Strahovi i anksioznost kod školske djece Pripremila: Sanja Matanović, dipl. pedagog-psiholog

1. Strahovi i anksioznost kod školske djecePripremila: Sanja Matanović, dipl. pedagog-psiholog

2. Strah Neugodan emocionalni doživljaj izazvan vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk) ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj koji slijedi) čimbenicima, koje osoba procjenjuje opasnima ili prijetećim.

3. Što se događa u tijelu? Ubrzan rad srca, ubrzano i nepravilno disanje, povećan krvni tlak, pojačano znojenje, hladna koža, širenje zjenica, napeti mišići i niz drugih tjelesnih senzacija.

4. Kako se ponašamo? Strahčesto ne možemo kontrolirati. Javljaju se ili fizička i verbalna agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se opaža kao prijeteća, a ponekad i paradoksalna oduzetost – od straha se «ukočimo»; na uplašenim ljudima opažamo promjene u izrazu lica, povišen ton i sl.

5. Čemu strah? Općenito gledajući, strah je razumljiva reakcija na opasnu situaciju. On je ljudskom rodu omogućio očuvanje života, jer nas je u životno opasnim situacijama tjerao na bijeg i obranu. Kod nekih se ljudi strah javlja u pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada govorimo o fobijama ili anksioznosti.

6. Fobije Snažni panični strahovi od određenih sadržaja i situacija, koji objektivno ne predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi trebali biti izvor straha (strah od pauka, visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i sl.).

7. Anksioznost Psihičko stanje koje možemo opisati kao strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost i očekivanje da će se nešto strašno dogoditi. Za razliku od straha, kod anksioznosti ne postoji jasan objekt koji je izazvao strah. Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti slične onima kod straha.

8. Teškoće djece koja pate od anksioznosti su: • česte glavobolje • česti bolovi u trbuhu • pospanost • umor • strah od samoće • dijete prati roditelje po stanu • briga da će ga netko ozlijediti • briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama) • noćne more Ove teškoće mogu značajno ometati normalno funkcioniranje djeteta.

9. Kod djece je strah vrlo česta emocija... U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko vrijeme i spontano iščezavaju. Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece između 2. i 14. godine imaju razvijene neke specifične strahove (strah od mraka, nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

10. Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca najčešće boje glasnih zvukova, stranaca, odvajanja od roditelja, velikih objekata i sl. Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.), mraka, nepoznatih zvukova i samoće. Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje zdravlje, neuspjeha u školi, požara, odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

11. Činitelji koji utječu na strahove kod djece • konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta • specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume • neadekvatnost odnosa dijete-roditelj • tjelesno kažnjavanje i prijetnje, • pretjerani roditeljski strah i strepnja • stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju djeteta • svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete takvima doživljava

12. Osnovne preporuke za roditelje koji žele pomoći djetetu koje se boji: • poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i strahovi, a koje su opasnosti nemoguće • kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti njegovu pažnju • učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je strah nečega što ne mogu izbjeći • ritual ohrabrivanja • razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji) • dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od kojih su najvažnije procjena realiteta i preusmjeravanje pažnje

13. Školski strahovi... • Strah od škole i/ili učiteljice/a • Ispitna anksioznost (ispitivanja, testova i ocjenjivanja)

14. 1. Strah od škole i/ili učiteljice/a Strah se od škole najčešće javlja kod djece od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze pred novim školskih/životnim izazovima (npr. polazak u školu, prelazak u novu školu, prelazak u “više” razrede i sl.). Posebno je ovaj strah prisutan kod djece koja su već imala slična iskustva koja su uz to bila i negativna (npr. ismijavanje kod prelaska u novu školu).

15. Kako prepoznati strah od škole? • Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja). • Prije polaska se u školu dijete žali na glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu tjelesno utemeljeni. • Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”, odjednom se osjeća puno bolje. • Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u školu.

16. Zašto se djeca boje odlaska u školu? • zbog prezahtjevnih školskih zadataka • zbog problema s učiteljicom/učiteljem • zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih steknu • zbog toga što je netko u školi nasilan prema njima • ne žele se odvojiti od roditelja • jer su sramežljivi i dr. Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha od škole.

17. Kako roditelji mogu pomoći? • Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu, zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se boji usmenog odgovaranja: možete zajednički uvježbavati tu situaciju.). • Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve ne volim školu”. • Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i objasniti mu zašto je odlazak u školu važan. • Provedite što je moguće više vremena s djetetom dok ono nije u školi.

18. Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima i/ili uključivanjem u neke školske slobodne aktivnosti. • Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah. • Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je preintezivan potražite pomoć stručnjaka (učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa). • Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava - usvajajte zdrave načine življenja. • Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja (npr. duboko disanje i sl.).

19. 2. Ispitna anksioznost (ispitivanja, testova i ocjenjivanja) Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane toliko nervozno, kada se nađe pred testnim materijalom ili pred pločom kod usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za test ili ispitivanje.

20. A što o tome kažu stručnjaci? Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja. Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”. www.indiapareting.com

21. Kako pomoći djetetu koje se boji ispita? Pripremanje • motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed • motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo iz predmeta u kojem iskazuje probleme • ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti nastavniku • ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

22. Kako pomoći djetetu koje se boji ispita? Vježbanje • Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše dijete. • Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže savladava. • Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične zadatke koje je u svom probnom testu koristio iučitelj.

23. Kako pomoći djetetu koje se boji ispita? Smanjivanje straha • Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu, opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo napetost. • Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa («Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.) Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu (npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem rješavati test.”). • Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno je uvježbavanje (gluma) situacije.

24. Kako pomoći djetetu koje se boji ispita? Ponašanje na ispitu • Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije testa, kako ne bi nešto preskočilo. • Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i vratiti se na to pitanje kasnije. • Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo djelomično. • Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti odgovore na pitanja.

25. Kako pomoći djetetu koje se boji ispita? Jutro prije ispita • Pripremite djetetu “dobar” doručak. • Budite sigurni da je dijete u školu krenulo na vrijeme i da neće kasniti. • Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne spominjite važnost postizanja dobrih rezultata).

26. Kako pomoći djetetu koje se boji ispita? A nakon ispita? • Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući, porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor). Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog, ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba ponoviti ili naučiti. • S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu. RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

27. Literatura: • Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen • Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa • Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija, Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu, Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta • http://www.indiaparenting.com • http://www.kidsource.com/ • http://www.mcps.k12.md.us/ • http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety.html

28. Preporučujemo: • Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP • Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti mučenje, Zagreb, STEPpress • Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha Zagreb, Educa • www.school.discovery.com