotermnim reakcijama. Pri endotermnim reakcijama zagrijavanje komponenata reakcije je potrebno ne samo za pocetak reakcije nego i u tijeku vremena njezina odvijanja. Bez vanjskog dovodenje topline, endotermna reakcija se prekida. Reakcije u cijem se tijeku oslobada toplina, nazivaju se egzotermnim. Sve reakcije gorenja spadaju u grupu egzotermnih reakcija. Uslijed toga što se reakcijom oslobodi toplina, ona je sposobna, pocevši u jednoj tocki, proširiti se na sve reakcijske komponente. Kolicina topline koja se oslobodi pri potpunom izgaranju i koja se odnosi na jedan mol, jedinicu mase (kg ili g) ili jedinicu volumena (m3) gorive tvari, naziva se toplinom izgaranja ili kaloricna moc. KALORICNA MOC TVARI – TOPLINA IZGARANJA

54. 54 Toplina izgaranja ili kaloricna moc materijala vrlo je važan parametar jer se na temelju njega vrši proracun požarnog opterecenja o odredenoj gradevini odnosno u odredenom požarnom sektoru. Toplina izgaranja je ukupna kolicina topline koja se može osloboditi gorenjem neke tvari. KALORICNA MOC TVARI – TOPLINA IZGARANJA

55. 55 KALORICNA MOC Razlikujemo: gornja kaloricna moc je ukupna kolicina topline koja se oslobada pri potpunom izgaranju 1 kg (1 mł) neke gorive tvari pri uvjetima da se prisutni vodik u izgaranju pretvara u vodu koja ostaje u tekucem agregatnom stanju. donja kaloricna moc. (realna) je ukupna kolicina topline koja se stvara pri potpunom izgaranju 1 kg (1mł) neke gorive tvari pri uvjetima da je voda koja nastaje u plinovitom stanju. 1 kg C ? 8100 kcal • 4,18 = 33858 kJ 1 kg H ? 30000 kcal • 4,18 = 125400 kJ 1 kg S ? 2600 kcal • 4,18 = 10868 kJ 1 kg O ? 2600 kcal • 4,18 = 10868 kJ troši toliko topline!

56. 56 KALORICNA MOC Za tvari za koje ne postoje podaci u tablicama toplina izgaranja se može izracunati po formuli za izracunavanje kaloricne moci: Donja kaloricna moc Qd = 339,4 • [C] + 1257 • [H] – 108,9 ([O] – [S]) – 25,1•(9[H] + W) kJ /kg Ako ima klora dodaje se kisik [C]- postotno ucešce ugljika npr. 82% [H]- postotno ucešce vodika npr. 18% [O]- postotno ucešce kisika npr. 2% [S]- postotno ucešce sumpora npr. 1,8% W – postotno ucešce vlage

57. 57 RAZVOJ POŽARA

58. 58 RAZVOJ POŽARA

59. 59 RAZVOJ POŽARA

60. 60

61. 61 FLASHOVER Nagli napredak požara Termin "flashower " bi se mogao definirati na sljedeci nacin: "U požarnom sektoru požar može uci u fazu u kojoj ukupna toplinska energija od radijacije nastala u požaru, vruci plinovi i vruce stjenke požarnog sektora uzrokuju nastanak zapaljivih produkata pirolizi izloženih površina unutar sektora. Uz postojeci izvor paljenja, situacija ce rezultirati iznenadnim i naglim prijelazom rastuceg požara u potpuno razvijeni požar".

62. 62 FLASHOVER Ta definicija u osnovi znaci: kako se požar u sektoru razvija, tako se nastali požarni plinovi skupljaju pod stropom. Temperatura u sektoru rast ce zbog: toplinskog zracenja nastalog samim gorenjem, toplinskog zracenja nastalog unutar granica požarnog sektora (minimalna temperatura treba biti 600°C).

63. 63 FLASHOVER Dvije trecine nastale topline zracenjem bit ce zadržano i usmjereno od stropa (neutralne površine) prema dolje, uz povecan nastanak požarnih plinova kao rezultat pirolize. Tada nastaje kritican trenutak kada se sav gorivi materijal i svi plinovi nastali pirolizom odjednom upale. Upravo taj opisani trenutak nazivamo flashoverom. Dogodi li se da je dotok zraka u požarni sektor prevelik, prostor se hladi i ne može doseci potrebnih 600°C. Isto vrijedi i za slucaj kad u sektor ne dotice dovoljno zraka, intenzitet gorenja ce biti nizak te zbog toga temperatura opada.

64. 64 FLASHOVER Znaci nastupajuceg flashovera: vruc, dinamican i taman dim koji izlazi iz prostorije i proplamsavanje u visini stropa (plameni jezicci u dimu), povecana stopa pirolize, upadljivo nagli porast temperature, kojeg vatrogasci mogu osjetiti i preko zaštitne odjece.

65. 65 FLASHOVER Flashover se može sprijeciti: odimljavanjem a zatim ubacivanjem vode na žarište požara. Odimljavanje je poželjno izvesti neposredno iznad žarišta požara kako bi se na taj nacin onemogucilo širenje dima prostorom.

66. 66 FLASHOVER Drugi nacin sprjecavanja jest: primjena ubacivanja vode na mjesto požara ili usmjeravanjem vodene magle izravno u vruce požarne plinove. Sitne kapljice vode ce ishlapiti u vrucim požarnim plinovima, ohladiti ce ih na temperaturu nižu od njihove temperature paljenja i razrijediti ce njihovu zapaljivu smjesu.

67. 67 BACKDRAUGHT Iznenadno sagorijevanje, koje se krece poput vala kroz prostor prema van. Ogranicena ventilacija može rezultirati znacajnijom koncentracijom smjese produkata djelomicnog izgaranja i nesagorjelih produkata pirolize. Pri prodoru novih kolicina svježeg zraka, kada se tijekom akcije gašenja požara ude u požarni sektor gdje se stvorila ova smjesa produkata, može doci do njenog iznenadnog sagorijevanja.

68. 68 BACKDRAUGHT

69. 69 Odgodeni backdraught U slucaju tinjajuceg i u prostoru duboko pozicioniranog požara, ako su k tome vrata prema požaru otvorena, ulazak zraka u okolinu u kojoj manjka kisika mijenja eksplozivnu granicu od prezasicene mješavine plinova ka idealnoj mješavini, ne izazivajuci backdraught. Odgodeni backdraught se dogada u slucaju kada se pougljenjeni sloj tinjajuceg požara uskomeša, ili ga se vatrogasnom cijevi razgrne, i u slucajevima kada se pomakne nagorjelo pokucstvo i time otkrije izvor paljenja.

70. 70 BACKDRAUGHT

71. 71 PIROLIZA DRVA Suha destilacija drva zvana takoder pougljenjivanje drva je kemijski proces u kojem se drvo bez pristupa zraka podvrgava pirogenoj reakciji, tj. reakciji razgradnje na visokoj temperaturi. Pri tom niz kemijskih spojeva izlazi u plinovitom i parovitom stanju, a u cvrstom stanju zaostaje drveni ugljen. Pirolizom 100 kg drva s oko 20% vlage nastaje: ~ 29 kg drvenog ugljena, ~ 45 kg sirovog drvenog octa (bez katrana) i ~ 18 kg plina. Sirovi drveni ocat pored vode sadrži: 10% niskomolekularnih hlapljivih masnih kiselina, 3% drvenog špirit i 7% otopljenih katranskih ulja .

72. 72 PIROLIZA DRVA Niskomolekularne hlapljive masne kiseline sastoje se: od octene kiseline, mravlje kiseline i viših homologa octene kiseline (maslacna, propionska, krotonska kiselina i dr.) Drveni špirit sastoji se od: acetaldehida, acetona, metilaceteta, alil i propil alkohola, metilalkohola, raznih aldehida i ketona. .

73. 73 PIROLIZA DRVA Pirolizom drva na ~ 400°C nastaje: ~ 20% plinova, ili 12,5 m3/kg drva. Kemijski sastav (po volumenu) je ovaj: CO 34%, H2 2%, CH4 10%, C2H4 2%, CO2 50%. Toplina sagorjevanja 2130 kcal/kg.

74. 74 BLEVE Eksplozija ekspandirajucih para kipuce tekucine (Boiling Liquid Expanding Vapour Explosion ili BLEVE) javlja se kada dode do požara spremnika s ukapljenim naftnim plinom. BLEVE se može pojaviti kada plamen pregrijava i oslabi stjenke spremnika, narocito u dijelu iznad uskladištene tekucine gdje je hladenje manje ucinkovito. U jednom momentu oslabljeni spremnik ne može izdržati unutarnji tlak i spremnik eksplodira, stvarajuci fragmente koji se razlijecu na razne strane.

75. 75 POŽARNE ZNACAJKE

76. 76 POŽARNE ZNACAJKE POŽARNO OPTERECENJE TEMPERATURA IZGARANJA VRIJEME TRAJANJA POŽARA DIM EKSPLOZIJA SAMOZAPALJENJE

77. 77 POŽARNO OPTERECENJE Ukupno požarno opterecenje je ukupna kolicina topline koja može nastati u nekom požarnom sektoru. Specificno požarno opterecenje je kolicina topline koja se odnosi na 1 m˛ površine tog požarnog sektora. Podjela specificnog požarnog opterecenja: Nisko požarno opterecenje do 1 GJ/m˛, Srednje požarno opterecenje od 1 do 2 GJ/m˛, Visoko požarno opterecenje iznad 2 GJ/m˛. Prema vrsti gorivog materijala požarno opterecenje se dijeli na: Mobilno požarno opterecenje, Imobilno požarno opterecenje.

78. 78 TEMPERATURA IZGARANJA Imamo više vrsta izgaranja i to: Difuzno ono gorenje cija brzina gorenja ovisi o brzini difuzije zraka u zonu gorenja Kineticko je ono izgaranja cija brzina ovisi o toplinskim efektima te reakcije (tvar je prije reakcije pomiješana sa zrakom ? eksplozija).

79. 79 TEMPERATURA POŽARA I VRIJEME NJEGOVOG TRAJANJA Za difuzno izgaranje koristi se STANDARDNA TEMEPRATURNA KRIVULJA STK prikazuje porast temperature u odnosu na vrijeme trajanja požara: t (°C) = 345 log(8t + 1)] t – vrijeme u minutama Nacrtaj STK uz izracun temperature za slijedeca vremena trajanja požara: 5 min ? 345 lg(8•5 + 1) = 556,41°C 10 min ? 345 lg(8•10 + 1) = 658,43°C 30 min ? 345 lg(8•30 + 1) = 821,80°C 60 min ? 345 lg(8•60 + 1) = 925,34°C 120 min ? 345 lg(8•120 + 1) = 1029,04°C 240 min ? 345 lg(8•240 + 1) = 1132,82°C 480 min ? 345 lg(8•480 + 1) = 1236,63°C Ispitivanje temperaturnih režima požara obavlja se u zidanoj komori prostoriji velicine 10 m˛, dimenzija 3,7x2,7x3 m.

80. 80 TEMPERATURA POŽARA I VRIJEME NJEGOVOG TRAJANJA Ovisi o : kaloricnoj vrijednosti tvari koja izgara požarnom opterecenju brzini gorenja tvari zahvacene požarom linearnoj brzini širenja požara uvjeta dotoka zraka odvoda produkata gorenja oblika prostorije – konstrukcijskog materijala

81. 81 VRIJEME TRAJANJA POŽARA Pojednostavljeni izraz za odredivanje vremena trajanja požara glasi: q t – trajanje požara u satima t = ----- q – kolicina gorive tvari u kg/m˛ m m – brzina gorenja date tvari u kg/m˛h Nedostatak ove metode odredivanja trajanja požara je taj što se ne uzima u obzir temperatura požara. Tako npr. požar u trajanju od 1 sata može biti i pri gorenju prirodnog kaucuka i pri gorenju papira. U prvom slucaju biti ce maksimalna temperatura u zoni požara preko 1100°C, a u drugom slucaju oko 500°C. Iako oba ova požara jednako traju, oni se po svom djelovanju na okolinu suštinski razlikuju.

82. 82 Velicina maksimalne temperature u požarima takoder se mijenja. Tako temperatura od 1000 do 1100°C primijecena je u mnogim požarima koji su trajali od 1 – 2 sata, a temperatura 1200 – 1300 °C primijecena je relativno rijetko, samo u požarima koji su trajali 3 – 5 i više sati. Na pocetku požara temperatura je neravnomjerna u prostoriji. Uslijed oslobadanja topline javlja se razlika u temperaturi, a time i u gustoci izmedu plinova u zoni gorenja i okolišu, što uvjetuje ubrzano kretanje zagrijanih plinova naviše (slobodna konvekcija). Kao rezultat takvog kretanja iznad žarišta gorenja stvara se turbulentna konvektivna struja u kojoj se temperatura ravnomjerno rasprostire kako po visini, tako i po njenom poprecnom presjeku (konusni oblik s vrhom u žarištu požara).

83. 83 DIM Pored topline koja se stvara u uvjetima gorenja – požara i koja dovodi do povišenja temperature, bitan parametar koji prati svaki požar je dim. Dim najcešce predstavlja disperzni sustav u kojem njegovu disperznu fazu cine cestice cvrste tvari i sitne kapi kondenzirane tekucine a ostalo su plinovite i parne komponente. U sastavu produkta sagorijevanja najcešce ima otrovnih tvari, pored toga ima i tvari s izraženim korozivnim svojstvima. Dim takoder apsorbira svjetlost što dovodi do smanjenja vidljivosti. Kako je dim zagrijan na visoku temperaturu on može da dovede do proširenja požara ako na svom putu naide na zapaljive tvari – materijale.

84. 84 EKSPLOZIJE – poseban oblik izgaranja Pored kolicine toplinske energije, koja se oslobodi pri sagorijevanju, znacajan je cimbenik i brzina kojom se obavlja sagorijevanje. Ako je oslobadanje energije rasporedeno na duži vremenski period, takav proces se naziva oksidacija ili gorenje. Ako je, medutim, proces oslobadanja toplinske energije vrlo brz, proces poprima karakter eksplozije. Za svaku eksploziju karakteristicna je pojava plina pod tlakom koji je veci od tlaka okoline. Znacaj tlaka i temperature u kemijskim eksplozijama (razlika od eksplozije parnog kotla) može se zorno prikazati ako se ima u vidu cinjenica da se brzina kemijske reakcije povecava u prosjeku 2 do 4 puta s povišenjem temperature za svakih 10°C i da se s povecanjem tlaka od 1 na 1000 bara može povecati brzina kemijske reakcije u plinskoj fazi i za 106 puta.

85. 85 Mehanicki efekt eksplozije ovisi od kolicine oslobodene energije i zapremine oslobodenih plinovitih produkata. Zapaljivi plinovi i pare zapaljivih tekucina mogu u smjesi sa zrakom stvoriti opasnost za nastanak eksplozije. Nisu sve smjese zapaljivih plinova i para sa zrakom eksplozivne. DGE (donja granica eksplozivnosti) - najniža koncentracija plina (pare) zapaljivih tvari u smjesi sa zrakom koja još može eksplodirati uz otvoreni izvor paljenja. GGE (gornja granica eksplozivnosti) - najveca koncentracija plina (pare) zapaljivih tvari u smjesi sa zrakom koja još može eksplodirati uz otvoreni izvor paljenja. PE (podrucje eksplozivnosti) – sve koncentracije izmedu DGE i GGE EKSPLOZIJE – poseban oblik izgaranja

86. 86 Treba napomenuti da pored zapaljivih plinova i para zapaljivih tekucina eksplodirati mogu još i prašine organskog porijekla (brašno, šecer, piljevina, plasticne mase, žitarice) kao i prašine lakih metala Al, Mg. Opasnije su tvari cije je DGE niži, a PE šire. SK (stehiometrijska koncentracija) – idealni omjer plina/pare sa zrakom gdje je eksplozija najjaca. EKSPLOZIJE – poseban oblik izgaranja

87. 87 TLAK EKSPLOZIJE Popci • tex ?n reaktanata Pex = ----------------- • ------------------ [bar] To ?n produkata Primjer za aceton: tex = 1900K, To = 293K (20°C) C3H6O + 4O2 + 4·3,76 N2 ?3CO2 + 3H2O + 15,04 N2 1bar • 1900K 20,04 Pex = ------------------- • -------------- = 6,48 bar 293K 21,04

88. 88 Mogucnost nastanka eksplozivne koncentracije uzvitlane prašine Donja odnosno gornja granica eksplozivnosti za prašine izražava se u g/mł. d • l • F CDGE = ------------ [g/mł] d – nasipna težina staložene prašine [g/cm˛] V l – debljina sloja prašine [cm] F – površina sloja prašine [cm˛] V – volumen prostora u kojem je prisutna uzvitlana prašina [mł] Primjer: Izracunajte da li ce uskovitlanjem prašine koja je staložena na površini 5 m˛ (50.000 cm˛) u sloju od 2 mm (0,2 cm) nastati eksplozivna koncentracija te prašine uz pretpostavke: nasipna težina prašine 0,2 g/cmł volumen prostora gdje se ta prašina uskovitlala je 100 mł DGE te prašine je 45 g/mł d • l • F 0,2 • 0,2 • 50000 CDGE = ------------ = ------------------------ = 20 g/mł V 100 20 < 45 - ne bi došlo do eksplozije jer nije postignuta DGE.

89. 89 POŽARNE ZNACAJKE TVARI Ocjena vatrootpornosti neke tvari ovisi o vrijednostima razlicitih osobina odredene tvari. Te osobine prvenstveno ovise o agregatnom stanju tvari. Najvažniji pokazatelji opasnosti su za : Plinovite zapaljive tvari Temperatura paljenja (T1 – T6 odreduje temperaturne razrede) Granice eksplozivnosti (DGE, GGE) Podrucje eksplozivnosti (PE široko ili usko) Maksimalni tlak eksplozije Minimalna energija paljenja Minimalno eksplozivni sadržaj kisika Minimalna brzina izgaranja Moguce reakcije sa sredstvima za gašenje

90. 90 Zapaljive tekucine Temperatura samozapaljenja Temperatura plamišta (Plamište) Grupa zapaljivosti (I, II, III) Vrelište Granice eksplozivnosti (DGE, GGE) Temperatura paljenja Temperaturne granice eksplozije Brzina izgaranja Moguce reakcije sa sredstvima za gašenje POŽARNE ZNACAJKE TVARI

91. 91 Krute zapaljive tvari Samozagrijavanje Temperatura samozapaljenja Temperatura taljenja Podrucje eksplozivnosti prašina Moguce reakcije sa sredstvima za gašenje POŽARNE ZNACAJKE TVARI

92. 92 Minimalna energija paljenja - kolicina toplinskog impulsa koja može dovesti do zapaljenja neke tvari (najmanja kolicina topline koju goriva tvar mora apsorbirati od izvora paljenja – uzrocnika paljenja da bi došlo do njenog paljenja i gorenja) 0,4 mA - jako zapaljive tvari 0,2 mA - za vodik POŽARNE ZNACAJKE TVARI

93. 93 Minimalno eksplozivni sadržaj kisika - najniža koncentracija kisika u smjesi para ili plina sa zrakom koja još uvijek prihvaca gorenje ili eksploziju u vol %. Brzina izgaranja - kolicina tvari koja izgori u jedinici vremena na jedinicu površine mł/m˛min (mł/m˛h) POŽARNE ZNACAJKE TVARI

94. 94 Vrelište - temperatura pri kojoj tlak para tekucine dostigne vrijednost tlaka okoline (stvaraju se pare unutar tekucine i izlaze u obliku mjehurica) Prema plamištu i vrelištu zapaljive tekucine dijele se na 3 skupine i poskupine: I - Skupina zapaljivih tekucina – tekucine s plamištem do 38°C IA – plamište niže od 23°C, a vrelište ispod 38°C IB – plamište niže od 23°C, a vrelište iznad 38°C IC –plamište od 23°C do 38°C II - Skupina zapaljivih tekucina s plamištem od 38°C do 60°C III - Skupina zapaljivih tekucina dijeli se u podskupine III.A – plamište od 60°C do 93°C III.B – plamište više od 93°C ali ne više od 100°C POŽARNE ZNACAJKE TVARI

95. 95 POŽARNE ZNACAJKE TVARI T e m p e r a t u r a p r i p a lj i v a nj a (prinudnog ili inicijalnog paljenja) – je najniža temperatura na kojoj se vanjskim izvorom paljenja mogu inicirati procesi samostalnog gorenja neke gorive tvari. Temperatura vanjskog izvora je u principu znatno viša od temperature samopaljenja. T e m p e r a t u r a s a m o p a lj e nj a (spontanog ili toplinskog paljenja) – je najniža temperatura zagrijavanog gorivog sistema kod koje je brzina egzotermnih reakcija najveca, tj. najniža temperatura kod koje se gorivi sistem zapali uslijed zagrijavanja cijelog gorivog sistema ili uslijed samozagrijavanja samooksidacijom i drugim egzotermnim reakcijama koje se odvijaju unutar gorivog sistema. Ova temperatura ujedno predstavlja i granicnu temperaturu ispod koje je, u normalnim uvjetima, rad s kemikalijama i drugim gorivim tvarima u smislu njihove zapaljivosti, gorivosti i eksplozivnosti siguran.

96. 96 POŽARNE ZNACAJKE TVARI T e m p e r a t u r a g o r e nj a – je najniža temperatura gorive tvari na kojoj se iznad njene površine oslobadaju gorive pare ili plinovi takvom brzinom da nakon njihova zapaljenja tvar nastavlja samostalno gorjeti. T e m p e r a t u r a p l a m i š t a – je najniža temperatura gorive tekucine na kojoj se iznad njene površine stvaraju dovoljne kolicine pare koje se kratkotrajnim djelovanjem vanjskog izvora paljenja mogu zapaliti. T e m p e r a t u r a p l a m e n a – je maksimalna temperatura koju dostižu produkti sagorijevanja u zoni intenzivnih reakcija.

97. 97 POŽARNE ZNACAJKE TVARI T e m p e r a t u r a s a m o z a g r i j a v a nj a – je najniža temperatura na kojoj se u gorivoj tvari iniciraju razliciti egzotermni procesi koji mogu izazvati samozapaljenje. T e m p e r a t u r a s a m o z a p a lj e nj a – je najniža temperatura gorive tvari na kojoj u standardnim uvjetima mjerenja dolazi do naglog povecanja brzine egzotermnih reakcija, koje uzrokuju tinjanje, plamcenje i žarenje.

98. 98 POŽARNE ZNACAJKE TVARI T e m p e r a t u r a t i nj a nj a – je kriticna temperatura usitnjene cvrste gorive tvari pri kojoj se naglo povecava brzina procesa oksidacije i dolazi do pojave tinjanja. T e m p e r a t u r a d i m lj e nj a – je najniža temperatura na kojoj se iznad površine masti ili ulja najprije pojavi dim. Ova temperatura se daje iskljucivo kao podatak za masti i ulja i služi za odredivanje termicke stabilnosti masti i ulja pri zagrijavanju na zraku.

99. 99 SAMOZAPALJENJE Zagrijavanjem krutih tvari do njihove temperature samozagrijavanja može rezultirati njihovim zapaljenjem. Neke tvari imaju vrlo nisku temperaturu samozagrijavanja koja može biti niža i od sobne temperature (25°). S tvarima koje imaju svojstvo samozagrijavanja mora se voditi velika pažnja pri prijevozu, skladištenju, uporabi jer nakon samozagrijavanja može doci do samozapaljenja.

100. 100 PRIMJERI Aluminijska prašina je takva tvar cija je temperatura samozagrijavanja 10°C. Slicno i još opasnije se ponaša bijeli i žuti fosfor, jer je kod te tvari vrijeme samozagrijavanja vrlo kratko. Neke tekucine su takoder sklone samozagrijavanju. Tu osobinu imaju posebno vegetativna ulja, terpentin, firnis (posebno pripremljeno ulje kojem su dodati sikativi) Sikativi su kruti i tekuci – npr. olovni (II) oksid, mangan borat u oleinskoj kiselini ili lanenom ulju koji ubrzavaju sušenje laka. Plinovi fosfin, bromacetilen, silicijev hidrid imaju svojstvo samozapaljenja.

101. 101 POJAVA SAMOZAPALJENJA Samozapaljenje je u vecini slucajeva vremenski proces koji se završava paljenjem a odvija se na obicnoj ili nešto povišenoj temperaturi. Proces oksidacije se odvija na površini materijala podložnog oksidaciji. Neke krute tvari imaju svojstvo da na svojoj površini apsorbiraju plinove, a takoder i kisik iz zraka. Uslijed apsorpcije kisika na površini proces oksidacije može se jako ubrzati. Ovaj proces je pracen oslobadanjem topline (egzotermna reakcija) i ukoliko je oslobadanje topline u vanjsku sredinu relativno malo, doci ce do zagrijavanja zapaljive tvari uslijed cega se povecava temperatura a rezultat toga je još vece ubrzanje procesa oksidacije, što dovodi do paljenja. Ako do procesa gorenja dolazi kod tvari sklonih samozagrijavanju govorimo o samoupali.

102. 102 SAMOZAPALJENJE Do samozapaljenja može doci: vanjskim utjecajem (dovodenje topline do temperature samozagrijavanja) dovodenjem tvari do temperature samozagrijavanja djelovanjem bioloških reakcija djelovanjem kemijskih reakcija Biljna i životinjska ulja i masti sklona su samoupali. To su gliceridi masnih kiselina. Najcešce kiseline su palmitinska, oleinska, stearinska i linolna. Vecina masnih kiselina su nezasicene (dvostruka veza ili više njih) Vecina masnih kiselina su nezasicene (dvostruka veza ili više njih) C15H31COOH CH2OH ¦ C15H31COOH + CH2OH ? (C15H31)3 C3H5O6 ¦ C15H31COOH CH2OH masna kiselina glicerin glicerid masne kiseline

103. 103 SAMOZAPALJENJE Vecu sklonost samozapaljenju imaju oni gliceridi (ulja i masti) koji imaju više dvostrukih veza u molekuli masnih kiselina. Pucanjem dvostrukih veza nastaje peroksidni most. R-CH=CH-R` + O2 ? R-CH – CH-R` ? R-CH – CH-R` + O ¦ ¦ O ? O O

104. 104 SAMOZAPALJENJE Navedena reakcija odvija se lancano, je nakon pucanja prvih veza izmedu ugljikovih atoma povecava se toplina i kolicina slobodnih kemijskih radikala a to ubrzava daljnje pucanje dvostrukih veza i nesmetano odvijanje kemijskih procesa. Stvorena peroksidna veza lako se raspada uz oslobadanje monoatomnog kisika. Istovremeno s oksidacijom tece i polimerizacija nezasicenih spojeva. Oksidacija se odvija pri relativno niskoj temperaturi i pri tome se oslobada toplina. Pomocu jodnog broja odreduje se nezasicenost ulja. Jodni broj – broj duplih veza u ulju ili masti – grami joda koji se mogu vezati na 100 g ulja ili masti.

105. 105 ZAPALJENJE TVARI KEMIJSKOM REAKCIJOM Neke tvari mogu se zapaliti u kontaktu s vodom, oksidansom ili sa zrakom. U grupu tvari koje mogu dovesti do zapaljenja u kontaktu s vodom su slijedece: zemnoalkalni metali (Na, K, Rb, Cs) karbidi alkalnih i zemnoalkalnih metala (kalcijev karbid) hidridi alkalnih i zemnoalkalnih metala silani (spojevi silicija s metalima) živo vapno (CaO) hidrosulfid natrija

106. 106 ZAPALJENJE TVARI KEMIJSKOM REAKCIJOM Reakcija alkalnih metala s vodom 2Na + 2H2O ? 2NaOH + H2 + Q nastali plin vodik se zapali i gori istovremeno s metalom, ako je metal iznad vode. Ove reakcije cesto završe eksplozijom pri cemu postoji opasnost od razbacivanja rastaljenog metala.

107. 107 Reakcija karbida alkalnih i zemnoalkalnih metala s vodom. CaC2 + H2O ? CaO + C2H2 CaO + H2O ? Ca(OH)2 Reakcija fosfida s vodom Ca3P2 + H2O ? 3Ca(OH)2 + 2PH3 Fosfin (PH3) je plin koji u reakciji fosfida s vodom spada u zapaljive i otrovne tvari. U ovoj reakciji paralelno s nastankom fosfina nastaje mala kolicina fosfornog hidrida (P2H4) koji ima sklonost samoupale što može dovesti do eksplozije prisutnog fosfina. ZAPALJENJE TVARI KEMIJSKOM REAKCIJOM

108. 108 Reakcijom silana (spojevi silicija s metalima: Mg2Si, Fe2Si) s vodom nastaje lužina metala i silikovodik (samoupala). Mg2Si + 4H2O ? Mg(OH)2 + SiH4 SiH4 + 2O2 + N2 ? SiO2 + 2H2O + N2 Neke tvari kao peroksidi metala reagiraju s vodom. U reakciji ne nastaje zapaljiv plin, ali nastaje toplina koja može zapaliti prisutne zapaljive tvari. Živo vapno (CaO) reagira s vodom pri cemu se oslobada toplina koja može izazvati žarenje i zapaliti prisutne zapaljive tvari. ZAPALJENJE TVARI KEMIJSKOM REAKCIJOM

109. 109 ZAPALJENJE TVARI SAMOUPALOM U KONTAKTU S OKSIDANSIMA Mnoge tvari (posebno organskog porijekla) mogu se upaliti u kontaktu s oksidansima. To su uglavnom slijedeci spojevi: komprimirani i ukapljeni kisik dušicna (nitratna) kiselina peroksidi (natrija, barija i sl.) klorati, perklorati, hipokloriti, halogeni elementi

110. 110 ZAPALJENJE TVARI SAMOUPALOM U KONTAKTU S OKSIDANSIMA Komprimirani kisik može izazvati zapaljenje mineralnih ulja i masti. Halogeni elementi (Cl, F, Br, I) mogu vrlo burno reagirati s nekim zapaljivim tvarima. Acetilen, metan, etilen i sl. u smjesi s klorom mogu se zapaliti i bez topline uz prisustvo intenzivne svjetlosti.

111. 111 IZVORI PALJENJA I NJIHOVE TEMPERATURE IZVOR PALJENJA TEMPERATURA (°C) Otvoreni plamen 1000 – 1100 Opušak do 650 Mehanicka iskra (brušenje) do 1800 Plinsko zavarivanje (acetilen i kisik) 3000 Iskra kod elektrozavarivanja do 3600

112. 112 GAŠENJE

113. 113 GAŠENJE Proces u kojemu se pomocu sredstva za gašenje iz požara oduzima jedan ili više uvjeta potrebnih za gorenje. Sredstvo za gašenje - tvari kojima se postiže gašenje. Najcešca sredstva za gašenje: Voda, pjena, prah, CO2, dušik, vodena para, haloni, zamjenski haloni.

114. 114 GAŠENJE Svako sredstvo ima efekte i podefekte koji pridonose njegovoj sposobnosti gašenja. GLAVNI UCINCI (EFEKTI) GAŠENJA Prekidanje ili oduzimanje gorive tvari, Ugušivanje požara tj. izoliranjem gorive tvari od okolnog zraka, Ohladivanjem ispod temperature gorenja, Antikataliticki efekt na plamen,

115. 115 Prekidanje ili oduzimanje gorive tvari Požar se može ugasiti tako da sprijecimo dotok gorive tvari ili oduzmemo gorivu tvar zoni izgaranja. Ovaj nacin gašenja u praksi se rijetko rabi jer je za to potrebno mnogo vremena i gasitelj se izlaže velikom riziku. Na primjer, gašenje požara naftne bušotine kada se udarom zracnog vala nastalog od aktiviranja eksploziva otpuhuje plamen, odnosno prekida dotok plina i nafte u zonu gorenja. Takoder, gašenje požara zatvaranjem ventila na cjevovodu gorivih plinova ili tekucina, ili uklanjanje pokucstva iz zgrade u kojoj je požar.

116. 116 Ugušivanje požara tj. izoliranjem gorive tvari od okolnog zraka Glavni ucinak gašenja požara ugušivanjem djeluje na nacin da sredstvo za gašenje u obliku lebdeceg ili plutajuceg oblaka plina, pare, pjene, magle ili prašine omotava i prodire u gorivu tvar ili je prekriva. Na taj nacin u potpunosti ili djelomicno sprjecava (reducira) dolazak kisika gorivoj tvari. Ugušivanjem se na mogu gasiti požari onih tvari koje u svom sastavu imaju kisik potreban za gorenje (npr. barut, eksplozivi, organski peroksidi)

117. 117 Poducinci gašenja ugušivanjem su: istiskivanje: istiskivanje zraka ubacivanjem CO2, dušika, vodene pare odvajanje: odvajanje parne faze od tekuce faze ta plinske i parne faze od krute faze prekrivanje: kompaktni sloj sredstva za gašenje (pjena) prekriva gorivu tvar i sprjecava ekspanziju para i plinova gorive tvari koje se još neko vrijeme stvaraju pod utjecajem topline, emulgiranje: nastaje kada sredstvo za gašenje s gorivim tvarima stvara emulziju, npr. pri gašenju ulja s vodom uz turbulentno miješanje voda preuzima funkciju emulgatora. Negorivi sloj emulzije je pjenušav Ugušivanje požara tj. izoliranjem gorive tvari od okolnog zraka

118. 118 Hladenje Gorenje tvari ce prestati kada joj se temperatura snizi ispod temperature gorenja (samopaljenja). Ucinak gašenja požara ohladivanjem rabi se kod gašenja požara krutih tvari, kod sprjecavanja širenja požara i hladenja posuda koje su zahvacene vatrom. Npr. hladenje vodom (dolazi do isparavanja) ?H H2O = 2250 kJ/kg (latentna toplina).

119. 119 Hladenje Poducinci gašenja hladenjem su: isparavanje sublimacija (CO2) izjednacavanje (miješanje tekucina) razlaganje (piroliza) termicko izoliranje (uvodenje sredstva za gašenje u struju zapaljenog plina).

120. 120 Antikatalicki ucinak Nastaje kada sredstvo za gašenje ili njegovi produkti termickog razlaganja unutar plamena djeluju kao negativni katalizatori (antikatalizatori). Na taj nacin smanjuje se afinitet aktivnih cestica (radikala - produkta razlaganja gorivih tvari) plinova i para ka kisiku. Haloni odnosno prah u požaru stvaraju aktivne radikale koji se brže od kisikovih radikala vežu na radikalske reakcijske lance gorive tvari kao završni (blokirajuci) dijelovi.

121. 121 SREDSTVA ZA GAŠENJE VODA PJENE UGLJICNI DIOKSID, CO2 HALONI PRAH RETARDANTI SUPRESANTI

122. 122 SREDSTVA ZA GAŠENJE Sredstva za gašenje su kemijske tvari, koje gase požar jednim od nabrojanih efekata. Ona mogu biti u sva tri agregatna stanja (plinovita, tekuca ili kruta). Prema vrsti tvari koje su obuhvacene požarom napravljena je klasifikacija požara odnosno navedena su sredstva za gašenje požara klase: A (požar krutih tvari – drvo, papir, slama plastika, tekstil, ugljen): voda, prah, pjena, haloni, pijesak; B (požari zapaljivih tekucina – benzin, ulja, masti, lakovi, vosak, smole, katran): pjena, prah, haloni, CO2,voda; C (požari zapaljivih plinova – metan, acetilen, propan, butan): prah, haloni; D (požari zapaljivih metala – aluminij, magnezij, natrij, kalij): specijalne vrste praha, pijesak. F (požari ulja i masti) – specijalno sredstvo

123. 123

124. 124 VODA glavni ucinak gašenja je ohladivanje, a poducinci su isparavanje i izjednacavanje temperature. Karakteristike vode: Temperatura ledišta 273 K (0°C) Temp. Vrelišta 373 K (100°C) Gustoca (4°C) 1 kg/l Površinska napetost 72,5 din/cm Latentna toplina isparavanja L t 100°C ? L t 100°C pare ? 2250 kJ/kg Specificna toplina C = 1 x 4,18 cal = 4,18 kJ/kg Volumen leda prema vol. tekucine 110 %

125. 125 VODA Toplinska disocijacija na vodik i kisik pri: 1000K – 0,00003% 1800K – 0,199 % 2200K – 1,42% 2400K – 2,92% Elektricna provodljivost (Siemens/m) Cista – 0,05 S/m Destilirana – 50 S/m Pitka – 270 – 1200 S/m Morska – 12500 – 62800 S/m

126. 126 VODA Voda se koristi kod slijedecih požara: prirodni materijali celulozne grade /drvo, slama, pamuk) mazut, zapaljive tekucine s plamištem > 80°C – raspršeni mlaz industrijski objekti ako nema tvari koje opasno reagiraju s vodom (vodoreaktanti) stanovi, uredi, trgovine šumski požari požari na plovilima i vozilima za hladenje spremnika (plinova, zapaljivih tekucina)

127. 127 VODA Prednosti vode: rasprostranjenost, ekonomicnost relativno laka doprema kemijska stabilnost visoka specificna toplina mogucnost miješanja s retardantima

128. 128 VODA Nedostaci vode: neefikasno gasi tekucine s plamištem < 80°C opasnost gašenja vodoreaktanta opasnost gašenja rahlih tvari ? urušavanje opasnost gašenja praškastih tvari ? eksplozija opasnost od nastajanja plina praskavca (O2 + H2) kod uporabe vode pri visokim temperaturama (laki metali), dimnjak (1L vode ? 1700 L pare) opasnost od izbacivanja sadržaja iz posuda poteškoce pri gašenju kod temperatura zraka < 0°C znacajna materijalna šteta na objektu kod uporabe punog mlaza

129. 129 Primjena vode u obliku : punog mlaza: Puni mlaz vode koristi se za gašenje požara na daljinu u zgradama, na otvorenom prostoru, te za hladenje plašta spremnika sa zapaljivom tekucinom ili plinovima. Puni mlaz vode ne smije se koristiti za gašenje praškastih tvari jer se može stvoriti oblak prašine koji je eksplozivan. raspršene vode: Raspršena voda se rabi onda kada se može prici bliže požaru i s manjim utroškom vode kontrolirati požar. Najcešce se rabi za gašenje suhih tvari koji gore žarom, specificki težih ugljikovodika (prije nego se zagriju na temepraturu iznad 100°C – zbog opasnosti od vrenja vode i izbacivanja sadržaja u okoliš

130. 130 vodene magle: Prosjecna velicina cestica vode leži u podrucju koloidnog reda velicina. Vodena magla ima veliki ohladujuci ucinak, ali se s njom ne može se gasiti na daljinu. vodene pare: Najviše se koristi za gašenje požara u pecima, sušionicima. Djeluju kao inertni pliin te smanjuje kolicinu kisika u zraku – djeluju ugušujuci. Primjena vode

131. 131 PJENA Pjena se dobiva miješanjem vode i pjenila i upuhivanjem zraka. To je nestabilna masa sastavljena od bezbroj veoma sitnih mjehurica koji su ispunjeni zrakom ili uglikovim dioksidom. Postoji dvije vrste pjena i to: Kemijska Zracna ili mehanicka pjena

132. 132 Kemijska pjena Kemijska pjena je emulzija nekog plina u vodi kojoj je dodan emulgator (sredstvo za stvaranje pjene). Za proizvodnju kemijske pjene rabio se CO2, a emulgator je bio ekstrakt biljnog (slatki kesten) ili životinjskog porijekla (bjelancevine - krv, rogovi, papci) ili sintetskog porijekla.

133. 133 Kemijska pjena Ugljikov dioksid se sintetizirao kemijskom reakcijom sode bikarbone i aluminijevog sulfata. 6NaHCO3 + Al2(SO4)3 ? 3Na2SO4 + 2Al(OH)3 + 6CO2 Dobiveni natrijev sulfat i aluminijev hidroksid daju blago retardirajuce znacajke na zapaljivost gorive tvari. Smjesi za dobivanje kemijske pjene dodaju se i dodaci kao što su pektini (poboljšavaju prijanjanje i postojanost pjene), metilceluloza (poboljšavaju stabilnost pjene). Kemijsku pjenu možemo proizvoditi u rucnim i prijevoznim vatrogasnim aparatima

134. 134 Zracna pjena je mješavina zraka i vode u kojoj je otopljeno pjenilo (emulgator). Mehanicka pjena sastoji se od vode, pjenila i zraka. Dobiva se ubacivanjem zraka u vodenu otopinu sa sredstvima za opjenjivanje. Kolicina ubacenog zraka može se regulirati pa se dobiva laka, srednja ili teška pjena. Pjena: voda – 91% ili više pjenilo – 2 ili 3 do 6 ili 9% zrak Zracna ili mehanicka pjena

135. 135 PJENA Ekspanzija – stupanj opjenjenja (odnos volumena pjene i volumena otopine) Teška pjena – do 20 Srednje teška – 20-200 Laka – 200 – 1500

136. 136 PJENILA Pjenilo : prirodno i sintetsko Proteinska pjenila – aminokiseline koje nastaju hidrolizom prirodnih sirovina koje sadrže proteine (koža, rogovi, kopita). Aminokiseline su vezane tzv. peptidnom vezom, koja je specificna za sve bjelancevine. Ova pjenila tamne su boje i neugodna mirisa. Rabe se za dobivanje teške pjene. Tocka ledišta je -15°C. Nazivi proteinskog pjenila su Tutogen, Nicerol, Foamin – P.

137. 137 PJENILA Fluorproteinska pjenila – modificirani proteini s posebnim fluoriranim, površinski aktivnim tvarima. Otporna su na toplinu/plamen i na štetan utjecaj zagadivanja naftnim derivatima. Temperatura ledišta -10°C. Nazivi fluorproteinskog pjenila su Fluoro P6, Apirol FX, Tutogen FP, FP – 6%.

138. 138 PJENILA Sinteticko obicno pjenilo (S) – površinski aktivne tvari s dodatkom stabilizirajucih tvari. Mogu se proizvesti teške, srednje i lake pjene. Otporne su na plamen. Koriste se za gašenje zapaljivih tekuciuna kao i krutih tvari. Ledište je na -10°C. Nazivi sintetickog pjenila su 4S, Stamex, Fini-flam, Plurex –N.

139. 139 PJENILA Fluorsinteticko pjenilo (AFFF) – fluor je izravno ugraden u osnovni spoj, a pjena stvara tzv. vodeni film (engleski: AFFF – Aqueous Film Forming Foam). Zbog niske površinske napetosti ovo pjenilo se koristi i za gašenje poroznih ili šupljikavih krutih tvari (pamucne bale, hrpa masnih tvari, spužvasrtih i gumenih tvari). Nazivi fluorsintetickih pjenila su Light Water (AFFF), Hydral, F-6, Expirol AF.

140. 140 PJENILA Film pjene na površini zapaljive tekucine cine molekule koje se sastoje od dugackih lanaca ugljikovih atoma ciji je jedan kraj fluoriran, a drugi posjeduje skupinu s afinitetom prema vodi. Te molekule se pri nanašanju pjene gusto slažu jedna pored druge, tvoreci tanki sloj koji sprjecava dallje isparavanje zapaljive tekucine ispod njega. Film se na mjestima mehanickog prekida brzo spaja, pa i kada tekucina tece na njenoj površini se stalno nalazi film.

141. 141 PJENILA Fluorproteinska pjenila (FFFP) – sastoje se od proteina s površinski aktivnim fluoriranim tvarima koje stvaraju film. Ova pjenila stvaraju kontinuirani plutajuci film koji se sam zatvara na površinama ugljikovodika te onemogucava stvaranje eksplozivnih smjesa para i zraka. Temperatura ledišta je do -18°C. Nazivi fluorproteinskog pjenila su Petroseal, Hydrex.

142. 142 PJENILA Polivalentna (alkoholna) pjenila – rabe se za gašenje požara polarnih otapala - zapaljivih tekucina (alkohola, etera, ketona, organskih kiselina, estera) koje se miješaju s vodom kao i za zapaljive tekucine nepolarnog karaktera one koje se ne miješaju s vodom – naftni derivati. Zbog toga što mogu gasiti i polarne i nepolarne tekucine dobila su naziv polivalentna pjenila.

143. 143 Djelovanje pjene Glavni ucinak gašenja kod pjene je ugušivanje. Poducinci su: ohladujuce djelovanje, pjena se raspada i voda isparava a za isparavanje se troši toplina odnosno hladi tekucina koja gori, izjednacavanje – miješanje vruceg površinskog sloja s dubljim hladnijim slojem odvajanje pera i plinova od tekucine odnosno krute gorive tvari stvaranje emulzije Pjene koje sadrže fluorproteinsko, a narocito fluorsinteticko pjenilo djeluju i antikataliticki.

144. 144 UGLJICNI DIOKSID ( CO2 ) U zraku ga ima samo oko 0,03 vol.%. On ne gori niti podržava gorenje.Teži je od zraka. Fizikalne osobine: plin bez boje i mirisa, kiselkasta okusa. specificna težina : plin: 1,529 g/dmł tekucina (20°C): 0,766 g/dmł krutina: 1,53 g/dmł temperatura vrelišta -78,48°C kod 0°C i 1 bar ? 1 kg CO2 = 509 dmł = 0,5 mł

145. 145 UGLJICNI DIOKSID ( CO2 ) Kemijske osobine: inertna tvar, rijetko stupa u kemijske reakcije kod visokih temperatura reagira s Mg, Ca i slicnim metalima CO2 + Mg ? MgO + CO CO + Mg ? MgO + C Toksikološke osobine: inertni zagušljivac MDK 5000 ppm (0,5% vol) Visoke koncentracije ? smrtne posljedice Pri koncentraciji od 14% pocinje gušenje Kod 20% CO2 ? nastupa smrt nakon nekoliko minuta

146. 146 UGLJICNI DIOKSID ( CO2 ) Efikasnost gašenja: efekt ugušivanja, podefekt istiskivanja (smanjenje konc. kisika) 1 kg CO2 ima volumen 0,5 mł pa istisne kisik sa 21 vol % na 10,5 vol %. Za gorenje treba 13 – 14% kisika pa nastupa gašenje. Podrucje primjene: elektricni uredaji i razvodni ormari laboratoriji, tvornice, lakirnice i sl.

147. 147 UGLJICNI DIOKSID ( CO2 ) Dobra osobina je što se brzo uklanja iz prostora. Loša osobina: Nije efikasan za tinjajuce požare. Treba visoki tlak kod skaldištenja Povecanje koncentracije – opasnost za osoblje i vatrogasce Ne gasi lake i obojene metale

148. 148 HALONI Haloni su halogenizirani ugljikovodici (F, Cl, Br, I), na bazi metana i etana. Haloni gase antikatalitickim ucinkom sve klase požara /A, B i C) U koncentracijama koje gase požar (od 4 – 10%) nisu otrovni za ljude. Utvrdeno je da haloni koji sadrže klor uništavaju ozonski omotac, pa se uvode novi haloni koji umjesto klora sadrže fluor. CF3Br - trifluormonobrom metan (1301) CF2ClBr - difluormonoklormonobrom metan (1211) C2F4Br2 - tetrafluordibrom etan (2402) šifriranje X X X X br. atoma C F Cl Br

149. 149 PRAH Prah je vrlo efikasno sredstvo za gašenje požara. Prah se cesto zamjenjuje pojmom "suho sredstvo za gašenje" pa zbog toga vatrogasni aparati s prahom nose oznaku "S" i brojcanu oznaku mase praha koju sadrže. Najvece kolicine su napravljene od natrijevogbikarbonata (NaHCO3.) kojemu su dodani stearati radi postizanja hidrofobnosti (antihigroskopnost). Prah na bazi KHCO3 uz dodatak uree je još efikasniji. Naziva se MONEX.

150. 150 PRAH U novije vrijeme prahovi se rade od amonijevog fosfata ? D – prah NH4H2PO4 – monoamonijev fosfat (NH4)2HPO4 – diamonijev fosfat (NH4)3PO4 – triamonijev fosfat M – prah sastoji se od mješavine NaCl, grafita i strugotina sivog lijeva, a služi za gašenje požara lakih metala.

151. 151 Fizikalna antikataliza (inhibicija) kod gašenja požara prahom na bazi bikarbonata Radikali, atomi i druge cestice u plamenu se sudaraju s cesticama praha pri cemu dolazi do predaje energije gibanja (gubi se energija aktivacije koja je neophodna za nastanak i produženje gorenja). Jedna cestica praha se može istovremeno sudariti s bilion radikala prisutnih u zoni gorenja i oduzeti im energiju aktivacije.

152. 152 Univerzalni prah je smjesa bikarbonata i amonijevog fosfata. Gasi požare klase A, B i C . Svaki prah mora zadovoljavati slijedece: što vecu specificnu površinu m˛/mł antihigroskopnost – da se ne vlaži sipkost stabilnost pri dugotrajnom skladištenju stabilnost pri stalnom i povišenom tlaku stabilnost pri razlici temperatura (-20°C do +60°C) ne provodi elektricnu struju (provodljivost u granicama dopuštenim za gašenje pod naponom) što manja abrazivna svojstva – da ne haba stroj, ležajeve antikorozivnost kompatibilnost s pjenom antitoksicna svojstva (da nije otrovan)

153. 153 RETARDANTI Retardanti su tvari koje olakšavaju gašenje/otežavaju gorenje ili povecavaju prodornost vode pri gašenju rahlih tvari. Koriste se za gašenje otvorenih prostora: šume, poljoprivredne površine. Zaustavljaju vatru kemijskim putem. Glavni sastojci retardanta su (NH4)3PO4 ili (NH4)2HPO4 i (NH4)2SO4 koji smanjuju zapaljivost gorivih tvari i u požaru endotermno se raspadaju i brzo opjenjuju. Retardanti u požaru potpomažu brzo stvaranje ugljika na površini biljaka i oslobadanje vode. Na taj nacin voda brzo isparava i hladi gorivu tvar (biljku), a ugljik teško ili sporo izgara te tako požar ostaje bez dovoljno goriva. Retardantima se dodaju i sredstva kao što su aditivi za poboljšanje protoka te inhibcije korozije.

154. 154 SUPRESANTI Mehanicki dobivene pjene za suzbijanje prvenstveno šumskih požara. Pored pjenila supresanti sadrže i soli [CaCl2, (NH4)2HPO4 i (NH4)2SO4]. Koncentracija pjenila je do 1,0%. I retardanti i supresanti se izbacuju na šumski požar pomocu aviona ili helikoptera.

155. 155 OZNAKE OPASNOSTI

156. 156 OZNAKE OPASNOSTI Dijamant opasnosti (HRN Z.CO.012) Klasifikacija tvari i roba prema ponašanju u požaru (HRN Z.CO.005) Listice opasnosti

157. 157 Dijamant opasnosti (HRN Z.CO.012)

158. 158 Dijamant opasnosti (HRN Z.CO.012) Znacajke tvari koje su poznate ili koje se mogu utvrditi pomocu standardnih postupaka, temelj su za odredivanje kategorije i stupnja opasnosti. Utvrdenu kategoriju opasnosti oznacavaju broj od 0 do 4 i boja: plava, opasnost za zdravlje crvena, opasnost od zapaljivosti žuta, opasnost od reaktivnosti. Slobodan prostor – bijelo polje, može se upotrijebiti za posebne opasnosti – specificna upozorenja, kao što je radioaktivnost, zabrana upotrebe vode i sl.

159. 159 Dijamant opasnosti (HRN Z.CO.012) 1. Tvari opasne po zdravlje (plavo polje) Opasne za zdravlje su one tvari koje mogu izravno ili neizravno izazvati oštecenost ili onesposobljenost (privremeno ili trajno) dodirom, udisanjem ili unošenjem u organizam. TVARI 4. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje i pri vrlo kratkom djelovanju mogu izazvati smrt ili trajnu oštecenosat organizma, cak i ako se pruži brza medicinska pomoc. TVARI 3. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje i za kratka djelovanja mogu izazvati privremenu ili trajnu oštecenost, cak i ako se pruži brza medicinska pomoc. TVARI 2. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje pri jakom ili neprekidnom djelovanju mogu izazvati privremenu ili trajnu oštecenost organizma, ako se ne pruži brza medicinska pomoc. TVARI NULTOG STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje u požaru ne stvaraju opasnost vecu od krutih tvari (drvo,papir,slama) klasa A.

160. 160 2. Tvari opasne zbog zapaljivosti (crveno polje) Opasne zbog zapaljivosti su one tvari koje se na atmosferskom tlaku i normalnoj temperaturi mogu lakše zapaliti i dovesti do požara, ili kada požar nastane pomagati njegovo širenje. TVARI 4. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje brzo ili potpuno isparavaju na atmosferskom tlaku i na normalnoj temperaturi ili koje se lako šire kroz zrak i lako izgaraju. TVARI 3. STUPNJA OPASNOSTI To su tekucine i cvrste tvari koje se mogu zapaliti na normalnim temperaturima. TVARI 2. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje se moraju zagrijavati prije nego što dode do paljenja TVARI 1. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje se moraju predgrijavati da bi nastalo paljenje TVARI 0. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje ne gore Dijamant opasnosti (HRN Z.CO.012)

161. 161 Dijamant opasnosti (HRN Z.CO.012) 3. Tvari opasne zbog nestabilnosti (reaktivnost) (žuto polje) Reaktivne su one tvari koje mogu izazvati kemijsku reakciju s drugim stabilnim ili nestabilnim tvarima. Pod drugim tvarima podrazumijeva se voda, i to samo ako se prilikom reakcije oslobada energija. TVARI 4. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje se eksplozivno razgraduju u normalnim okolnostima. TVARI 3. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje se eksplozivno razgraduju ili eksplozivno reagiraju, ali zahtjevaju jak poticajni izvor ili se prije moraju zagrijati u ogranicenu prostoru. TVARI 2. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje koje su nestabilne i podložne kemijskoj promjeni, ali ne eksplodiraju. TVARI 1. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje su u normalnim uvjetima stabilne, ali postaju nestabilne na povišenim temperaturama i tlakovima ili reagiraju s vodom uz sporo oslobadanje energije. TVARI 0. STUPNJA OPASNOSTI To su tvari koje su stabilne i koje pod utjecajem temperature ne reagiraju s vodom.

162. 162 Klasifikacija tvari i roba prema ponašanju u požaru (HRN Z.CO.005) Vrste opasnosti Klase opasnosti Kategorije opasnosti

163. 163 Vrste opasnosti tvari i roba koji sadrže rizik od kemijske i fizicke eksplozije oznacavaju se s Ex tvari i roba koji direktno ili indirektno mogu sudjelovati u procesu gorenja i to odavanjem topline izgaranja energijom samopaljenja, oslobadanja zapaljivih produkata razlaganja, ubrzavanjem procesa izgaranja (oksidaciona sredstva) ili oslobadanjem zapaljivih plinova ili topline u dodiru s vodom, oznacavaju se s Fx tvari i roba koji nisu lako zapaljive, ali koje se ipak pod djelovanjem požara (vatre, dima ili vode za gašenje) mogu relativno brzo i jako oštetiti, oznacavaju se s Dx

164. 164 Prema stupnju sve tvari i roba dijele se na 6 klasa opasnosti i to: klasa opasnosti I – vrlo lako zapaljive i brzo sagorive tvari klasa opasnosti II – lako zapaljive i brzo sagorive tvari klasa opasnosti III – zapaljive tvari klasa opasnosti IV – sagorive tvari klasa opasnosti V – teško sagorive tvari klasa opasnosti VI – nezapaljive tvari Klase opasnosti

165. 165 Kategorije opasnosti Vrsta opasnosti i stupanj opasnosti zajedno stvaraju kriterije za razvrstavanje tvari i robe u kategoriju opasnosti koja se oznacava kombinacijom slova za vrstu opasnosti i brojeva za stupanj opasnosti (npr. ExI, DxV i sl.) Tvari i robe klasirane u kategorije opasnosti ExI-II i FxI – III su eksplozivne , odnosno lako zapaljive.

166. 166 Podjela tvari i roba prema agregatnom stanju i drugim fizikalno-kemijskim osobinama Prema agregatnom stanju na sobnoj temepreturi od 20°C i normalnom tlaku od 1 bar tvari i robe se dijele na: A – plinovite tvari B – tekuce tvari C – krute tvari Prema odredenim fizikalno-kemijskim osobinama tvari i robe dijele se na : D – eksplozivne tvari E – samozapaljive tvari F – tvari koje pri zagrijavanju ispuštaju zapaljive i otrovne produkte razlaganja G – oksidaciona sredstva H – nezapaljive tvari koje s vodom razvijaju zapaljive plinove I – nezapaljive tvari koje s vodom razvijaju toplinu

167. 167 Oznacavanje tvari i roba prema nekim dodatnim osobinama znacajnim za zaštitu od požara Tvari i robe stupnja opasnosti V i VI koje pod djelovanjem požara razvijaju otrovne ili zagušljive plinove sadrže dodatnu oznaku Tx – toksicne tvari. Oznaka Tx se ne stavlja za tvari stupnja opasnosti I – IV , jer se pri svakom izgaranju u nedostatku kisika stvaraju toksicni produkti izgaranja. Tvari i robe svih kategorija opasnosti koje u požaru razvijaju u velikoj mjeri i dim, cime je otežano spašavanje i akcija gašenja, nose dodatnu oznaku Fu (odnosi se samo na tvari koje pri normalnom izgaranju stvaraju vece kolicine dima). Tvari i robe svih kategorija opasnosti, koje mogu kontaminirati prostor radioaktivnim zracenjem, nose dodatnu oznaku Ra. Tvari i robe svih kategorija opasnosti, koje pod djelovanjem požara razvijaju korozivne plinove i pare, nose dodatnu oznaku Co.

168. 168 Klasifikacija tvari i roba prema ponašanju u požaru (HRN Z.CO.005) Primjeri klasifikacija tvari i roba Acetilen Fx I A Fu Asfalt Fx III-IV C Fu Benzin Fx I-II B Fu Bitumen Fx III-IV C Fu Drvo krupni komadi Fx IV C Lakovi Fx II B Fu Nitrolak Fx I B Prozorsko staklo Dx V Tkanine Fx II E Ulje za loženje Fx II-III B

169. 169 PRIJEVOZ OPASNIH TVARI Klasifikacija opasne robe (tvari) Klasa 1. Eksplozivne tvari i artikli Klasa 2. Plinovi pod pritiskom, tekuci i bez pritiska Klasa 3. Zapaljive tekucine Klasa 4.1. Zapaljive krute tvari Klasa 4.2. Samozapaljive tvari Klasa 4.3. Tvari koje u dodiru s vodom proizvode otrovne plinove Klasa 5.1. Oksidirajuce tvari Klasa 5.2. Organski peroksidi Klasa 6.1. Otrovne tvari Klasa 6.2. Infektivne tvari Klasa 7. Radioaktivni materijali Klasa 8. Korozivne tvari Klasa 9. Razne opasne tvari i artikli

170. 170 PRIJEVOZ OPASNIH TVARI Table (ploce) opasnosti

171. 171 Listice opasnosti Eksplozivne tvari i predmeti Eksplozivne tvari klase klase 1.1 do 1.3 1.4 do 1..6

172. 172 Listice opasnosti Klasa 2 - plinovi Zapaljivi Nezapaljivi

173. 173 Listice opasnosti Klasa 2 – plinovi Otrovni

174. 174 Listice opasnosti Klasa 3 – zapaljive tekucine

175. 175 Listice opasnosti Klasa 4 4.1 – krute zapaljive 4.2 – krute samozapaljive tvari tvari

176. 176 Listice opasnosti Klasa 4 4.3 – krute zapaljive tvari

177. 177 Listice opasnosti Klasa 5 5.1 oksidirajuce tvari 5.2 organski peroksid

178. 178 Listice opasnosti Klasa 6 6.1 otrovne tvari 6.2 infektivne tvari

179. 179 Listice opasnosti Klasa 7- radioaktivne tvari radioaktivne tvari u radioaktivne tvari u radioaktivne tvari u radioaktivne tvari omotima kategorije I, omotima kategorije II, omotima kategorije III,

180. 180 Listice opasnosti Klasa 8 – korozivne tvari

181. 181 Listice opasnosti Klasa 9 – ostale opasne tvari

182. 182 Listice opasnosti Oznaka za prijevoz opasnih tvari na povišenoj temperaturi

183. 183 PRIJEVOZ OPASNIH TVARI Znacenje identifikacijskih oznaka opasnosti na narancastim plocama

184. 184 PRIJEVOZ OPASNIH TVARI Znacenje identifikacijskih oznaka opasnosti

185. 185 PRIJEVOZ OPASNIH TVARI Primjeri brojeva opasnosti na narancastim plocama 20 inertan plin 223 duboko pothladen zapaljiv plin 30 zapaljiva tekucina (s plamištem imedu 23şC i 61şC, npr. D2) 33 lakozapaljiva tekucina (s plamištem do 23şC, npr. benzin) X423 zapaljiva kruta tvar koja u dodiru s vodom opasno reagira stvaranjem zapaljivih plinova 559 jako oksidirajuca tvar, sklona spontanoj kemijskoj reakciji 663 jako otrovna tvar, zapaljiva (plamište ispod 61şC) 606 zarazna (infektivna tvar) 78 radioaktivna tvar, korozivna X886 jako korozivna tvar, otrovna koja opasno reagira s vodom 99 razne opasne tvari koje se prevoze na povišenoj temperaturi

186. 186 PRIJEVOZ OPASNIH TVARI

187. 187 PRIJEVOZ OPASNIH TVARI

188. 188