Super kontinent u geološkoj prošlosti zemlje

1. Super kontinent u geološkoj prošlosti zemlje

2. Superkontinent • Superkontinentje kopnena masakojaobuhvata više od jednog kontinentalnog jezgra ili kratona. • Skup kratona i sraštenih terena koji oblikuju evroaziju označavaju se danas kao superkontinent.

3. Rodinia Rodinia (premaruskojriječiza "domovinu" ili "rodnikraj"), najstarijipoznatisuperkontinentkoji se oblikovao i razlomio u neoproterozoiku. Smatra se da se Rodiniaoblikovalaprijeoko 1 milijardugodina, a okupljala je većinuilisvuZemljinupostojećukontinentalnu koru. Rodinia se razlomilanaosamkontinenataprijeoko 750 milijunagodina. Iakopostojimalokonsenzusameđupaleogeografimaokodetalja, čini se da su se kontinentalnikratoni, kojisuformiraliRodiniju, nagomilaliokoLaurentije (proto-SjeverneAmerike) naRodinijinojjezgri. Čini se da istočnaobalaLaurentijeležiuzzapadnuobaluJužneAmerike. Izgleda da je Australija, koja je bilaspojena s Antarktikom, ležalanasuprot proto-sjevernoameričkezapadneobale. IakopokretikontinenataprijeoblikovanjaRodinijenisupouzdani, pokretikontinentalnihmasa od trenutkalomaRodinijesupopriličnopoznati i nastavljajubitipredmetomistraživanja. Osamkontinenata, kojisučiniliRodiniju, kasnijesu se okupili u superkontinentnazvanPannotia, a nakon toga jošjednom u Pangeu

4. Pangea angeaili Pangaea (grčki Παγγαία svezemlje), nazivza superkontinent koji je postojaotokomera paleozoika i mezozoika prije negoštoje proces tektonike ploča odvojiosastavnekontinentaunjihovutrenutnukonfiguraciju. Ime je skovao Alfred Wegener. Kontinentisu se očiglednospojili u jedinstvenuPangejuprijeoko 300 Ma (milionagodina), uzrokovavšiizdizanjenekolikoistaknutihplaninskihlanacaprocesomorogeneze. Nekolikotakvihlanacajošpostojiiakosutijekomvremenapostalizbogerozijemnogoniži. SavršeniprimjeritihplaninajesuApalačinaistokuSjeverneAmerike, Atlas u SjevernojAfrici i Ural uEuroaziji. PlaštispodnekadašnjegPangejinogpoložajaostao je vrlovrućčaki nakonkoalizije, tesustogakonvekcijskestrujeunutarpodložnemagmeguralesredištesuperkontinentaprema gore. Zbog toga je područjenakojem se danasnalaziafričkikontinentbilosmještenodesetkemetarapovišeokolnihkontinenata. Pangeaje bilakopnenamasa u oblikuslova C koja se prostiralaprekoekvatora. Vodenotijelokoje se nalazilozatvorenounutar tog polumjesecanazvano je more Tetis. ZbogPangejinemasivneveličineunutrašnjeregijevjerojatnosu bile vrlosušnezbognedostatkapadalina. Velikisuperkontinent je naposljetkuterestričkimživotinjamaomogućioslobodnumigracijucijelimputem od Južnog do Sjevernogpola. Ogromni ocean koji je nekoćokruživaosuperkontinentPangeunazivao se Panthalassa. Čini se da se Pangearazlomilaoko 180 Ma u jurskomrazdoblju, prvonadvasuperkontinenta (GondvanunajuguiLaurazijunasjeveru), a nakon toga nadanašnjekontinente. Karta Pangee

5. Laurazija aurazija je bilasuperkontinentkoji se odlomiood pangejskog superkontinenta u kasnommezozoiku. Uključivala je većinukopnenihmasakoječinedanašnjekontinentesjevernhemisfere. Prijeoko 200 milionagodinaLaurazija se podijelilanakontinentepokojima je nazvana: Laurentiju (sadaSjevernaAmerika) i Euroaziju (bezIndije i Arabije). Nastalijužnisuperkontinentnazvan je Gondvana.

6. Gondwana ondvanailiGondwana(izvornoGondwanaland), južnisuperkontinentkoji se sastojaood većinekopnenihmasakojesačinjavajudanašnjekontinentejužnehemisfere: Antarktiku, JužnuAmeriku, Afriku, Madagaskar, Indiju,Arabiju, Australiju-NovuGvineju i Novi Zeland. Gondvana se formirala u ranojjuriprijeoko 200 milijunagodinanakonlomaPangeje. Ostalikontinenti u to doba — SjevernaAmerika i Euroazija — bilisujošspojeni, formirajućisjevernisuperkontinent, Lauraziju. Iakose središteGondvanenalazilootprilikeondjegdje se danasnalaziAntarktika (nasamomjuguglobusa), klima je općenitobilaumjerena. Tijekommezozoikaprosječnesuglobalne temperature bile relativnoviše od današnjih. Gondvana je tadabiladomogromnojraznolikostiflore i faunekrozmilijunegodina.

7. Razmicanje kontinenata (Vegenerova shvatanja) • Krajem paleozoika ,čitava površina zemlje bila je ravnomjerno prekrivena granitnim slojem. • Pod uticajem povećane gravitacije mjeseca taj praiskonski granitni materija se koncentrisao u jedan kontinent – Pangeu,koji je plivao na bazaltnoj astenosferi. • Usled brze rotacije, pangea je počela dase komada. • Početkom mezozoika,tj.u trijasu,od jedinstvenog kopna,pangee,odvojila su se 2 dijela:na sjeveru Laurencija(laurazija),danas predstavljena Azijom,evropom i sj.amerikom,a na jugu gondvana,danas predstavljena južnom amerikom,australijom,indijskom poluostrvom i antarktikom. • Između ta 2 velika kopna prostire se praokean tetis. • Sredinom mezozoika,tj.krajem jure pre 140 miliona godina,od afrike se odvojila južna amerika,a početkom krede od evrope se odvojila i sjeverna amerika. • Novijim shvatanjima se smatra da samo od 1870-1932g.amerika od evrope udaljila 250m. • Savremenim mjerenjima,satelitski,rastojanje između evrope i afrike i sj i j amerike za svakoh 100g povećava za 6-7m. • Grenland od 1827-1870 se udaljio od norveške za 430m. • Tektonska ploča posmatra litosferu kao sistem raskomadanih ploča koje plivaju po astenosferi. • Krećući se preko astenosfere blokovi se ili razilaze pa se na tim mestima formira nova ili okeanska kora,ili sučeljavaju,pa se na tim mjestima formiraju planine. Kao primjer evolucije okeana kroz razne stadijume,navodi se crveno more(kao primjar nastanka basena),sredozemno more(kao prijmer zatvaranja okeana tetis),atlanski okean8kao primjer raskomadavanja). Početkom paleozoika,u vezi sa hlađenjem zemlje, dođlo je do prvih smežuravanja litosfere,tj.formiranja inicijalnih geosinklinala i geoantiklinalla.   • Tako nastali osnovni oblici bili su izloženi daljim promjenama:svodovi su se erozijom izdizali ,a ugibi zgnjuravali u astenosferi. Horizontalnim kretanjem kontinenata,nastaju bočni potisci na dnu geosinklinala koji senabiru i izdižu. Nabiranje jedne geosinklinale je veoma dug proces. Geosinklinale nastaju tonjenjem labilnih povrđina usled ptereženja ogromnom masom sedimenata nagomilanomu basenima okeana i mora. • Nabiranje planinskih venaca i njihovo izdizanje predstavljeno je orogenezama.

8. Amazia

9. Autor... Branislav Papulanović