1 / 25

Grupni procesi i grupna dinamika

Grupni procesi i grupna dinamika. P redmet: Grupni socijalni rad Predmetni nastavnik: Dr Vesna Jovanović- Čupić Predmetni saradnik: Mr Mehmed Đečević. Višeznačnost termina ,,grupa”. Riječ grupa koristi se za označavanje različitih vrsta skupina ljudi :

ila-bell
Download Presentation

Grupni procesi i grupna dinamika

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Grupniprocesiigrupnadinamika Predmet: Grupni socijalni rad Predmetni nastavnik: Dr Vesna Jovanović- Čupić Predmetni saradnik: Mr Mehmed Đečević

  2. Višeznačnost termina ,,grupa” Riječgrupakoristi se zaoznačavanjerazličitihvrstaskupinaljudi: • osobekojeimajunekuzajedničkukarakteristiku , a dameđunjimanemanikakveniprostorneniakcionepovezanosti (grupatelevizijskihpreplatnika) • skupodređenombrojalicazainteresovanogzaodređenozbivanjekoji se nađenaistommjestuiakonisu u bližemmeđusobnomkontaktu(koncert) • skuposobameđukojimapostojineposrednainterakcija , bilaonadugotrajnailikontinuirana (porodičnagrupa) ilisamopotrajanjuograničenaipovremena (komisijailiodbor) • Velikeskupinepopulacijezačiju je veličinukarakterističnoosjećanjezajdničkepripadnostiiličijičlanoviimajusličnuosobinu (nacija, klasa,država) Ovakvihodređenjagrupeimamnogoi same definicijesuraznovrsne, a mi ćemonavetinajzastupljenije.

  3. Definicije grupe • Grupapostojikadadvailivišepojedincasebedoživljavajukaopripadnikeistesocijalnekategorije (Turner) • Grupapostojikadadvailivišepojedincadefinišusebekaonjenečlanoveikadanjenopostojanjeprepoznajenekodrugi (Brown) • Grupa- neki broj osoba koje komuniciraju jedna sa drugom u oku nekog vremena, a kojih je dovoljno malo tako da je svaka osoba u mogucnosti da komunicra sa svima drugima, ne posredno putem drugih ljudi, nego licem u lice. (Homans) • Grupa se definise kao dve ili vise osoba koje su u interakciji jedna sa drugom na taj nacin sto jedna osoba utice i pod uticajem je svake druge osobe. (Šo)

  4. Odnos pojedinca i grupe • ,, Nema psihologije grupa koja u biti i cjelosti nije i psihologija pojedinca.” (Allport) • Neki su tvrdili da se grupe mogu svesti na jednostavan broj članova koji ih čine. Međutim baš kao što se hemijski sastavi mogu razlikovati od svojih sastavnih elemenata tako se i ljudi u grupama mogu ponašati vrlo različito u odnosu na način na koji se ponašaju kad su sami. • Za grupno ponašanje je ključno obilježje to što se mogu identifikovati dvije ili više socijalne kategorije ponašanje članova grupe je prilično iniformno, a postupanje pojedinca prema drugima stereotipno. Ovde se akcenat stavlja na prelaz psihološkogt funkcionianja s personalnih procesa na procese socijlne identifikacije.

  5. Deindividualizacija i kolektivno ponašanje • Prema Zimbardu boravak u velikoj grupi daje ljudima veo anonimnosti i dovodi do difuzije sopstvene odgovornosti za posledice vlastitih postupaka. Smatra se da to vodi gubitku identiteta i smanjenoj zabrinutosti za socijlnu evoluaciju . To Zimbardo naziva psihološkim stanjem deindividualizacije. • Gomila se može posmatrati kao elementarna forma grupe. Neki su smatrali da u gomili ljudi postaju deindividualizovani i kao rezultat toga postupaju na antisocijalan nerazuman i nekontrolisan način. Međutim dublje proučavanje gomile i situacije nalik na gomilu otkriva da ponašanje ljudi kadkad može postati više prosocijalno te da je često usmjereno na specifične objekte. • Kolektivno ponašanje uključuje više od jedne grupe. U ovom slučaju poanašanje u grupi se može posmatrati kao ono koje je više ili manje regulisano i uključuje promjenu, a ne gubitak identiteta. Socijalni identiteti ljudi kao članova grupe postaju važniji dok to manje vrijedi za njihove personalne identitete kao jedinstvenih pojedinaca.

  6. Zašto se ljudi pridružuju grupama? • Šo, razlikuje nekoliko vrsta potreba koje se zadovoljavaju grupnom pripadnošću. Dijeliihnadvijekategorije: • 1) Potrebekoje se zadovoljavajusamimtimsto je čovjek u grupi - Čovjekda bi zadovoljioodređenepotrebe,angažuje se u aktivnostimakoje se obavljaju u grupi, ilida se obezbjedesredstvazaegzistenciju,ostajupopravilupotrebekoje se zadovoljavajusvedokčlanstvo u grupipostoji. Madaponekaddođei do promjeneosnovnoguzrokauključivanja u grupu, redovno je dapotrebazbogkoje se nekouključio u grupu ne ostajejedinapotrebakoja se boravkom u grupizadovoljava. Zapravosamočlanstvo u grupu,posebimožebitiprivlačno,takođe u grupusmozbogprivlačnostiostalihčlanovagrupe. Za pojedinca postaje razlog za učlanjivanje u nju zbog njenih ciljeva. U suštini privlačnost grupnog članstva je uzrok pojedinčeve uključenosti u nju. Članovi smo grupe ne zato što su ostali članovi privlačni ,ni zato što volimo aktivnost koja se u grupi obavlja,nego zbog toga sto nam samo članstvo u grupi ,pruža zadovoljstvo. To je čest i moćan razlog uključensoti u grupu, a osnova mu je jak afilijativni motiv.

  7. 2) Potrebe za koje je grupno članstvo instrumentalno – Kada smo postali član određene grupe,članstvo nam dalje omogućava da pokažemo i potvrdimo vlastitu vrijednost. Posebno smo s radošću članovi onih grupa u kojima nase sposobnosti dolaze do izražaja i u kojima možemo zadovoljiti potrebu za afirmacijom. Prihvatamo se clanstva u grupi, a bez obzira na grupne ciljeve, i to bas u onoj grupi u kojoj očekujemo da ćemo zadovoljiti potrebu za prestižom ili za moći i uticajem. Ali prije svega članstvo je instrumentalno u slučajevima kada nam novčana nagrada za nas rad u grupi omogućava obezbjeđenje egzistencije,i zadovoljavanje osnovnih potreba kako materijalnih tako i nematerijalnih. Primjer za instrumentalno članstvo imamo u radnim organizacijama koje je za nas najvažnije. Mi u njima provodimo značajan dio zivota i postajemo vezani za njih,jer same one grupe u kojima duze vremena provodimo uvijek značajno utiču na naše ponašanje oblikovanje naših stavova i ličnosti.

  8. Faze u razvoju grupe(Tukman) • I faza- S obzirom na zadatke grupe jeste orijentacija i informisanje o zadatku , utvrđivanje šta je konkretni zadatak grupe i koja je vlastita uloga u ostvarivanju zadataka. • II faza- U razvijanju strukture karakteriše javljanje konflikta u grupi, pa se i označava kao faza unutar grupnih konflikta. Javljaju se neprijateljstva među članovima kao i prema vođi grupe. • III faza- Karakteriše razvijanje jedinstva grupe, razvijanjem grupne kohezivnosti. prihvataju se i grupa u celini i članovi grupe onakvi kakvi jesu. U vezi sa aktivnošću u III fazi ističe se razmjena važnih informacija o zadatku i njihova interpretacija. Ovu oblast karakterišu otvorenost i spremnost za saradnju. • IV-završna faza- Razvinja grupne strukture predstavlja uspostavljanje funkcionalnog odnosa između uloga: svaka se uloga povezuje sa ostalim, one se dopunjuju i jedne čine pretpostavku za uspješno vršenje drugih.

  9. Kohezivnost grupe • Kohezivnost podrazumjeva stepen privlačnosti među članovima grupe. • Povezana je sa faktrima kao što su fizička blizina,česta interakcija, sličnost među članovima grupe i najvažnije predanost grupnim ciljevima. Međugrupni sukobi vode povećanoj koheziji unutar svake od grupa koje se takmiče, a naročito kod uspješne grupe. Grupni neuspjeh ne vodi uvjek smanjenoj koheziji, naročito ako je učlanjene u grupu bilo dobrovoljno. • Visoko kohezivna grupa: - članovi žele da prisustvuju sastancima, - zadovoljni su grupom. - koriste “mi” umesto “ja”u diskusijama, - pokazuju saradnju i prijateljske odnose jedni prema drugima i - efikasniji su u postizanju ciljeva koje su postavili sebi • Nisko kohezivna grupa : - obilježena odsustvovanjem sa sastanaka, - osećajem frustracije zbog izostajanja postignuća

  10. Pitanjazaprocjenukohezivnostigrupe • Kolikosučlanovizadovoljnigrupomisvojomulogom u njoj ? • Daličlanoviizgledajudaim je dragodaponovo vide jednidruge • Daliizgledadapostojiosećajzajedničkesvrhe/ciljailisviradena “svojuruku”? • Daliimapodgrupaidali se razvijajuprivatnirazgovori? • Dali je kvalitetikvantitetkomunikacijavisokilinizak? • Dali se članovipojavljujunavremeiostaju do krajabezrastrojenoggledanja u prazno, “odsutnost”? • Dali je očiglednodapostojinteresovanjeilisuprotnonedostatakinteresovanjakodčalnovašta se dešavaigrupiikudagrupaide? • Daličlanovigruperazopvaraju u terminima “našagrupa”, “mi” “svakoodnas” ili “grupa”, “ja” “vi” ?

  11. Grupna stuktura • Grupni odnosi/dinamika ispoljavaju se kroz strukturu grupe. • Struktura grupe je sistem relativno trajnih uloga i odnosa koji se uspostavljaju među članovima u procesu nastajanja, formiranja i djelovanja grupe. • Kao sto je vec Dirkem isticao sociolozi danas naglašavaju da je za svaku grupu karakteristična podjela funkcija koje treba određeni članovi grupe da obavljaju. Svaka grupa poseduje određenu strukturu. Zapravo ta podjela funkcija proizilazi iz uloga i statusa.A oni predstavljaju zapravo karekteristične obrasce ponašanja koji nisu toliko povezani sa određenim pojedincima u grupi koliko sa pozicijama koje zauzimaju. • Grupna struktura ima važne posledice za funkcionisanje i efikasnost. Grupe u kojima postoje relativno stabilne i usklađene strukture lakše i uspješnije izvršavaju svoje ciljeve i zadatke. Grupe u kojima se ne mora mnogo napora ulagati u to da se riješe problemi interpersonalnih odnosa uspješnije rješavaju svoje zadatke od onih u kojima su odnosi neusklađeni i u kojima nisu uspostavljeni relativno stabilni odnosi ili je došlo do poremećaja u ranije uspostavljenim odnosima.

  12. Vrste struktura • Prema osnovnim sadržajima i odnosima interakcionog ponašanja razlikuju se: - struktura s obzirom na moc - komunikaciona struktura, - afektivna ili sociometrijska - struktura sa obzirom na prestiz.   • Struktura se deli na: - vertikalnu strukturu (odnosi medju clanovima grupe koji su na hijerarhijski razlicitim polozajima) -horizontalnu strukturu ( delovi organizacije sa raznim funkicjama koji ravnopravno sarađuju na ostvarivanju zadataka organizacije, kao i odnosi među članoma grupe koji su na istom hijerarhijskom stupnju) • Grupnu strukturu prema Kartrajtu i Zanderu determinisu tri grupe faktora. - Zahtev za efikasnošću; - Karakteristike članova grupe; - Fizička i socijalna okolina u kojoj se grupa nalazi

  13. Strukturalni aspekti grupa • Dva fundamentalna aspekta grupne strukture su uloga i status. • Uloga - pravilnosti u ponašanju ili očekivanja koja su povezana sa određenim članovima grupe. • Ovo očekivano ponašanje uključuje u sebi : a) postupke koji se smatraju obaveznim da ih izvršava onaj koji ima određeni položaj b) postupke na koje ima pravo onaj koji ima određeni položaj c) određene načine reagovanja,koje imaju oni koji zauzimaju određenu ulogu. • Diferencijacija uloga je veoma bitna- primjer porodica

  14. Status ili položaj - mjesto u socijalnom sistemu koji se sastoji u upraznjavanju određenih aktivnosti ili obavljanju određenih funkcija u ispunjavanju određenih zadataka za koje se vezuje određeni načini ponašanja. • O onima koji su na visokostatusnim pozicijama često se govori kao o vođama te se često vjeruje da neki pojedinci posjeduju osobine koje ih osposobljavaju za ovu ulogu. • Vođe su oni koji imaju osobine koje mogu pomoći grupi u postizanju određenih ciljeva u poslu. Efikasno vođstvo obuhvata i usmjerenost na zadatak i obzirnost prema članovima grupe. • Dobre vođe su ljudi čije su osobine dobro usklađene sa datom situacijom. Kad je usklađenost slaba, grupa je manje efikasna.

  15. Vrste uloga • Vrste uloga (Bene i Šits): - Uloge koje se odnose na zadatak grupe - Uloge koje se odnose na socijalni sastav grupe - Uloge koje se odnose na potrebe pojedinca u grupi • Uloge se mogu razlikovati na osnovu vise kriterijuma,tako mogu se razlikovati : - Na osnovu njihove proširenosti ili opštosti među članovima društva. Neke položaje zauzimaju svi članovi društva i od njih svih se očekuje određeno ponašanje kao npr. uloga i položaj građanina. - Na osnovu doslednosti manifestvovanja određenog ponašanja. Tako ponašanje vezano za određeni položaj može se očekivati kao ponašanje koje se mora manifestvovati u svakom odnosu koji nosilac tog položaja ima prema drugim ljudima. - One se razlikuju s obzirom na specifičnost ponašanja koje se vezuje za poziciju. Ponašanje vezano za neki položaj može biti više ili manje određeno. - I na osnovu njihovog trajanja. Neke uloge traju cijelog života (npr. uloga muškarca ili žene) a neke su samo privremene.

  16. Grupna dinamika • Grupna dinamika: - oblast istraživanja posvećena unupređenju znanja po prirodi grupnog života (Kartrajt i Zender) - sinonim za psihologiju male grupe (Levin) • Grupna dinamika je proučavanje grupnih procesa aktivnosti i promjena koje se odvijaju u grupi i na osnovu kojih grupa postoji i djeluje a prije svega onih aktivnosti koje omogućavaju da se grupa održi i da izvršava grune zadatke i ostavaruje svoje ciljeve. • U grupi se stalno odvijaju procesi i stalno nastaju promjene. Mogu se razlikovati dvije kategorije procesa u grupi. Prvo su procesi putem kojih dolazi do trajnih promjena u karakteristima članova grupe. To su promjene o kojima govorimo kao o efektima socijalizacije, a do kojih dolazi djelovanjem grupa kao agenasa socijalizacije. Drugu kategoriju grupnih procesa čine interakcioni procesi članova grupe putem kojih dolazi do privremenih promjena u ponašanju pojedinca, do promjena u odnosima među njima i u izvršavanju grupih zadataka i realizovanih grupnih ciljeva.

  17. Grupne norme • Grupne norme su bitne za funkcionisanje grupe. • Norma je vrijednosna skala koja definiše raspon prihvatljivih i neprihvatljivih stavova i ponašanja članova neke socijalne jedinice.Norme navode određena pravila o tome kako bi se pripadnici grupe trebali ponašati i stoga su osnova za uzajamna očekivanja kod pripadnika grupe. • Grupne norme obuhvataju ideje ili pravila ponašanja o tome: 1) kako treba da funkcioniše grupa kao jelina; 2) kako treba da postupaju članovi grupe sa raznim položajima ostvarujući grupne zadatke; 3) sva pravila ponašanja koja su prihvatili članovi grupe.

  18. Bitne karakteristike grupnih normi su: - grupne norme su pravila ponašanja čija se primena očekuje i zahtjeva; - one su prihvaćena pravila ponašanja; - po svom sadržaju odnose se na ponašanje pojedinca kao članova grupe; - one su važne za funkcionisanje grupe. • Grupne norme, članovi grupe mogu usvojiti zato što za pridržavanje grupnih normi sledi nagrada za ne pridržavanje kazna, dakle uslovljavanjem na osnovu pozitivnog i negativnog potkrepljivanja.

  19. Tendencija prema kovergenciji pogleda i stavova • Šerifov eksperiment objašnjava da u grupi postoji tendencija da se različita mišljenja učesnika jedna sa drugima izjednače. Pri tom je stav nekog člana grupe prema konvergenciji tim jači što su jače prije toga njegovi pogledi i njegovi stavovi odstupali od srednje geometrijske vrijednosti grupe. Ovdje učesnici nisu međusobno raspravljali o svom zadatku , nego su jedni na drugih uticali proklamiranim vrednovanjem. • Mišljenja koja se ranije nisu slagala prilagođavaju se grupnoj sredini. Kad bi se koji član odupro konvergenciji teško bi se mogao održati u grupi.

  20. Zbivanja kao npr.konvergencija,koja se ispoljavaju u jednoj grupi , zasnivaju na interakciji između članova grupe s jedne strane, i izmedju pojedinaca i cjeline sa druge strane. Tako da su te interakcije psihološki određene raznovrsnim osjećanjima prenosa tj. transfera, koja sudjeluju u oblikovanju uzajamnih susreta u grupi. • ,,Prenos” označava nesvjesnu tendenciju – koja počiva na fiksiranju na majku,oca,braću i sestre ili čitavu dječju porodičnu grupu – da se osjećanja naglašena slika na majku, na oca, na braću i sestre ili porodičnu situaciju, inicira na vođu grupe, na drugove u grupi ili cjelokupnu grupu. (Froid) • Iako su u početku zbog raznih pogleda na svijet daleko jedan od drugog, pojedinci u uzajamnim djelovanjima grupe , svjesno ili ne svjesno nastoje da se jedan drugom prilagode. • Tendencije ka konvergentnim mišljenjima i stavovima u grupi pokazuju da čovjeku uopšteno smijemo pripisati bitan dio djelatnosti u pravcu prilagođavanja. • To uzajamno prilagođavanje grupi, pojedincu je već nesvjesno olakšano tom okolnošću što su čovjeku već iz pradavnih vremena kolektivno svojstveni, a prema tome i zajednički određeni uzori predstava i držanja. (Jung)

  21. Autsajderi? • Usvakoj grupi se pojavljuju ljudi koji se ne priključuju tendenciji konvergencije sudova i one se isticu anomijom,a poznati naziv za njih je “autsajderi u grupi”. • Uloga autsajdera u grupi je veoma teška, a samim tim i teza što je grupa čvršće povezanija. S druge strane grupa može imati koristi od takvog autsajdera ako se članovi grupe pozabave njime, odnosno njegovim mišljenjem,jer grupa time dobija na unutrašnjem kontaktu i na intezitetu realnosti. • Prema tome za opstanak jedne grupe nije neophodna samo konvergencija njenih članova nego i to da se pojedinci pripadnici grupe nekad i ne pridružuju određenom mišljenju grupe. Jer zdrava grupa mora se naviknuti da podnosi različita mišljenja i da u objašnjavanju sa njima nađe opravdanje. Ali,često je činjenica da oni koji odstupaju od prosječnog mišljenja grupe ,bez obzira na njihove ljudske kvalitete, grupa često odbacuje. Taj odbojni stav veceg dijela grupe, samo mali broj autsajdera sa jakim osjećanjem svoga JA, može podnijeti bez posljedica.

  22. Socijalni uticaj u grupama • Tip socijalnog uticaja koji je najlakše opaziti je kad se pojedinci konformiraju sa stavovima i ponašanjem većine. • Konformizam je popuštanje pojedinca pritisku grupe u suđenju ili akciji koje proizilazi iz sukoba između njihovog vlastitog mišljenja i onog koje zastupa grupa. • Antikonformizam je ponasanje koje proizilazi iz negativnog odnosa prema prihvatanju svake gurpne norme bila ona raspolozna i opravdana bilo da nije.

  23. Imamo dva faktora koji utiču na konformiranje; - Situacioni faktori- veliki je broj činilaca koji se na osnovu izvršenih istraživanja spominju kao faktori koji ili podstiču ili smanjuju konformiranje. Mogu se podijeliti na dvije velike grupe, na situacione i personalne faktore. Situacioni mogu biti u vezi sa sadržajem konformiranja i u vezi sa grupom, u personalne faktore je moguće podijeliti na dvije podgrupe, na one koje predstavljaju opta obiležja pojedinca i na crte ličnosti. -Individualni faktori- istraživanja pokazuju postojanje individualnih razlika u konformiranju: neke osobe se češće i lakše, a neke ređe i teže konformiraju. Postoje osobe sklone konformizmu i takve koje su otporne na socijalni pritisak: konformističke i nekonformističke.

  24. Literatura: - ,,Metode grupnog socijalnog rada” – dr Dušan Petrović, dr Tomislav Sedmak, dr Branko Ćorić - ,, Grupni procesi” - Rubert Brown - ,,Psihologija grupa” – Nikola Rot

  25. Hvala na pažnji! Uradile: Natalija Veljković Anđela Milošević

More Related