Upravljanje rizicima u međunarodnoj razmjeni

1. Upravljanje rizicima u međunarodnoj razmjeni Zoran Wittine, asistent Katedra za međunarodnu ekonomiju

2. Razvoj teorije vjerojatnosti • Isprva je proučavana iz religioznih (manje) i kockarskih (više) razloga • Motivacija - čovjekova težnja za sigurnošću i pokušaji da razumije zakone koji vladaju u prirodi • Mahabharata i Talmud • MarcusCornelius Fronto: “Sagradili smo tisuću hramova Sreći, a nijedan hram Razumu” • J. Bernoulli – definira vjerojatnosta priori i a posteriori

3. Razvoj korporativnog upravljanja rizicima • Korporativno upravljanje rizicima razvija se tek od 50-ih godina 20.stoljeća, no prave zamahe dobiva 20 godina kasnije: • Propast sustava fiksnih deviznih tečajeva 1971. • Naftni šokovi 1973. • Crni ponedjeljak 1987. (u jednom danu ulagači izgubili 1 000 000000000 američkih dolara) • Japanska, Azijska i Ruska kriza 1989., 1997. te 1998. • Teroristički napad na WTC 2001. • Jedna stvar povezuje sve navedene događaje! Koja? • Globalizacija i deregulacija

4. Određenje rizika i srodnih pojmova • Utjecaj neizvjesnosti na ciljeve, pri čemu pod utjecajem podrazumijevamo pozitivno ili negativno odstupanje od očekivanog, a ciljeve sagledavamo u širem smislu, kako s obzirom na aspekte (financijski, marketinški, društveni i drugi), tako i s obzirom na njihov značaj odnosno organizacijsku razinu na kojoj se ostvaruju (strateški, taktički, operativni, projektni i dr.). Neizvjesnost se odnosi na nedostatak informacija povezanih s razumijevanjem nekog događaja, posljedica koje izaziva ili vjerojatnosti njegovog nastupa. • Ugroza/šteta (eng. Harm) • Prijetnja (eng. Threat ili Hazard)

5. Rizik i neizvjesnost

6. Rizik i neizvjesnost Rizik 0<p<1 Čisti Špekulativni Osigurljiv Neosigurljiv Osobni rizik Imovinski rizik Rizik od odgovornosti

7. Izvori i posljedice rizika

8. Izvori i posljedice rizika • Izvor rizika određuje i posljedicu njegovog nastupa, te samim time i metode i sustav upravljanja takvim rizikom • Unutarnji (inherentni poduzeću, npr. rizik likvidnosti ili R&D-a) i vanjski (u poslovnom okruženju poduzeća, npr. rizici zemlje) izvori • Poduzeće ima izravan utjecaj na izvore rizika unutar poduzeća, dok će na rizike koji proizlaze iz vanjskih izvora u pravilu teško moći aktivno utjecati. Ipak i u ovom slučaju utjecajpoduzeća je moguć, ali ovisi o mnogim varijablama (npr. tržišni položaj poduzeća, razvijenost tržišnog, gospodarskog i političkog sustava na kojemu poduzeće djeluje, poznavanje konkurencije, povezanost s političkim subjektima i dr.).

9. Rizici poslovanja Poslovni rizici Ne-poslovni rizici Rizici poslovnih odluka Ostali rizici Financijski rizici Strateški rizik Reputacijski rizik Tržišni rizik Rizik proizvoda Regulatorni i politički rizik Rizik likvidnosti Rizik marketinga Kreditni rizik Rizik organizacije Operativni rizik Rizici poslovnog okruženja Makroekonomski r. Rizik konkurencije Rizik tehnologije

10. Subjektivnost u odlučivanju • Znanstvene teorije aksiomatski su pretpostavljale da ljudi u procesu donošenja odluka koriste sve dostupne informacije s ciljem donošenja optimalne odluke, te da su općenito racionalni u procesu donošenja odluka. • Upravljanje rizicima je iracionalno u ekonomskom smislu zbog toga što većina ili gotovo svi subjekti na tržištu loše procjenjuju veličinu i vjerojatnost nastupa različitih rizika. • Najslabija karika sustava za upravljanje rizicima jest ljudski faktor zbog toga što ljudi „nisu sposobni ispravno prosuđivati rizike“

11. Subjektivnost u odlučivanju • Glavna implikacija subjektivnosti jest u tome da individualne karakteristike donositelja odluke izravno utječu na procjenu vjerojatnosti i donošenje odluke. • Percipiranje rizika je kompleksan proces. Subjektivnost u percepciji rizika ovisi o četiri utjecajna čimbenika: • Načinu na koji razumijemo rizik, • Percepciji dobiti i gubitka, • Kognitivnoj pristranosti i • Obilježjima ličnosti.

12. Subjektivnost u odlučivanju NAČIN NA KOJI RAZUMIJEMO RIZIK • Vjerojatnost nastupa i veličina utjecaja ključne su dimenzije rizika, no da li donositelji odluka vode računa samo o njima? • Dvije su dodatne komponente koje utječu na to kako ljudi razumijevaju rizik, a to su čimbenik straha (subjektivni stav donositelja odluke o tome koliko se boji posljedica nastupa određenog rizika)i čimbenik kontrole (subjektivna procjena donositelja odluke o tome koliko samostalno može utjecati na nastup rizika i njegove posljedice). • Primjeri?

13. Subjektivnost u odlučivanju PERCEPCIJA DOBITI I GUBITKA • Ljudi su skloniji prihvaćati veće rizike u područjima percipiranih gubitaka, dok će suprotno vrijediti za područje percipiranih dobitaka. • Snažnije reagiraju na gubitak od dobitka u istom iznosu • Skloni precjenjivanju malih vjerojatnosti, a podcjenjivanju velikih vjerojatnosti • Percepcija dobitka ili gubitka ovisi o vrijednosti koju je donositelj odluke postavio kao referentnu točku, a koja je najčešće posve iracionalno utemeljene.

14. Subjektivnost u odlučivanju KOGNITIVNA PRISTRANOST • Osobno sustavno iskrivljenje percepcije • Uvjetovana je načinom razmišljanja gdje ljudi koriste pravila ili prečace kako bi ubrzali odlučivanje i pojednostavili donošenje kompleksnih odluka. • Dostupnost informacija; pristranost potvrđivanja i iluzija kontrole

15. Subjektivnost u odlučivanju OBILJEŽJA LIČNOSTI • Utječu na percepciju nekog događaja kao prilike ili prijetnje, odnosno izravno formiraju sklonost ili averziju prema rizicima • Osobe visoko rizičnog profila podcjenjuju nastup i veličinu rizika • Karakteristike visoko rizičnog profila: otvorenost, potraga za uzbuđenjem, tvrdoglavost, te niske razine emotivnosti i savjesnosti.

16. Upravljanje subjektivnošću u odlučivanju • S ciljem upravljanja vlastitom subjektivnošću u procesu odlučivanja, za donositelja odluka je prvenstveno najvažnije da prepozna čimbenike koji dovode do navedene subjektivnosti kako bi poboljšao vlastiti proces odlučivanja. • Svrha upravljanja vlastitom subjektivnošću nije postavljanje konzervativnog odnosa prema preuzimanju rizika, već preuzimanje rizika shodno objektivnim čimbenicima njegova nastupa i mogućnostima upravljanja. • Kako upravljanje vlastitom subjektivnošću u velikoj mjeri uključuje adaptacije u psihološkim karakteristikama osoba, događa se prilično rijetko jer te karakteristike zajedno predstavljaju integralnu cjelinu, te svaka osoba nesvjesno pruža veliki otpor takvim promjenama.