RAZVOJ PARTNERSKE LJUBAVI

1. RAZVOJ PARTNERSKE LJUBAVI Izradili : Krešimir Antunović Katarina Baraba Petra Katić Iva Buljat

2. Intimni partnerski odnosi započinju na različite načine. U nekih se parova razvijaju tako da postupno i sporo prelaze iz prijateljskih odnosa u partnerske, dok se u drugih razvijaju brzo, čak munjevito. U svakom se slučaju mijenjaju. Od početka, od upoznavanja do dublje i trajnije veze, partnerski odnosi prolaze različite etape koje mogu, ali ne moraju završiti brakom. • gledano suštinski, partnerski odnos je sredstvo osobnog i spiritualnog razvoja. Ukoliko ga doživimo na ovakav način, partnerstvo već ima ponešto šanse. Ukoliko ne, nema tog partnerskog odnosa koji može opstati ili biti sredstvom trajnog ispunjenja. Stoga kad sve zbrojimo i oduzmemo, možemo reći da je zajednički nazivnik svim partnerskim (ljubavnim) problemima otpor prema promjeni, odnosno razvoju. Kriza u partnerskom odnosu nastaje zbog toga što se jedna osoba želi mijenjati, odnosno učiniti partnerski odnos još boljim, ali drugi partner to ne želi. • Moguće je, dakle, da se zbog očuvanja partnerskog odnosa ljudi ne žele mijenjati. Stoga je strah od posljedica koje će osobna promjena imati na partnerstvo jedan od osnovnih izvora otporu prema osobnom razvoju.

3. S druge strane, činjenica je da partnerstvo samo po sebi predstavlja sredstvo osobnog razvoja pa čak i ako su oba partnera osobe koje se žele razvijati, njihov će odnos prolaziti različite faze, od kojih će mnoge biti krizne. Ono što treba imati na umu jest da je partnerski odnos idealno sredstvo osobnog razvoja i da će za necjelovite osobe on to svakako i neizbježno biti. • Partnerstvo može ući u krizu zbog brojnih razloga, ali najčešće ne zbog različitosti partnera (njihovih karaktera, ciljeva), već zbog neadekvatne komunikacije između partnera te iskrivljene percepcije samog odnosa. Komunikacija je moguća samo između jednakih, kaže staro pravilo. Ako je opterećena različitom pozadinom, ona može prerasti u konflikt. • Različitu pozadinu predstavljaju prošla iskustva obje osobe, prvenstveno utjecaj njihovih obitelji, odnosno svi neraščišćeni odnosi koje obje osobe donose sa sobom u partnerstvo. Takvi se neraspetljani psihološki ožiljci čuvaju u podsvijesti, a zatim projiciraju ili transferiraju na pogodne osobe. • S obzirom da se sve što čovjek nosi u sebi ogleda kroz partnerski odnos, tada je očigledno da je odnos, umjesto da bude neograničenim izvorom romantike ili užitka, dizajniran da bude sredstvo osobnog razvoja. Partnerstvo, naime, prvo ispunjava osobe ljubavlju, ali zatim izvlači na površinu i sve ono što u njima nije ljubav (svijest, istina) i nastoji očistiti osobe od takvih sadržaja.

4. Faza kompenzacije • faza kompenzacije - početna je faza odnosa i iako bi partneri željeli da traje vječno, njen je rok trajanja ograničen - od nekoliko mjeseci pa do najviše dvije godine. Riječ je o romantičnoj fazi u kojoj su osobe zaljubljene jedna u drugu. U ovoj fazi partneri idealiziraju jedan drugoga i time međusobno služe kao sredstva kompenzacije emotivnim povredama koje su do tada doživjeli, odnosno svim oblicima nedostatka ljubavi iz prošlosti. • Oni izbjegavaju teme koje bi ih mogle povrijediti, prešućuju povremene probleme ili nesuglasice i ne iznose na svjetlo dana baš sve što se s njima događa.

5. Zaljubljenost je dobrim dijelom odraz neintegriranih arhetipskih modela. Prema psihijatru Carlu Gustavu Jungu, neintegrirani arhetipski modeli o kojima je u prvoj fazi odnosa riječ zovu se anima ili animus. Muškarac vidi idealiziranu sliku svoje partnerice, ista je stvar i sa ženama. Ukoliko stvari još pojednostavimo, očigledno je da se osobe s neintegriranim animusom ili animom zaljubljuju u – same sebe. Međutim, kada partneri pokažu i svoje ljudsko lice, “, tada se iluzorna konstrukcija počinje rušiti, a osobe traže nove partnere, nova platna za vlastite projekcije.  • Mnogi ljudi toliko su zatvoreni da se nisu u stanju niti zaljubiti. Neki zaljubljenost nikada nisu iskusili, a neki su razočarani svojim bivšim vezama i ne žele se više otvarati. Tako je faza zaljubljivanja nešto što jednostavno moraju proći, odnosno iscijeliti, kako bi se uopće mogli dalje razvijati. . Bliskost, povjerenje i otvorenost, odnosno zaljubljenost u onom najobičnijem smislu trebali bi biti njihovi prvi ciljevi. • Zaljubljenost, koju mnogi terapeuti smatraju primitivnim, površnim, iluzornim ili čak opasnim aspektom ljubavi, ima svoju ulogu u procesu kreiranja ispunjavajuće veze, odnosno u procesu osobnog razvoja uopće. skladan odnos uvijek počinje sa zaljubljenošću površne vrste te se također i realizira kroz zaljubljenost puno dublje vrste. Stoga odrasla osoba koja ne živi u samostanu, a nema partnera dulje vrijeme ili ga nikada nije imala, odnosno nikad nije bila zaljubljena svakako ima problem i ne treba puno razmišljati o vlastitim životnim ciljevima – prvi cilj je već kristalno jasan. Bez emocionalne otvorenosti i bliskosti nema emocionalnog sazrijevanja, a emotivna zrelost prvi je i osnovni preduvjet za spiritualnu. Ne obratno.

6. Faza transformacije • U trenutku kada partneri  emotivno „nahrane“ jedni druge, napune ljubavlju i uspiju koliko toliko kompenzirati nekadašnje emotivne povrede, njihov se odnos razvija dalje. Tako će zaljubljene osobe prije ili kasnije početi otkrivati jedna u drugoj i konkretno ljudsko biće, s određenim odgojem, navikama, obiteljskim utjecajima i osobnim nedostacima. Ukoliko takve osobine ne odgovaraju idealiziranoj slici koju nameće anima ili animus, zaljubljenost počne naglo splašnjavati, a osoba odjednom više „ne razumije“ ili „ne prepoznaje“ svoga partnera ili partnericu. • Međutim, istina je da niti prije partneri nisu stvarno poznavali jedno drugo, samo što su sada toga postali svjesni. U fazi kompenzacije partneri se međusobno idealiziraju, projiciraju svoje idealne predodžbe jedan u drugog i time sebe štite od „ružne strane života“ - u realnosti vlastite „sjenke“, odnosno „nižeg Ja“. Međutim, od sadržaja vlastite podsvijesti nije se moguće trajno zaštititi – njih treba iznijeti na svjetlo dana, pročistiti i integrirati. U trenutku kad osoba postane zrela (spremna) za takvo unutarnje pročišćenje, uslijedit će druga faza odnosa, faza transformacije, a s njom počinju i brojni problemi. Anima i animus tada prestaju biti pozitivne, idealizirane slike, već se pretvaraju u surova i nasilna „demonska bića“ koja nemilosrdno progone svoje nosioce.

7. Faza realizacije • Sada je, dakle, vrijeme za treću fazu, za istinsku realizaciju odnosa na optimalan način. To znači da obje osobe realiziraju svoj puni potencijal, bez da je itko ugrožen ili potisnut. Partneri se sada mogu realizirati kao cjelovite osobe, svjesne sebe i uloge odnosa u procesu ljudskog kreativnog ostvarenja. • Unutarnji mir počiva na humanitarnom radu, a ispunjenje u svijesti o svojoj izvornoj prirodi te kreiranju takvih životnih modela koji će podržavati i održavati ovakvu svijest. Zato je za treću fazu odnosa neophodno poznavati svoju izvornu prirodu i zatim biti voljan realizirati je kroz partnerski odnos. Faza realizacije obično se opisuje kao takav oblik partnerstva u kojem dva „prosvijetljena bića“ kreiraju odnos utemeljen na njihovih duhovnim iskustvima. • Kreiranje obitelji kroz ovakav odnos može predstavljati vrhunac iskustva ljudskosti jer će djeca biti inkarnirana u zajednicu svjesnih roditelja, a takva je zajednica idealan preduvjet za kreiranje zdravog ljudskog bića koje neće morati provesti pola života boreći se s naslijeđenim problemima i ograničenjima. Na žalost, ovakav oblik faze realizacije izuzetno je rijedak.

8. KREIRANJE SKLADNOG PARTNERSTVA • Skladno partnerstvo moguće je, dakle, u svim fazama, ukoliko su ih osobe svjesne i voljne poduzeti odgovarajuće konkretne aktivnosti i korake tipične za razvoj i prolazak kroz svaku od navedenih faza. • Kreiranje partnerstva je kompleksan proces jer, za početak, zahtijeva jednu sasvim novu kulturu odnosa. Prvo prema sebi. • Osoba koja je u stanju bezuvjetno prihvatiti, podržati i voljeti sebe privlačna je i zanimljiva drugima. • Kad jednom uđu u odnos, partneri moraju biti u stanju doživjeti partnerstvo i kao sredstvo osobnog razvoja. • Premda većina ljudi nema ovakvu percepciju partnerstva, odnosno kulturu međuljudskih odnosa, nemoguće je riješiti partnerske probleme njihovim ignoriranjem, potiskivanjem ili očekivanjem da će se riješiti sami, „s vremenom“.

9. Prvo i osnovno, partneri moraju biti predani vezi jer je na partnerstvu nemoguće raditi ako obje osobe ne žele u njemu ostati, odnosno biti vjerni jedan drugom. Potrebna je, dakle, suglasnost, odnosno predanost partnerskom odnosu kad je riječ o oba partnera, a ako ne žele ostati u vezi, onda treba raditi sa svakom osobom posebno. • Kreiranje partnerstva je i tehnički problem, a ne samo „sudbinski“.Stoga bez aktivnog rada na svjesnom kreiranju odnosa nema uspjeha u odnosu. • Ukoliko postoji spremnost oba partnera na suradnju, rad na sređivanju partnerskog odnosa može se nastaviti utvrđivanjem potreba, želja i ciljeva oba partnera, uz paralelno razjašnjavanje komunikacijskih petlji. • Sve je, dakle, moguće postići ukoliko postoji volja i gotovo da ništa nije moguće unaprijediti ako ne postoji volja. Kako je sređivanje partnerskih odnosa danas manje-više tehničko pitanje, tako je i kreiranje skladnog partnerstva postalo stvar izbora, a ne samo sudbinske predodređenosti. • ako su partneri voljni doživjeti vlastiti odnos kao sredstvo osobnog razvoja, tada se pred njima otvara put prema ispunjenju čije granice određuju samo partneri sami, a ne „dobra ili loša sudbina“.

10. Ljubav prema dvije osobe- istovremeno? • Po Robertu Sternbergu, ljubav ima tri komponente: intimnost, privrženost i strast. Kaže dalje da je intimnost forma u kojoj dvoje ljudi dijele tajne i različite detalje o vlastitim životima. Intimnost se obično pronalazi u prijateljstvima i romantičnim ljubavnim aferama. Privrženost je, s druge strane, očekivanje da će veza trajati vječno. Strast i seksualna privlačnost je najčešći oblik ljubavi. Strastvena ljubav se odražava kroz slijepu zaljubljenost i romantične veze. • Kombinacijom ta tri elementa razlikujemo različite tipove odnosa, tj. ljubavi: • sviđanje ili prijateljstvo (intimnost) • zaljubljenost (strast) • prazna ljubav (privrženost) • romantična ljubav (intimnost + strast) • partnerska ljubav (intimnost + privrženost) • naivna ljubav (strast + privrženost) • potpuna ljubav (intimnost + strast + privrženost)

11. Udvaranje i hodanje • Udvaranje se može definirati kao svjesno i namjerno izricanje pohvala ili komplimenata partneru s namjerom da se stvore intimni odnosi. • Hodanje je dogovoreno zajedničko provođenje slobodnog vremena tijekom kraćeg ili dužeg razdoblja, a ono uključuje udvaranje i najvjerojatnije intimne odnose. • Zašto pojedinci počinju partnerske odnose? • Različiti razlozi mogu prouzročiti partnerske odnose i njima se ostvaruju različite potrebe pojedinaca. Neki počinju odnose da bi zadovoljili potrebu za potporom i sigurnošću, za ljubavlju i intimnošću, potrebu za romantikom i izražavanjem vlastite seksualnosti, ili jer se nadaju da će s partnerom uspostaviti trajne emocionalne odnose. • Osim što ima veliku važnost u razvoju intimnih odnosa, hodanje je vrsta podučavanja i privikavanja na partnera. Pojedinci koji relativno dugo hodaju imaju mogućnost temeljito upoznati partnera.