MOLITVA PRED RASPELOM

1. MOLITVA PRED RASPELOM O uzvišeni i slavni Bože, rasvijetli moje srce! daj mi pravu vjeru, sigurnu nadu, savršenu ljubav, duboku poniznost, osjet i spoznaju, da opslužujem tvoje zapovijedi. Amen. ZA ŠTO JE FRANJO MOLIO? ● Ovo je najranija poznata molitva sv. Franje koja potječe iz 1206. godine ● Sastoji se od jednog zaziva i dvije molbenice ● Prvi zaziv uzvišeni i slavni Bože izražava Franjino stvorenjsko divljenje prema Stvoritelju ● Prva molbenica, rasvijetli moje srce, reflektira situaciju u kojoj se Franjo nalazio u tom trenutku.

2. U vrijeme kad je Franjo izgovarao ovu molitvu, nalazio se u crkvici sv. Damjana, pred Raspelom, na početku svoga obraćenja. Imao je 24 godine. Bio je u dilemi. Nije znao kamo će sa svojim životom ni što će. • Druga molbenica, daj mi pravu vjeru, sigurnu nadu i savršenu ljubav, odražava nutarnji molitveni dinamizam: hod od negativnog (mračnog) k pozitivnom (svijetlom)… od tame neznanja i neizvjesnosti prema svjetlu vjere, nade i ljubavi. • Klečeći pred Gospodinom Franjo priznaje da je njegovo srce obavijeno tamom i sumnjama. • Svaka sposobnost srca i uma koje mu je Bog darovao mora ga voditi nazad k Bogu. • Iako je patio u duhu obuzet sumnjama, nije samo molio za vjeru, nadu i ljubav, nego je sva njegova motiva usmjerena k jednom cilju: da uzmogne opsluživati Božje zapovijedi. KAKO JE FRANJO MOLIO? • Ova molitva nam govori o načinu kako je Franjo molio. On počinje zazivajući Boga i završava s namjerom opsluživanja Božjih zapovijedi. • Dvije uporišne točke molitve su glagoli dati i opsluživati: Bog daje kako bismo mi mogli opsluživati Njegovu volju. • Bog nadahnjuje i daje, Franjo sluša i izvršava (OR 3-15)

3. O uzvišeni i slavni Bože,rasvijetli moje srce! Franjo je u dubokoj dilemi. Razmišlja što će poduzeti. Godinu ranije sreo je gubavca i taj susret ga je duboko potresao. Razmišlja da ostavi unosnu trgovinu i da se posveti posve gubavcima. Onda, dok je molio, čuje glas Isusa s Raspela: “Zar ne vidiš, Franjo, da se moja kuća ruši? Idi i popravi je za mene!” (TD 13) Želja da promijeni dotadašnji život i daruje ga Bogu postaje sve jača. S druge strane, njegov otac Pietro Bernardone je neumoljiv. Zahtijeva od Franje da ga naslijedi u trgovini i uveća obiteljsko bogatstvo. Što učiniti? • U takvoj situaciji unutarnje neizvjesnosti i tame, Franjo se ne okreće sebi, nego gleda prema uzvišenom Bogu da mu prosvijetli srce i razum kako bi znao što mu je činiti. • Oči vjere vide dalje od boli i muke Raspetog. Raspelo u sv. Damjanu prikazuje oboje: Veliki petak i nedjelju Uskrsnuća. Čak i na križu Krist je i dalje Gospodin, odjeven u slavu i veličanstvo. Franjo u Kristu koji trpi susreće slavnog Boga. • Sva zahtjevnost našeg života vjere sastoji se u kontemplaciji Velikog petka i nedjelje Uskrsnuća zajedno, u slavljenju Uskrsnuća Gospodinovog svaki dan.

4. Budući da Krist, iako raspet, i dalje sjaji u svom veličanstvu, onda kad patnje, boli i smrt pomute radost našeg života, ne smijemo im dopustiti da nas gurnu u beznađe. • Franjo je primjer kako radost može zasjati i u slaboćama i tjelesnim mukama. • Čak i u trenutku smrti Božje se veličanstvo očitovalo, jer mu je Gospodin darovao privilegij umiranja s pjesmom na usnama okružen braćom i sestrama. • U svom zazivu uzvišeni i slavni Bože, Franjo priznaje Božje veličanstvo. • Sve što možemo dok smo sučeljeni s nedostupnom Božjom svjetlošću jest ispovjediti vlastitu tamu. • Zato je zaziv slavni zgodno popraćen prošnjom rasvijetli moje srce. • Riječ srce ovdje znači samo središte Franjinog bića, tamu njegova uma i osjećaja, njegovih sumnja i strahova, njegovu nemoć da vidi kamo bi trebalo krenuti, njegovu unutarnju moru, njegov procjep između očaja i utjehe. • Prosvjetljenje može doći jedino od Boga. • Franjina prva prošnja upućena je Božjoj slavi kako bi bio prosvijetljen. • To je upravo ono što mu je najhitnije trebalo, jer kad nas obasja Božje svjetlo mi vidimo naše živote daleko jasnije.

5. Daj mi pravu vjeru, sigurnu nadu isavršenu ljubav! • Klečeći pred Raspelom u crkvici sv. Damjana Franjo spoznaje kako je mračno njegovo srce. • Stvarni uzrok tame je njegova nemoć da se otrgne od svijeta i preda Ocu kako je to Krist Raspeti učinio. • Moli za kreposti koje su prikladan odgovor Isusovoj žrtvi na križu. Moli za tri teološke kreposti, ključne vrednote kršćanskog života. • Vjerom se predajemo Bogu, kako je učinio Abraham, nadom gledamo iznad sebe i ljubavlju darujemo središte našeg bića u odgovoru na Božju ljubav prema nama. • Svakodnevna prošnja daj mi pravu vjeru može nas sačuvati od pretjeranog pouzdanja u sebe i od nespokoja zbog suvremenih pomodnih vjerovanja. • U mladosti Franjo je slijedio vlastite ideale. Sanjao je o tome da postane vitez i proslavi se mačem i junačkim djelima. • Međutim, slušajući svoju savjest pred Raspetim Isusom počinje usvajati drugačiji ideal. • Sad moli za sigurnu nadu, daleko veću od prijašnje ambicije za popularnošću i slavom. Bog postaje središte njegovog života i garancija njegovog uspjeha.

6. Svi mi čeznemo za ljubavlju, rastemo i postajemo bolji kad volimo i kad smo voljeni. • Naša ljubav se usavršava u sebedarju drugima. • Ovo je savršena ljubav za koju je Franjo molio, sebedarna ili potpuna ljubav. • Franjina predanost u pomaganju gubavcima plod je njegovog iskustva Isusove savršene ljubavi. • Iznenađen je sobom: pita se odakle mu tolika snaga da nadvlada gađenje i zagrli izobličenog gubavca kraj puta, da ga poljubi i očisti njegove gnojne rane. • Odgovor nalazi u križu, u Kristovom žrtvenom samopredanju. • Franjo moli za snagu da uzmogne nastaviti što je upravo započeo, pomagati gubavcima. • Svjestan je da on to nikad ne bi mogao sam od sebe učiniti. • Franjo treba ljubavi koja mu omogućuje da vidi nevolju svojih bližnjih i da se daruje njima. • Zato moli za dar ljubavi koja ga preporađa kako bi započeo novi život. • Franjo moli za dar savršene djelotvorne ljubavi.

7. Daj mi osjet i spoznaju! • Franjo je prvo molio za temeljne kršćanske kreposti, a poslije za intelektualne moći: osjet i spoznaju. • Riječ osjet (lat. sensum) odnosi se na osjete i općenitije na osjećanje ili osjećajnost. Tako bi se ova prošnja mogla prevesti kao: Daj mi osjećajnost da razumijem tvoju zapovijed. Dopusti mi da opipljivo doživim ono što ti želiš da ja učinim. Učini me osjetljivim prema tebi i prema stvorenjima. Daj mi milost da držim uvijek budnim svoje osjete kako bih razumio smisao svog života. • Spoznaja (lat. cognitio) znači moć razumijevanja i prepoznavanja što podrazumijeva percepciju i intuiciju. • Tako Franjo moli kako bi mogao prepoznati i slijediti pravi put i razumjeti Božje planove. • Pod izrazima osjet i spoznaja Franjo podrazumijeva cijelu svoju osobu, tijelo i duh. • Trebamo izvršavati Božje zapovijedi srcem i umom, tijelom i dušom, sa svom svojom snagom. Ali mi to ne možemo sami od sebe. • Zato Franjo vapi, Gospodine, jerpravi osjet i spoznaja dolaze samo od Boga.

8. Da opslužujem tvoje zapovijedi! • Završavajući svoju molitvu Franjo ne traži ništa isključivo za sebe. Sve što želi jest da uzmogne živjeti u skladu s Božjim zapovijedima. • U svom traženju mladi Franjo očekuje sve od Boga. Potpuno predaje sebe Bogu i moli jedino da opslužuje njegove zapovijedi. • Dok Franjo kleči pred Raspelom njegova duboka tjeskoba preokreće se u suosjećanje s Raspetim Isusom. • Dotada je okupiran svojom unutarnjom tamom, tjeskobom i neodlučnošću. • Iza toga njegova patnja nalazi konačni smisao: iskazat će svoju ljubav prvo gubavcima a onda je proširiti na sve: “odbačene, siromašne, nemoćne, bolesne, gubave i prosjake pokraj puta” (NPr 9:2). • Patit će sa patnicima u nemiloj situaciji jer će gledati u njima Spasitelja koji trpi. Sućut i patnja s Raspetim odredit će u budućnosti put koji će Franjo slijediti. • Franjo se oslobađa sebe, svog egoizma, i tako se ispunja suosjećanjem prema Raspetom da će Krist utisnuti svoje rane u njegovo tijelo pred kraj života. • Molitva pred Raspelom u sv. Damjanu, kad je Franjo uvidio da treba posvetiti svoj život sućuti prema Raspetom Isusu, predstavlja prekretnicu u njegovom životu.

9. Tad je Franjo zakoračio prema svetosti, prema stigmatama, vanjskim znacima njegove identifikacije s Raspetim Kristom. • Staza življenog evanđelja koja je vodila k La Verni započela je u sv. Damjanu. • Legenda trojice drugova ističe ovu vezu: Od tog časa njegovo srce bilo je pogođeno i ranjeno užarenom ljubavlju i sućuti prema Kristovoj muci i do kraja svog života nosio je u njemu rane Gospodina Isusa. Ovo se jasno potvrdilo poslije kad su te iste rane – stigmate – bile čudesno utisnute u njegovo tijelo a sviju da ih vide (TD 14). Guča Gora, 1/09/2007 fra Pero Vrebac . .