1 / 57

Komunikacija u palijativnoj skrbi

Komunikacija u palijativnoj skrbi. Silvija Brki ć , prof. volonterka Hrvatske udruge prijatelja hospicija. Komunikacija je dinamički i složeni proces u kojem ljudi šalju i primaju verbalne i neverbalne poruke da bi razumjeli druge i da bi drugi njih razumjeli.

albany
Download Presentation

Komunikacija u palijativnoj skrbi

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Komunikacija u palijativnoj skrbi Silvija Brkić, prof. volonterka Hrvatske udruge prijatelja hospicija

  2. Komunikacija je dinamički i složeni proces u kojem ljudi šalju i primaju verbalne i neverbalne poruke da bi razumjeli druge i da bi drugi njih razumjeli. Komunikacija je osnova hospicijskih aktivnosti. Poznavanje vrsta i sredstava komunikacije je neophodno kako bismo ih mogli svjesno i primjereno koristiti u životnim situacijama.

  3. Uloga i svrha komunikacije • primanje i davanje obavijesti • rješavanje međuljudskih sukoba • zajedničko rješavanje problema i donošenje odluka • zadovoljavanje potreba za pripadanjem, užitkom, bijegom od drugih aktivnosti, odmorom, kontrolom, utjecajem na druge ljude

  4. Komunikacija je… • signalizacija • susret • suodnos • darivanje sebe drugome

  5. Vrste komunikacije • verbalna • neverbalna Govoriti možemo služeći se jezičnim i nejezičnim znakovima. Komuniciramo svojom cjelokupnom pojavom, držanjem i ponašanjem. I kad šutimo, šaljemo poruku. Poruka je sve što učinimo i propustimo.

  6. Područja primjene • komunikacija s bolesnikom • komunikacija s bolesnikovom obitelji • komunikacija unutar hospicijskog tima • komunikacija sa stručnom i širom javnošću

  7. Objektivni čimbenici koji utječu na komunikaciju • vanjski faktori (okruženje) • psihofizičko stanje i mogućnosti sugovornika • jezična, društvena i kulturna pripadnost • vrijeme (koliko ga imamo)

  8. Verbalna komunikacija • jezični znakovi • nejezični znakovi: boja glasa, glasnoća, brzina govora, napetost, stanke, varijacije intonacija, usklici i ostali zvukovi, plač, smijeh

  9. Neverbalna komunikacija • razni položaji i pokreti tijela • mimika • zvukovi koji nisu govorni • dodiri • udaljenost i raspored sugovornika • rekviziti, scenografija i obredi • oblikovanje tijela • mirisi • pomoćni mediji • vremenski znakovi

  10. Neverbalni znakovi • U odnosu na govorne znakove mogu biti redundantni (podupiru značenje), komplementarni (dopunjuju govor) ili konfliktni (suprotni značenju govora).

  11. Neki položaji tijela i pokreti imaju ustaljena značenja • konvencionalni znakovi, npr. palac okrenut gore ili dolje • prekrižene ruke označavaju nesigurnost i odbijanje sugovornika • stajanje dok drugi sjedi ili leži iskazuje nadmoć • ruke oslonjene na bokovima pokazuju odbojnost • dlan uspravljene šake okrenut prema sugovorniku jasno odbija kontakt • prekrivanje lica rukama ukazuje na stid ili očaj

  12. Mimika lica • izražava se pomicanjem brade, usana, nozdrva, obrva i čela • najčešća su joj značenja osjećaji: radost, veselje, ozarenost, tuga, žalost, zabrinutost, ljutnja… • odaje i misaona stanja: razmišljanje, zamišljenost, usredotočenost na problem

  13. Oči • kaže se da su oči “prozori duše” • izražavaju se širenjem zjenica, pokretima kapaka i usmjeravanjem pogleda • gledanjem u oči govornik i slušalac izražavaju želju za komuniciranjem • netremično fiksiranje je izazivačko i nametljivo • gledanje “kroz” sugovornika znači nepoštivanje, ignoriranje • pogled gore lijevo znači prisjećanje

  14. Dodiri • mogu biti hotimični znakovi naravnih ili konvencionalnih značenja • konvencionalne dodire utvrđuju društvene konvencije (rukovanje, ljubljenje, tapšanje) • naravni dodiri su češći između bliskih osoba; oni su najbolji izraz suosjećanja i topline

  15. Udaljenost sugovornika • intimni prostor – između 15 i 45 cm • osobni prostor – između 45 i 120 cm • socijalni prostor – od 1,2 do 3,5 m • javni prostor – više od 3,5 m

  16. Slušanje • Priroda je dala čovjeku jedan jezik, ali dva uha, e da bi dvaput više slušao nego govorio. (Epiktet) • Slušanje nije samo pristojna šutnja dok sugovornik govori, niti razmišljanje o tome što ćemo odgovoriti ili pitati, nego aktivno nastojanje da razumijemo što nam sugovornik nastoji poručiti.

  17. Aspekti komunikacije Informacije prenose: govor lica i tijela 56% glas 37% riječi 7%

  18. Komunikacija s bolesnikom Holistički pristup: bolesnik = osoba + bolest Interdisciplinarnost Komunikacija i vještina savjetovanja = dobra kvaliteta palijativne skrbi

  19. Potrebe terminalnog bolesnika • ublažavanje boli • očuvanje samopoštovanja • pažnja i pripadanje • suosjećanje

  20. Podrška bolesniku • Razmotrite što bi mogla biti vaša uloga; ne žurite. • Očekujte promjene. • Očekujte ponavljanja. • Držite se bolesnikova, a ne svojega programa. • Ne poistovjećujte aktivnost s pružanjem podrške. • Informirajte se o bolesti, ali nemojte postati najveći znalac.

  21. Aktivno slušanje u palijativnoj skrbi uključuje: • razumijevanje, toplinu i brigu koja se izražava i verbalno i neverbalno • spremnost da se podijeli bespomoćnost i bol • prihvaćanje nesposobnosti bolesnika da sam riješi problem umjesto osude i kritičnosti • spremnost da ne budemo šokirani bez obzira na to što nam bolesnik kaže

  22. Aktivno slušanje u palijativnoj skrbi uključuje i: • izražavanje poštivanja i prihvaćanja bolesnika • prihvaćanje bolesnikova prava da sam donosi odluke • poznavanje komunikacijskih tehnika i vještina zbog boljeg razumijevanja bolesnika • konstruktivno i odgovarajuće korištenje šutnje • prepoznavanje mogućih komunikacijskih prepreka

  23. Smetnje u komunikaciji • bolesnik je smanjene komunikativnosti: slabo čuje, ne vidi, teže shvaća, teško ili sporo govori • ne požurujte; strpljivo čekajte znak razumijevanja ili odgovor • bez obzira na stanje bolesnika, nikad ne razgovarajte s ostalima u njegovoj prisutnosti kao da ga nema, jer to vrijeđa dostojanstvo čovjeka • obraćajte se izravno bolesniku, jer je neki vid komunikacije uvijek moguć – dokazano je da su i bolesnici u komi osjećali prisutnost, dodir

  24. Što je neophodno za dobru komunikaciju? • vanjska okolina (privatnost, tiho mjesto, vrijeme, dobra kvaliteta vremena) • neverbalno ohrabrenje (govor tijela, geste, kontakt očima, položaj tijela, dodir, stil odjeće, izraz lica) • primjereno slušanje (tišina, aktivno slušanje, promišljeno slušanje, empatičko) • primjereno opažanje

  25. Privatnost i vrijeme • isključiti mobitel • pokazati da imamo vremena – sjesti, skinuti kaput, opustiti se • posvetiti svu pozornost bolesniku kako bi se osjetio važnim i poštovanim – time dobivamo visoku kvalitetu zajedno provedenog vremena

  26. Neverbalno ohrabrenje • uskladiti položaj svog tijela s bolesnikovim tako da oči budu otprilike u istoj razini • sjesti ni preblizu ni predaleko, kako je bolesniku najugodnije; paziti da ne bude prepreka između vas (stol, ormarić i sl.) • budite svjesni da vaše oči, lice i tijelo govore mnogo o vama i vašem odnosu prema bolesniku - jeste li topli i brižni ili ste možda rastreseni • uskladimo ponašanje sa svrhom posjeta

  27. Osjećajno slušanje • Svrha je osjećajnog slušanja što bolje razumjeti sugovornikove osjećaje. Nikad ne možete postići potpuno razumijevanje, ali što ste bliži tom cilju i komunikacija će biti kvalitetnija.

  28. Suosjećajno slušanje • Stvorite pravo ozračje. • Saznajte želi li bolesnik razgovarati. • Slušajte i pokažite kako slušate. • Potičite sugovornika da govori. • Ne zaboravite šutnju i neverbalnu komunikaciju. • Ne bojte se govoriti o vlastitim osjećajima. • Provjerite jeste li što pogrešno razumjeli. • Ne mijenjajte temu razgovora. • Ne savjetujte prerano. • Potičite sjećanja. • Reagirajte na humor.

  29. Kako bolesnik doživljava bolest? • kao izazov (situaciju koja postavlja zadatke) • kao neprijatelja (napad zlih sila) • kao kaznu (pravednu ili nepravednu) • kao slabost (znak neuspjeha) • kao olakšanje (odmor od zahtjeva svakodnevnog života) • kao nepopravljivu štetu ili gubitak

  30. Zašto je razgovor važan? • Razgovor je najbolji način komuniciranja koji imamo. • Razgovor o patnji pomaže njezinom ublažavanju. Pozorno slušanje djelotvorno je samo po sebi. • Potisnute misli konačno ipak naškode.

  31. Kako razgovarati • postavljajte otvorena pitanja (koja ne svode odgovor na “da” i “ne”, nego otvaraju mogućnost pripovijedanja) • koristite parafraziranje i prepričavanje radi provjere da ste dobro shvatili (“dakle, vi osjećate bol u desnom ramenu…”) • govorite razgovijetno, srednjim tempom i glasnoćom, birajte razumljive i jednoznačne riječi • ako bolesnik šuti, nemojte odmah govoriti, pustite da razmisli ili proradi emocije

  32. Bolesnikovi osjećaji • šok i nevjerovanje • poricanje • gnjev • strah • nada • očaj i depresija • osjećaj krivnje

  33. Savjetovanje (terapeutski razgovor) • istraživanje osjećaja – postupno • upravljanje emocijama u posebnim slučajevima: ljutnja, anksioznost/strah, depresija, bolesnik povučen u sebe, osjećaj krivnje, poricanje

  34. Upravljanje emocijama u posebnim slučajevima: gnjev • priznati ljutnju • prepoznati uzrok • kamo je usmjerena • dozvoliti bolesniku da ju raspravi • pokušati ju rastjerati (npr. aktivnošću) • važno je da ne doživite bolesnikovu ljutnju osobno,iako je prividno vama upućena; ne zauzeti obrambeni stav

  35. Anksioznost /strah • prepoznati uzrok • kamo je usmjeren • istražiti stvar: promijeniti jednu “općuanksioznost” u mnogo konkretnih“strahova” • raspraviti osjećaj

More Related