1 / 15

Ugljikov IV oksid & Efekt staklenika

Ugljikov IV oksid & Efekt staklenika. Ugljikov IV oksid- ugljikov dioksid , CO2. kemijski spoj sastavljen od dva atoma kisika kovalentno vezan za jedan atom ugljika. plin, koji se pod standardnim tlakom i temperaturom, nalazi u Zemljinoj atmosferi, u koncentraciji od 0,039 %

kiley
Download Presentation

Ugljikov IV oksid & Efekt staklenika

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Ugljikov IV oksid&Efekt staklenika

  2. Ugljikov IV oksid- ugljikov dioksid, CO2 • kemijski spoj sastavljen od dva atoma kisika kovalentno vezan za jedan atom ugljika. • plin, koji se pod standardnim tlakom i temperaturom, nalazi u Zemljinoj atmosferi, u koncentraciji od 0,039 % • kao dio ugljikovog ciklusa, važan je za fotosintezu biljaka, algi i modrozelenih algi, koje mogu upiti ugljični dioksid, Sunčevo toplinsko zračenje i vodu, stvarajući ugljikohidrate, energiju za sebe, i kisik kao višak u tom procesu • stanično disanje oslobađa ugljikov dioksid kao višak u reakciji • stvara se i kao rezultat izgaranja, oslobađaju ga vulkani, termalni izvori i gejziri, a oslobađa se i iz karbonatnih stijena otapljanjem • 2010. god. u Zemljinoj atmosferi je bio u koncentraciji 0,0388 %, ta se koncentracija polako mijenja, s promjenom godišnjih doba, najviše se koristi u proljeće i ljeto, kada stabla i biljke rastu i razvijaju se i to najviše na sjevernoj polutci, pa je tada i koncentracija najmanja • koncentracija raste u jesen i zimu, kada je većina biljaka neaktivna • staklenički plin, koji odašilje vidljivu svjetlost, a jako upija u području infracrvenog i u bizini infracrvenog područja elektromagnetskog zračenja • nema tekuće agregatno stanje ispod 5,1 atm (standardna atmosfera) ili 520 kPa, kod 1 standardne atmosfere, plin ugljikov dioksid se direktno pretvara u krutu tvar kod −78 °C ili suhi led ugljikovog dioksida se kod temperature −78 °C direktno pretvara u plin • CO2 je otrovan u većim koncentracijama: 1 % CO2 će učiniti neke ljude pospanim, od 7 % do 10 %, javlja se nesvjestica, glavobolja, slabljenja vida i sluha, a gubljenje svijesti može biti od nekoliko minuta do sata.

  3. Kemijska i fizikalna svojstva • ugljikov dioksid je bez boje, kod malih koncentracija, plin je bez mirisa,kod većih koncentracija ima oštar, kiselkast miris, može izazvati osjećaj gušenja i razdraženost • kada se udahne veća koncentracija, stvara gorak okus u ustima i osjećaj peckanja u nosu i u grlu, to nastaje jer se plin otapa u sluznici i u slini, stvarajući slabu otopinu ugljične kiseline, sličan osjećaj se javlja kad se piju gazirana pića i mjehurići izlaze kroz usta i nos • koncentracija iznad 0,5 % se smatra jako nezdravom, a iznd 5 % se smatra opasnom po život • kod standardnog tlaka i temperature, gustoća ugljičnog dioksida je oko 1,98 kg/m3, oko 1,5 puta je gušći od zraka • molekule ugljičnog dioksida (O=C=O) tvore dvije dvostruke kovalentne veze i imaju linijski oblik, nema električni dipol, i kada oksidira i otpušta elektrone, srednje je kemijski reaktivan i nezapaljiv, ali podržava gorenje metala kao što je magnezij

  4. Proizvodnja • fazni dijagram ugljikovog dioksida (tlak – temperatura) pokazuje trojnu točku i kritičnu točku • ugljični dioksid se može dobiti destilacijom zraka, ali to je vrlo neuspješan postupak, razni postupci postoje da se dobije CO2, a jedan je kemijska reakcija između kiselina i metalnih karbonata, npr., kemijska reakcija između klorovodične kiseline i kalcijevog karbonata: 2 HCl + CaCO3 → CaCl2 + H2CO3 • u industriji je jako prisutan postupak dobivanja CO2 iz ugljične kiseline, jer je ona ostatak iz mnogih drugih postupaka, taj postupak je povezan sa pojavom pjene i mjehurića, proizvodnja živog vapna (CaO) je vrlo zastupljena u industriji, a za dobivanje CO2, potrebno je grijanje na oko 850 °C: CaCO3 → CaO + CO2 • izgaranjem svih goriva koji sadrže ugljik, nastaje CO2, kao što je metan, prirodni plin, destilati nafte (benzin, dizel, petrolej, propan), ugljen i drvo, primjer je kemijska reakcija metana i kisika: CH4 + 2 O2 → CO2 + 2 H2O

  5. Aparati za gašenje požara • ugljikov dioksid se koristi i kod aparata za gašenje požara, posebno za požare na električnim instalacijama i za zapaljive tekućine • za velike požare se obično ne koristi, jer je previše suh, prema Međunarodnoj pomorskoj organizaciji, gašenje strojarnica i kuhinja na brodovima, se mora obavljati sa ugljikovim dioksidom, iako je bilo i smrtnih slučajeva zbog tog sistema gašenja požara, MPO inzistira na primjeni CO2 za strojarnice i kuhinje, s tim da je nakon gašenja potrebno prostorije dobro ventilirati, prije ulaska spasioca

  6. Zavarivanje • ugljikov dioksid se ponekad koristi kod zavarivanja, iako on reagira sa većinom metala i čini zavar krtijim i kvari kvalitetu zavara, zbog toga se kao zaštitni plin više preporučuje argon ili helij • ovaj postupak omogućuje nešto veću temperaturu tekućeg zavara i pojačava protok i uglavnom se može koristiti kod čelika sa srednjom koncentracijom ugljika, gdje rastezljivost materijala nije pretjerano bitna

  7. Ugljikov dioksid u Zemljinoj atmosferi • ugljikov dioksid u Zemljinoj atmosferi je trenutno u koncentraciji od 0,039 % (po obujmu) ili 0,0591 % (po masi), ukupna masa CO2 u atmosferi je 3,16 x 1015 • ugljikov dioksid je staklenički plin • prije 500 milijuna godina, ugljikovog dioksida je bilo oko 20 puta više u atmosferi, da bi se za vrijeme jure (prije 200 milijuna godina) smanjio 4 do 5 puta, zatim je koncentracija lagano padala i naglo se smanjila prije 49 milijuna godina, ljudske aktivnosti, kao što je izgaranje fosilnih goriva i iskrčivanje šuma, povećali su koncentraciju CO2 u atmosferi, za 35 % od početka industrijske revolucije

  8. Efekt staklenika • proces koji održava uravnoteženu temperaturu koja pak omogućuje život na Zemlji, sličan proces odvija se u stakleniku pa otuda i naziv • točna definicija efekta staklenika je da je to proces gdje toplinsko zračenje sa površine Zemlje se adsorbira u atmosferi, a adsorbiraju ga staklenički plinovi te dolazi do ponovnog zračenja u svim smjerovima, dio tog zračenja dolazi natrag u niže slojeve atmosfere i na Zemljinu površinu što dovodi do toga da je temperatura u tim dijelovima viša nego da dolazi samo solarno zračenje.

  9. Princip efekta staklenika • Od ukupne količine solarnog zračenja, koje dospijeva na Zemlju, 30% se reflektira natrag u svemir dok ostalih 70% apsorbiraju tlo, zrak i oceani, te tako dolazi do zagrijavanja zemljine površine i atmosfere • ovo zagrijavanje omogućava povoljne uvjete za održavanje života na našoj planeti, kako se zemljina površina i zrak zagrijavaju, tako emitiraju infracrveno toplinsko zračenje, koje najvećim dijelom završava u svemiru, što omogućava hlađenje Zemlje • kao što staklo u staklenicima dopušta ulazak sunčeve svjetlosti, ali sprječava gubitak infracrvenog toplinskog zračenja iz staklenika, tako i ovi plinovi, nazvani "staklenički plinovi", imaju sposobnost zarobljavanja topline u zemljinoj atmosferi • ovaj proces omogućava povoljne životne uvjete, jer bi bez njega prosječna temperatura na površini Zemlje bez ovog procesa bila bi znatno niža (oko -18°C), nego što jest (+15°C).

  10. Staklenički plinovi • to su svi plinovi koji reflektiraju Zemljino dugovalno zračenje natrag prema Zemljinoj površini i doprinose efektu staklenika • najvažniji staklenički plinovi su: -vodena para (H2O) -ugljikov dioksid (CO2) -metan (CH4) -didušikov oksid (N2O) -klorofluorougljici (freoni) -ozon (O3) u troposferi -sumporni dioksid (SO2) • svi staklenički plinovi u atmosferi se pojavljuju u vrlo malim udjelima, otprilike 60 do 70% efekta staklenika posljedica je vodene pare, ugljičnog dioksida, metana, dušikovog oksida i freona

  11. Efekt staklenika na Veneri, Marsu i Titanu • U skupinu planeta sličnih zemlji spadaju još dva planeta koja imaju atmosferu, a to su Venera i Mars, oba planeta nepovoljna su za život, ali ne zbog svoje udaljenosti od Sunca, razlog njihove nenaseljenosti je efekt staklenika • u tu skupinu možemo ubrojiti i jedan prirodni satelit s atmosferom, riječ je o Saturnovom mjesecu Titanu

  12. Venera • atmosfera Venere sastoji se najvećim dijelom od ugljikovog dioksida (96%) i dušika (3%), ostalih 1% čine sumpor dioksid, vodena para, ugljik monoksid, argon, helij, neon, ugljikov sulfid, klorovodik i fluorovodik, velika količina ugljik dioksida stvara efekt staklenika, zbog čega temperatura na površini dostiže i 500°C, što je 400°C više od očekivanog, srednja vrijednost temperature na površini iznosi 464°C, tako je površina Venere toplija od površine Merkura, iako je u usporedbi s njim udaljena od Sunca otprilike dvostruko i prima četiri puta manje svjetlosti

  13. Mars • marsova atmosfera je primjetno drukčija od Zemljine, a sastoji se uglavnom od ugljičnog dioksida (95.32%), uz male primjese drugih elemenata kao što su dušik (2.7%), argon (1.6%), kisik (0.13%) i neon (0.00025%) • sadrži i vodenu paru u vrlo malom postotku (0.03%), a u polarnim krajevima je nađen i ozon, prosječna izmjerena temperatura na Marsovoj površini je -63°C, s maksimumom od 20°C i minimumom od -143°C • najtoplija su područja oko ekvatora i u subsolarnoj točki zato što temperatura tla ovisi o kutu upada sunčevih zraka i često varira jer je rijetka atmosfera slab toplinski spremnik, na polovima temperatura zimi ne prelazi -113°C, a pada i do -153°C što je dovoljno da CO2 kondenzira, tada dio atmosferskog CO2 prelazi u polarnu kapu što dovodi do naglog pada tlaka na tom području i zrak s čitavog globusa struji prema tom polu • temperaturne razlika između svjetlijih i tamnijih područja, odnosno tla i atmosfere, uvjetuju miješanje atmosfere • vjetrovi, koji su pri tlu brzine 10 m/s, podižu čestice prašine do 50 km uvis i prenose ih na udaljenosti od više tisuća kilometara, dostižu brzine do 100 m/s, izazivajući godišnje stotinjak pješčanih oluja koje, kada je Mars u perihelu, a vjetar i temperatura u svom maksimumu, mogu prekriti cijeli planet prašinom • pješčane oluje dovode do zanimljivog efekta „anti-staklenika“ odnosno velike količine prašine u atmosferi ne dopuštaju sunčevoj svjetlosti da neoslabljena prodre do površine, a propuštaju toplinsko zračenje Marsove površine koja se hladi, dok se viši dijelovi atmosfere zagrijavaju

  14. Titan • najveći prirodni satelit Saturna koji kruži oko njega na udaljenosti 1 221 830 km • građen je od leda i stijenja, unutrašnjost mu je vjerojatno diferencirana u nekoliko slojeva, sa središnjom jezgrom promjera oko 3400 km, te nekoliko slojeva leda različitih kristalnih struktura, te je možda još uvijek vruća • iako po sastavu sličan ostalim Saturnovim satelitima, nešto je veće gustoće, razlog tome je što je dovoljno velik da pokrene proces gravitacijske kompresije odnosno zgušnjavanja uslijed vlastite težine • jedini je planetni satelit u Sunčevu sustavu koji posjeduje značajniju atmosferu, koja na površini stvara tlak od čak 1.5 bara, 50% više nego na Zemlji, ona je po sastavu većim dijelom molekularni dušik (94%), uz argon (6%) i nešto metana, može se naći voda, te neki organski spojevi u tragovima (cijanovodik, ugljik dioksid) • efekt staklenika posljedica je metana, drugog stakleničkog plina, no s obzirom da njega nema dovoljno u atmosferi efekt je jako slab • astronomi ga uspoređuju sa mladom Zemljom, to bi bilo pogodno mjesto za život, da površina nije izuzetno hladna • temperatura mu je oko -180°C

  15. Prezentaciju za školski predmet KEMIJAizradila je DOLORES ŠAFRANEC

More Related