Botanika l.jpg
Sponsored Links
This presentation is the property of its rightful owner.
1 / 74

Botanika PowerPoint PPT Presentation


  • 1729 Views
  • Updated On :
  • Presentation posted in: General

Botanika. - uvod u svijet autotrofnih organizama. Botanika.

Download Presentation

Botanika

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation

Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author.While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - E N D - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Presentation Transcript


Botanika

- uvod u svijet autotrofnih organizama


Botanika

  • = grana biologije koja se bavi proučavanjem biljaka (grč. botane = biljka, trava). Pokriva široko znanstveno područje, koje uključuje proučavanje: rasta biljaka, razmnožavanja, metabolizma, biljnih bolesti, evolucije biljaka itd. Razvila se u 18. stoljeću.

  • Ipak, u carstvu biljaka nisu uključeni svi autotrofni organizmi koji pomoću fotosinteze stvaraju organsku tvar! Fotoautrotrofne organizme nalazimo u sklopu 3 carstava u klasifikaciji vrsta od 5:

    1. Carstvo Monera (bakterije i cijanobakterije)

    2. Carstvo Protista (zeleni, zlatnožuti i svjetleći bičaši, sve alge)

    3. Biljno carstvo


Fitoplankton - najveća tvornica kisika na Zemlji

  • autotrofna komponenta planktonske zajednice

  • Fitoplankton su jednostanični organizmi koji se mogu udruživati u kolonije. Izgled i oblik stanice odreduje stanična stijenka koja je najčešće gradena od celuloze, kao kod biljaka, a može imati i uklopine u stijenki u obliku ljusaka od kalcijevog karbonata ili silicija.

  • Najveći fitoplankton (mikrofitoplankton 20-200 μm) uključuje alge kremenjašice, (Diatomeae), svjetleće bičaše (Dinophyta) i kokolitoforide (Coccospherales). Najmanji plankton, nanofitoplankton (220 μm) i pikofitoplankton (0.2- 2 μm), uključuje jednostanične planktonske oblike cijanobakterija (Cyanobacteria).


Fitoplankton - najveća tvornica kisika na Zemlji

Baza hranidbenih lanaca u vodenim ekosustavima

U morima se odvija ukupno 2/3 ukupne fotosinteze na Zemlji, najvećim dijelom u sklopu fitoplanktona

Cijanobakterije pridonose oko 70% primarne produkcije u oceanima (proizvodnja organske tvari i kisika)

Boja mora i oceana uvelike ovisi o broju i vrsti fitoplanktona (zelenije more gdje ima više fitoplanktona, a plavo gdje je manje)

Obitavaju u osvijetljenom području = eufotičkoj zoni

Rast im je ograničen hranjivima kao što su nitrati, fosfati, silicij, željezo itd.


“Cvjetanje’’ mora vidljivo iz Svemira


Odjeljak Chlorophyta – zelene alge

  • Izrazito zelene boje jer u njihovim kloroplastima, uz karotene i ksantofile, prevladavaju zeleni pignenti – klorofil a i b

  • Velika raznolikost u slatkim vodama

  • Sadrže bjelančevinasta zrnca, pirenoide, na koje se skuplja produkt fotosinteze - škrob

  • Razmnožavaju se spolno i nespolno

  • Odjeljak uključuje mnoge jednostanične i kolonijalne planktonske alge, te mnoge jednostanične i višestanične bentoske alge koje su pričvršćene na stijenu (epiliti) ili na drugim biljkama (epifiti)


Odjeljak Rhodophyta – crvene alge

  • Uglavnom višestanični organizmi raznolikog oblika steljke

  • Žive uglavnom u moru na stjenovitom dnu

  • Živo od površine do razmjerno velikih dubina (Bahami -268 m dubine gdje prodire samo 0,001% površinskog svjetla)

  • Jedan od najvažnijih proizvoda u akvakulturi – glavni uzgajivači su Kina, Japan i Filipini. Služe u ljudskoj prehrani, ishrani stoke, umjetna gnojiva, ali su najvažnije tvari koje se iz njih dobivaju, kao npr. agar (za kreme, sladolede, pudinge, konzerviranje mesa i ribe).

  • Temeljna fotosintetska boja je klorofil a, a crvena boja potječe od fotosintetičkog pigmenta fikoeritrina

  • Unutrašnji slojevi stanične stijenke izgrađeni su od celuloze, a vanjski od pektina

  • Rezervna tvar je u obliku polisaharida koji se zove floridejski škrob

  • U sistematskom redu Corallinales alge talože u svojim staničnim stijenkama kristale kalcita, odnosno CaCO3 i stvaraju vrlo važne koraligenske zajednice u moru

  • Razmnožavaju se spolno i nespolno. Imaju vrlo složene izmjene generacija, a zanimljivo je da muške spolne stanice (spermaciji) nemaju bičeva.


Jeste li znali da je Zagrebačka katedrala izgrađena od litotamnijskog vapnenca?


Odjeljak Phaeophyta – smeđe alge

  • Sve svojte su višestanične

  • Neke svojte ( npr. kod roda Sargassum) imaju jako diferenciran talus kod kojeg možemo razlikovati dijelove nalik ‘’korijenu’’ (rizoid), ‘’stablu (kauloid) i ‘’listu’’ (filoid)

  • Bičaste stanice obično imaju fotoosjetljiv aparat, sastavljen od bičastih nabreklina na stražnjem biču i očne pjege (stigme) koja se nalazi unutar kloroplasta

  • Većinom žive moru

  • Osnovna boja potječe od fukoksantina

  • Razmnožavaju se vegetativno trganjem talusa, nespolno i spolno izmjenom generacija


Jadranski bračić – endemska vrsta!

kelp

Značajan jadranski rod Cystoseira


CARSTVO : Biljke (Vegetabilia)

Nasuprot steljnjačama koje smo malo prije upoznali, stablašice nazivamo i više biljke jer imaju viši stupanj organizacije tijela i evolucijski su mlađe, a budući da primarno žive na kopnu, zovu se i KOPNENE BILJKE.

Biljke su se vjerojatno razvile iz zelenih algi koje su živjele prije više od 400 milijuna godina

Njihova nazočnost na kopnu izutetno je važna jer omogućuju opstanak životinjama i čovjeku!

Dijelimo ih na:

NEVASKULARNE STABLAŠICE - mahovine

VASKULARNE STABLAŠICE – papratnjače

- sjemenjače – golosjemenjače

- kritosjemenjače (jednosupnice i dvosupnice)


CARSTVO : Biljke (Vegetabilia)

U biljno carstvo spadaju organizmi s višestaničnim tijelom izgrađenim od tkiva i organa, staničnom stijenkom od celuloze,autotrofnim načinom prehrane, prije svega kopnenim načinom života, te izmjenom generacija (sporofita i gametofita)

Ti organizmi imaju dobro razvijen izdanak (stabljiku s listovima), a kako je temeljni dio izdanka stabljika, zovu se STABLAŠICE

2 skupine biljnih organa: vegetativni i generativni

Vegetativni - korijen, stabljika i list = uloga u održavanju biljke na životu

Generativni – vrlo raznoliki, služe za razmnožavanje, a u kritosjemenjača i za rasprostranjivanje (plod)


Najstarije stablašice

  • Njima se smatraju izumrle biljke iz skupine PSILOFITA.

  • Neki predstavnici tih psilofita žive i danas primjerice PSILOTUM, stanovnik tropskih predjela koji se odlikuje vrlo jednostavnom građom.

Gametofit – spolna generacija

Sporofit – nespolna generacija


KORIJEN

Učvršćuje biljku za tlo i spriječava obaranje biljke, apsorbira vodu i mineralne tvari

Na vrhu korijena se formira korijenova kapa, a u smjeru baze korijena - stanice koje će kasnije ući u produžni rast.

Korijenova kapa štiti meristemske (vegetacijske) stanice od mehaničkoga oštećenja za vrijeme prodiranja korijena kroz tlo, a izlučuje i sluz koja olakšava prodiranje korijena kroz tlo.

Vegetacijski vršak korijena je dio u kojem se odvijaju diobe stanica i rast korijena u dubinu.

Korijenove dlačice upijaju vodu s otopljenim mineralnim tvarima. Njihov životnim vijek je vrlo kratak, traje samo nekoliko dana.


  • Korijen golosjemenjača i dvosupnica se bočno grana, pa kažemo da te biljke imaju BOČNO RAZGRANAT KORIJEN.

  • U bočno razgranatog korijena razlikujemo GLAVNI KORIJEN i BOČNO KORIJENJE.

  • Međutim, ima biljaka koje uopće nemaju korijen u pravom smislu, a to su POLUNAMETNICI (Imela) i NAMETNICI (Volovodi).

  • Umjesto pravog korijena, te stablašice imaju tvorevine u obliku sisaljki, tzv. HAUSTORIJE.


Preobrazba korijena

  • Najpoznatije preobraženo korijenje jest :

    • Repast korijen ( zadebljani glavni korijen npr. mrkva, celer..)

    • Korijenski gomolji (zadebljano bočno korijenje npr. dalia)

    • Zračno korijenje (razvija se iz stabljike, u zraku, a uloge su mu različite). Može služiti

      • za pričvršćivanje stabljike (bršljan),

      • za upijanje atmosferske vlage (monstere),

      • kao potpora razgranatoj krošnji (fikus).


STABLJIKA

  • Os izdanka i vegetativni organ biljke koji provodi vodu i otopljene mineralne tvari od korijena do krajnjih dijelova izdanka i asimilata, od listova do svih dijelova biljke.

  • Stabljika redovito nosi listove i pupove, a ponekad i druge organe, primjerice cvijetove i plodove

  • Bočno razgranata stabljika ima

    • GLAVNU STABLJIKU i BOČNE OGRANKE

  • Na vrhu glavne stabljike iz svakog bočnog ogranka je TJEMENI PUP, a u njemu vegetacijski vršak koji služi rastu stabljike u vis.

Članci

Koljenca


Zeleni i drveće

  • Prema građi stabljika može biti

    • ZELJASTA ili DRVENASTA.

  • Biljke koje imaju zeljastu stabljiku, u kojoj prevladava osnovno tkivo, zovu se ZELENI.

  • Zeleni mogu biti

    • Jednogodišnje (PŠENICA I KUKURUZ)

    • Dvogodišnje ( mrkva, peršin i celer)

    • Višegodišnje (krumpir, lukovi i šumarice)

  • Za razliku od zeleni, DRVENASTE BILJKE ili DRVEĆE uvijek su više godišnje biljke s odrvenjenom stabljikom u kojoj prevladavaju potporna ili provodna tkiva.

  • Drvenastim biljkama pripadaju

    • STABLA (hrast lužnjak),

    • GRMOVI (divlja ruža)

    • POLUGRMOVI (kadulja)


Hrast lužnjak

Divlja ruža

Kadulja


Preobrazba stabljike

  • Najpoznatije preobražene stabljike jesu:

    • PODZEMNE, TRN, VITICA, FILOKLADIJ, KLADODIJ.

  • Podzemne stabljike nalaze se u zemlji, nose listove i pupove (gomolj, likovica, i podanak )

  • Trnovima nazivamo probražene kratke ogranke stabljike čiji je oblik šiljast, a zadaća zaštitna (glog)

  • Vitice su preobraženi dijelovi stabljike u obliku nitastih tvorevina koje su osjetljive na dodir, služe za penjanje i pričvršćivanje biljaka za podlogu npr. vinova loza.

  • Filokladij su zapravo preobraženi ogranci stabljike u obliku zelenih i spljoštenih listova koji obavljaju ulogu listova (bodljikava veprina).

  • Kladodijima nazivamo spoljštene stabljike zelene boje koje služe za fotosintezu i pohranjivanje vode (božićni kaktus).


Filokladij

- bodljikava veprina

Podzemna stabljika

-podanak

Vitica

- vinova loza

Trn stabljika

-glog

Kladodiji

-božićni kaktus


LIST

  • Vegetativni organ biljke koji služe za FOTOSINTEZU i TRANSPIRACIJU.

  • Sastoji se od tri temeljna dijela:

    • PLOJKE, PETELJKE, I PODINE

  • Plojka je najvažniji dio lista jer se upravo u njoj odvijaju spomenuti procesi. Razlikuju se dvije temeljne skupine listova i to:

    • JEDNOSTAVNI imaju jednu nerazdijeljivu plojku koja može biti ili cjelovita ili urezana

    • SASTAVLJENI imaju jednu plojku, a ona je u njih razdjeljena na više dijelova, tzv. LISKI, koje su nalik na male plojke.


Nervatura na listu može biti viličasta (ginko), prugasta (jednosupnice) I mrežasta (većina papratnjača i sve dvosupnice). Igličasti listovi četinjača imaju samo jednu ili dvije žile!

  • RASPORED LISTOVA na stabljici može biti u osnovi trojak; naizmjeničan, nasuprotan i pršljenast.

  • O NAIZMJENIČNOM je rasporedu riječ kada se na svakom koljencu stabljike nalazi po jedan list, o NASUPROTNOM kada se na svakom koljencu nalaze dva lista, jedan nasuprot drugom. PRŠLJENASTO su raspoređeni listovi kada su na koljencu tri lista ili više njih.

  • ANATOMSKA GRAĐA plojke uvelike ovisi o ekološkim uvjetima staništa na kojem biljka živi.


Podina je dio kojim je list pričvršćen na stabljiku.

Listovi općenito žive kratko, posebice LITOPADNI, samo jedno vegetacijsko razdoblje.

Duže žive VAZDAZELENI LISTOVI, u prosjeku 1 do 5 godina. Prava su rijetkost listovi koji žive od 15 godine

Osobit su tip listova SUPKE ili KOTILEDONI, to su zapravo listovi klice ili embrije.

Peteljka je dio lista koji nosi plojku i usmjeruje je prema sunčevoj svjetlosti.Nemaju li listovi peteljku, primjerice trava, zovu se SJEDEĆI LISTOVI.


Preobrazba listova

  • Kao i stabljika, listovi se mogu preobaraziti u TRNOVE i VITICE. Preobražene listove u trnove ima žutika te svi kaktusi, a listove preobražene u vitice imaju grašak i bundeva.

  • List može imati i zaštitnu ekološku funkciju te može biti preobražen u organe za hvatanje životinja (te biljke su autotrofne, dakle zelene su i obavljaju fotosintezu).

Pricvjetni listovi - brakteje

Bundeva

Kaktus

Mesojedne biljke


Vegetativno razmnožavanje

  • Od vegetativnih načina razmnožavanja spomenut ćemo ove: RAZMNOŽAVANJE KORJENOM, STABLJIKOM i LISTOM, PODZEMNIM STABLJIKAMA, BULBILIMA i TURIONIMA

  • Razmnožavanje korjenom odvija se tako da se iz pupova na korjenu razviju izbojci. Oni se nalaze uz matičnu biljku. Mogu se vidjeti, naprimjer, oko stabala bagrema i jorgovana te voćaka.

  • Razmnožavanje stabljikom odvija se REZNICAMA, POVANJENICAMA i VRIJEŽAMA. REZNICE su odvojeni djelovi stabljike koji imaju sposobnost obnavljanja (krhka vrba). Ramnožavanje reznicama rabi čovjek naprimjer u uzgoju vinove loze.

  • POVALJENICE su grane matične biljke koje prilježu uz tlo, a VRIJEŽA nitasti izdanci zeljaste nadzemne stabljike koji pužu po zemlji. Razmnožavanje vriježama primjenjuje se pri uzgoju jagoda.


  • Podancima, lukovicama i gomoljima razmnožavaju se višegodišnje zeleni.

  • Razmnožavanje listom mnogo je rijeđe nego razmnožavanje korijenom i stabljikom. Taj se način razmnožavanja primjenjuje pri uzgoju lončanica. Na taj se način razmnožavaju afrička ljubica i carska begonija.

  • Razmnožavanje bulbilima- to su rasplodni pupovi koji u glavnom nastaju u pazušcu lista, ali se iz njih ne razvijaju bočni ogranci, nego oni padaju na tlo gdje se zakorijene i isklijaju u nove biljke (lukovičaste režuhe, zlatice)

  • Razmnožavanje turionima u vodenih biljaka - proljeće, se hranjive tvari potroše, turioni postaju lakši, isplivaju na površinu vode gdje isklijaju u nove biljke.

  • Osim navedenih načina tu su i umjetni načini vegetativnog razmnožavanja (cijepljenje, kultura tkiva).


Prilagodbe vegetativnih organa

  • Vegetativni organi stablašica često su prilagođeni vanjskim čimbenicima, prije svega količini vode i sunčeve svjetlosti. S obzirom na prilagodbe u vezi s vodom, razlikuje se 4 tipa biljaka:

    • HIDROFITI, HIGROFITI, KSEROFITI I MEZOFITI

  • Hidrofiti su prilagođeni životu u vodi

  • Higrofiti su prilagođeni životu na vlažnim staništima

  • Kserofiti su prilagođeni životu na suhim staništima

  • Mezofiti su prilagođeni životu na staništima s promjenjivom vlažnošću


NEVASKULARNE STABLAŠICEMAHOVINE

  • Smatramo ih najprimitivnijim stablašicama. Nemaju prave vegetativne organe, nego RIZOIDE, STABALCE i LISTIĆE.

  • Oni nemaju ni pravi provodni sustav, pa se zbog toga zovu nevaskularne stablašice.

  • Mahovine nisu ni prave kopnene biljke jer je za njihovo održavanje na životu prijeko potrebno mnogo vode.

  • Mahovine se razmnožavaju NESPOLNO I SPOLNO ; nespolno SPORAMA, a spolno OOGAMIJOM (spajanjem jajne stanice i spermatozoida) oba se načina izmjenjuju u obliku HETEROMORFNE IZMJENE GENERACIJA.


  • Dijelovi mahovina su gametofit i sporofit.

  • Gametofit obavlja fotosintezu i može samostalno živjeti bez sporofita

  • Sporofit se nalazi na gametofitu i na neki način parazitira na njemu uzimajući iz njega vodu, minerale, i organske tvari te ne može živjeti samostalno već nako sazrijevanja i rasijavanja spora ugiba.

  • Iz toga proizlazi da je u mahovina jače razvijen gametofit nego sporofit

  • Osim nespolnog i spolnog načina razmnožavanja mahovine se razmnožavaju i VEGETATIVNO, a odvija se pomoću rasplodnih tjelešaca koja se razvijaju u tzv.rasplodnim košaricama.


Rasprostranjenost i ekologija

  • Mahovine pretežno žive na vlažnim staništima, šumama i tresetištima.

  • Budući da nemaju pravi provodni sustav, vodu primaju cijelom površinom tijela. Zbog težine opskrbe vodom nepostižu značajan rast.

  • Mogu se naći i na izrazito suhim mjestima ali njihov životni ciklus tada završava prije ljetnih suša.

  • Ima ih i na stijenama gdje s lišajima sudjeluju u stvaranju humusa. Stoga i njih, kao i lišaje, smatramo

  • PIONIRIMA VEGETACIJE.


Predstavnici

  • Mahovine dijelimo na dvije skupine: JETRENJARKE i PRAVE mahovine

  • Jedna od najpoznatijih jetrenjarki svakako je zdenčara koja se može naći na izrazito važnim staništima osobito uz bunare izvore i riječne obale.

  • Njezino je tijelo u obliku sploštene krpasto-vrpčaste steljke s viličastim ograncima

  • Od pravih su mahovina važni OBIČNI VLASAK, koji je čest u bijelogoričnim šumama, te MAHOVINE TRESETARI


  • MAHOVINE TRESETARI žive na vlažnim mjestima s kiselom podlogom.

  • Njihova je osobitost da vršnim dijelom tijela neprestno rastu, dok im donji dio tijela odumire. Budući da je podloga na kojoj žive kisela odumrli dijelovi ne trunu već se karboniziraju i prelaze u TRESET (najmlađa vrsta ugljena)

  • Od pravih je mahovina iznimno važno spomenuti i MAHOVINE SEDROTVORCE. One u nas žive u krškim vodama ( Krki, Plitvičkim jezerima), gdje pospješuju stvaranje sedvenih barijera preko kojih se slijevaju slapovi


VASKULARNE STABLAŠICEPAPRATNJAČE

  • Njih smatramo PRAVIM STABLAŠICAMA jer imaju prave vegetativne organe

  • One nisu potpuno prilagođene kopnenom načinu života, jer im je za oplodnju prijeko potrebna voda

  • Razmnožavaju se nespolno SPORAMA, i spolno OOGAMIJOM

  • Imaju HETEROMORFNU IZMJENU GENERACIJA


Razdioba

  • Papratnjačama pripadaju:

    • Psilofiti, crvotočine, preslice i paprati.

      CRVOTOČINE

  • Male vazdazelene biljke od kojih u nas žive OBIČNA CRVOTOČINA I SELAGINA.

  • Običnu crvotočinu možemo naći u crnogoričnim šumama, npr. u Gorskom kotaru i Zagrebačkoj gori.

  • Prepoznat ćemo ju po viličasto razgranatoj puzajućoj stabljici s uspravnim ograncima, malim zavojito raspoređenim vazdazelenim sjedećim listovima i viličasto razgranatom korijenju te tvorevinama poput klasića, tzv. STROBILIMA na vrhovima uspravnih ogranaka.


selagina

  • Selagina živi na sjenovitim mjestima u šikarama naših primorskih krajeva

  • Imaju pretežno nasuprotno raspoređene listove

  • Ovakve papratnjače koje imaju dvije vrste spora, mikrospore i megaspore, zovemo HETEROSPORNIM PAPRATNJAČAMA, za razliku od IZOSPORNIH PAPRATNJAČA, kao što je obična crvotočina, u kojih su sve spore jednake.

  • Izumrle crvotočine bile su velika stabla, viša od 30 metara, koja su tvorila šume ( SIGILARIJE I LEPIDODENDRONI ).

Obična crvotočina


  • PRESLICE

  • Zeljaste biljke vrlo osebujne građe

  • Od 10-tak vrsta koliko ih živi u nas, svakako je najpoznatija POLJSKA PRESLICA koja naseljava vlažna mjesta uz kanale, živice, rubove šuma

  • Ona ispod zemlje ima PODANAK, a iznad zemlje dvije vrste nadzemnih stabljika; FERTILNU I STERILNU.

  • Samo u nekih preslica, primjerice MOČVARNE PRESLICE, donji je dio nadzemne stabljike sterilan, a gornji fertilan

  • I izumrle prelice su također bila velika stabla koja su tvorila goleme šume


  • PAPRATI

  • One su papratnjače koje nemaju STROBILE (tvorba koja se sastoji od glavne osi na koju su zavojito smješteni sporofili koji nose sporangije)

  • Njihovo se tijelo sastoji od PODANAKA u zemlji i kratke NADZEMNE STABLJIKE iznad zemlje s razmjerno VELIKIM LISTOVIMA u odnosu prema stabljici

  • Listovi su gotovo redovito razdijeljeni ili sastavljeni, samo su iznimno cjelovito

  • Spore većine paprati su IZOSPORE, a protaliji JEDNODOMNI

  • Paprati žive na cijeloj Zemlji, no najbrojnije su u tropskim predjelima gdje ima i drvenastih vrsta

  • Naše su paprati zeljaste biljke. Ima ih oko 50 vrsta, a pretežno su stanovnici sjenovitih i vlažnih šuma.

  • Poznate paprati u nas jesu : BUJAD, JELENAK, OSLAD, ZLATINJAK..

  • Posebna skupina su VODENE PAPRATI koje obitavaju uz vodu i močvarna staništa na koja su naknadno prešle (NEPAČKA I ČETVEROLISNA RAZNOROTKA)


SJEMENJAČE

  • Sjemenke nastaju iz SJEMENIH ZAMETAKA nakon oplodnje

  • Oplodnja se odvija pomoću nepokretnih muških spolnih stanica, tzv. SPERMALNIH STANICA, bez posredstva vode.

  • Za sjemenjače se može reći da su biljke koje su se potpuno prilagodile biljke na životu

  • Razmnožavaju se nespolno( sporama) i spolno (spermatogamijom)

  • Spermatogamija je spajanje nepokretne ženske spolne stanice tj. JAJNE STANICE i nepokretne muške spolne stanice, tj. SPERMALNE STANICE.


  • Oba se načina razmnožavanja izmjenjuju u obliku HETEROMORFNE IZMJENE GENERACIJA.

  • Znatno je jače razvijen sporofit.

  • Iako su sporofit i gametofit jedna biljka, sjemenjače u našem okolišu zapravo su sporofiti u kojima se nalaze skriveni gametofiti.

  • Prema smještaju sjemenih zametaka, sjemenjače se dijele na dva pododjeljka:

    • GOLOSJEMENJAČE

    • KRITOSJEMENJAČE


  • GOLOSJEMENJAČE su drvenaste sjemenjače čiji su sjemeni zametci i sjemenke izvana vidljivi i u neposrednom dodiru s okolišem (malaze se na sjemenom listu ili ljusci)

  • Najrasprostranjenije golosjemenjače jesu ČETINJAČE, odlikuju se razmjerno malim, vazdazelenim, igličastim listovima

  • Oprašuju se vjetrom

  • Golosjemenjače dijelimo na

    • ČETINJAČE i PERASTOLISNE GOLOSJEMENJAČE

  • Četinjače obuhvaćaju tri porodice:

    • Borove, čemprese i tise

  • Borovi obuhvaćaju 4 roda:

    • Bor, jelu, smreku i ariš

  • Poznati borovi u nas jesu:

    • Crni bor, šumski bor, alepski bor i dalmatinski crni bor


  • Rod JELA u nas je zastupljen samo s jedno vrstom, BIJELOM JELOM, koju odlikuju nasuprotno raspoređene sploštene iglice, te uspravni češeri.

  • SMREKE su zastupljene dvjema vrstama:

    • VISOKOM SMREKOM I OMORIKOM.

  • Obje imaju razmjerno kratke iglice i češere koji vise i cijeli otpadaju

  • ARIŠ je poznat kao četinjača čije iglice otpadaju u jesen. Njemu je sličan libanonski CEDAR, on ima vazdazelene iglice

  • ČEMPRESI su stabla ili grmovi kojima su svojstveni ljuskavi listovi

  • PERASTOLISNIM GOLOSJEMENJAČAMA pripadaju cikasi i kositrenice.

  • CIKASI je palmi slična golosjemenjača s nerazgranatom stabljikom i perastim listovima na vrhu. Predstavlja živi fosil.

  • KOSITRENICE su šibaste gromolike biljke naših primorskih krajeva. Imaju člankovitu stabljiku, s malim listovima i sjemenke obavijene crvenim sočnim ovojem.


  • KRITOSJEMENJAČE su stablašice, drvenaste ili zeljaste građe u kojih u sjemeni zametci zatvoreni u plodnici tučka i sjemenke u usplođu ploda.

  • Kod njih su sjemeni zametci izvana nevidljivi jer se nalaze unutar plodnice tučka.

  • Najvažniji organ kritosjemenjača je CVIJET, služi razmnožavanju, a sastoji se od 4 dijela:

    • Cvjetišta, ocvijeća, prašnika i tučka

  • Cvjetište je vršni dio cvjetne stapke za koju su pričvršćeni i ostali dijelovi cvijeta, a može biti izbočeno, rano i udubljeno

  • Ocvijeće je dio cvijeta kojeg čine preobraženi listovi koji obavijaju prašnike i tučak


  • Prašnici su muški dio cvijeta. Sastoje se od dva dijela: prašničke niti i prašnice.

  • Broj prašnika u cvjetovima različitih kritosjemenjača je različit.

  • Tučak je ženski dio cvijeta. Ima oblik boce, a nastao je sraštavanjem jednog plodnog lista ili više njih.

  • Sastoji se od tri djela : plodnice, vrata i njuške

  • Plodnica je donji prošireni dio tučka u koji su smješteni sjemeni zametci, pa je zato i najvažniji dio tučka

  • Vrat je suženi i izduženi dio tučka koji ponekad može i izostati, a kroz koji klija peludna mješinica do plodnice

  • Njuška je gornji dio tučka, koji služi prihvaćanju i klijanju peludnih zrnaca


  • Kad se u cvijetu nalaze i prašnici i tučak za cvijetove kažemo da su dvospolni, a kada se nalaze samo prašnici i samo tučak onda kažemo da su jednospolni.

  • Kritosjemenjače se razmnožavaju nespolno sporama i spolno spermatogamijom, a oba se načina izmjenjuju u obliku izmjene generacija

  • Da bi uopće došlo do razmnožavanja prijeko je potrebno da se prije toga obavi oprašivanje, a to znači da se pelud s prašnika prenese na njušku tučka

  • Oprašivanje može biti:

    • samooprašivanje i stranooprašivanje

  • Kod samooprašivanja se pelud s prašnika jednog cvijeta prenosi na njušku tučka istog cvijeta.


  • Kod strano oprašivanja s prašnika jednog cvijeta na njušku tučka drugog cvijeta, i to iste ili druge jedinke.

  • U prenošenju peludnih zrnaca sudjeluju životinje, poglavito kukci, vjetar i voda.

  • CVAT je skup pravilno raspoređenih cvjetova, na jednoj cvijetnoj stapci.

  • Od cvatova imamo: grozd, klas, resu, štitac, klip, gronju i glavicu.

  • Grozd ima uspravnu glavnu os koja nosu bočne osi prvog reda s po jednim cvijetom (bagrem).

  • Klas ima također uspravnu glavnu os, ali sjedeće cvjetove (veliki trputac).


  • Resa je isto što i klas ali s glavnom osi koja visi (breza).

  • Klip ima jako zadebljalu uspravnu glavnu os i sjedeća cvjetove (kukuruz).

  • Štitac ima više bočnih osi prvog reda koje su približno jednako duge kao i glavna os, sve izlaze iz istog mjesta, pa su cjetovi gotovo u istoj ravnini (lukovi).

  • Gronja sliči štitcu ali su bočne osi nejednako duge (jabuka).

  • Glavica ima jako skraćenu, proširenu i zadebljanu glavnu os sa sjedećim cvjetovima.


  • PLOD je generativni organ biljke koji služi za zaštitu sjemenki i rasprostranjivanje. Sastoji se od SJEMENKI i USPLOĐA.

  • Imamo suhe i sočne plodove. Suhi plodovi imaju suho usplođe. Oni se mogu otvarati (pucavci) ako imaju više sjemenki ili ostati zatvoreni (nepucavci) ako imaju jednu sjemenku.

  • Sluhi plodovi koji se rasprostranjuju vjetrom najčešće su sitni, a oni koji se rasprostranjuju životinjama priljepe su kukicama za dlaku ili perje životinja (čičak).

  • Sočni plodovi su plodovi s usplođem koji je bogati hranjivim tvarima najčešće prilagođeni rasprostranjivanju životinjama (pticama, mravima), a biljke koje žive u vodi rasrostranjuju se vodom.

  • Pri prenošenju sjemenki i plodova sudjeluje i čovjek koji je nenamjerno prenio i Pelinast limundžik, poznat kao izazivač alergija koji se danas širi kod nas.


Kritosjemenjače dijelimo na dva razreda: dvosupnice i jednosupnice.PORODICE DVOSUPNICA

Žabnjak ljutić

  • ŽABNJACI- obuhvaćaju zeljaste biljke, s naizmjenično raspoređenim, razdjeljenim listovima i dvospolnim cvjetovima sa dvostrukim ili jednostavnim ocvjećem.

  • Najvažnija osobina njihovih cvjetova je veći broj prašnika i tučkova koji su zavojito raspoređeni.

  • Plod im je orah ili mjehur

  • Žabnjacima pripadaju: livadne biljke ( žabnjak ljutić, zlatica), mnoge šumske biljke (bijela šumarica, crni kukurijek), močvarne biljke ( kaljužnica) te ukrasne biljke ( crnjika).


  • BUKVE – one su isključivo drvenaste biljke, odlikuju se jednospolnim cvjetovima s neuglednim ocvjećem. Oprašuju se vjetrom, a plodovi su orasi koje u hrastova zovemo žir.

  • Toj porodici pripada bukva, pitomi kesten, te razne vrste hrastova. Poznati hrastovi kod nas su : hrast lužnjak, kitnjak, medunac te oštrika.

  • LEPIRNJAČE– su pretežito zeljaste biljke, sa sastavljenim listovima rijeko cjelovitim. Cvjetovi su dvospolni s vjenčićem leptirastog oblika.

  • Vjenčić se sastoji od pet latica, prašnika je deset, tučak je jedan, nadrastao s više sjemenjih zametaka.

  • Plod je mahuna pa se zovu i mahunarke.

  • Toj porodici pripada : grah, grašak, bob, crvena djetelina, lucerna, bagrem, brnistra, rogač i mimoza.

bagrem

grašak


  • KRSTAŠICEsu zeljaste biljke , naizmjence raspoređenim listovima i dvospolnim, višesimetričnim cvjetovima skupljenim u grozdene cvatove

  • Cvjetovi imaju 4 lapa i 4 latice, 6 prašnika, 1 tučak s nadraslom plodnicom, s jednim ili više sjemenih zametaka.

  • Plod je suhi pucavac, nalik na mahunu, al je izgrađen od dva plodna lista i otvara se s dva zaklopca

  • Pripadnici te porodice važne su gospodarske biljke koje se rabe kao povrće: glavati kupus, kelj, cvjetača, rotkva, velebitska degenija…

  • ŠTITARKEsu uglavnom zeljaste dvosupnice, rijeđe polugrmovi. Svojstveni su im razdjeljeni listovi, s dobro razvijenim rukavcem, šuplja stabljika te dvospolni, više simetrični cvjetovi.

  • Cvjetovi su im razmjerno sitni. Imaju pet lapova, pet latica, pet prašnika i jedan tučak s podraslom plodnicom te dva sjemena zametka. Plodovi su suhi kalavci. Biljke sadrže aromatične tvari.

  • Štikarke su: mrkva, peršin, celer, kim…


  • USNAČE su precizno zeljaste dvosupnice prepoznaju se po četvero bridnoj stabljici, unakrsno nasuprotno raspoređenim listovima i jednosimetričnim dvousnatim cvjetovima koji imaju vjenčić od dvije usne

  • Usnače imaju jedan tučak od dva plodna lista s četiri sjemena zametka u plodnici.

  • Plod je kalavac koji se raspada na četiri jednosjemena plodića.

  • Ovoj porodici pripadaju: ljekovita kadulja, metvica, majčina dušica, lavanda, ružmarin, bosiljak…

Majčina dušica

Lavanda


  • GLAVOČIKEsu najrazvijenije dvosupnice.

  • To su zapravo dvije porodice, cjevnjače i jezičnjače. One imaju cvat glavicu sa sjedećim cvjetovima u kojima je 5 prašnika, koji su srasli s prašnicama oko tučka, dok su prašničke niti slobodne

  • Cjevnjačama pripadaju mnoge kultivirane biljke; artičoka, suncokret, kamilica, pelin, tratinčica, maslačak..

suncokret

tratinčica


PORODICE JEDNOSUPNICA

  • LJILJANIsu pretežito trajnice sa lukovicom, cjelovitim listovima i više simetričnim dvospolnim cvjetovima.

  • Cvjetovi imaju perigon od 6 tepala, 6 prašnika i 1 tučka od 3 plodna lista sa nadraslom plodnicom i više sjemenih zametaka

  • Plod je tobolac.

  • Ta porodica obuhvaća; crveni luk, bijeli luk, poriluk, šparogu, tulipan, bijeli ljiljan, đurđicu..

ljiljan

đurđica

tulipan


  • TRAVE su najmlađi i najbrojnije jednosupnice i kritosjemenjače

  • One su zeljaste biljke.

  • Obilježava ih člankovita i šuplja stabljika, duguljasti listovi bez peteljke, s razvijenom bazom u obliku otvorenog rukavca, te najčešće dvospolni cvjetovi koji su skupljeni u sastavljene klasove koji se sastoje od klasića.

  • Svaki je klasić obavijen s dvije plijeve, a plijeve i pljevice su pricvjetni listovi

  • Toj porodici pripadaju mnoge žitarice:

    • Pšenice, raž, ječam, zob, riža, kukuruz..

kukuruz

ječam


Raznolikost biljaka

  • Raznolikost živog svijeta je posljedica evolucije. Prema toj se teoriji razvoj života svijeta, a u sklopu njega i biljaka, odvijao kroz mutacije.

  • Od novonastalih jedinki na životu su se održale samo one koje su bile najbolje prilagođene okolišu.

  • Njihov prijelaz u nove vrste omogućila je izolacija. Ako je izolacija trajala vrlo dugo, nastajale su više sistematske jedinice, primjerice novi rodovi i porodice.

  • Ako je izolacija trajala kratko, nastale su tzv. mlade vrste. One se u dodiru sa srodnim vrstama istog roda križaju, pa nastaju hibridi.

  • U postanku parazita i poluparazita pojednostavljena građa i redukcija nisu znak primitivnosti nego bolje prilagođenosti životnim uvjetima.


Kratak osvrt na filogeniju biljaka

  • Drži se da su prvi oblici biljaka na Zemlji bile arhaične bakterije. Potom su se razvile bakterije, cijanobakterije i alge.

  • Poslije alga nastale su prve stablašice, a zatim prve mahovine, papratnjače i golosjemenjače te kao posljednje prve kritosjemenjače

  • Primitivnijim osobinama smatraju se drvenasta građa,vazda zeleni listovi, izbočeno cvjetište, velik broj prašnika i tučkova..

  • Naprednim osobinama smatraju se zeljasta građa, listopadni listovi, ravno ili udubljeno cvjetište, jednosimetrični cvjetovi…

  • Na temelju takvih istraživanja zaključuje se da bi se žabnjaci mogli smatrati najstarijim, a glavočike najmlađim biljkama


Flora i vegetacija

  • FLORU čine sve biljne svojte nekog područja. Neke su vrste široko rasprostranjene Zemljom, to su kozmopoliti, a druga skupina biljaka ograničena je rasprostranjenosti, to su endemi.

  • Endemi mogu biti ostaci iz davne geološke prošlosti nekog područja ili su se pak razvili u novije geološko doba

  • Hrvatska, je u usporedbi sa zemljama Srednje Europe ima mnogo endema, a najpoznatiji su Velebitska degenija, Hrvatska sibireja, Dubrovačka zečina…

  • Floru danas možemo naći samo na pojedinačnom nalazištu (Zmijinac, Srebrni slak)


Velebitska degenija

Hrvatska sibireja

Dubrovačka zečina


  • VEGETACIJU čini skup svih biljnih zajednica nekog područja

  • Hrvatska pripada vegetacijski vrlo bogatim europskim zemljama

  • Raznolikost vegetacije odražava i bogatstvo flore

Vegetacija u obliku džungle

Šumska vegetacija


Važnost biljaka

  • Kao što je poznato, biljke su u prvom redu izvor kisika.

  • Rabe se u prehrani, služe kao sirovine za odjeću, ogrijev i graditeljstvo, za izradu različitih tehničkih predmeta, u medicini i farmaciji za pripremu lijekova, a nije manje važno ni da kao krasnice svojom bojom, oblikom i mirisom uljepšavaju naš život.


Biljke možemo još podijeliti i na:1. Biljke koje se rabe za prehranu

  • To su kultivirane i divlje vrste koje nas opskrbljuju šećerima, bjelančevinama, mastima i uljima te mineralima i vitaminima.

  • Pripadaju im žitarice, povrće, plodovi i sjemenke lepirnjača i jestive gljive.

  • U ovu skupinu spadaju i voće; jezgričasto, koštuničasto, jagodičasto, bobičasto, južno voće, agrumi i lupinato voće

povrće

agrumi


2. Začinske biljke:

  • Pripadaju im kim, anis, kopar, paprika, komorač, papar, vanilija, cimet i mnoge usnače.

    3. Biljke za pripremanje napitaka i pića

  • Pripadaju im: kavača, jevac, i kakaovac, te hmelj i vinova loza.

    4. Tekstilne biljke

  • Daju vlakana za predivo

  • Poznate biljke su : pamuk, od koje se kao vlakna rabe dlačice na sjemenkama, lan, konoplja i brnistra.

kakaovac

konoplja


5. ljekovite i otrovne biljke

  • Ublažavaju ili liječe bolesti ( usnače, gavočike, sitnolisna lipa, bazga…)

  • Mnoge biljke među njima sadrže i otrov (štitarke, tise, velebilje,kužnjak, crni kukurijek i đurđica)

    6. Ukrasne biljke

  • To su biljke lijepog oblika, boje i mirisa, s kojima ukrašavamo okoliš i domove

  • To se: petunija, crvenusalvija, maćuhica, verbena, potočnica te salamnato cvijeće.

Crni kukurijek

Velebilje


7. Područja i podrijetla kultiviranih biljaka

  • Proso, soja, breskva, čaj, krastavac potječu iz Kine

  • Riža, agrumi, kokos, banana i cimet potječu iz Indijskog područja

  • Mediteransko je područje koljevka mnogo poznatih kultiviranih biljaka: artičoke, masline, lana, lavande, vinove loze, smokve itd.

  • Sve su te biljke danas raširene diljem zemlje

banana

breskva

smokva


  • Login