1 / 35

Najčešće psihičke smetnje kod djece i adolescenata

Najčešće psihičke smetnje kod djece i adolescenata. Kako ih prepoznati i što poduzeti?. 20-25% djece i adolescenata ima psihičke smetnje (inozemni podatci) 15% ima psihičke poremećaje Samo jedno od petero djece dobije pravovremenu i adekvatnu pomoć. Psihičke smetnje kod djece -statistike-.

joella
Download Presentation

Najčešće psihičke smetnje kod djece i adolescenata

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Najčešće psihičke smetnje kod djece i adolescenata Kako ih prepoznati i što poduzeti?

  2. 20-25% djece i adolescenata ima psihičke smetnje (inozemni podatci) • 15% ima psihičke poremećaje • Samo jedno od petero djece dobije pravovremenu i adekvatnu pomoć Psihičke smetnje kod djece-statistike-

  3. Nedovoljno dobro prepoznavanje psihičkih smetnji kod djece od strane odraslih osoba. • U pravilu češće dolaze djeca i adolescenti s manifestnim poremećajima koji smetaju okolini. • Iz tog razloga veliki broj poremećaja ostaje neotkriven. Zašto ostala djeca ne dobivaju pomoć?

  4. Djeca imaju manji repertoar ponašanja nego odrasli • Oskudno verbaliziraju emocionalna stanja • Emocije su promjenjive • Dinamičan razvoj- određena ponašanja su očekivana u određenoj dobi- razvojne norme • Ponašanja su ovisna o socijalnom kontekstu Neke smetnje je teže prepoznati jer:

  5. Uočljive su eksternalizirane poteškoće, no internalizirane poteškoće su češće ali teže budu otkrivene. • Neotkriveni dječji poremećaji mogu dovesti do trajnih posljedica za pojedinca, obitelj i društvo jer ometaju psihosocijalni razvoj (mogu utjecati na pojavu strukturiranog psihičkog oboljenja u zrelijoj dobi). • Poremećaji odraslih većinom imaju korijene u dječjim poremećajima koji nisu pravovremeno dijagnosticirani.

  6. Biopsihosocijalni model

  7. Dijagnostičko stablo uvijek je multifokalno, tj. mora sagledavati više različitih izvora pojedinca. • Umirenje i uznemirenje može krenuti iz svakog sustava i djelovati će na sve sustave. • U adolescenciji i kod djece tek sazrijevaju biološki i psihološki sustav te veliku važnost predstavlja socijalni sustav. Mnogo više nego kod odrasle osobe.

  8. Funkcija je bilo koja aktivnost organizma (percepcija, afektivnost...) koja dovodi do očuvanja života pojedinca i vrste. • Genetski je programirano i u vezi s kontekstom. • Poremećaj hranjenje, sna, afektivnosti.. • Manjak balansa dovodi do disharmonije koji otežava i razvoj osobnosti. Svaka funkcija predstavlja jednu evoluciju povezanu s dobi i u svakoj evaluaciji vremenski faktor je bitan obzirom na nivo razvoja i obzirom na kontest. Funkcija

  9. U procesu razvoja svake funkcije vidljive su promjene koje čine normalan razvoj i koje nemaju patološki značaj; • npr. noćna buđenja (2 i 4 godina) • Svaka funkcija ima organsku bazu, tako svaka organska promjena utječe na razvoj i somatski integritet.

  10. Smetnje djece i adolescenata ne mogu i ne smiju se kvalificirati samo prema tim kliničkim manifestacijama. Moraju se nužno sagledati kroz dimenziju razvoja tako da burne manifestacije imaju manje patološko značenje. • Nekada je u tom razdoblju teško razlikovati normalno od patološkog. • Suradnja je neophodna!!!!

  11. ANKSIOZNOST • DEPRESIVNOST • POREMEĆAJI PONAŠANJA • TEŠKOĆE UČENJA NAJČEŠĆI PROBLEMI KOD DJECE

  12. Depresivno i zločesto dijete • Depresivno i lijeno dijete • Depresivno i hiperaktivno dijete • Hiperaktivno i živahno dijete • Hiperaktivno i zločesto dijete TEŠKO JE RAZLIKOVATI

  13. Smetnje su vidljive u promjeni ponašanja • Roditelji postaju zabrinuti • Nastavnici opažaju promjene ili neadekvatna ponašanja • Napravljena dijagnostika Kako prepoznati dijete sa smetnjama?

  14. DEPRESIJA ↙ ↓ ↘ tuga somatizacija agresivnost AGRESIVNOST ↙ ↓ ↘ poremećaji depresija adhd ponašanja

  15. Pozitivni učinci rada(terapije): Faktori izvan terapije 40% Placebo efekt 15% Utjecaj specifičnih terapijskih odnosa 15% Terapijski odnos 30% Što dalje?

  16. Kognitivno - bihevioralna terapija

  17. Ima svrhu prikupiti potrebne podatke o klijentu: • KRATAK OPIS PROBLEMA • RAZVOJ PROBLEMA- percipitanti, vremenski tijek, predisponirajući faktori • SAŽIMANJE • DETALJAN OPIS PROBLEM PONAŠANJA Ponašajni, kognitivni , afektivni, fiziološki (što?, kada?, gdje?, koliko često?, s kim?, koliko uznemirujuće) Intervju po kognitivno bihevioralnoj terapiji

  18. 5. KONTEKST I MODULIRAJUĆE VARIJABLE Situacione, ponašajne, kognitivne, afektivne, interpersonalne i fiziološke 6. PODRŽAVAJUĆE OKOLNOSTI Situacione, ponašajne, kognitivne, afektivne, interpersonalne i fizziološke 7.IZBJEGAVANJA 8.SUOČAVANJA 9.PSIHIJATRIJSKA I DR.DOKUMENTACIJA 10.RANIJI TRETMANI

  19. 11. VJEROVANJA, MISLI I PRETPOSTAVKE O PROBLEMU 12. RASPOLOŽENJA 13. PSIHOSOCIJALNE SITUACIJE -obitelj, seksualne relacije, stanovanje, zaposlenje, škola, fakultet, socijalne relacije, hobiji, aktivnosti, interesi- sposobnosti i prednosti klijenta.

  20. Obavezno napraviti kod djece • Identifikacija svih uvjeta koji prethode ponašanju, pogoduju ponašanje i održavaju neko ponašanje (npr.funkcija plakanje je suosjećanje) A—B—C model A- UZROK ( NAPETOST) B- KOJA MU JE FUNKCIJA? (ČUPANJE KOSE) C- KAKO SE ODRŽAVA? (OLAKŠANJE) Funkcionalna analiza ponašanja

  21. KONCEPTUALIZACIJA SLUČAJA PODATCI IZ DJETINJSTVA ↓ BAZIČNA VJEROVANJA (centralno vjerovanje o sebi) ↓ VJEROVANJA (Pravila, Kako se treba ponašati? Kako bi se trebali ponašati prema meni?) ↙ ↓ ↘ situacija 1 situacija 2 situacija3

  22. AKO POSUMNJATE NA PATOLOGIJU UPUTITE DIJETE KLINIČKOM PSIHOLOGU NA OBRADU, ALI DO TADA MORAMO POKUŠATI ORGANIZIRATI NEKI OBLIK POMOĆI • UVIJEK TREBA: • Normalizirati situaciju • Umiriti dijete, roditelje i nastavnike • Hrabriti i hvaliti dijete Cilj

  23. KONKRETAN I JASAN • MJERLJIV • REALAN • FORMULIRAN U POZITIVNIM TERMINIMA • PREDSTAVLJATI CILJ ZA KLIJENTA • U SKLADU SA STAJALIŠTIMA I VRIJEDNOSTIMA KLIJENTA • OSTVARIV U RAZUMNOM ROKU CILJ TREBA BITI:

  24. ZAPOČETI S PROBLEMOM KOJI JE BIO RAZLOG DOLASKA • ZAPOČETI S PROBLEMOM KOJI JE ZA KLIJENTA PRIMARAN I KOJEG SE NAJVIŠE ŽELI RIJEŠITI • ZAPOČETI S PROBLEMOM KOJI ĆE SE NAJLAKŠE RIJEŠITI SA NAJMANJE NAPORA • ZAPOČETI S PROBLEMOM KOJI JE PREDUVIJET DA SE RIJEŠE I OSTALI PROBLEMI IZBOR CILJEVA

  25. Roditeljima nikada ne govoriti što su sve pogriješili • Pokazati razumijevanje (Ja razumijem vašu uznemirenost, ali idemo pokušati na ovaj način.) • Rasplitati situaciju, ne sužavati je • Ne smije se prihvatiti krivo vjerovanje roditelja (da hoće učiti bio bi on puno bolji) • Ne prihvaćati nikada stav roditelja da se dijete treba kompletno promijeniti • Podsjetiti da je djetetov razvoj u vremenu Savjetovanje roditeljaPravila za rad s roditeljima?

  26. Poticati roditelja da prati napretke ili promjene kod djeteta (planovi motrenja) • Koristiti metafore posebno iz zdravlja (Da li bi dijete s problemom noge natjeravali da trči maraton?) • Poticati na funkcionalnije oblike motiviranja (Od tebe nikada neće biti ništa na taj način-NE!! • Ne raditi negativne predikcije (U budućnosti vaše dijete može imati određene probleme-NE!! • Psihoedukacija- educirati o problematici i učiti roditelje da budu koterapeuti Savjeti za rad s roditeljima

  27. U radu s djecom ne gledamo samo puzzle, već i onoga tko slaže te iste puzzle.

  28. Učenik, 15 g. pohađa 2. razred srednje škole. • Uredan rani psihomotorni razvoj. Uredna obiteljska situacija. Mlađe dijete u obitelji. San i apetit uredni. • Dolazi jer ima problema s koncentracijom i učenjem. Misli da ima disleksiju i želi također logopedski tretman.U prvom srednje postiže odličan uspjeh 4.7. Kaže da nema dobru memoriju. Dolazi u pratnji oca. • Prvi problem nastaje u prvom razredu srednje škole kada ima jednu depresivnu epizodu. Tada odlazi kod psihologa ali nakon nekoliko puta nije zadovoljan tretmanima pa odustaje(bez nalaza). Slučaj 1.

  29. Ponašanje • Psihomotorni nemir • Zanemaruje ugodne aktivnosti • Socijalno se povlači • Usporen govor • Bezizražajno lice Emocionalni simptomi: • Razdražljiv samo kod kuće • Nagla ljutnja kada osjeti neuspjeh • Osjećaj ispraznosti globalno

  30. Kognitivni simptomi: • Nisko samopoštovanje • Gubitak interesa • Teškoće u koncentraciji • Samo jednom suicidalna misao---UVIJEK PITATI!!!

  31. PODRŽAVAJUĆE OKOLNOSTI • Izbjegava sve situacije koje bi mu mogle činiti zadovoljstvo. Za sport kaže da je smotan, za druženje ga nije toliko briga. Komunikacju s ocem i majkom izbjegava, te im govori da oni ionako ništa ne razumiju. Sestra je jako dobra na fakultetu što ga dodatno uzrujava. Nema nikakve hobije, samo želju da se iskaže u akademskom uspjehu. Majka kaže da on želi biti znanstvenik kada naraste. Jedino što radi igra igricu na internetu. Ljuti se kada ništa ne uspjeva i tamo isto ne vidi uspjeh.

  32. Napravljena intervencija: • Dijagnostika kod logopeda • Psihoedukacija o depresivnosti • Određenje ciljeva zajedno s klijentom • Planiranje tjelesne aktivnosti • Samomotrenje • Rad na strategijama učenja • Rad na kognicijama • Plan i program dana i učenja i uvođenje ugodnih aktivnosti • Trening samonagrađivanja • Relaksacijske tehnike

  33. KONCEPTUALIZACIJA BAZIČNO VJEROVANJE Glup sam, manje vrijedan PRAVILO Moram u svemu biti dobar. PONAŠANJA KOJA POMAŽU DA SE SUOČI S VJEROVANJIMA Ne odlazim na aktivnosti, ne javljam se na satu iako znam odgovor. Ne sudjelujem u raspravama kod kuće, u školi, ne izlažem se sportu.

  34. Dječak 8 godina • Dg. ADHD Slučaj 2.

More Related