SUSRET PRAVNIKA UDRUGA HRVATSKIH SUDACA, OGRANAK RIJEKA – PRAVNI FAKULTET SVEUČILIŠTA U RIJECI

1. SUSRET PRAVNIKA UDRUGA HRVATSKIH SUDACA, OGRANAK RIJEKA – PRAVNI FAKULTET SVEUČILIŠTA U RIJECI PLAVA DVORANA, 28. SVIBNJA 2003.

2. NAKNADA ŠTETE NEOPRAVDANO OSUĐENIM I NEUTEMELJNO UHIĆENIM OSOBAMA

3. OGRANIČAVANJE IUS PUNIENDI • Država je nositelj ius puniendi. No to ne znači da u vršenju tog prava može postupati po slobodnoj ocjeni. Ona se ograničava odredbama kaznenog i kaznenog postupovnog prava i na taj način štiti pojedince od svoje samovolje. Smisao zaštite prava pojedinaca pa i njihovih temeljnih prava koja se pod uvjetima utvrđenim kaznenim i kaznenim postupovnim pravom mogu ograničiti ili oduzeti nalazimo i u odredbama koje se odnose na obvezivanje države da naknadi štetu osobama koje su neopravdano osuđene ili neutemeljeno uhićene.

4. Ustavne osnove (članak 25. stavak 4.) • Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (članak 9. stavak 5. i članak 14. stavak 6.) • Konvencija a zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 5. stavak 5.) i Protokol br. 7. uz tu Konvenciju (članak 3.)

5. POZITIVNE PRETPOSTAVKE • Da bi se osuda smatrala neopravdanom, potrebno je: • a) da postane pravomoćna, i • b) da u postupku povodom izvanrednog pravnog lijeka novi postupak bude obustavljen, ili da bude donesena oslobađajuća ili odbijajuća presuda. Osuđenik nema pravo na naknadu štete zbog neopravdano vođenog postupka ako je u redovitom postupku pred sudom prvoga ili drugoga stupnja došlo do obustave postupka, oslobađajuće ili odbijajuće presude. On ima pravo samo na troškove koje je imao u tom postupku. Ne postoji pravo na naknadu ni ako je u postupku povodom izvanrednih pravnih lijekova došlo do blaže kvalifikacije, već jedino pravo na priopćenje u sredstvima javnog priopćavanja ili priopćenje poslodavcu.

6. NEGATIVNE PRETPOSTAVKE • da osuđenik svojim lažnim priznanjem ili na drugi način nije namjerno prouzročio svoju osudu, osim ako je na to bio prisiljen (“Prouzrokovanje osude” ne znači da se osuda mora temeljiti isključivo na priznanju ili drugim radnjama okrivljenika, već da su one bile jedan od osnova za osudu i da bez takve radnje do te osude ne bi došlo; u ovom slučaju može doći do primjene odredaba ZOO o podijeljenoj odgovornosti), • da do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija, nije došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom.

7. OPSEG NAKNADE ŠTETE • Osuđena osoba ima pravo na naknadu materijalne štete (obične štete i izmakle koristi) i nematerijalne štete (članak 155. ZOO). Međutim, ako oštećena osoba umre, njeni nasljednici nasljeđuju samo pravo na naknadu materijalne štete (članak 497.). • TERMINOLOGIJA - IMOVINSKA ŠTETA ?

8. SVRHA • Svrha naknade je da se imovinska situacija osuđene osobe dovede u stanje kakvo bi bilo da nije bilo neopravdane osude. Stoga se zahtjev za naknadu imovinske štete u pravilu odnosi na štetu zbog izgubljene zarade, naknadu troškova koje je osuđnik imao u vrijeme vođenja kaznenog postupka, naknadu troškova koju je osuđenikova obitelj imala radi posjeta u zatvor itd. Od naknade za izgubljenu zaradu ne oduzimaju se troškovi smještaja, prehrane i odijevanja za vrijeme lišenja slobode. Ako je za vrijeme izdržavanja kazne došlo do narušenja zdravlja, to može predstavljati osnovu za naknadu imovinske i neimovinske štete.

9. ODNOS PREMA ČLANKU 67. ZOS • Ovdje su uvjeti odgovornosti države drukčije postavljeni, jer u slučaju neopravdane osude ili pritvaranja nije bitno da je sud radio nezakonito ili nepravilno u smislu članka 67. Zakona o sudovima. Dovoljno je da je osoba bila neopravdano osuđena ili neutemeljeno uhićena. • Međutim, pravno-filozofski gledano valja skrenuti pažnju na okolnost da bi svaka neopravdana osuda ili neutemeljeno uhićenje u konačnici predstavljalo nezakonit ili nepravilan rad. U protivnom do toga ne bi niti došlo. Postavlja se pitanje odnosa ove odredbe Zakona o sudovima i odredaba ZKP. U svakom slučaju oštećenom je daleko lakše ostvarivati svoje pravo na naknadu štete temeljem odredaba ZKP jer uopće ne mora dokazivati da je došlo do nezakonitog ili nepravilnog rada.

10. STADIJI POSTUPKA • Postupak za ostvarivanje zahtjeva za naknadu štete čine dva stadija. Prvi stadij je postupak prije podnošenja tužbe za naknadu štete. Oštećeni je dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe. Pravna priroda tog postupka je sporna (acta iure imperii ili acta iure gestionis). Tom postupku je cilj pregovaranjem i sporazumom pronaći rješenje. Postupak za naknadu štete mora započeti u roku od tri godine ne samo pred Ministarstvom pravosuđa, već i tužbom pred sudom. Rok zastare računa se od dana: • - pravomoćnosti presude kojom je optuženik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, • - pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, • - primitka odluke višeg suda ako je u povodu žalbe rješavao viši sud.

11. SADRŽAJ NAGODBE • UTVRĐENJE POSTOJANJA ŠTETE • VRTSTA I VISINA NAKNADE

12. Tužba radi naknade štete može se podnijeti sudu tek nakon što u postupku kod Ministarstva pravosuđa ne dođe do nagodbe. Zakon je odredio rok od tri mjeseca koji se računa od podnošenja zahtjeva, nakon kojega oštećeni može podnijeti tužbu sudu. Moguće su situacije da o zahtjevu oštećenog nije odlučeno u tom roku, i on mora čekati istek roka i nakon toga može podnijeti tužbu i da je oštećeni prije isteka tromjesečnog roka od strane Ministarstva pravosuđa obaviješten da njegov zahtjev nije prihvaćen, u kojem slučaju ne mora čekati protek roka, već može podnijeti tužbu odmah nakon obavijesti. Rok određen ovom odredbom ne znači da do nagodbe ne može doći i nakon proteka roka od tri mjeseca, već stranke, ukoliko se suglase o šteti, vrsti i visini naknade, mogu sklopiti nagodbu i nakon tog roka, neovisno o vođenju parnice.

13. S obzirom da je moguće postojanje nadležnosti stranog suda mjerodavno pravo za izvanugovornu odgovornost za štetu može biti i pravo neke druge države a ne pravo Republike Hrvatske, valja napomenuti da se u tom slučaju odredbe ove glave Zakona uopće ne bi primjenjivale (tako npr. i glede roka zastare, obveze na pokušaj nagodbe, opsega prava nasljednika itd.). Dakako, postavlja se daljnje pitanje priznanja odluke stranog suda u Republici Hrvatskoj ili trećim državama, napose zbog mogućnosti da se ona drži za protivnu javnom poretku (v. npr. ZRSZ, članak 91; Codigo Bustamante, Título Décimo, Ejecución de Sentencis Dictadas por Tribunales Extranjeros, članak 423. točka 3.).»

14. OBLIK I SADRŽAJ ZAHTJEVA • Zakon ne sadrži odredbe glede oblika i sadržaja

15. Ako ne dođe do nagodbe, postupak prelazi u drugi stadij podnošenjem tužbe sudu. Za suđenje po tužbi radi naknade štete stvarno je nadležan općinski sud temeljem članka 16. stavka 1. točke 2. k) Zakona o sudovima. Mjesno nadležan bio bi sud na čijem se području nalazi sjedište predstavničkog tijela tuženika (opća mjesna nadležnost, članak 48. ZPP), a pored njega i sud na čijem je području šteta počinjena (članak 52. stavak 1. ZPP), a ako je šteta nastala zbog smrti ili teške tjelesne ozljede, nadležan je i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište (članak 52. stavak 2. ZPP). Ako je postignuta nagodba o dijelu zahtjeva, oštećeni može podnijeti tužbu glede ostatka zahtjeva.

16. Pasivno legitimirana za naknadu štete zbog neopravdane osude ili neutemeljenog uhićenja je jedino Republika Hrvatska. To je u skladu s koncepcijom instituta odgovornosti države za štetu po kojem postoji primarna, izravna odgovornost države. • U slučaju nadležnosti inozemnog suda postavlja se pitanje imuniteta RH u postupku pred tim sudom.

17. U slučaju smrti oštećene osobe njeni nasljednici nasljeđuju samo pravo oštećenog na naknadu imovinske štete. Neimovinska šteta (naknada štete zbog neopravdane osude ili neutemeljenog uhićenja ili zbog narušenja zdravlja) vezana je uz osobu oštećenog i ne može se prenijeti na nasljednike, osim ako je utvrđena pravomoćnom odlukom ili pisanim sporazumom. Ako je oštećeni već postavio zahtjev, nasljednici mogu nastaviti postupak za naknadu imovinske štete u granicama već postavljenog zahtjeva. Dakle, oni zahtjev ne mogu povisivati ili potraživati naknadu po osnovama po kojima zahtjev nije postavio oštećeni, ali mogu njime disponirati na način da uopće ne nastave postupak, da zahtjev smanje, da povuku tužbu ili se odreknu zahtjeva.

18. Nakon smrti oštećene osobe nasljednici nastavljaju započeti postupak, a ako zahtjev još nije postavljen oni mogu pokrenuti postupak pod uvjetom da se oštećena osoba nije odrekla zahtjeva. • Zakon ne propisuje nikakve rokove u kojima bi nasljednici trebali nastaviti započeti postupak ili ga pokrenuti. Za njih vrijede isti rokovi koji bi vrijedili za oštećenika da je živ.

19. Pravo na naknadu štete imaju i osobe koje su nezakonito ili neosnovano lišene slobode ili nezakonito uhićene. Zakonitost lišenja slobode prosuđuje se s obzirom na postojanje ili nepostojanje zakonskih uvjeta za određivanje pritvora, kao i za njegovo trajanje, te za izdržavanje kazne. Osnovanost lišenja slobode ocjenjuje se s obzirom na krajnji ishod postupka, bez obzira što je u vrijeme njegova određivanja možda bilo zakonito. Oštećene osobe imaju pravo na naknade cjelokupne štete, materijalne i nematerijalne, kao i neosnovano osuđene osobe.

20. POZITIVNE PRETPOSTVKE • 1. neosnovano pritvaranje, koje postoji ako je • a) osoba pritvorena, a nije došlo do pokretanja postupka, • b) postupak je obustavljen ili je donesena oslobađajuća ili odbijajuća presuda, ili

21. 2. da je izdržana kazna lišenja slobode, a povodom izvanrednih pravnih lijekova izrečena je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju od izdržane kazne, ili je izrečena kaznena sankcija koja se ne sastoji u lišenju slobode ili je okrivljenik proglašen krivim, a oslobođen od kazne, ili

22. 3. nezakonito uhićenje ili pritvaranje, nastalo greškom ili protuzakonitim radom državnog tijela, za koje nisu bili ispunjeni uvjeti, ili je osoba zadržana preko zakonskog roka ili je preko tog roka bila u pritvoru ili ustanovi za izdržavanje kazne. Pravo na naknadu štete po ovom osnovu neovisno je o tome da li je nakon pritvaranja započet kazneni postupak i kakav je ishod postupka,.ili

23. 4. da je okrivljenik proveo u pritvoru dulje vrijeme nego što traje kazna zatvora na koju je osuđen. Ova odredba odnosi se na situaciju kad je osoba uhićena bez zakonske osnove, ako protiv nje nije određen pritvor, niti joj je vrijeme za koje je bila uhićena uračunato u izrečenu kaznu za kazneno djelo ili prekršaj. Oštećena osoba ima pravo na naknadu štete za vrijeme koje je provela u pritvoru ili na izdržavanju kazne koje po svojem trajanju prelazi vremenske granice izrečene kazne.

24. NEGATIVNE PRETPOSTAVKE • da osoba svojim nedopuštenim postupcima nije prouzročila uhićenje. Pod nedozvoljenim postupcima smatraju se postupci kojima se tijela koja vode kazneni postupak dovode u zabludu, onemogućava vođenje postupka i sl., npr. uništavanje dokaza, bijeg i sl.

25. okolnost da se okrivljenik nije žalio protiv rješenja o pritvoru ne isključuje pravo na naknadu, jer je sud po službenoj dužnosti dužan voditi računa o zakonitosti i trajanju pritvora. Međutim, osoba nema prava na naknadu štete ako je uhićena temeljem članka 98.

26. TRAŽENJE PRIOPĆENJA • Pretpostavke za traženje priopćenja su neopravdana osuda ili neosnovano lišenje slobode i povreda ugleda oštećene osobe. Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lišenje slobode prikazivan u sredstvima javnog priopćavanja, sud će u novinama ili drugom sredstvu javnog priopćavanja objaviti priopćenje o odluci iz kojeg slijedi neopravdanost prijašnje osude ili neopravdanost prijašnjeg uhićenja. Ako slučaj nije bio prikazan u sredstvima javnog priopćavanja, takvo će se priopćenje dostaviti poslodavcu oštećene osobe.

27. OBJAVLJIVANJE PRIOPĆENJA • Oštećena osoba nema pravo na objavljivanje priopćenja ako je: a) lažnim priznanjem ili na drugi način namjerno prouzročila svoju osudu, b) nedopuštenim postupcima prouzročila svoje uhićenje ili c) ako je do obustave postupka ili odbijajuće presude u ponovljenom postupku došlo jer je oštećeni kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od prijedloga, na temelju sporazuma s okrivljenikom. • Davanje priopćenja je oblik javne isprike predviđen člankom 25. stavkom 4. Ustava, kojom se neopravdano osuđena osoba ili osoba neosnovano ili nezakonito lišena slobode rehabilitira. Nakon smrti te osobe pravo na podnošenje tog zahtjeva imaju njen bračni ili izvanbračni drug, djeca, roditelji, braća i sestre.

28. DISPOITIVNOST • Priopćenje se daje isključivo na zahtjev stranke, a ne po službenoj dužnosti. Ako je donesena odluka iz koje proizlazi neosnovanost ranije osude ili neosnovanost uhićenja, sud je dužan rješenjem prihvatiti zahtjev. Ne objavljuje se odluka nego priopćenje, koje formulira sud.

29. PONIŠTAJ UPISA NEOPRAVDANE OSUDE • Ova odredba ZKP potvrđuje ono što je vidljivo iz više naprijed navedenih odredbi da hrvatsko kazneno zakonodavstvo, u cjelini gledajući, nije prihvatilo apsolutnu eliminaciju podataka o osuđivanosti osobe. • Posljednja rečenica razmatranog članka 500. navodi na takav zaključak. Kada bi zakon smjerao stvarnoj zaštiti takve osobe onda bi postojala obveza tijela koje vodi kaznenu evidenciju da otkloni svaki trag upisa u kaznenu evidenciju. Neopravdana osuda briše se iz kaznene evidencije i podaci iz kaznene evidencije više ne mogu to sadržavati. Ostaje pitanje može li sam oštećeni (bivši osuđenik) tražiti izvod iz kaznene evidencije iz kojeg će se vidjeti i neopravdana osuda. Može se npr. dogoditi da ne raspolaže odlukom suda i sl. i da ima pravnog interesa dobiti izvod iz kaznene evidencije s navodom o neopravdanoj osudi.

30. SPISI U SVEZI S N.O. I N.U. • Iz ove odredbe ZKP proizlazi da iz okolnosti da je izvršen poništaj upisa neopravdane osude u kaznenim evidencijama ne proizlazi da nije moguće dopustiti nekoj osobi razgledavanje i prepisivanje spisa koji se odnose na neopravdanu osudu ili neosnovano lišenje slobode.

31. Odgovornost osobe koja je uporabila podatke koje je saznala na taj način – građanskopravna odgovornost za štetu.

32. Odgovornost predsjednika suda za slučaj da propusti upozoriti osobu koja razgleda spis – članak 67. ZOS

33. RADNI STAŽ I STAŽ OSIGURANJA • Pokušaj otklanjanja dodatnih negativnih učinaka neopravdane osude i neutemeljnog uhićenja. • Potreba noveliranja odredbe zbog provedene reforme mirovinskog osiguranja

34. Odredbe ZKP nalažu nadležnim tijelima i ustanovama da pri rješavanju o pravu na koje utječe duljina radnog staža uzimaju u obzir staž priznat sukladno odredbi članka 502. stavka 1. • Ako to propuste učiniti oštećeni može podnijeti tužbu na utvrđenje da je priznavanje tog vremena nastupilo ex lege.

35. Republici Hrvatskoj se neće po službenoj dužnosti naložiti da izvrši uplatu doprinosa već na zahtjev tijela ili ustanove kod koje se pravo ostvaruje!!!

36. Napose se postavlja pitanje što učiniti ako nadležno tijelo ne podnese zahtjev ili ako ga tijelo kojem je upućen odbije. U slučaju da zahtjev nije podnijet, a s obzirom na okolnost da oštećena osoba nije legitimirana za njegovo podnošenje, preostaje joj jedino da podnese tužbu protiv nadležnog tijela kojom bi se ono obvezalo na podnošenje zahtjeva. U ovom slučaju oštećena osoba je u izrazito nepovoljnoj situaciji. Naime, ako nadležno tijelo niti nakon presude kojom mu je to naloženo ne bi podnijelo zahtjev, oštećena osoba bi u ovršnom postupku mogla tražiti ovrhu temeljem članka 232. Ovršnog zakona (ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo ovršenik) koja joj ne osigurava ostvarenje činidbe, jer u takvom postupku ovršenik može jedino biti kažnjavan novčanim kaznama i to dok ukupni zbroj izrečenih novčanih kazni ne dostigne desetostruki iznos prve izrečene kazne. Oštećena osoba bi bila u nešto povoljnijoj situaciji ako je podnijeti zahtjev odbijen a to je dovelo do toga da tijelo ili ustanova iz stavka 2. nije uzelo u obzir priznati staž jer joj pripada pravo na tužbu temeljem stavka 3.

37. Tužba iz članka 502. stavka 3. i presuda koja je u povodu toga donijeta bi trebala sadržavati i kondemnaciju koja se odnosi na ovu obvezu Republike Hrvatske.

38. Očito je da se odredbe stavaka 2-5 ovog članka ne mogu doslovno primijeniti na prava osoba koje su bile zaposlene na području drugih država neovisno o tome jesu li one stranci ili ne. To već stoga što ustanova ili tijelo druge države koje odlučuje o priznanju radnog staža, staža osiguranja, mirovinskog staža ili sličnih prava oštećenog ne bi bilo obvezano izravno primijeniti odluku suda iz članka 502. stavka 1. kojom se ta prava priznaju, a napose ne bi bilo obvezano na postupanje po odredbi stavka 2. Dalje postoji mogućnost da se priznanje i izvršenje ove odluke uvjetuje ispunjenjem obveze Republike Hrvatske na isplatu temeljem stavka 4. S druge strane moguće je i da se oštećena osoba odluči na zaštitu svojih prava pred sudom kakve druge države čija bi nadležnost mogla postojati. U postupku pred tim sudom dolazi u obzir i primjena nekog drugog prava, a ne samo prava Republike Hrvatske što u pravilu ovisi o tome koje je pravo za tužitelja povoljnije (tako i propisi RH, v. ZRSZ, članak 28).

39. ISKLJUČENJE PRAVA NA NANADU ŠTETE • Država je u načelu slobodna u donošenju odluke glede kojih počinitelja kaznenih djela će se odreći svog ius puniendi ali je može uvjetovati i ograničavati na različite načine pa tako i ovom odredbom ZKP.