Newtonov drugi zakon gibanja

1. Newtonov drugi zakon gibanja

2. Newtonovi zakoni gibanja su tri zakona klasične mehanike objavljena 1687. godine u djelu Philosophiae naturalis principia mathematica Isaaca Newtona • 1. zakon: Svako tijelo (i materijalna točka) ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog gibanja po pravcu, sve dok ga vanjske sile ne prisile da to stanje promjeni. Zovemo ga još zakonom inercije

3. 2. zakon: Brzina promjene količine gibanja proporcionalna je sili koja djeluje i zbiva se u smjeru pravca u kojem ta sila djeluje • 3. zakon: Djelovanje je uvijek jednako protudjelovanju, ili djelovanja dvaju tijela jednog na drugo uvijek su jednaka i suprotnog smjera.

4. Sila je guranje ili povlačenje tijela kao rezultat interakcije tog tijela s nekim drugim tijelom Mjeri se u standardnoj metričkoj jedinici Newton Sila je vektorska veličina, pa da se u potpunosti opiše potrebno je naznačiti njenu veličinu i smjer

5. Akceleracija tijela (ili cijelog sistema) ovisi o masi tijela i sili koja djeluje na to tijelo Odnos mase i težine: masa tijela biti će ista bez obzira na to gdje se tijelo u svemiru nalazi, a težina tijela će varirati u odnosu gdje se tijelo nalazi

6. sile nisu u ravnoteži postoji akceleracija akceleracija direktno ovisi o vektorskom zbroju sila akceleracija ovisi obrnuto proporcionalno o masi tijela

7. Velika zabluda je da je za gibanje potrebna sila. Sila je ta koja uzrokuje akceleraciju (pozitivnu ili negativnu). Primjer s knjigom na stolu: normalna sila sila trenja gravitacijska sila Knjiga u pokretu na stolu ne stane zbog odsutnosti sile, već zbog postojanja sile - sile trenja - koja uzrokuje da knjiga stane

8. Drugi zakon: do gibanja tijela dolazi kada sile koje djeluju na tijelo nisu u ravnoteži – zbog toga je on osnova dinamike. Zaključujemo da će smjer i brzina tijela u pokretu ovisiti o vektorskom zbroju smjerova i sila koje djeluju na to tijelo – najvažniji zakon klasične mehanike

9. Slobodni pad bez otpora zraka

10. Slobodni pad je specifični tip gibanja gdje je jedina sila koja djeluje na tijelo gravitacija. Tijela koja padaju slobodnim padom, a ne susreću se sa značajnom silom otpora zraka, padaju samo pod utjecajem gravitacije. Pod tim uvjetima, sva tijela će padati s istom akceleracijom, bez obzira na njihovu masu. Tu akceleraciju nazivamo gravitacijom

11. Slobodni pad uz otpor zraka

12. Kada tijela padaju susreću se s određenim stupnjem otpora zraka. Otpor zraka je rezultat sudara površine tijela s molekulama zraka. Pojednostavljeno rečeno 2 faktora koja najviše utječu na otpor zraka su brzina tijela i poprečni presjek tijela. Manji je otpor zraka kada tijelo ima veliku brzinu i mali poprečni presjek

13. Kada tijelo pada raste mu brzina. Kada postigne dovoljno veliku brzinu sila otpora zraka postane ista kao sila gravitacije i tijelo prestane ubrzavati. Tada je tijelo doseglo konačnu brzinu i nastavlja se tom brzinom gibati do pada.  Teža tijela padaju brže od lakših tijela zato što na njih djeluje veća sila gravitacije. Zbog toga ubrzavaju na veću brzinu sve dok sila otpora zraka ne postane jednaka sili gravitacije