Novovjekovni socijalni utopisti i filozofija odgoja (Thomas More)

1. Novovjekovni socijalni utopisti i filozofija odgoja(Thomas More)

3. Utopija(grč. ou=ne, tópos=mjesto), zemlja koja nigdje ne postoji,fantazijsko dočaravanje nekoga idealnog neostvarenog i neostvarljivog stanja u ljudskom životu, ponajviše s tendencijom da se time potkrijepe stanovite koncepcije o poboljšanju društvenog i državnog uređen3ja, odgojnog postupanja i moralnog života. Utopije su donekle srodne fikcijama (izmišljotina, svjesno zamišljanje neke situacije uz pretpostavku da doista postoji, iako je očita njena nestvarnost, a ponekad čak i nemogućnost i proturječnost). Antički uzor kasnijim utopijama je Platonova “Država”. Izraz utopija prvi je upotrijebio Thomas Morus u svojem romanu “Utopija” (1516). Među ostalim utopistima mogu se spomenuti Francis Bacon (“Nova Atlantida”), Tommaso Campanella (“Civitas solis”) i dr. (Filozofijski rječnik, ur. V. Filipović)

4. “Čovjek je u biti utopijsko biće. Sav čovjekov povijesni napor usmjeren je prema onome što još nije nigdje,tj. nigdje realno, ali je zato uvijek u čovjeku kao potreba, kao htijenje, kao zahtjev da bude realno, dakle idealno.” (M. Polić, K filozofiji odgoja) “Ja jesam. Vi jeste. To je dovoljno. Sada moramo početi” (Ernst Bloch, Duh utopije) Bloch (slika desno) bitak naziva izrazom “još-ne-bitak” (“Noch- Nicht-Sein”)

5. Thomas More, lat. Morus (1478-1537) renesansni humanist, lord kancelar u vrijeme kralja Henrika VIII., s kojim dolazi u sukob jer nije htio položiti zakletvu njemu kao poglavaru crkve. Stoga je smaknut. Katolička crkva ga je kanonizirala 1886., kada postaje svetac zaštitnik političara.

6. Prvo izdanje “Utopije” (1516) • U prvom dijelu knjige More daje oštru kritiku društvenih prilika u Engleskoj, ukazujući na patnje naroda (“ovce su pojele ljude”) • U drugom dijelu knjige takvom poretku suprotstavlja svoju viziju idealne zajednice na zamišljenom otoku Utopiji.

7. Privatno je vlasništvo u Utopiji ukinuto i zamijenjeno je društvenim, tako da država nije više “zavjera bogatih protiv siromašnih” (More). • Položaji setemeljena zaslugama, ane na podrijetlu i titulama. Postoji radna obaveza za sve, kao i obaveza obrazovanja. Ljudi imaju pravo sudjelovati u svim dobrima zajednice od škole do prehrane. • Državno ustrojstvo, pravne ustanove i kazneno zakonodavstvo, kaže More, moraju poslužiti očuvanju onoga što je osnovna svrha ovakve države: ostvarenje slobode ličnosti.

8. Ono što je u Moreovu djelu najvrednije to je upravo ono utopijsko kojim je prekoračio granice svoga vremena i pokazao, makar samo u mašti, mogućnost jednoga novog, drukčijeg svijeta. U “Utopiji” nalazimo niz vrlo vrijednih misli o radu, odgoju i obrazovanju, upravo zahvaljujući “utopizmu”. Utopijsko stoga nije sinonim za površno, proizvoljno, nelogično, neutemeljeno i sl. “Nastojanja da se zamisle najbolja društvena i politička uređenja posljedica su nezadovoljstva onima postojećim, u čiju su se istinsku kritiku uspjela oblikovati utoliko ukoliko su uspjela, nasuprot tom postojećem, dohvatiti novo, upravo utopijsko.“ (Polić, ibid.)

9. Kao i Platon, More daje predložak najboljega društvenog i političkog uređenja, na što upozorava i puni naslov njegova djela: • “O najboljem uređenju države i o novom otoku Utopiji”. • No, za razliku od Platona, u duhu modernog socijalizma Morezagovara pravnu jednakost svih državljana. Točnije, zagovara besplatno zdravstvo i obrazovanje, rastavu braka, kolektivnu prehranu, kritizira luskuz i bogaćenje. “Poput Platona, i More je najbolju državu pokušao utemeljiti na ispravnom odgoju i moralu koji bi se tim odgojem izgradio, no time ujedno i pokazao koliko su kratkovidni i ideološki ograničeni pokušaji odgojne moralizacije društva radi ostvarenja ‘idealne države’ bez obzira na konkretna rješenja koja se nude”. (M. Polić, K filozofiji odgoja)

10. Vodeću ulogu u državi imaju najobrazovaniji, tzv.“svećenici” no i drugi se potiču na obrazovanje u slobodno vrijeme • Kao i Aristotel, primjećuje Polić, More podvaja odgoj i obrazovanje, pretvarajući tako odgoj u indoktrinaciju i manipulaciju sa sasvim jasno izraženom namjerom: • "Svećenici odgajaju djecu i omladinu i više se brinu da kod njih razviju moral i dobre navike no znanje. Naročito se brinu da dječacima još odmalena, dok su im duše još nježne i povodljive, usade zdrave i za održanje njihovog društva korisne misli. I kad ovakve zdrave misli upiju još kao djeca, onda ih one prate i kao odrasle ljude kroz cijeli život. To jako doprinosi održanju i jačanju društvenog poretka pošto se ovaj, inače, raspada jedino pod utjecajem ljudskih poroka, a ti se rađaju iz izopačenog načina mišljenja.” (More, Utopija)

11. To što se odgajatelji manje trude oko podučavanja i znanja nego oko razvijanja morala i dobrih navika znači da se vrijednosti kod djece razvijaju nekritički, tj. da im se kao što More sam kaže usađuju. • »Zdrave i društveno korisne misli« usađuju se u dječje duše dok su još nježne i povodljive, što znači nesposobne za kritičko prosuđivanje o dobru i zlu, pa prihvaćaju sve što se u njih usadi. • Ako tako nekritički usvojene misli (stavovi) ostaju djeci (ljudima) za cijeli život, što znači da kasnije spoznaje na njih ne utječu, onda to znači da nisu otvoreni za kritiku i spoznaju vlastitih zabluda. A to je moguće samo ako su im misli (stavovi) određeni tvrdokornim predrasudama. • Eventualno opravdanje da se radi o »zdravim i za održanje društva korisnim mislima« tipično je ideološkoi svaka vlast, ma kakva god bila, može se pozivati na njega. • To sve doduše može pridonositi održanju određenog političkog režima ili društvenih odnosa, ali ničim ne jamči da će oni biti dobri, a ne loši • (Milan Polić, Filozofija odgoja)

12. Pitanje je koliko je etika Utopljana autonomna, ovozemaljska i tolerantna, kako to More načelno proklamira: • "Ta vjerska načela otprilike su ova: duša je besmrtna i božjom dobrotom ona je rođena za sreću; poslije ovog života našim vrlinama i dobrim djelima određena je nagrada, a našim lošim postupcima ispaštanje u mukama. Iako ovo spada u religiju, oni ipak misle da i sam razum navodi da se u to vjeruje i da se prihvati. Jer ako bi se ova vjerska načela izbacila iz ljudskog društva, onda nitko ne bi bio toliko lud, kako to Utopljani otvoreno izjavljuju, da ne traži uživanja za sebe svim sredstvima, • dobrim ili lošim… Jer po njihovom mišljenju, bilo bi potpuno glupo živjeti prema strogoj i teškoj vrlini, te se ne samo odricati slasti života već i strpljivo podnositi svaku bol ako za sve to ne očekuješ nagradu. A zar je moguće da budeš istinski nagrađen ako poslije smrti ne dobiješ ništa…?” (More, Utopija)

13. „Šireći svoju vjeru nitko ne smije drugoga odvraćati od njegove, vrijeđati tuđe vjersko uvjerenje, niti se služiti ikakvom primjenom sile. Tko pokaže nesnošljivost u vjerskim raspravama, kažnjava se progonstvom ili ropstvom… Utopljanin je ovim mjerama težio održati mir, jer je iz iskustva znao da ga stalne vjerske borbe i vjerska nesnošljivost potpuno sputavaju". "Utopljanin je cijelo pitanje vjere ostavio otvorenim i dao je slobodu da svatko vjeruje u što hoće. Jedino je zabranio učenje da duša propada zajedno s tijelom i da svijetom upravlja slučaj, a ne providnost… To je razlog što Utopljani vjeruju da poslije ovozemaljskog života postoje muke kao kazna za zla, a uživanje kao nagrada za dobra djela u ovome životu.” (T. More, Utopija)

14. “Onaj tko ovo ne vjeruje kod njih se uopće ne ubraja među ljude. Jer takav čovjek uzvišenu prirodu svoje duše spušta na prezira vrijedan stupanj životinjskog tijela.” • Život po određenimvjerskim načelima održava poredak, pa zato i djecu trebavaspitavati na osnovu tih načela: „To jako doprinosiodržanju i jačanju društvenog poretka, budući se ovaj, inače,raspada jedino pod utjecajem ljudskih poroka, a ti se rađaju izizopačenog načina mišljenja”. • Vjerska tolerancija i sloboda mišljenja svode se u Utopiji u najboljem slučaju na pravo njegova javnog iskazivanja, ali ne i života u skladu s njime, primjećuje Polić. Utopija je zapravo realizacija Moreovih moralnih shvaćanja, pa se svako ozbiljnije odstupanje od njih, osim kao čisto teorijsko, odmah izvrgava ruganju ili kazni.

15. Dok Utopljani svoje građane izuzetno vole i cijene, s drugima – pa onda i moralno drukčijima – postupaju kao s manje vrijednima: • "Ako slučajno cijeli otok postane prenaseljen, onda se iz svakoga grada određuju građani koji odlaze i osnivaju naselja na najbližem kopnu, tamo gdje domoroci raspolažu s puno zemlje koju ne obrađuju… Ukoliko urođenici odbiju da s njima žive po njihovim zakonima, onda ih doseljenici s otoka istjeraju s onog zemljišta koje su za sebe odredili… Ako se urođenici tome odupiru, onda ih prisile ratom.” • (More, Utopija)

16. "Narod Zapoleta živi 500 milja istočno od Utopije. To su ljudi zaostali, sirovi, divlji i najčešće stanuju po šumama i teško pristupačnim planinama na koje su navikli… Ovi Zapoleti ratuju za račun Utopljana u svakoj prilici i protiv svakog, pošto im ovi plaćaju toliko koliko nijedna druga zemlja. Kao što Utopljani traže čestite i sposobne ljude da ih koriste na pošten način, tako isto oni traže i ove vrlo loše ljude da ih bezobzirno iskoriste. Kad nastupi potreba, oni velikim obećanjima privuku Zapolete i izlažu ih na najopasnija borbena mjesta, odakle se malo njih vraća da traži što im se duguje... Utopljani se ne brinu uopće koliko će ovih najamnika izginuti, jer smatraju da će uvelike zadužiti ljudski rod ako im pođe za rukom da sav ološ toga gadnog i razbojničkog plemena očiste s lica zemlje.”

17. More daje jedan u nizu primjera kako pokušaji moralnih reformi lako završavaju u duhovnom i fizičkom nasilju, zaključuje Polić: “More je zapamćen kao humanist. S pravom. Ali dobrim dijelom i zato što nije bio u prilici pokušati realizirati svoju Utopiju”. Mjeren vlastitim metrom prošao bi More i gore: "Uopće, u svakom slučaju krivičnog djela odgovornost je ista za jasan i promišljen pokušaj kao i za samo počinjeno djelo. Jer oni misle da prepreke, zbog kojih djelo nije izvršeno, ne trebaju predstavljati olakotnost za okrivljenog, koji bi djelo svakako i počinio da je samo od njega zavisilo." (More, Utopija)

18. Postoji li bilo koji politički režim, ma koliko zao i nepravedan, koji za sebe ne bi tvrdio upravo obratno? • Može li se smatrati da su zdrave one misli koje su korisne za održanje nekog političkog režima ili društvenog poretka, ako su te misli usvojene nekritički? • Ne tvrdi li svaka vlast da su misli korisne za njezino održanje, zdrave? • Postoji li jamstvo da je nešto dobro, ako se to ne može razložno dokazati? • Je li autonomna etika ona koja počiva na strahu od kazne ili izgledu za nagradu? • (Polić, Filozofija odgoja)

19. Je li opravdano da Utopljani oduzmu urođenicima zemlju koju ovi ne obrađuju? • Je li opravdano da Utopljani urođenike prisile da žive po zakonima Utopije? Što znači da je netko urođenik? • Je li netko zaostao, sirov i divlji zato što živi u šumi ili teško pristupačnim planinama? • Je li pošteno nekome ponuditi veliku plaću i onda ga izložiti pogibelji zato što je urođenik? • Bili bilo dobro da što više urođenika nestane s lica zemlje? • Mislite li da su Moreove misli o urođenicima zdrave i da se s takvim mislima postaje dobar čovjek? • (Polić, Filozofija odgoja)