1 / 32

Upravljanje profitom

Upravljanje profitom. Trošak kapitala kao osnova za vođenje politike dobiti Mjerenje rezultata. Pojam finansijske strukture. Vlasnički kapital, dugoročni i kratkoročni dugovi (krediti, zajmovi, obveznice) na koje plaćamo kamatu.

dalia
Download Presentation

Upravljanje profitom

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Upravljanje profitom Trošak kapitala kao osnova za vođenje politike dobiti Mjerenje rezultata

  2. Pojam finansijske strukture • Vlasnički kapital, dugoročni i kratkoročni dugovi (krediti, zajmovi, obveznice) na koje plaćamo kamatu. • Obaveze prema dobavljačima, državi, zaposlenima spontane su prirode i zato ih ne uključujemo u pojam finansijske strukture, kod izračunavanja njenog troška. • Struktura kapitala • Finansijska struktura = struktura kapitala + kratkoročni finansijski dugovi.

  3. Politika dobiti i troškovi kapitala • Zahtijevana stopa prinosa na različite oblike finansiranja (vrste izvora finansiranja). • Troškovi kapitala moraju biti inkorporirani u politiku projektovanja dobiti: • Mehanizam zaštite od preuzimanja nerentabilnih projekata. • Politika dobiti je sredstvo za dostizanje ciljne funkcije preduzeća. • Trošak kapitala usmjeren u maksimiranje tržišne vrijednosti preduzeća. • Rezultat = dvosmjerna povezanost troškova kapitala i dobiti.

  4. Prenisko određeni troškovi kapitala  neprivlačno preduzeće za investitore (akcionare)  nema dovoljno kapitala za planirane aktivnosti. • Previsoko određeni troškovi kapitala  veće opterećenje  preko politike zadavanja dobiti povećanje cijena  gubitak kupaca... • U oba slučaja: udaljavanje od ostvarenja postavljenih ciljeva.

  5. Planirani dobitak mora da bude najmanje toliki da pokrije troškove finansiranja. • Trošak kapitala zaštita od nerentabilnih investicija = zaštita dobitka. • I krug se ponovo zavrti....

  6. Kako pristupamo izračunu? • identifikacija vrsta i veličine (iznosa) pojedinih izvora finansiranja kompanije, • procjena troška zaduženosti (jedna vrsta izvora finansiranja), • procjena troška vlasničkog kapitala (druga vrsta izvora finansiranja), • izračun ponderisanog prosjeka oba troška WACC – Weighted Average Cost of Capital

  7. Trošak duga • Zanemarujemo obaveze koje nemaju eksplicitni trošak kamata • Znači = trošak duga je kamata koju plaćamo za servisiranje duga i to efektivnakamatna stopa • VAŽNO: poreski štit!

  8. Trošak zadržane dobiti • Zabluda o besplatnom izvoru finansiranja. • Oportunitetni trošak ulaganja za vlasnike • Cijena akcionarskog kapitala korigovana za količnik stopa poreza na isplaćenu dobit i kapitalnu dobit.

  9. Trošak preferencijalnih akcija • Njihov karakter: hibrid duga i akcije. • Zato i trošak računamo slično kao kod duga (unaprijed znana visina dividende) i akcije (u odnosu na cijenu akcije) – odnos dividende i tržišne vrijednosti akcije.

  10. Trošak običnih akcija Najteže izračunati! • Model diskontovanja dividendi • Trošak duga + premija za rizik (približno 3%) • CAPM model

  11. Capital Asset Pricing Model • Model određivanja cijene financijskoj imovini. • Daje nam odgovor na pitanje: Koliko bi mogao (će) investitor zahtijevati prinosa za ulaganje u neke akcije. • Sistemski i nesistemski rizik • RRF – Bezrizična stopa prinosa • RM – Rizična stopa prinosa • β–Mjera sistematskog rizika

  12. Dalje o beti... • Da bi upoznali Betu, moramo pomenuti SML – Karakterističan smjer akcije Karakterističan smjer predstavlja očekivanu vezu između dodatnog prinosa na akciju i dodatnog prinosa na tržišni portolio • Nagib na liniji karakterističnog smjera je BETA

  13. Koraci u izračunu • Korak 1: određivanje nerizične stope prinosa (RRF) – cijena državne obveznice. • Korak 2: ocjena koeficijenta beta (β) za akciju (kompaniju), • Korak 3: ocjena očekivanog prinosa ukupnog tržišta (RM) –kao aproksimaciju uzimamo prinos berzanskog indeksa berze na kojoj kotira i akcija kompanije koju proučavamo, • Korak 4: izračun po navedenoj formuli.

  14. I konačna formula za CAPM Tržišnapremija za rizik Kretanje akcije u odnosu na tržište Premija za rizik akcije • CAPM će se promijeniti ako se neka od varijabli promijeni, ili se promijeni naklonost investitora prema riziku.

  15. Često postavljana pitanja u vezi sa troškom FS: • Da li je metoda upotrebljiva i za procjenu kompanije koja nije akcionarsko društvo? Da, a trošak vlasničkog kapitala računamo pomoću referentne kompanije (veći je malo od nje). • Budući da je trošak zaduženosti niži od troška vlasničkog kapitala, mogu li smanjiti trošak FS povećavajući udio zaduženosti? Ne beskonačno  veća poluga, rizičniji smo za zajmodavce, povećavaju svoju maržu za rizik a nama viša kamatna stopa. Zbog povećanog rizika i vlasnici zahtijevaju viši prinos.

  16. Mjerenje vrijednosti

  17. Strateški cilj kompanije • Stvaranje ekonomske dodane vrijednosti za ulagače • Ključno pitanje za ulagače: najpovoljnija alternativa • Neophodno pronalaženje pokazatelja koji ukazuju u kojoj mjeri kompanija ostvaruje tu dodanu vrijednost.

  18. Nove metode – mjere dodane vrijednosti: • Diskontovani novčani tok kog zagovara LEK/Alcar Consulting Group • Gotovinski prinos na investiciju (CFROI) kog zagovara BCG-HOLT • Prinos na investirani kapital (ROIC) kog zagovara McKinsey & Co. • Ekonomska dodana vrijednost (EVA) kog zagovara Stern Stewart & Co..

  19. Svim metodama zajedničko: • Menadžeri kompanije kreiraju vrijednost kada donose odluke koje daju koristi koje su veće od troškova: • Koristi su raspoređene u različitim periodima • Troškovi su direktni i indirektni Ključ: TROŠKOVI KAPITALA

  20. Peter Drucker: • “Ono što nazivamo dobit, novac koji ostaje na korist glavnici, obično uopšte nije dobit. Ukoliko kompanija ne ostvari dobit koja je veća od troškova kapitala, ona radi s gubitkom. Nije pri tome bitno što plaća poreze kao da ostvaruje stvarnu dobit. Poduzeće vraća ekonomiji manje nego što uzima u obliku resursa. Ono dakle ne stvara, nego uništava vrijednost.” (Novak 2002, 272).

  21. EVA • Mjerarealnogdobitkajer ne uzima u obzirsamoračunovodstvenoiskazanunetodobitnegopoštujeiukupnetroškovefinansijskestrukture. • “Odbijamo” ne samo trošak servisiranja dugovanja nego i ...? • Ekonomskadobit je razlikaizmeđuoperativnedobitiitroškovakapitala

  22. Ekonomska dobit = (Neto operativna dobit nakon poreza) – (Trošak kapitala x Kapital) • EVA = NOPAT – (Investirani kapital × WACC) • U vrednovanju učinaka kompanije u datom periodu, ekonomska dobit pokazuje da li je vrijednost dodana (pozitivna ekonomska dobit) ili smanjena (negativna ekonomska dobit).

  23. Poslovni dobitak poslije poreza smo računali ovako: • Investirani kapital je sljedeći: • Trošak kapitala računamo pomoću WACC formule i uz pretpostavku da je porez na dobit 10%: • Dakle, EVA je u 2006. godini iznosila: 232.000 – (1.970.000 × 11,66%) = 2.470 KM, što je ostvarena vrijednost za vlasnika. Računovodstvena dobit je bila 160.000 KM. • U 2007. godini se situacija pogoršala i EVA iznosi: 189.000 – (2.080.000 × 11,77%) = – 56.000 KM, a računovodstvena dobit je bila 100.000 KM.

  24. MVA • Razlika između tržišne vrijednosti kompanije i vrijednosti investiranog kapitala u nju

  25. Projekcija slobodnih novčanih tokova  prvo planski bilansi: • procjenu rasta prihoda od prodaje • maržu bruto dobiti • učešće svih ostalih troškova poslovanja (bez amortizacije koju posmatramo odvojeno) u prihodima od prodaje • prosječnu stopu amortizacije stalnih sredstava • Pošto rast prihoda od prodaje (procijenili smo ga u tački 1.) utiče na povećanje obrtne imovine izračunamo koeficijent obrta obrtne imovine u baznoj godini. Da bismo ispoštovali konstitucijsku strukturu sredstava, znamo da promjene u visini obrtne imovine prati i promjena u visini stalne imovine koja je potrebna u poslovnom ciklusu, pa zato izračunamo u baznoj godini i koeficijent obrta ukupne imovine kako bismo mogli projecirati i promjenu vrijednosti stalne imovine. • Rastom obrtne imovine rastu i izvori njenog finansiranja, što znači da prvo moramo pogledati za koliko će se povećati obaveze prema dobavljačima, za šta koristimo koeficijent obrta obaveza prema dobavljačima iz bazne godine i upotrebljavamo ga u budućim periodima. • Ako prenesane dobit i povećane obaveze prema dobavljačima ne budu dovoljne za finansiranje povećanja vrijednosti sredstava u budućim periodima, moramo planirati i dodatno zaduživanje. • Napravimo amortizacioni plan dugovoročnih zajmova koje trenutno imamo kako bismo vidjeli koliki su nam rashodi kamata u budućim periodima ali i koliko glavnice otplaćujemo u tim budućim periodima.

  26. Izračun slobodnog novčanog toka:

  27. Povećanje obrtnih sredstava (potrebno dodatno ulaganje u viši iznos) minus povećanje obaveza prema dobavljačima (tim “povećanjem” finansiramo dio povećanja obrtne imovine a za preostali dio nam treba dodatni izvor finansiranja. Povećanje vrijednosti stalnih sredstava u planskom bilansu plus obračunata amortizacija jer je ona po definiciji alokacija sredstava radi prikupljanja i ulaganja u zamjenu sredstava koja se obrabljuju upotrebom u poslovnom procesu preduzeća.

  28. Sada možemo izračunati tržišnu dodanu vrijednosti preduzeća, znajući da je prosječna ponderisana cijena njegove finansijske strukture 15,5%: • Tržišna vrijednost preduzeća u cjelini = 39.291 + 3.500 = 42.791 hKM. • Pošto smo prethodno izračunali vrijednost investiranog kapitala u prvoj godini simulacije, možemo utvrditi tržišnu dodanu vrijednost na kraju prve godine simulacije: • MVA = 42.791 – 38.850 = 3.941 hKM. • Možemo zaključiti da preduzeća stvara odnosno povećava vrijednost za svoje vlasnike. Spontani izvori finansiranja

More Related