POREZ NA DODANU VRIJEDNOST

1. POREZ NA DODANU VRIJEDNOST

2. OPOREZIVANJE PROMETA • Oporezivanje prometa zauzima značajno mjesto u svim poreznim sustavima • Porezni teret raspodijeljen je na sve stanovnike jedne države • Dobar instrument za postizanje fiskalnih ciljeva države, neprimjetan je za obveznike te je i otpor plaćanju manji  prividno sadrži elemente dobrovoljnosti

3. Porez na promet • Porezni oblik kojim se oporezuju svi ili veći dio objekata oporezivanja koji su predmet prometa • Opći porez na promet = opći porez na potrošnju • Posebni/pojedinačni porez na promet (akcize)

4. Razvoj općeg poreza na promet • Grčka, Egipat  5.stoljeće prije Krista • Pojedinačni porez na promet • Španjolska, 1342. g.  opći porez na promet • Prvi svjetski rat  opći porez na promet • Opći porez na promet postoji i dalje u poreznim sustavima zemalja koje se ga uvele i nakon što su prestali razlozi kojima se opravdavalo njegovo uključivanje u porezni sustav

5. Karakteristike poreza na promet : • Niski troškovi ubiranja, malen broj obveznika (zbog osobine prevaljivanja ovog poreza) • Izdašan i stabilan izvor prihoda države • Ugodan za ubiranje (“pod anestezijom”) • Regresivno djelovanje (kao njegov najznačajniji nedostatak) koje snažnije pogađa stanovnike s nižim dohocima

6. Izdašan izvor prihoda države (2011.)

7. Stabilan izvor prihoda države

9. Porez na dodanu vrijednost • (zasad) posljednja faza u razvoju općeg poreza na promet • Oporezuje se samo vrijednost dodana u fazi oporezivanja (razlika kupovne i prodajne cijene) – porezna osnovica je dodana vrijednost

10. Porez na dodanu vrijednost • Varijanta općeg poreza na promet – neto svefazni porez na promet • porez koji se obračunava i plaća u svim fazama proizvodnog i prometnog ciklusa, ali tako da se u svakoj fazi oporezuje samo iznos dodane vrijednosti koja se ostvarila u toj fazi proizvodno-prometnog ciklusa

11. Temeljna obilježja djelovanja poreza na dodanu vrijednost

12. Dodana vrijednost je vrijednost koju poduzetnik (proizvođač ili subjekt prometa) dodaje inputima prije nego što ih proda kao nove proizvode ili usluge (output). • Konačna cijena svakog proizvoda u maloprodaji mora, zapravo, predstavljati zbroj svih dodanih vrijednosti pojedinih faza proizvodnog i prometnog ciklusa.

13. Porez na dodanu vrijednost • je porez potrošnog tipa čija se primjena zasniva na sljedećim polaznim pravilima: • svaka isporuka dobara i usluga mora biti oporezovana PDV-om, ako nije oslobođena posebnom odredbom, • niti jedna isporuka dobara i usluga ne smije biti obuhvaćena PDV-omdva ili više puta, • PDV u isporukama dobara i usluga u poduzetničke svrhe mora biti putem “pretporeza” odbijen, kako bi se ostvarilo načelo neutralnosti u poduzetničkim aktivnostima, te • svaki poduzetnik zahtjeva od svojih dobavljača da na računima iskažu zaračunati PDV kako bi ga oni mogli odbiti kao “svoj pretporez”.

14. Načela PDV-a • Kod oporezivanja prometa dobara koja ulaze u međunarodnu razmjenu mora se točno odrediti u kojoj će se zemlji obaviti oporezivanje PDV-om • Načelo porijekla - dobra koja su predmet međunarodne razmjene oporezuju se u zemlji u kojoj su ta dobra proizvedena • Načelo odredišta - dobra u međunarodnoj razmjeni terete se isključivo PDV-om zemlje u kojoj dolazi do krajnje potrošnje

15. Prevaljivanje poreza • Porezni obveznik nije stvarni nositelj poreznog tereta nego je to neka druga osoba • Pretpostavka za prevaljivanje je postojanje poreznog tereta  državna blagajna nije oštećena, ali nije svejedno tko snosi porezni teret

16. Pretporez (na primjeru RH) • Pretporez je iznos PDV-a koju su na računima za nabavljena dobra i usluge različiti dobavljači zaračunali obvezniku poreza na dodanu vrijednost. • svaki obveznik PDV-a u trenutku prodaje dobara i usluga svojim kupcima zaračunava porez na dodanu vrijednost i naplaćuje ga, ali ga ne obračunava kao svoj prihod već kao prihod države, a porezni ga obveznik samo u ime i za račun države naplaćuje na tržištu i doznačuje na propisani uplatni račun.

17. Oblici PDV-a • Ovisno o tome kako se pri oporezivanju prometa tretiraju izdatci učinjeni za nabavu kapitalnih dobara (investicije), razlikuju se 3 oblika PDV-a: • PROIZVODNI – kada porezni obveznik pri prodaji svog proizvoda ne može odbiti trošak nabave kapitalnih dobara • DOHODOVNI - kada porezni obveznik pri prodaji svog proizvoda može odbiti amortizaciju • POTROŠNI OBLIK - kada porezni obveznik pri prodaji svog proizvoda može odbiti iznos utrošen za nabavu kapitalnih dobara (bruto investicije)

18. Prednosti POREZA NA DODANU VRIJEDNOST u odnosu na ostale oblike oporezivanja prometa • Neutralan je prema poduzetničkim aktivnostima – nikoga ne dovodi u prednost • Ograničava se/ izbjegava porezna evazija (sustav samokontrole unutar primjene poreza) • Izbjegava se kumulativni učinak oporezivanja prometa

19. Učinci općeg poreza na promet • Financijski učinak • Najznačajnija stavka u ukupnim javnim prihodima • Ekonomski učinak • Prevaljivanje • Socijalni učinak • Regresivno djelovanje (ne vodi računa o stvarnoj ekonomskoj snazi iz koje će se izdvajati porez uključen u cijenu oporezovanog proizvoda)

20. Harmonizacija PDV-a • Sustav PDVa u EU zahtijeva primjenu standardne stope koja ne može biti niža od 15% te najviše do dvije stope koje ne mogu biti niže od 5% (primjenjuju se na proizvode i usluge predviđene Direktivom EU) • Tijekom primjene odobravana su izuzeća zemljama članicama, obično su se odnosila na primjenu nižih stopa

21. Šesta smjernica EU • Okvir za definiranje poreza na dodanu vrijednost u zemljama EU (donesena 1977. godine) • Zbog brojnih izmjena koje su je učinile nepreglednom i nerazumljivom, Europska komisija donosi odluku o sistematizaciji propisa o PDVu • Nova, sistematizirana smjernica u primjeni je od 01. siječnja 2007. godine  pročišćeni tekst Šeste smjernice

22. Porez na dodanu vrijednost u Republici Hrvatskoj

23. Do 1.1.1998.  porez na promet proizvoda i usluga (proporcionalne stope na prodajnu cijenu; obračun u svim fazama; velik broj poreznih stopa; brojna oslobođenja)

24. Porez na dodanu vrijednost je uveden zbog: • potrebe reformiranja cjelokupnoga hrvatskog poreznog sustava u novim gospodarskim i političkim okolnostima, • fiskalnih zahtjeva koji se nameću suvremenom poreznom sustavu te • zbog potrebe usklađivanja hrvatskoga poreznog sustava s poreznim sustavima EU.

25. Razlika između PDV-a i poreza na promet je u tome što: • se porez na promet ubire postupno, u svakoj fazi proizvodnje, dok se PDV obračunava i plaća u svim fazama proizvodnog i prometnog ciklusa, ali tako da se u svakoj fazi oporezuje samo iznos dodane vrijednosti koja se ostvarila u toj fazi proizvodno-prometnog ciklusa.

26. Hrvatski PDV, uveden 1998. godine s jedinstvenom stopom, širokom osnovicom te malim brojem standardnih izuzeća, bio je uvelike blizak teorijski idealnom obliku • unatoč argumentiranom protivljenju stručnjaka, hrvatski se model sve više udaljavao od svoga prvobitnog oblika  nulta stopa i snižena stope od 10%

27. Zakonodavni okvir • Zakon o porezu na dodanu vrijednost objavljen u „Narodnim novinama” br . 73/13 i 99/13. • Isto tako, na snagu je stupio i Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom (NN 133/12) kojim se od 1. siječnja 2013. godine postupno provodi proces fiskalizacije, a koji je usmjeren ka smanjenju porezne nediscipline kod prometa gotovine.

28. Osnovni elementi PDV-a u Hrvatskoj • Predmet oporezivanja • Porezni obveznik • Mjesto oporezivanja • Porezna osnovica • Porezna stopa • Razdoblje oporezivanja • Oslobođenja od PDV-a • Odbitak pretporeza • Povrat PDV-a • Računi

29. PREDMET OPOREZIVANJA • isporukadobara u tuzemstvuuznaknadukojuobaviporezniobveznikkojidjelujekaotakav • stjecanjedobaraunutarEuropskeunijekoje u tuzemstvuobaviuznaknadu: • porezni obveznik koji djeluje kao takav ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, ako je prodavatelj (isporučitelj) porezni obveznik koji djeluje kao takav u drugoj državi članici i koji u skladu s propisima te države članice nije oslobođen obračunavanja PDV-a kao mali porezni obveznik • u slučaju novih prijevoznih sredstava, porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om ili bilo koja druga osoba koja nije porezni obveznik,

30. u slučajuproizvodakojipodliježutrošarinama, ako se trošarinanastjecanjeunutarEuropskeunijeobračunava u tuzemstvu u skladusapropisimakojiuređujutrošarine, porezniobveznikilipravnaosobakojanijeporezniobveznik, čijaostalastjecanjanisupredmetoporezivanja PDV-om, • obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav, • uvozdobara

31. Predmet oporezivanja PDV-om NIJE: • stjecanje dobara unutar Europske unije koje obavi porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, ako bi isporuka takvih dobara u tuzemstvu bila oslobođena u skladu sa Zakonom , • stjecanje dobara unutar Europske unije, osim dobara iz točaka a), c) i d) ovoga stavka, te osim novih prijevoznih sredstva ili dobara koja podliježu trošarinama, koje obavi porezni obveznik koji isključivo obavlja isporuke dobara ili usluga za koje nije dopušten odbitak PDV-a (pretporeza) ili pravna osoba koja nije porezni obveznik,ako ukupnavrijednoststjecanjadobaraunutarEuropskeunijetijekomtekućekalendarskegodinenijeveća od 77.000,00 kuna (pragstjecanja), te ako ukupnavrijednoststjecanjadobaraunutarEuropskeunije u prethodnojkalendarskojgodininijeprešlapragstjecanja

32. Pragstjecanjasastojise od ukupnevrijednostistjecanjadobaraunutarEuropskeunije, bez PDV-a kojitrebaplatitiilikoji je plaćen u državičlanici u kojoj je započelaotpremailiprijevoztihdobara

33. Predmet oporezivanja PDV-om NIJE: • stjecanje unutar Europske unije rabljenih dobara, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta ili antikviteta ako je prodavatelj preprodavatelj koji djeluje kao takav, a PDV na ta dobra obračunat je u državi članici u kojoj je započela njihova otprema ili prijevoz u skladu s posebnim postupkom oporezivanja marže, • stjecanje unutar Europske unije rabljenih dobara, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta ili antikviteta ako je prodavatelj organizator prodaje putem javne dražbe koji djeluje kao takav, a PDV na ta dobra obračunat je u državi članici u kojoj je započela njihova otprema ili prijevoz u skladu s posebnim postupkom za prodaju putem javne dražbe.

34. Isporuka dobara • Isporuka dobaraje prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika. • Materijalnom imovinom smatra se isporuka električne energije, plina, grijanja, hlađenja i slično.

35. Obavljanje usluga • je svaka transakcija koja se ne smatra isporukom dobara • Obavljanjem usluga također se smatra: • prijenos prava, • suzdržavanje od neke radnje ili trpljenje neke radnje ili stanja, • obavljanje usluga po nalogu nadležnih državnih tijela ili u njihovo ime ili na temelju odredbi zakona.

36. Stjecanje dobara unutar Europske unije • je stjecanje prava raspolaganja pokretnom materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika, koju prodavatelj ili stjecatelj dobara ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze stjecatelju tih dobara u državu članicu koja nije država članica u kojoj je započela otprema ili prijevoz tih dobara

37. Uvoz dobara • uvozom dobara smatra se svaki unos dobara u Europsku uniju koja nisu u slobodnom prometu na području Europske unije, u skladu s carinskim propisima. • uvozom dobara smatra se i unos dobara koja su u slobodnom prometu na području Europske unije, a potječu s trećih područja koja su dio carinskog područja Europske unije u skladu s carinskim propisima.

38. Porezni obveznik • Porezni obveznikje svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. • Gospodarska djelatnost je svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. Gospodarskom djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda.

39. Samostalnost u ovom smislu ne postoji u slučaju zaposlenika i drugih osoba koje su povezane s poslodavcem ugovorom o radu ili drugim ugovorom kojim se uređuje odnos poslodavca i posloprimca glede radnih uvjeta, naknada i obveza poslodavca, a koji ima obilježja nesamostalnosti. Poreznim obveznikom smatra se i svaka osoba koja povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva, koja kupcu otpremi ili preveze prodavatelj, sam kupac ili druga osoba za njihov račun na područje druge države članice.

40. Poreznim obveznicima ne smatraju se • tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima i u slučaju kada ubiru pristojbe, naknade i druga plaćanja u vezi s obavljanjem djelatnosti ili transakcija u okviru svog djelokruga ili ovlasti. • Ako bi obavljanje tih djelatnosti, kao da nisu porezni obveznici, dovelo do znatnog narušavanja načela tržišnog natjecanja kod obavljanja takvih djelatnosti ili transakcija, ta se tijela smatraju poreznim obveznicima u vezi s tim djelatnostima ili transakcijama.

41. Mali porezni obveznik • pravnaosobasasjedištem, stalnomposlovnomjedinicom, odnosnofizičkaosoba s prebivalištemiliuobičajenimboravištem u tuzemstvu, čijavrijednostisporukadobarailiobavljenihusluga u prethodnojkalendarskojgodininijebilaveća od 230.000,00 kuna. • oslobođen je plaćanja PDV-a naisporukedobarailiusluga, nemapravoiskazivati PDV naizdanimračunima i nemapravonaodbitakpretporeza

42. Mali porezniobveznikmožeod Porezneupravezatražiti da se nanjega ne primjenjujeoslobođenjeplaćanja PDV-a, aPoreznauprava to utvrđujerješenjemkojegaobvezujesljedećih pet kalendarskihgodinanaredovnipostupakoporezivanjapremaovomeZakonu.

43. Mjesto oporezivanja • Mjesto isporuke dobara • Mjesto obavljanja usluga • Mjesto stjecanja dobara unutar Europske unije • Mjesto uvoza dobara

44. 1. Mjesto isporuke dobara • Mjestom isporuke dobara koja se ne otpremaju niti prevoze smatra se mjesto gdje se dobra nalaze u trenutku isporuke. • Mjestom isporuke dobara koja otprema ili prevozi isporučitelj, kupac ili treća osoba, smatra se mjesto gdje se dobra nalaze na početku otpreme ili prijevoza do kupca.

45. 1. Mjesto isporuke dobara • Mjestom isporuke dobara koja su isporučena na brodovima, u zrakoplovima ili vlakovima tijekom dionice prijevoza putnika obavljenog u Europskoj uniji smatra se mjesto početka prijevoza putnika. • Kod isporuke plina putem sustava za prirodni plin koji se nalazi na području Europske unije ili bilo koje mreže priključene na takav sustav te isporuke električne energije, grijanja ili hlađenja preko mreža za grijanje ili hlađenje poreznom obvezniku preprodavatelju, mjestom isporuke smatra se mjesto gdje taj preprodavatelj ima sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu kojima se dobra isporučuju, a u slučaju nepostojanja takvog sjedišta ili stalne poslovne jedinice mjesto gdje je njegovo prebivalište ili uobičajeno boravište.

46. 2. Mjesto obavljanja usluga • Mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku koji djeluje kao takav smatra se mjesto sjedišta tog poreznog obveznika. • Mjestom obavljanja usluga osobi koja nije porezni obveznik smatra se mjesto u kojem porezni obveznik koji obavlja usluge ima sjedište.

47. 3. Mjesto stjecanja dobara unutar Europske unije • Mjestom stjecanja dobara unutar Europske unije smatra se mjesto gdje završava otprema ili prijevoz dobara stjecatelju.

48. 4. Mjesto uvoza dobara • Mjesto uvoza dobara je država članica na čijem se području dobra nalaze pri unosu u Europsku uniju.

49. 1. Porezna osnovica kod isporuke dobara i obavljanja usluga • je naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga. • U poreznu osnovicu uračunavaju se iznosi poreza, carina, pristojbi i sličnih davanja, osim PDV-a, te sporedni troškovi kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i osiguranja koje isporučitelj dobara ili usluga zaračunava kupcu ili primatelju.

50. Porezna osnovica kod isporuka dobara je nabavna cijena tih ili sličnih dobara, a ako je ta cijena nepoznata, visina troškova utvrđenih u trenutku isporuke. • Porezna osnovica kod usluga je ukupni trošak obavljanja usluga. • Kod premještanja dobara u drugu državu članicu porezna osnovica je nabavna cijena tih ili sličnih dobara, a ako je ta cijena nepoznata, visina troškova utvrđenih u trenutku premještanja dobara.