EKONOMSKI FAKULTET U OSIJEKU KOLEGIJ:ORGANIZACIJSKO PONAŠANJE TEMA: VOĐENJE

1. EKONOMSKI FAKULTET U OSIJEKUKOLEGIJ:ORGANIZACIJSKO PONAŠANJETEMA: VOĐENJE mentor:prof.dr.sc. Željko Turkalj mr.sc. Ivana Fosić Zoran Brajko Matej Ercegovac Mirko Herceg Mirko Pešić

2. Uvod • Što je to vođenje? • Vođenje je sposobnost utjecaja na skupinu u smislu postizanja ciljeva. • Vođenje se odnosi na ljude i socijalne interakcije • Vođenje je jedna od funkcija menađžmenta.

3. Aktivnosti vođenja • Motiviranje zaposlenika • Vodstvo • Grupni odnosi i upravljanje grupama • Komuniciranje

4. Vođa i njegova obilježja • Ovlaštenje da svoju moć podijeli s drugima • Intuicija u anticipiranju promjena • Svjesnost vlastitih prednosti • Vizija • Podudaranje vrijednosti

5. Osnovni zahtjevi i zadaci vođe • Psihološki zahtjevi • Socijalni zahtjevi • Stručni zahtjevi

6. Modeli vodstva • Modeli osobina • Bihevioralni modeli • Kontigencijski modeli

7. Modeli osobina • U početnim verzijama ove teorije mislilo se da se vođe rađaju, a ne stvaraju • Koncentrirane su na fizičke i personalne karakteristike vođe • Traže zajednička obilježja koje posjeduju svi efektivni lideri

8. Karakteristike efektivnih lidera • Fokus: ambicioznost, energičnost, inicijativnost • Preferiraju i žele voditi a ne biti vođeni • Iskrenost i integritet • Samopouzdanje • Posjedovanje koncepcijskih vještina

9. Bihevioristički modeli • Bihevioristicki modeli vodstva orijentirani su traženju odgovora na pitanje “Kako vodekoriste svoje osobne znacajke, vještine i moc te pokrecu ljude na aktivnosti”. • Orijentirani su na istraživanje različitih stilova vodstva • (Likertov model, model kontinuuma, menadžerska mreža)

10. Istraživanja vezna za Behaviorističke teorije • Istraživanja koja su počela na Sveučilištu saveze države u Ohio 1940., rezultirale su identifikacijom dvijema kategorjama. • 1. Iniciranjem struktura • 2. Razmjevanje

11. Iniciranje struktura • Odnosi se na stupanj do kojega će vođa vjerojatno odrediti i struktuirati svoju ulogu i uloge svojih podređenih u naporima postizanja ciljeva. • Vođa koji posjeduje visok stupanj iniciranja strukture okarakteriziran je: određivanjem zadataka, očekivanjem zadržavanja standarda i poštivanjem rokova

12. Razumjevanje • Opisuje se kao domet do kojega će osoba uspostaviti radne odnose i uzajamno povjerenje. • Ovaj tip vođe pokazuje razumijevanje za udobnost, boljitak, status i zadovoljstvo svojih sljedbenika. • Prijateljski je nastrojen, pristupačan i jednako se odnosi prema svim podređenima.

13. Likertov sistem vodstva • Utemeljen na empirijskim istraživanjima utvrdivanja karakteristika menadžmenta u • uspješnim i neuspješnim poduzecima 1961. godine • Eksploatatorsko-autoritativan stil • Benevolentno-autoritativan stil • Konzultativan stil • Participativan stil

14. Model kontinuuma • Razvili su Robert Tannenbaum i Warren H. Schmidt, 1957. god. • Prikazuje niz stilova vodstva u rasponu od autokratskog do demokratskog, s obzirom na različiti stupanj upotrebe autoriteta menadžera, te slobode podređenih. • Menadžerska mreža, Fidlerov model, Teorija staza cilj, Vroom Yettonov.

15. Model kontinuuma

16. Menadžerska mreža • Kreirali su je Robert R.Blake i Anne J. Mouton • Svrha menađžerske mreže je utemeljena na stilovima razumijevanja za ljude i razumijevanje za proizvodnju • Preferirani menadžerski stil trebao bi biti onaj, koji vodi visokoj orijentaciji na ljude i visokoj orijentaciji na zadatke.

17. Kontigencijski modeli • Temelje se na postavci da je uspješnost vodstva ovisna o faktorima radne situacije, odnosno da je ne moguće unaprijed znati koji će stil vodstva biti uspješan. • Uspješnost vodstva ovisi o interakciji vode, njegovih sljedbenika i situacije u kojoj vodstvo djeluje.

18. Fiedlerov model • Prvi sveobuhvatni model kontigencije glede vođenja • Razvio ga je Fred Fiedler • Tri glavna situacijska čimbenika po Fidleru su: • 1. Odnosi vođa- pripadnici skupine • 2. Struktura zadataka • 3. Moć položaja

19. Teorija staza-cilj • Bit ove teorije je da vođa utječe na put između ponašanja i ciljeva • Definira četiri stila vodstva : • 1.podržavajuće vodstvo • 2.participativno vodstvo • 3.instrumentalno vodstvo • 4.vodstvo orijentirano na postignuće

20. Vroom Yettonov model • Ponašanje vođe treba biti usklađeno s strukturom zadataka • Situacija + osobine vođe = ponašanje vođe • Situacija + ponašanje vođe = efikasnost • poduzeća

21. Karizmatsko vođenje • Većina teorija koje smo do sada obradili vezani su za transakcijske vođe. Odnosno oni su motivatori ili vođe. • No postoji drugi tip vođa koji inspiriraju sljedbenike na prijenos, pretvorbu vlastitih interesa za dobrobit organizacije. To u transformacijske ili karizmatkse vođe.

22. Razlika između karizmatske vođe i nekarizmatskih. • Samopouzdanje • Vizija • Snažno uvjerenje u viziju • Ponašaju se izvan normalnih okvira • Smatra se kreatorom promjene

23. Zaključak • Pojedini stilovi vođenja biti će uvijek učinkoviti bez obzira na situaciju, no ono ne mora biti presudno i može ga zamijeniti određeni posao i struktura organizacije koje će moći nadomjestiti nedostatak vođenja. Previše je jednostavno misliti da su podređeni vođeni prema ispunjenju cilja samo temeljem ponašanja vođe. Stoga je važno priznati da je vođenje samo jedna neovisna varijabla u objašnjenju organizacijskog ponašanja

24. Literatura KNJIGE: • S.P. Robbins:Bitni elementi organizacijskog ponašanja,Mate, Zagreb, 2003. • Buble, M; Strateški menadžment, Profil, Zagreb, 2001. • Pfeifer, S; predavanja iz kolegija strateški menadžment INTERNET: • www.poslovni forum.hr • www.liderpress.hr • www.foi.hr

25. H V A L A N A P A Ž NJ I !!!