Crkva Kristova

1. Crkva Kristova Pregled tema obrađenih u ljetnom semestru 2010.

2. 1.Značenje pojma Crkva • Riječ Crkva: gr. Ecclesia ( ekkaleo= pozivam, sazivam) - zbor, skup građana • LXX (Septuaginta) tom riječju prevodi sz pojam: qahal Jahve (skup izraelskog naroda kao religijske i kultne zajednice) • NZ: novi Mesijanski narod, Crkva za razliku od Sinagoge: Izraz susrećemo: Mt 2x (16,18; 18,17); Dj 23x Pavlove poslanice 65x, zatim u Ot… • Današnja upotreba: 1) od Ecclesia – romanski jezici 2) od Kyriakos(= Gospodinova skupština, zajednica, kuća) u germanskim i slavenskim jezicima • Tri značenjska sloja u riječi Crkva: svaki skup vjernika na bogoštovni čin (osobito slavlje euharistije); zajednica vjernika u jednom mjestu (župna zajednica) ili jednom gradu (mjesna Crkva); sveukupnost vjernika cijelog svijeta ( i svih vremena)- Opća Crkva

3. 2. Posebnost Crkve • Pokušaj opisa: • U Kristu kao sakrament – znak i sredstvo najprisnijeg sjedinjenja ljudi s Bogom i jedinstva ljudi međusobno (LG 1); • Novi (mesijanski) narod Božji (LG 2.pogl.); • (otajstveno) tijelo Kristovo: Pavao, Mystici corporis Christi, II. Vatikanski • Zajedništvo – (ikona) odraz trojstvenog zajedništva u Bogu (LG 4. narod skupljen u jedinstvu Oca i Sina i Duha Svetoga); • Skup ljudi povezan ispovijedanjem iste kršćanske vjere, zajedništvom istih sakramenata, pod upravom pojedinih zakonitih poglavara i poglavito Rimskog pape kao Kristova namjesnika na Zemlji (R. Bellarmin) • Božansko-ljudska stvarnost posebne vrste • Nije interesna zajednica, nije puka naravna zajednica; zato je pravo spoznatljiva smo onima koji su u njoj.

4. 3.Današnji kontekst nauka o Crkvi • Društveni kontekst govora o Crkvi: moderno društvo (pluralizam, individualizacija, globalizacija: slabljenje crkvenosti, porast autonomnog davanja smisla, visoki stupanj religijske nedorečenosti, sinkretizam svjetonazorskih elemenata). • Ekumenski kontekst sagledavanja Crkve: nepovratna (koncilska) zauzetost za ekumenizam i za nastojanja oko krš. jedinstva (II. vatikanski i postkoncilski dokumenti). • Njegovanje međureligijskog dijaloga: fenomen religijskog pluralizma, otvorenost prema drugim religijama

5. 4. Postupak u obradi gradiva • Tumačenje Crkve vodi se četirima pitanjima: što je Crkva, kako je nastala, koja je njezina struktura, u čemu se sastoji njezino poslanje. • Nakon pregleda nastajanja prve Crkve i pregleda razvoja glavnih elemenata nauka o Crkvi kroz povijest izlažemo nauk o Crkvi na temelju konstitucije Lumen Gentium II. vatikanskog sabora (I.-7. pogl.). • Taj kostur gradiva upotpunjujemo: dodajući i proširujući neka ekleziološka pitanja.

6. I. Stupnjevito nastajanje Crkve • Isusovo krštenje na Jordanu: početak javnog djelovanja; Isus mesijanski nositelj Duha; • Isus svojim riječima i djelima uprisutnjuje Kraljevstvo Božje (značajke kraljevstva Božjega); • Isus okuplja zajednicu svojih učenika: uži krug (=Dvanaestorica), uloga Petra • Posljednja večera: spomengozba Novoga saveza (središnji Isusov čin) • Isusova smrt i uskrsnuće (ukazanja, novi način prisutnosti, poslanje) • Duhovi – očitovanje Crkve

7. II.Razvitak ekleziologije • Pracrkva: male gorljive zajednice; • Prihvaćajući kršćansku vjeru narodi unose elemente svoje kulture i mentaliteta u Crkvu: • Izraelski narod: SZ (Božja objava, proroci, savez, obećanja, B.D.Marija, Isus po tijelu, učenici…) • Sirijci: christianoi, prva zajednica židova i pogana… • Grci: tumači Evanđelja (jezik, filozofija, prvi sabori, sučeljavanje s krivovjerjima, izričaji vjere) • Rimljani: kultura, shvaćanje države, rimsko pravo… • Hrvati: predziđe kršćanstva,živi jezik u liturgiji…

8. Od Konstantina do ranog srednjeg vijeka: Crkva u slobodi, ulazak ceremonijala u kult, uloga careva u Crkvi, propast Zapadnog rimskog carstva 476., pape u Rimu preuzimaju elemente političke vlasti, otuđenje Rima i Carigrada, raskol 1054. • Od ranog Srednjeg vijeka do reformacije: početak reforme iz Clynija, borba za investituru; pojava novih redova (duhovnog buđenja), pojava shizmatičkih pokreta, prvi traktat o Crkvi: De regimine christiano, značajna djela o Crkvi: De ecclesia (J. Stojković) • Reformacija (1517): Raskol u zapadnom kršćanstvu, katolička obnova

9. Obnova ekleziologije: Tübingenska škola • I. vatikanski sabor (1869./70.): Pastor aeternus, neoskolastika • Crkva se budi u dušama (Guardini 1921.) • Vrijeme pokreta: liturgijski, ekumenski, biblijski… • Enciklika Mystici corporis Christi (1943.) • Drugi vatikanski sabor (1962.-1965.)

10. III. Shvaćanje Crkve na II. vatikanskom – Lumen gentium • Vrsta dokumenta: pregled tema i poglavlja u konstituciji LG • Otajstvo Crkve (LG 1-8): - Crkva je u Kristu kao sakrament • Očeva sveopća nakana spasenja (porijeklo Crkve) • Poslanje Sina: osniva Božje kraljevstvo - Crkva kao sredstvo ostvarivanja kraljevstva • Silazak Duha na prvu zajednicu: Crkva se rađa (očituje se konkretnom stvarnošću ljudskog i božanskog).

11. Crkva je zajedništvo (communio) – “puk skupljen u jedinstvu Oca i Sina i Duha Svetoga” • Crkva – klica i početak kraljevstva Božjega na Zemlji • Pralikovi Crkve: složenost Crkve kao ustanove ne može se izraziti samo jednom slikom. Četiri tipa slika i pralikova za Crkvu: iz pastirskog života, iz poljodjelstva, iz građevinarstva, iz obiteljskog života. • Crkva – (otajstveno) tijelo Kristovo ( 1 Kor 12; Rim 12,4-8); Glava i udovi Crkve u međusobnom odnosu. • Sastavljenost Crkve: vidljiva i duhovna stvarnost. • Kristova Crkva se ostvaruje u Katoličkoj Crkvi. (LG 8).

12. 3. Crkva kao Božji narod (9-17) 3.1.Novi savez i novi Narod: kako se konstituira novi narod i koje su njegove značajke? • Svećenički narod (1Pt 2,9): opće i ministerijalno svećeništvo • Cjelina vjernika ima nadnaravni “osjećaj vjere” (sensus fidei) pobuđen i podržavan od duha Svetoga. Karizme: milosti koje osposobljavaju za djela i službe na izgradnju zajednice.

13. Svi ljudi (cijelo čovječanstvo ) čine jedan ljudski rod i pozvani su u jedan Božji narod (univerzalnost Crkve): Evanđelje u susretu s kulturama: pročišćava, oplemenjuje i uzdiže. 3.2.Nužnost Crkve za spasenje: • Stupnjevita pripadnost Crkvi (vjera, sakramenti, zajedništvo; pripadnost “tijelom” i pripadnost “srcem”. 3.3.Odnos Katoličke crkve prema drugim kršćanima: • Pojam ekumenizma, važne etape u ekum. pokretu, Kat. Crkva prihvaća ekumenizam na II. Vatikanskom.

14. Ekumensko usmjerenje ( promjena modela jedinstva), ekumenska načela (otklanjanje krivih predodžaba; teološki dijalog, obnova zajednica). • Postojeće veze jedinstva: Sv. pismo, vjera, sakramenti, molitva i dobra djela, darovi Duha… • Ekumenske geste i djelatnosti. 3.4.Crkva i nekršćani • Koncilski dokument Nostra aetate: usmjerenost nek. Religija prema Božjem narodu: Židovi, muslimani, tražitelji Boga, nevjernici “dobre volje”. Zašto misije?

15. 4. Hijerarhijsko ustrojstvo Crkve(LG 18-29) • Crkvena služba (vezana uz vlast) i karizme 4.1. Biblijski temelj izbora Dvanaestorice (trajan zbor, utemeljen o Krista, sudjelovanje u njegovoj vlasti, konstituirani na Duhove, univerzalno poslanje) 4.2. Apostolski zbor traje u zboru biskupa, Petrova služba u službi Rimskog biskupa) 4.3. Sakramentalnost biskupskog reda: izljev Duha polaganjem ruku, potpuno svećeništvo, trostruka služba (naviještanja, posvećivanja i upravljanja)

16. 4.4. Kolegij biskupa i njegova glava: (Postojanje zbora): nastavak ap. Zbora, svijest trajne povezanosti biskupa, sinodalne djelatnosti, ekumenski sabori, ređenje novih izabranika: - Zbor biskupa postoji samo zajedno s glavom, subjekt vrhovne vlasti u Crkvi, vršenje ove vlasti mora biti kolegijalan čin. 4.5.Odnos biskupa u biskupskom kolegiju: biskup je počelo jedinstva u biskupiji, Papa u cijeloj Crkvi; Odnos opće i partikularne Crkve; odgovornost biskupa za opću Crkvu: obrana vjere, jačanje ljubavi prema potrebnima, briga za vlastitu biskupiju, misije, međusobno potpomaganje.

17. 5. Papin primat i nezabludivost 5.1. Biblijski temelj primata; pojam primat; obećanje primata: Mt 16,16-19 i par. mjesta; podjeljivanje primata Iv 21,15-17. • Petar na čelu Dvanaestorice; mučenička smrt u Rimu; • Svijest rimskih biskupa o odgovornosti za Crkvu (Gdje je Petar, ondje je Crkva). 5.2. Definicija primata na I. vat. “Pastor aeternus”: a) Petar je imao primat vlasti (jurisdikcije); b) ustanovljeno u Petru stalno traje u Crkvi; c) tko naslijedi Petra…

18. 5.3.Nezabludivost: (Pastor aeternus, DH 3065); konkretizacija nezabludivosti Crkve; ex cathedra; nauk o vjeri i ćudoređu; neopozive definicije; povijesne konkretizacije jedne i završene objave; zadaća proučavanja vjere Crkve (LG 25). 5.4. Trostruka zadaća biskupa:a) naviještanjeEv.: biskupi – aut. učitelji vjere; religiozni posluh; b) zadaća posvećivanja: biskup - vrhovni upravitelj svetih čina, djelitelj sakramenata; c) služba upravljanja: savjetom, uvjeravanjem, primjerom, svetom vlašću; izravna i neposredna vlast, zakonodavac; vlast kao služenje.

19. 5.5. Svećenik:prema Kristu, biskupima, subraći i kršćanskom narodu: 5.6. Obnova stalnog đakonata: a) povijesno: Dj 6,4-6. b) zadaće: liturgijska, karitativna, pastoralna; c) obnova stalnog đakonata na II, vatikanskom: LG 29; Sacrum diaconatus ordinem (1967.); d) zadaće đakona; viri probati (oženjeni đakoni); e) đakoni s punim radnim vremenom i đakoni s civilnim zvanjem.

20. 6. Vjernici laici (LG 30-38) • Poglavlje o Božjem narodu (2.) govori o svim kršćanima, 4. pogl. govori o položaju i zadaći laika. • Značenjeriječi laik: a) (obični govor) – nestručnjak, neupućen; b) (teol. govor, - laikos): pripadnik Božjeg naroda, kršćanski vjernik; c)redovnik koji nije svećenik • Definicija kršćanskog vjernika: krštenjem se združuje s Kristom (1), postaje njegovim narodom (2), dionik Kristove službe (3), sudjeluje u poslanju cijele Crkve. • Svjetovna narav laičkog poslanja: prožimati svijet ev. Duhom baveći se “vremenitim stvarima”, slika kvasca.

21. Temeljna jednakost u dostojanstvu – različitost službi (“Straši me ono što sam Vama, tješi me ono što sam s vama.”). • Apostolat laika: a) sudjelovanje u poslanju Crkve (uprisutniti Crkvu u svijetu… = opći apostolat); b) posebni apostolat: obnašanje crkvenih službi. • Svećenička služba laika: prinose Bogu sva svoja djela i pothvate; proročka služba: glasnici vjere, svjedoci Krista (osobito u baku i obiteljskom životu); kraljevska služba laika: što bolje poznavati ovaj svijet, prožimati ga Kristovim duhom (kompetentnost u profan. strukama i praktična vjera), prožimanje kulture, voditi se kršćanskom savješću, autonomija svjetovnih područja.

22. - Laici i hijerarhija: iznijeti pastirima potrebe i želje, reći mišljenje o stvarima koje se odnose na Crkvu; pastiri neka poštuju dostojanstvo i odgovornost laika. • Duša u tijelu – laik u svijetu. 7. Poziv na svetost - redovnici (LG 39-47) • Crkveni staleži: tradicionalni i novi pristup • Poziv svih kršćana na svetost, potom karizma redovničkog poziva; kršćanin se ne mora gubiti u svjetovnim stvarima;

23. 7.1.Opći poziv na svetost u Crkvi (39- 42) • Svetost: udioništvo u svetosti Crkve (trajno sveta): Opći poziv: Budite savršeni kao…; primljena svetost i zadana svetost - punina života i savršena ljubav (slava Božja i služba bližnjemu). • Mnogostruki oblici svetosti: raznoliki izrazi jedne kršćanske svetosti; ne polazi se od uzora svetosti u redovničkom životu, nego: slušati glas Duha, nasljedovanje poniznog Krista, živa vjera koja se očituje u ljubavi.

24. Put svetosti kroz konkretne životne dužnosti i zadaće: biskup, svećenik, đakon, bračni drugovi i roditelji (neoženjeni), siromašni (potrebni i rubni). • Sredstva svetosti: prvi nužni dar je ljubav – ostati u dijalogu ljubavi koja je znak pravoga Kristova učenika; neki izvanredni načini svjedočenja ljubavi (mučeništvo, djevičanstvo i celibat, život po evanđeoskim savjetima), svaki vjernik u vlastitom staležu. 7.2. Redovnici (LG 43-47) • (Dekret o obnovi red. Života; Posvećeni život i njegova uloga u Crkvi (1994., 9. red. sinoda)

25. Redovništvo: ( ne treći stalež nego) karizmatska dimenzija (struktura) Crkve; specifičan način života: u čistoći…; program: tražiti kraljevstvo Božje… • Evanđeoski savjeti: utemeljeni u Gospodinovu primjeru i riječi, Crkva ih tumači i upravlja njihovom praksom (potpuno darivanje Bogu,povezanost s Crkvom, znakovitost). • Redovništvo i hijerarhija: hijerarhija odobrava pravila (izuzeće od juris. mj.. biskupa; nezamjenjive vrednote posv. života; dragovoljno prihvaćeni savjeti – dragocjeno dobro Crkve).

26. IV.Dogmatske oznake Crkve • Oznake - znakovi prepoznavanja prave Kristove Crkve 1. Jedinstvo Crkve – Crkva je jedna 1.1. NZ: jedna Crkva u različitim mjesnim Crkvama - jedna opća Crkva: narod Božji, hram Božji, Tijelo Kristovo, zaručnica Kristova: djelo jednoga Boga u jednoj ekonomiji spasenja. 1.2. Communio ecclesiarum (umreženost mjesnih Crkava oko euh. zajedništva i biskupa); razvoj crkvenih središta (patrijarhata). Primus među patrirjarsima.

27. 1.3. Istok: ostaju patrijarhati, razvijaju se autokefalne Crkve; Zapad: papinstvo znak jedinstva (naglasak na jednoj Crkvi);crkveni raskoli. 1.4. II. Vat.: prihvaća se ideja zajedništva Crkava; “Kristova Crkva se ostvaruje u K.Crkvi” (LG 8) 1.5. Elementi pune crkvenosti: krštenje i vjera, priznanje ostalih sakramenata, hijerarhijskozajedništvo(apostolska sukcesija, papina služba)

28. 2. Crvka je sveta - svetost Crkve 2.1.Crkva se naziva svetom: Ef 5,25-27 i dr. 2.2. Krist - glava svoga tijela (Crkve), Zaručnik svoje zaručnice od kojega prima svetost da bude valjano sredstvo spasenja. “Nevjerna zaručnica”: grijesi Crkve ne mogu dokinuti darovanu svetost (ali je mogu umanjiti). 2.3. II. Vat. (LG 8): Crvka - sveta i uvijek potrebna čišćenja

29. 2.4. Svetost Crkve: Krist se za nju predao da je očisti i posveti; vjerničko svjedočenje Krista – odraz svetosti. 2.5. Svetost se odražava: ponajprije u svetosti najboljih sinova i kćeri Crkve 2.6. Pojam svetosti: (1) pripada Bogu, (2) u obrednom smislu (izuzeto od profanog); (3) u ćudorednom smislu (moralno napredovanje); “općinstvo svetih”

30. 3. Katolička – katolicitet Crkve 3.1.Izraz sveopći (katolički). Sadržan je u govoru u sveopćoj Božjoj nakani da spasi ljude. Crkva - nastavlja to Kristovo djelo. 3.2.U SZ: ta je univerzalnost naznačena: kao priprema sveopćeg saveza Boga s ljudima. 3.3. Kristovo poslanje, nalog propovijedanja Ev.. Mt 28; Dj 1,8; apostolima i njihovim senasljednicima povjerava upravljanje i posredovanjespasenjskog djela do svršetka svijeta. 3.4. Duhovi: očitovanje općenitosti Kristova djela: otvaranje poganima.

31. 3.5. Značenje pojma katolički: a) potpunost i cjelovitost Crkve u jedinstvu s Kristom; b)Ignacije Ant.: “Ondje gdje je prisutan Isus Krist, tu je katolička Crkva”; Nicejsko-carigradsko vjerovanje; c) po tom se katolicitetu Crkva razlikuje od sekte ili shizmatika: punina (i proširenost) nauka, sredstava spasenja(sak.),institucija (apostl. sukcesija, Papina služba).

32. 4. Apostolicitet Crkve 4.1. Apostolicitet: jedinstvo sadašnje Crkve s izvornom apostolskom Crkvom. Na temelju aposoliciteta Crkva ima svoj identitet. 4.2. Pojam apostoliciteta: Crkva se nastavlja kao apostolska (1 Tim 1,3-5; 2 Tim 1,13 itd):vjerno čuva i prenosi “nauk i službe”, Apostoli – stupovi itemelj vjere. 4.3. Apostolicitet kao kriterij istinske Crkve: (Irenej, Tertulijan); Nicejsko-Carigradsko vjerovanje

33. 4.4. II. Vat.: LG 20 – povezanost apostolske sukcesije i crkvene službe; DV 7-8; • Crkva u svom naučavanju, životu i bogoštovlju postojano čuva i prenosi… • Apostoli/biskupi – jamci da se evanđeoska poruka neiskvareno i živo čuva i prenosi… 4.5. Apostolicitet se očituje u spektru struktura i čina: navještaju, sakramentima, službi,liturgijskom slavlju, svjedočanstvu kršćana.