1 / 59

BOGOŠTOVLJE / KULT

BOGOŠTOVLJE / KULT. A dalbert Rebi ć, Biblijske starine , Kr šć anska sada š njost , Zagreb , 1992., 143-160. Bogoštovlje odnosno kult. = susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere, najčešće u određenim oblicima; uspostavlja veze između čovjeka i Boga.

melody
Download Presentation

BOGOŠTOVLJE / KULT

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. BOGOŠTOVLJE / KULT Adalbert Rebić, Biblijske starine, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1992., 143-160

  2. Bogoštovlje odnosno kult = susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere, najčešće u određenim oblicima; uspostavlja veze između čovjeka i Boga. = Kult je čin zajednice i ne može u načelu biti improviziran. • Bogoštovlje je izraz čovjekove potrebe i dužnosti klanjati se Bogu.

  3. U bit bogoštovlja spadaju – mjesta (prirodna mjesta: brda; djelo ruku ljudskih: hramovi), – predmeti (svetišta, kovčezi, žrtvenici, kadionici...) – vremena (uvjetovana događanjem u prirodi ili u povijesti) na kojima i u kojima se ostvaruje susret s božanstvom. – nakana s kojom ostvarujemo bogoštovlje,

  4. U bit bogoštovlja spadaju – učinci koje donosi bogoštovlje (ozdravljenje, oživljenje, izgon demonskih sila, pokora, sjedinjenje s božanstvom i slično), – nositelj bogoštovlja (svećenik), – krug sudionika (obitelj, pleme, općina) – intenzitet sudjeovanja.

  5. U pogledu kulta Izrael je mnogo kultnih elemenata preuzeo od svojih susjeda koji su i u religioznom pogledu bili razvijeniji od njega.

  6. Glavni elementi kulta – mit = iznošenje spasonosnog događaja, – ritual (obred) = u obredu simbolsko uprisutnjenjenje spasenjskog događaja.

  7. Takvo iznošenje i uprisutnjenje postoji i u izraelskom kultu uz jednu bitnu razliku: • spasonosni događaj koji se iznosi nije mitološki događaj iz prirode nego su to spasenjska djela Božja u povijesti, naime • djela kojima je Bog Izraela oslobodio iz Egipta i izabrao ga za narod svoga saveza u obećanoj zemlji ili život, djelo smrt i uskrsnuće Isusa Krista u Novome zavjetu (euharistija).

  8. Hebrejski izraz za kult jest služba(hebr. ’abodah). • Kad Biblija govori o bogoštovlju: misli na čovjekovo služenje Bogu, koje se može shvatiti bilo kao prinos žrtve (u SZ i u židovstvu dok je postojao Hram) bilo kao liturgija odnosno skup ustrojenih vanjskih čina i oblika službe Božje (u Novome zavjetu euharistija).

  9. Bogoštovlje u vrijeme izraelskih patrijarha i Mojsija • Vrlo malo znamo o tomu kako je izgledalo bogoštovlje u vrijeme izraelskih patrijarha. • Neki oblici bogoštovlja izraelskih rodozačetnika bili su vezani uz starokanaanska kultna mjesta (Betel, Šekem, Mamre, Hebron, Beer Šeba) koja su uostalom kasnije osvojili i pretvorili u bogoštovna mjesta jahvističke religije.

  10. Bogoštovlje u vrijeme izraelskih patrijarha i Mojsija • Post 12,7sl. izvješćuje kako je Abraham sagradio Jahvi u čast žrtvenik u Šekemu, u Betelu i u Beer Šebi, pomazao ga uljem i na njem žrtvova u čast svome Bogu (usp. Post 13,18; 26,24s). • Slično su činili Izak i Jakov (Post 28,18s; 33,20).

  11. Bogoštovlje u vrijeme izraelskih patrijarha i Mojsija • Pretpostavljamo da je staroistočnjački način prinošenja žrtava (pa i ljudskih žrtava) bio poznat izraelskim rodozačetnicima: • u Post 22 u izvještaju o Abrahamovoj žrtvi Izaka, biblijski pisac spominje ovna kao žrtvu paljenicu.

  12. Bogoštovlje u vrijeme izraelskih patrijarha i Mojsija • U vrijeme Mojsija također još nemamo pouzdanih i autentičnih vijesti. • Izl 5,1.3: «Pusti narod moj da ode i u moju čast slavi svetkovinu!... Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svome... » (Izl 5,1.3; usp. 10,25 važno).

  13. Bogoštovlje u vrijeme izraelskih patrijarha i Mojsija • U Izl 24 biblijski pisac izvješćuje o sklapanju saveza na Sinaju: • Mojsije podiže žrtvenik, dvanaest spomen-kamenova, mladi Izraelci prinose žrtve paljenice, žrtvuju Jahvi junce kao žrtve pričesnice, Mojsije uhvati krv, polovinu krvi ulije u posude, a polovicu izlije po žrtveniku, prihvati Knjigu Saveza pa je narodu pročita.... • Tu je opisana žrtva za sklapanje Saveza.

  14. Bogoštovlje u vrijeme izraelskih patrijarha i Mojsija • Mojsije je zasigurno ustrojio neki oblik službe Božje za svoje vrijeme i za svoje suvremenike. • Za njegovo vrijeme biblijski pisci spominju barem dvije kultne ustanove, sveti šator i Kovčeg Saveza.

  15. Bogoštovlje u vrijeme izraelskih patrijarha i Mojsija • Moramo nažalost ustanoviti da za bogoštovlje u vrijeme izraleskih patrijarha i za vrijeme Mojsija nemamo dovoljno podataka pa o njem ne možemo više reći nego rekosmo.

  16. Vrijeme Jošue i Sudaca • Još 3-5 opisuje čudesan prolaz kroz Jordan u Kanaan. 3,3-6 opisuje taj prolaz kao liturgijsku procesiju, s Kovčegom saveza na čelu. • Još 4 pripovijeda kako su Izraelci postavili 12 spomen-kamenova, • Još 5 o obrezanju svih Izraelaca (5,2-9) i o svečanom blagovanju pashe u Gilgali. • Još 6 opisuje osvajanje Jerihona liturgijskim rječnikom i liturgijskom shemom.

  17. Vrijeme Jošue i Sudaca • U Gilgalu su Izraelci svake godine, kroz jedno vrijeme svoje povijesti, slavili blagdan Pashe uz uobičajeni obred, uz svečanu procesiju; tom prilikom su se sjećali čudesnog ulaska u obećanu zemlju Kanaan i pokušavali ga rekonstruirati i interpretirati posadašnjujući događaje i uživjujući se u prošle događaje kao da su oni dionici i suvremenici tih događaja.

  18. Vrijeme Jošue i Sudaca • U takvim bogoštovnim činima obnavljali su i čudesan prijelaz preko Trščanoga (Crvenog) mora i povezivali ga s čudesnim prijelazom preko rijeke Jordana.

  19. Vrijeme Jošue i Sudaca • Još 24 izvješćuje o zborovanju dvanaest izraelskih plemena u Šekemu kao nastanak saveza dvanaest plemena Izarelovih. • Ono je snažnoobilježeno povijesnospasenjskim tumačenjem prošlosti: povijesnospasenjski osvrt na prošlost (24,2-13), prianjanje uz Jahvu i vjeroispovijest (24,14-24), sklapanje saveza uz zapis svih obveza i postavljanje spomenkamena kao svjedoka na sklopljeni savez (24,25-27). • Zborovanje u Šekemu i sklapanje saveza odraz je godišnjeg blagdana obnove Saveza u Šekemu, pred Kovčegom saveza.

  20. Vrijeme Jošue i Sudaca Kasnije je Kovčeg saveza boravio u Betelu, kamo su dugi niz godina hodočastli Izaelci, i u Šilu (1 Sam 1, 3). U 1 Sam je na više mjesta opisana služba Božja: • 1 Sam 7 opisuje pokorničku službu Božju: Samuel poziva narod na post i molitvu, jer su sagriješili pred Bogom. • U tom je poglavlju opisana i žrtva koju je Samuel kao posrednik i prorok prinio Bogu za svoj narod (1 Sam 7,8-10).

  21. Vrijeme Jošue i Sudaca • 1 Sam 9 izvješćuje o žrtvi kod koje je sudjelovao i Samuel s trideset uzvanika, među kojima bijaše i Šaul. Za vrijeme žrtve Šaul je označen kao kralj Izraela.. • Za vrijeme kralja Davida glede bogoštovalja ne saznajemo ništa nova, osim onog svečanog prijenosa Kovčega saveza u Jeruzalem (2 Sam 6).

  22. Zaključimo: • Već vrlo rano, u svojoj povijesti, prilikom svojih blagdana sjećali su se spasenjskih djela Božjih, za njih Bogu zahvaljivali, njih prepričavali, interpretirali, obogaćivali novim sadržajima... • Već je u tom vremenu, prije kralja Salomona, snažan naglasak stavljen na religioznost, na pounutrašnjenje religije. Velika je važnost poklonjena predajama, spasenjskim djelima u prošlosti. A kad se Izrael otvarao kanaanskim utjecajima, bio je krajnje oprezan.

  23. Služba Božja u Salomonovo vrijeme • U vrijeme kralja Davida, u Jeruzalemu, nastala je nova religigiozna svijest, nova predođba o Bogu i o bogoštovlju. • Ostvarila se vrlo značajna integracija izraelskih plemena u religijsko-bogoštovnom vidu; David je uspio objediniti Mojsijevske predaje južno-palestinskih i levitskog plemena o Izlasku te se njima poslužio kao smjernicama za svoju vjersku politiku.

  24. Služba Božja u Salomonovo vrijeme • Osnivanje kraljevstva uvjetovalo je ustanovu i razvoj mnogih vjerskih ustanova, levitskih gradova i pokrajinskih svetišta koja su trebala nadomjestiti kanaanska poganska svetišta na “uzvišicama”. • Unatoč odbijanju kanaanske religije, izraelski je jahvizam ipak podlegao i stanovitom smislu utjecaju kanaanske religije (sinkretizam).

  25. Služba Božja u Salomonovo vrijeme • Kult koji je nastao u Davidovo vrijeme bio je očigledno povezan s izraelskim tumačenjem povijesti i, neizbježno, s bogoštovnim praksama i predmetima koji su postojali u susjedstvu i bili vrlo razvijeni. • Došlo je do spajanja agrarno-kozmoloških elemenata kananaskih tradicija s elementima izraelske povijesti spasenja i osjetljivosti za pravednost.

  26. Služba Božja u Salomonovo vrijeme • Tako su sazrele sve okolnosti za izgradnju hrama u Jeruzalemu i za uspostavu bogoštovlja u hramu. • Hram je sagradio Davidov sin Salomon, oko 975. pr. K.. • Bogoštovlje je u Davidovo vrijeme bilo tijesno povezano s novim društvenim stvarnostima, s pravnim poretkom ali i s novim tumačenjem povijesti.

  27. Služba Božja u Salomonovo vrijeme • Uz agrarnu-kozmološku motivaciju u izraelsko-židovski kult ulaze i spasenjskopovijesni elementi. • To osobito dolazi do izražaja u dvostrukim značenjima nekih blagdana, kao što je npr. pasha, pedesetnica i blagdan sjenica. • Ti su blagdani u kanaanskom religijskom svijetu imali agrarno (poljodjelsko) značenje a u izraelskoj su religiji bili povezani s poviješću spasenja i interpretirani kroz razne događaje povijesti spasenja.

  28. U Izraelu je kult imao povijesnospasenjsko značenje, koje se osobito odražalo u blagdanima pasha,pedesetnica i blagdan sjenica.

  29. Tako je: • blagdan Pesaha / Pashe tumačio spasenjsko djelo Božje oslobođenja Izraela iz Egipta, • blagdan Semica (Pedesetnica) podsjećao je na objavu Božju na Sinaju (Zakon, Savez, objava Božjeg imena), • a jesenski blagdan Sjenica na putovanje kroz pustinju i na boravak Izraelaca u pustinji, u sjenicama. • Ovo sjećanje bilo je vrlo aktivno: sudionici bogoštovlja su se ta Božja djela posadašnjavali tako da su i oni sami postajali dionici tih događaja.

  30. BLAGDANI • Nakon Mojsijeve vjerske reforme slavi se • tjedno šabat (=subota) kao dan Gospodnji, • mjesečno se slavi svetkovina mladog mjeseca, • a godišnje tri velika blagdana:

  31. BLAGDANI • Beskvasnih kruhova (hebr. mazzôth), • blagdan sedmica (hebr. šebuth) • i blagdan sjenica (hebr. sukôth). • Uz te blagdane bitno je povezana činjenica sjećanja (hebr. zikaron, grč. anamnesis, hrv. spomen). • O tomu nam svjedoče brojni Psalmi.

  32. Pesah / Pasha • Riječ pasha aramejska je riječ, a hebrejski oblik te riječi glasi pesah. • Biblijski pisci SZ dovode značenje te riječi u vezu s glagolom pasah, što znači prolaziti ili poskakivati (Izl 13). • Blagdan je vrlo star, i sigurno je postojao već prije Mojsijeva vremena kao pastirski blagdan kada bi pastiri prinosili Bogu žrtvu prvijenaca svojih stada i svoja stada izvodili na novu ispašu (Izl 13,11; 34,19).

  33. Pesah / Pasha • Dolaskom u Kanaan Izraelci su spojili blagdan Pashe s blagdanom Beskvasnih kruhova (macot) kanaanskih stanovnika, ratara starosjedilaca, i slavili ih zajedno u rano proljeće u mjesecu abibu odnosno nisanu. • U Isusovo vrijeme pasha dobila svoj konačni oblik u kakvom ga Židovi još danas slave. Novi je zavjet židovsku pashu zamijenio Uskrsom (Kristova pasha, Isusova pashalna večera).

  34. Šebuôt • Blagdan Sedmica, bijaše zapravo blagdan svršetka žetve pšenice. • Obred tog blagdana sastojao se u prinošenju dvaju kvasnih hljebova načinjenih od novoga pšeničnog brašna. • Spomen na proglas sinajskog zakona i sklapanja saveza. • Blagdan pasha i beskvasnih hljebova bili međusobno tijesno povezani.

  35. Sukkôt, • Blagdan Sjenica, slavio se u starini kao svršetak svih poljoprivrednih radova u jesen, poglavito berbe grožđa i maslina (Izl 23,16; Pnz 16,13). • U Židova ovaj je blagdan dobio povijesnospasenjsko značenje: • podsjećao je Izraelce na boravak u pustinji, u sjenicama.

  36. BLAGDANI • Osim ovih velikih blagdana postojali su i drugi važni blagdani, primjerice • blagdan Nove godine, • Dan Pomirenja (hebr. Jom Kippur), • blagdan Posvećenja Hrama (hebr. hannukhah), • blagdan Purim.

  37. HRAM • Za gradnju hrama priprave je učinio već kralj David: kupio je od Ornana brdo Morija gdje je vidio anđela zatornika (2 Sam 24,24). • Čim je Salomon došao na prijestolje, započeo je s gradnjom Hrama.

  38. HRAM • Bio je to jedan od naljepših u tom dijelu svijeta. Sastojao se od sljedećih dijelova: • vanjsko i unutarnje dvorište, • predvorje hrama, • Svetište i • Svetište nad svetištem.

  39. HRAM • U Svetištu nad svetištem postavljena su dva kerubina (u obliku krilatih lavova). Između njih Kovčeg saveza. Tu je samo je jedamput Veliki svećenik smio ući i Bogu se pokloniti. • Nažalost, nemamo mnogo podataka o tomu kako se odvijalo bogoslužje u drevno doba u jeruzalemskom hramu. • Razni oblici bogoslužja bili su žrtve, procesije, molitve, pjevanje... Srž bogoslužja bijahu ipak žrtve.

  40. Žrtve • Žrtva je sveopća pojava u svim religijama. • Nažalost, nemamo dovoljno podataka da bismo bolje poznavali žrtve u Mezopotamiji i u Kanaanu pa tako ne znamo što je u izraelskim žrtvama izvorno a što preuzeto od drugud, od drugih relgija.

  41. Žrtve • Najstariji element žrtvovnog obreda vjerojatno je krv i ophođenje s njom. • U krvi su Židovi gledali sjedišta života, životno počelo. • Zato je bilo strogo zabranjeno uživati krv životinje (Post 9,4).

  42. Žrtve • Žrtvenik bijaše simbol, ponazočenje samoga Boga. • Kada su sklapali savez, zapečatili su ga krvlju zaklane žrtve. • Tako su i Savez s Bogom, sklopljen na Sinaju, zapečatili krvlju životinja. • S time u svezi bijahu posebni obredi: • žrtvu bi razrezali na dvije polovice i zajedno prošli između tih polovica zaklane životinje (Post 15,17) • ili su zajedno blagovali žrtvovano živinče (Post 31,45-54).

  43. Žrtve • Žrtvom čovjek pokazuje da ovisi o Bogu, žrtvom želi Boga umilostiviti i u nj isprositi oproštenje grijeha, klanjati mu se i biti zahvalan za sva dobra djela. • O povijesti žrtve kao i o načinu kako se žrtva prinosila, u razno doba Staroga zavjeta, napisao sam drugdje.

  44. Žrtve • Žrtva je bila središnji čin bogoštovlja. • U Starome zavjetu bilo je više različitih žrtava: • žrtve paljenice, • žrtve za grijehe i prijestupe, • žrtve mirotvorne ili pričesnice.

  45. Žrtve • žrtve paljenice, koje su se savim spalile Bogu na čast (bikovi, teoci, ovnovi, jaganjci, jarci, usp. Lev 1,3-9). • mirotvorne, mironosne žrtve ili žrtve pričesnice. Zovu se još i savršene žrtve, potpune žrtve. Postojale su tri vrste takvih žrtava: a. žrtva zahvalnica (hebr. tôdah, grč. euharistia), b. dobrovoljna žrtva (hebr. nedabah) c. zavjetna žrtva (hebr. neder). Opisane su u Lev 7.

  46. Žrtve • Te su se žrtve sastojale u svečanim gozbama na kojima su ljudi • jedan dio žrtve blagovali i preko tog simboličkog blagovanja dokazivali svoje sjedinjenje s božanstvom. • drugi dio žrtve (mast, but, bubrezi, jetra) spaljen je na žrtveniku, Bogu u čast, • treći dio žrtve prima svećenik (prsa i desna noga).

  47. Žrtve 3. Žrtve za grijehe i za prijestupe, okajnice. Grijehom je čovjek raskinuo prijateljski odnos između sebe i Boga. Da bi opet uspostavio prijašnji odnos, morao je prinijeti žrtvu.

  48. Žrtve • Postojale su • javne žrtve za grijehe (prinosile su se o blagdanu Pashe, za Pedesetnicu, na Dan pomirenja i kod posvete svećenika i levita) • i privatne (prinosili su ih prilikom očišćenja rodilje, nakon ozdravljenja gubavca). 4. Žrtve prinosnice.Darovi. Sve ostale žrtve.

  49. DRUGI OBREDNI ČINI • Molitva • Čišćenja • Zavjeti • Post

  50. Molitva • Molitva je temeljni izraz religijskog osjećanja. Ona uspostavlja neposredni kontakt između Boga i čovjeka. • Pobožni Izraelac molio u Hramu, vjerujući da ondje stoji pred licem Božjim i da će biti sigurno uslišan • (Ps 28,16-22; 1 Sam 1,26; 1 Kr 8,22, Joel 2,15-17). • Molitva u Novome zavjetu. Isus uči uenike moliti Očenaš.

More Related