slide1 n.
Skip this Video
Loading SlideShow in 5 Seconds..
MOĆ PowerPoint Presentation
play fullscreen
1 / 27
Download Presentation

MOĆ - PowerPoint PPT Presentation

reuel
209 Views
Download Presentation

MOĆ

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - E N D - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Presentation Transcript

  1. MOĆ Petnaesto predavanje, 4. XII. 2013.

  2. SOCIOLOGIJA I POLITIKA • Politika kao predmet društvenih znanosti - političke znanosti, političke filozofije, povijesti • Zašto je politika toliko važna? • Paradoks: negativna slika u javnosti (afere, skandali), a u ispitivanjima javnog mnijenja o važnim osobama u nekoj zemlji političari redovito zauzimaju prva mjesta

  3. ŠTO JE POLITIKA? • 1. nastojanje oko dobrog života u zajednici • 2. umijeće razboritog vladanja (državništvo) • 3. sposobnost postizanja kompromisa i konsenzusa (umjetnost mogućeg) • 4. težnja za moći, nametanje svoje volje drugima

  4. WEBER O POLITICI I POLITIČARIMA • U nedovršenom djelu Gospodarstvo i društvo Weber politiku određuje kao "težnju prema sudjelovanju u moći ili prema utjecaju na raspodjelu moći između država ili između grupa ljudi u državi u kojoj žive." • "Politika kao poziv" (1918) – dva tipa političara: oni koji žive za politiku i oni koji žive od politike • Osobine političara: 1. strast – strastvena odanost nekoj “stvari”, 2. osjećaj odgovornosti – etika uvjerenja (pridržavanje načela i osjećaja dužnosti bez obzira na posljedice) i etika odgovornosti (najprikladnija sredstva za postizanje cilja), 3. sposobnost dobre procjene

  5. POLITIČKA SOCIOLOGIJA • Duverger – znanost o državi i znanost o vlasti i autoritetu • Bottomore – politička moć u društvenom kontekstu • Glavni predstavnici: Marx, Tocqueville, Weber, Pareto i Michels • Suvremeni: Lipset i Duverger

  6. TRI SMJERA RAZVOJA • Tri paradigme – demokratska, elitistička i klasna • Demokratski smjer – Tocqueville, Weber, Schumpeter, Dahl • Elitistički smjer – Pareto, Mosca, Michels, Wright Mills • Marksistički smjer – Marx, Lenjin, Gramsci, Althusser

  7. POJAM MOĆI • Hobbes – moć čovjeka čine "sredstva kojima on trenutno raspolaže radi dobivanja nekog budućeg vidljivog dobra“; prirodna (sposobnosti) i instrumentalna (sposobnosti+okolnosti) moć – moć države • Weber – "stupanj vjerojatnosti da će u nekom društvenom odnosu pojedinci uspjeti i u slučaju otpora nametnuti svoju volju drugima“

  8. SHVAĆANJA MOĆI • 1. supstancijalistička i relacionistička shvaćanja moći: moć kao supstanca (sredstvo) i kao određeni odnos između ljudi • 2. moć kao mogućnost postizanja nekog cilja (Parsons) i moć kao sposobnost nametanja svoje volje drugima (Weber) • 3. moć kao fiksna veličina (koncepcija konstantnog zbroja; što jedan dobiva drugi gubi; Weber, pluralisti, Marx i marksisti) i kao promjenjiva veličina (koncepcija varijabilnog zbroja; moć se može povećati, Parsons i funkcionalisti) • 4. moć kao faktični odnos i kao institucionalizirani poredak; razlikovanje moći i vlasti (Weber)

  9. TEORIJE I PRISTUPI MOĆI • Funkcionalističke • Pluralističke • Marksističke • Elitističke • Foucault • Bourdieu

  10. Funkcionalističke teorije • Parsons – AGIL shema, postizanje ciljeva (ključan politički sustav) • Politički sustav – važnost za sve. Razlike u moći potrebne za postizanje kolektivnih ciljeva; šira suradnja zahtijeva organizaciju i vodstvo, time nužnost zapovijedanja, moć dodijeljena vođama poprima oblik vlasti – služi ostvarenju zajedničkih ciljeva • Usporedba s ulagačima, bankom i bankarima; kao što se ulog može povući tako se na izborima može povući moć dodijeljena vođama; koncepcija varijabilnog zbroja

  11. Pluralističke teorije • Dahl, Lindblom - Pojedinci ostvaruju politički utjecaj ne kao glasači već kao članovi političkih stranaka i različitih interesnih grupa. Društvo je pluralističko, sastoji se od različitih skupina. Takvo je društvo demokratsko jer je politička moć disperzirana između sukobljenih grupa, a svaka od njih ima izvjestan pristup vlasti i ostvaruje određeni utjecaj na nju. Organizacijski i socijalni pluralizam - postoji mnoštvo konkurirajućih centara moći, pravno priznanje slobode organiziranja i zakonsko ograničenje korištenja monopolskog položaja nad nekim izvorom moći. Različite grupe kontroliraju resurse za stjecanje političke moći (novac, status, znanje), ali svaka kontrolira tek mali dio • Neopluralizam – Dahl; nejednak pristup političkom procesu; novac

  12. Marksističke teorije Politička moć je izraz socijalne dominacije koju ostvaruje vladajuća klasa nad potlačenom klasom u procesu proizvodnje. Država je najvažniji instrument te dominacije, jer se brine o cjelini strukturalne integracije i kohezije u klasno podijeljenom društvu, a bez strukturalne integracije i socijalne kohezije proturječnosti kapitalizma mogu izazvati revolucionarni proces. Zato se marksisti ne zanimaju za političku moć samo za sebe nego kao dio klasne dominacije, koja svoj korijen ima u načinu proizvodnje.

  13. Elitistički pristup • Klasične teorije elite – Mosca, Pareto, Michels: elite imaju moć nad masama, ta moć počiva na urođenim sposobnostima manjine ili na nekom stečenom resursu, a provodi se na razne načine – od obitelji, škole do javnosti i države. • Moderne teorije – Ch. Wright Mills, Elita moći – oligarhijska elita u SAD: moć u institucijama; tri institucije (savezna država, velike korporacije, vojska) i tri dijela elite – politička, ekonomska i vojna elita. Jedinstvo elite - unatoč unutarnjim sukobima usuglašena u interesu održanja sustava koji joj ide u korist, unutarnja cirkulacija, obrazovanje, stil života. Pasivna većina – “čovjek mase”, usredotočen na osobni svijet rada, obitelji i susjedstva, izložen manipulaciji masovnih medija koji su pod kontrolom elite

  14. FOUCAULT - MIKROFIZIKA MOĆI • "Moć je posvuda, ne zbog toga što sve zahvaća, nego zbog toga što dolazi odasvud." • Moć i znanje – moć je tvorbena snaga, uz pomoć znanja prodire u sve strukture i razine društva, proizvodi norme i normalizaciju kao bitni oblik racionalne društvenosti, odvaja korisno od nekorisnog, bolesno od zdravog • Nadzor i kazna (1975) nastanak modernog zatvorskog sustava u 18. stoljeću – prijelaz od sustava egzemplarnog kažnjavanja s mučenjem i torturom koji se odvijaju na javnom mjestu ("karnevali okrutnosti") na sustav zatvaranja, popravljanja i resocijalizacije • Proces povećanja nadzora društva nad pojedincem, disciplinarne moći nadgledanja, koja se provodi uspostavljanjem znanstveno-institucionalnih mehanizama odvajanja, normiranja i razvrstavanja

  15. ZNANJE I MOĆ • Zatvor nije "ništa kvalitativno različito" od vojarne, škole, tvornice i bolnice, jer se sve te institucije vode istim društvenim ciljem – odvojiti pojedince, popraviti ih i učiniti poslušnima korištenjem tehnika, postupaka i metoda utemeljenih na znanosti i znanju • Moderna društva kontroliraju i discipliniraju svoju populaciju rukovodeći se zahtjevima znanja i postupcima znanosti o čovjeku – medicine, psihijatrije, psihologije, kriminologije i sociologije. Moć se više ne može provoditi bez znanja, zato uvijek postoji mogućnost odupiranja manifestaciji moći, osporavanjem znanja na kojem se ta moć temelji • Moć se ne svodi na represiju, prisilu i zabranu, ona ima pozitivan aspekt - proizvodi društvene prakse

  16. BOURDIEU – KULTURNI KAPITAL • Društvo - višedimenzionalni prostor s mnoštvom socijalnih polja u kojima akteri (pojedinci i grupe) zauzimaju položaje i sukobljavaju se koristeći raspoložive resurse (kapitale) • Ekonomski kapital - ekonomski resursi, materijalno bogatstvo • Kulturni kapital - skup posebnih intelektualnih vještina i kulturnih dobara: intelektualne sposobnosti, poglavito umijeće vladanja jezikom, manire, kultiviranost, posjedovanje kulturnih dobara, titula i diploma • Socijalni kapital - članstvo u grupama (dobrovoljna udruženja, sindikati, političke stranke) i uključenosti u socijalne mreže (društvene veze), koje akter može djelotvorno mobilizirati; pojačava učinak drugih oblika kapitala • Polje moći – poprište uspostave odnosa između različitih polja i kapitala;polje borbi za moć među nositeljima različitih oblika moći

  17. I SIMBOLIČKO NASILJE • Simbolički kapital - drugi oblici kapitala moraju steći simbolički značaj i transformirati se u simbolički kapital kako bi bili socijalno djelotvorni. Simbolička moć ima odlučujuću važnost u ukupnom sustavu moći. • Simboličko nasilje se obavlja nad nekim socijalnim akterom "s njegovim ili njezinim suučesništvom". Sračunato na umove, a ne na tijela. Djeluje kroz proces "priznanja" i "neznanja". Škola glavna institucija simboličkog nasilja. • Moderna država ima monopol fizičke sile, ali važnije "monopol legitimnog simboličkog nasilja", moć da stvara i nameće zajednički skup prisilnih normi kao univerzalno primjenljiv unutar neke zemlje

  18. PRAVNO POLJE • Socijalno polje sa specifičnim odnosima moći i unutarnja logika funkcioniranja • Oblik simboličke moći i nasilja: borba oko posjedovanja simboličke moći implicitno prisutne u pravnim tekstovima – pravni profesionalci spore se oko interpretacije pravnih formi i legitimnih vizija prava i društva; “jednostavnim imenovanjem” stvaraju pravne institucije, a time povijesne i političke realnosti • Borba oko raspodjele socijalnog i simboličkog kapitala u pravnom polju; akteri s različitim položajima i resursima bore se za mogućnost konačnog značenja i domašaja prava. To je i politička borba, pravne rasprave utječe na raspodjelu moći u političkom polju

  19. LICA MOĆI • Prvo lice – moć kao odlučivanje, tko utječe na donošenje odluke. Dahl: odlučivanje u New Havenu • Drugo lice – moć kao postavljanje dnevnog reda, stavljanje ili sprečavanje da neko pitanje dođe u raspravu i odlučivanje. Bachrach i Baratz – Dva lica moći, “odlučivanje neodlučivanjem” • Treće lice – moć kao duhovna kontrola i manipulacija, Lukes – oblikovanje želja i volje grupe tako da prihvaća ono što je štetno za nju. “A ima moć nad B kad utječe na B na način koji je suprotan njegovim interesima.” (npr. B. Friedan, ženska mistika - žene kao kućanice i majke)

  20. Oblici moći • 1. prisila – izdavanje autoritativnih zapovijedi uz prijetnju ili upotrebu sile, • 2. utjecaj - sposobnost uvjeravanja idejama ili novcem (mediji, interesne grupe), • 3. manipulacija – sposobnost upravljanja ljudskim ponašanjem, neosjetnog navođenja (spin-doktor) • Joseph Nye, Paradoks američke moći (2003) meka i tvrda moć (hard and soft power)

  21. MANN - IZVORI MOĆI • M. Mann, Izvori socijalne moći (1986, 1993) • Moć se ne može zatvoriti u nacionalne granice, društva nisu zatvoreni sustavi, a ljudsko ponašanje nije isključivo ograničeno i uvjetovano teritorijem na kojem ljudi žive. Društva se sastoje od mnoštva socijalno-prostornih mreža moći koje se preklapaju i isprepliću • Moć je sposobnost postizanja ciljeva ovladavanjem okoline. Može biti 1. sposobnost pojedinaca da navedu druge da im pomognu u ostvarenju njihovih ciljeva (distributivna moć) i 2. sposobnost grupe bilo nad drugom grupom (npr. kolonijalna vlast) ili ovladavanja nekim fenomenom (npr. kontrola prirode sustavom navodnjavanja) (kolektivna moć)

  22. … vrste moći • Mann razlikuje ekstenzivnu moć kao sposobnost organiziranja velikog broja ljudi na velikom području radi barem minimalne suradnje (npr. crkva i vjernici) i intenzivnu moć kao sposobnost čvrste organizacije i snažne mobilizacije sudionika (npr. moć neke sekte). Moć može biti autoritativna koja se izražava preko svjesnih zapovijedi i njihovog svjesnog poštivanja (npr. u odnosu između prometnog policajca i vozača) ili difuzna koja se širi spontano i nije rezultat zapovijedi (npr. moć tržišta koje "prisiljava" neko poduzeće da odustane od proizvodnje neke robe jer ne može s njom konkurirati drugim poduzećima).

  23. 4 izvora moći • Suprotno marksistima Mann razlikuje 4 neovisna izvora društvene moći: 1. ekonomski - kontrola sredstava za proizvodnju 2. ideološki - moć nad idejama i uvjerenjima 3. politički - na djelatnosti države 4. vojni - na uporabi fizičke sile • Poljska 1980-ih – ideološka moć: sindikat Solidarnost, Katolička crkva; Čile – vojna moć: Pinochet

  24. Strategije ograničavanja moći • 1. neutraliziranje moći – konstitucionalizam i legalizam, rastvaranje moći u pravne odnose i forme, važnost procedure • 2. smanjivanje opsega moći – smanjivanje ovlasti države, prenošenje njezinih ovlasti i funkcija na društvo, minimalna država • 3. kontrola upotrebe moći – opozicija i javnost, nadzor vlasti i otkrivanje zloupotreba • 4. raspodjela moći – dioba vlasti, podjela nadležnosti između centralne i lokalne vlasti, federalizam • 5. disperzija moći – organizacijski i socijalni pluralizam, konkurencija različitih grupa, poliarhija • 6. uravnoteživanje moći – zaštita i predstavništvo manjina, pozitivna diskriminacija, kvote